Upravo se s tim problemom i susrecem, pa otvorih temu. Mogu ja radniku reci ajde ti kuci, to je najlakse, ali kako kad je vlasnik jedva i njega nasao. Nece danas niko na baustel u Bosni pa se ljudi i opuste, u smislu su, nađi boljeg ako mozes.

Ja bih rekao da je individualni pristup prema svakome kljuc uspjeha. Neki ljudi vole blagi pristup, druge ne mozes natjerati bez strogoce, trecima pali distanciranost i hladnoca, cetvrti vole prijateljski odnos, peti mrkvu -batina odnos, sesti da ih svako malo pohvalis... i tako dalje i dalje.
Lovu odnosno povisice i bonuse svi vole, ali nisu jedini kljuc za dobro upravljanje timom.

To je svojevrsna umetnost i baš zato nije svako za takvu poziciju stvoren. Ja prva nisam.

To ne funkcionira u praksi. Osim ako je firma sastavljena od 5-10 prijatelja koji su svi većinski vlasnici dionica ili firme. Mislim samo oni rade.
Ljudska priroda i podsvijest. Većina radnika će ići pušiti toliko često koliko puši onaj koji najčešće izlazi. Ako par radnika ostaje na pauzama duže za kratko vrijeme većina radnika radi isto. To je jače od ljudi, priroda.

To se slazem. Pravila se moraju utvrditi. Ali to je isto jasan znak da osoba koja najcesce izlazi treba drukciji pristup. Dakle liberalnost kod nje ne pali, vec strogoca. I ta osoba se uklanja kao (negativan) podsvjesni uzor.

Ucjenom. Snimiš radnike u nezgodnim pozicijama na wc.

Nemoguće je odrediti pristup prema svakom uposleniku. To zahtjeva i vremena i proučavanja osobnosti radnika. Ko sada da ide u detalje, ko je kakav i šta ko misli!? Neće valjda poslodavac da se prilagođava radnicima!?
Pametan i dobar čovjek su najbolja kombinacija. Pamet i dobrota su uvijek bili na cijeni i biće.

Iz mog iskustva, najveći stručnjaci i autoriteti nisu bahati i nadmeni (prema podređenima) nego krajnje jednostavni i pitomi ljudi.
Komplekse imaju oni nesigurni u sebe i tu možeš da najebeš ko žuti. Mobing sam doživela upravo od strane nižerangiranih.

Ma ako se to već događa znači da je vlasnik preopteretio radnike.