* "Inače, sama vječnost u doslovnom i domišljenom značenju - tj. kad bi vrijeme isteklo, »stalo«, nestalo - bila bi beskrajno gora od najgore vremenitosti. Istaknuto je da duša u vječnosti ne bi ni sjećanjem na svoju prošlost izbjegla potpunu apatiju. (Ponavljanje stotinama milijardi puta već poznatih epizoda prošlosti stvaralo bi beskrajnu dosadu, a duhovna aktivnost gasila bi se progresivno čim bi prestala tjelesna aktivnost.)"

Što bi bilo da ne postoji smrt? Je li vječni život doista nešto za čim treba žudjeti i što treba sanjati? Nije li bolje biti smrtan? Kako bi izgledao život i svijet kad bi ljudi živjeli vječno? Jednostavno ništa nije koncipirano kako bi bilo vječno, nego se sve prilagođava prolaznosti. Zna se da čovjek živi 80-ak godina i shodno tome u kojem razdoblju života raste, kad se obrazuje, kad radi, kad ide u mirovinu, kad se razmnožava itd. Kako bi živjeli kad bi znali da nikada ne ćemo umrijeti? Što bi bilo kad bi imali cijelu vječnost, beskrajne milijarde godina za sve aktivnosti? Dokle bi onda sezalo naše sjećanje? Bi li nam bilo dosadno ili bi nam bilo bolje? S obzirom da najstariji ljudi žele još živjeti, znači li to da bi ipak vazda imali volju za životom, koliko god milijardi godina živjeli? Bi li nam da smo vječni ono što sada radimo ikada postalo dosadno? Bi li željeli umrijeti ili bi nam bilo bolje nego ovako?

Bili bi svi kao Crnogorci. Što možeš sutra ne radi danas.

Onda bi postojala šansa da i ti Ateist konačno kušaš rodnicu i obližeš znojave noge.

Tako često na pogrebima čujem kako vjernici i vjernice proklinju smrt. A ipak, smrt je dar Božiji i ne može se proklinjati ono što dolazi od njega. Riječ dar vam se čini provokativnom? Pa ipak, to je čista istina. Da smrt nije sigurna i izvjesna, čovjek bi cijeli život potratio da je izbjegne. Ništa ne bi poduzimao, ni pokušavao, ni ulagao, ni izumio, ni sagradio, život bi bio stalno oporavljanje.
Da, braćo, zahvalimo Bogu što nam je podario smrt da bi život imao smisla;
noć, da bi dan imao smisla; tišinu, da bi govor imao smisla; bolest, da bi zdravlje imalo smisla. Zahvalimo Mu što nam je podario umor i patnje da bi odmor i veselje imali smisla. Zahvalimo Mu, mudrost je Njegova bezgranična.


Lav afrički-Amin Maalouf

Ma što će ti vječnost. 1000 godina života je sasvim dovoljno.

Da, to je razlog zašto ateisti po zapadu drže patente i prave velike produkte. Dok čitav islamski svijet pravi jedno veliko ništa.

Ovo bi trebalo bolje definirati, jesu li sva bića besmrtna ili samo čovjek. Ako su sva bića besmrtna, onda je to i ba teoretskoj razini nemoguće. Ne bi postajala evolucija, ne bi postajala potreba za hranjenjem i posljedično bi život bio puno primitivniji. Imali bi gomilu besmrtnih bakterija., osim ako ne pođemo od biblijske premise. Ako bi samo čovjek bio besmrtan, također ne postoji potreba za hranom, dakle još bi naši preci bili puno ljeniji, ne bi se pojavile pozitivne tekovine darvinizma, ne bi postajala želja za razvojem tehnologije jer smo i ovako besmrtni, te bi na kraju u najboljem slučaju bili na civilizacijskoj razini plemena iz plidne unutrašnjosti Nove Gvineje...

Puno bolje pitanje je kako bi izgledao naš život da imamo životni vijek od 500 godina

I svijet bi bio prenapučen za 50 godina ako bismo se samo rađali a ne umirali.
Život bi nam zaista izgubio kvalitet i svaki smisao jer nam ništa ne bi bilo sveto, ni za šta se ne bi trudili.
Kako bi se vodili ratovi ako ne bi bilo smrti?

Osvajali bi nove svjetove na putu ka zvijezdama. Naseljavali nove planete u beskonačnim dubinama svemira.



Mene više zanima sociološki aspekt besmrtnosti. Npr tada ne bi bilo potrebe za religijom, nema zagrobnog života. Onda sex? Kakav bi on bio i koliki bi bili česti slučajevi da je netko u vezi sa svojim pra-pra-pra-pra djedom ili praunukom. Kazna doživotnog zatvora doista ne bi imala smisla, kao ni smrtna kazna. Kriminal bi znatno opao jer ne bi bilo ubojstava, razbojstava itd.




Kako Woody Allen jednom reče - postoje i mnogo gore stvari od smrti, npr biti prodavac osiguranja.

Al ja bih ipak radje bez patnje, a i da zivim, mozda ne vjecno, al bar 10.000 godina. Ovo je kratko. Tek sto se necemu naucis dodjes u godine i cekas smrt,

Inace, mnogi znanstvenici su poprilicno sigurni da je starenje moguce ne samo zaustaviti, nego proces i okrenuti. Tako da bi uvijek bili mladi i zdravi. No opet ne bi bili besmrtni. Umirali bi i dalje od nekih bolesti, nesreca itd... samo ne bi vise umirali od starosti. U svakom slucaju besmrtnost nije moguca. Na kraju krajeva i sam svemir ce se jednog dana ugasiti.

Zamisli besmrtne Mujage ? Bolje ovako, plemenitije.

Onda ne bi stvari odgađali za sutra nego za 5 000 godina
I kako bi nas zapalo, do koje godine bi starili pa se zaustavili. Zamisli da si vječno starac ili beba.

Pa ne bi valjalo da si vjecno starac ili baba (medjutim, vjeruj mi, te vole zivjeti vise nego iko, jer znaju sta im je za vratom), al kazem ti, to nije proces koji je ireverzabilan, dakle, znanstvenici tvrde da bi se bilo moguce pomladiti. Starost nije nista drugo nego usporavnja diobe stanica i koje uz to se sve losije dijele (pa onda recimo pocinju bore itd...) Ako ih ti potaknes da se opet pocnu dijeliti kao prije 20 god. recimo, ti bi zapravo bio tocno 20 god. mladji (bore bi pocele nestajati, kosti bi bile sve jace itd...). Neke stanice uopce ne stare cini mi se, kao nesto oko muskog reproduktivnog sustava. Dakle, moguce je.

Pa to vas čeka u paklu, raju, čemu rasprava?

Muslimani treba da tuže Nobelovu fondaciju zbog neuvrštavanje nagrade za nikakav doprinos čovječanstvu od postanka svijeta.

Da, cijeli život je apsurdan i naopak. Čovjek je najsposobniji onda kada je najgluplji a kada je najmudriji i zna što je život onda je star i nije nizašto. A da je obrnuto... Dođeš na svijet se kao starac, samo te izvade iz zemlje, pa budeš sve jači i mlađi i pametniji. Uživaš u životu u mladosti kada si zreo. A onda postaješ sve manji ali i ljepši i slađi i veseliji i na koncu završiš kao jedan veliki orgazam!

odlicno!

to je veliko ako

Iako sam vjernik, nekada zaista zamišljam da sam besmrtan... I prođe kroz glavu svakakvih ideja.. Štaviše vjerujem da ću povući gene na majčinu stranu,jer kod nje svi žive minimum 80 i kusur. Tako da se nadam nekoj doživljenoj 90oj makar...

A da smo stvarno besmrtni bilo bi itekako dobro.. Jer zašto s tom poznajom danas ići u toalet i vršiti veliku nuždu zbog bojazni da ćeš ako ne odeš imati mučnine ili ošteti probavne puteve, slijepo crijevo i slično, ako takvo što možeš ostaviti za koji dan, mjesec, pa i godinu. Da ne govorim o manjoj nuždi, jednostavno je impresivno vidjeti koliko je gadno kada se nađeš u nekoj selendri gdje nema javnih wcova,a tebi pritužilo....

Isto tako, kada si besmrtan ne bojiš se gladi, a kada nemaš keša nije te briga kako ćeš sutra spremiti doručak, samim time možeš biti gladan ko kornjača... Uzmimo primjer interneta, naprimjer danas hoćeš da skineš neki film i odjednom ti nestane struje, već ne znaš da li ćeš ga za života vidjeti, ali ako si besmrtan sasvim sigurno je da ćeš dobiti priliku da isti skineš kada bude struje...

Ili oko plaćanja računa, zašto bi ti platio kablovsku, digitalnu a tamo 50 i kusur slabo kvalitetnih kanala ako si besmrtan i ako te nikakve kazne, sankcije ne mogu dokrajčiti.. Odlažeš plaćanje do nekih boljih vremena, a najpametnije na plaćaš uopšte...

Da ne govorim o posjeti zubarima, javna je tajna da je većina istih se odala alkoholu. Što bi ti išao kod zubar i planirao vaditi hirurškim putem zub, jer se plašiš da će na tom mjestu gdje je bio ,a danas je od njega ostao samo korijen napasti neka boleščina i dokusuriti te.. pa da.

Nema neke filozofije. Svi ljud bi postali dosadni i izbjegavali bilo kakav kontakt sa drugim ljudima. Osim onih nužnih.

Najjači argument dosad

Najbolji post,50% točan.

Misliš da ćemo svi u pakao?

Ako ćemo gledati metafizički, ja i jesam besmrtan.

Ako ćemo čisto ovako fizički, da sam besmrtan, vjerujem da bi mi takvo stanje jako brzo dosadilo. Mislim da je fizička besmrtnost stanje prokletstva: nikako pronaći pravi mir nego vječito tragati za nekim novim izvorima zadovoljstva. I tako neprestano.