Dobro ne baš u Kninu,al zato smo na Uni i prijepodne i popodne.

Kod vlaha cijenim sto im nikad dosta tamburanja u ratovima uvijek bi jos

Izravnost, jednostavnost, samovijest koja je kod vecine naroda vrlo rijetka. Srbin/srpkinja sam/a sebi nije zagonetka... vecina 'trazi sebe' jako dugo... kod Srbina je to manje tako. Srbi su odgojeni na odreden nacin da im je vrlo jasan vlastiti ego i odredene slabosti. Zivotni su, jako brzo uvide sta tira osobu da ujutro ustane. Takoder sa Srbinom/Srpkinjom ces doc u 5m do tog da ti prica o najranjivijim aspektima svog ditinjstva dok sa, recimo Hrvatima to tria da si formalno iniciran u najuze rangove prijatelja i povjerenja.

Ovo je na individualnoj razini meni fora no ka nacionalni sustav bilo bi dobro ispitati dali to doprinosi svadama jer nema tog jednog otklona medu ljudima.




Srbi nisu Vlasi. Vlasi postoje ko zasebna manjina na istoku Srbije i Rumunjske provincije Vlaške. Marko Pijovic se intenzivno bavi Vlasima i tocno ih je popratio kako su se spustili s Karpata nakon sta je invazija Mongola opustila razne krajeve, dalji ratovi kojim su depopulirana podrucja 'zapadnog Balkana' su ih sisla s planina. Tocno se Vlasi javljaju u Dubrovackim zapisima nakon Mongolskih ratova. Dalji sukobi i vjerski ratovi u Bosni, prvo dinasticki pa vjerski pa potom i ekspanzija Turaka su ostavili enorman vakuum a razlog zasto su Vlasi na njih bili unikatno otporni je sezonalna transhumanca tj zato sta nisu ovisili o poljima tj litnjoj zetvi nego bi liti (sezona ratovanja) bili na vrhovima planina sa svojom stokom, sigurni kako od pustosenja polja tako i napada na populaciju. S ovim razlogom su Vlasi imali neprikosnovenu genetsku ekspanziju od 1250-1600 i na vecini planinskih krajeva postali dominantan sektor. Srbi su bili i cak i nakon pada pod Osmanlije ostali poznati po oklopnim vitezovima najteze kategorije, cak po Srpskim gusarima dolazi prvo Madarski pa i Poljski pojam husar za najtezu konjicu. Ta konjica se koristi na 'junacki' nacin tj sve ili nista. Srbi kad su izbjegli isli su na sjever ugl u danasnju istocnu nizinsku Madarsku, i tu su donili neke svoje obicaje.

S druge strane Vlasi su poznati po lajkoj konjici, ugl se koriste ko izvidacka sila i za carkanje tj skirmishing i ratuju na udri pa bizi nacin i migracije im prate ili mozemo reci 'grle' planine.

Srbi su vrhunski diplomati...

Vjerovatno inspirirani nama Ragusa/Dubrovnik su uvidili važnost diplomacije.
Diplomacija se najjednostavnije može opisati kao moć uvjeravanja.

Sociološki gledano upornim i pozitivnim stavom i nastupom ćeš uvjeriti dobar dio ljudi u svoju agendu.
Također upornim laganjem izazvati ćeš sumnju kod ljudi koji ne poznaju materiju/događaje a dobar dio ljudi je baš takav...
Kroz ove naoko jednostavne postupke sa dobro razrađenom strategijom kroz jedan relativan vremenski rok (20 godina jedna generacija) možeš uvjeriti širu zajednicu u svoju agendu.

Najbolji primjer je baš BiH nekad i danas

Ta čuvena srpska diplomacija je zapravo vrlo jednostavna. Kad dođu strani diplomati oni ih najedu, napiju , dovedu im ženske i to je to. Jer ti zapadnjaci uglavnom dođu izgladnjeli, žene su im emancipirane i ne kuhaju i onda se ubiju na Balkanu od prežderavanja.

Kod Srba cijenim što se ne urbaniziraju tako brzo kao Hrvati i ne pucaju im tako brzo rodbinske veze, skoro svaki Srbin kojeg znam, makar bio u gradu i fakultetski obrazovan, zna gdje mu je rodno selo odakle potječe i ide tamo koliko god može.

To je realno, a ove priče kome možeš ili ne možeš vjerovati , da cijeli jedan narod drži riječ ili ne drži, to su gluposti.