Jeste turcizam, ali kaze se "kurtalisati se", povratni glagol...najbolji prevod je - otarasiti se necega...

U kraju odakle sam porijeklom, ljudi su govorili "kotarisati se". Izgleda da ta riječ ima više varijanti u upotrebi.

Nisam rekao da sve razumem...al razumem bar 95% tih reci...ovo ne razumem, i nije me sramota da pitam...

Pogotovo sto je to neki sleng, ne odnosi se ni na koji poseban pojam...tako mi se cini...

Ti imas neki problem sa time?

dobar si ti momak
nego nekidan mi je skočio tlak kada ste ti i onaj muđahedin ljiljan pisali da je normalna stvar upotreba turcizama u Hr. jeziku, te da ih mi koristimo, ali da glumimo neke jezične čistunce
brajkane nismo svi bili pod okupacijom 500-600g. i suobličili se sa neprijateljem

Dalibor Brozović PRVO LICE JEDNINE

Odoše Turci, ostaše turcizmi

Odoše Turci, ostaše turcizmi

O turcizmima se često govori. Tu je nekoliko tema. Prva se tiče samoga naziva: zašto turcizmi kada su to čak u većini riječi iz arapskoga i perzijskog jezika, a kako te jezike obično nazivamo orijentalnima, točniji bi naziv bio orijentalizmi. Jest, kažu drugi, to je istina, ali te su riječi došle do nas preko turskoga jezika, pa su zato ipak turcizmi. Znači, oboji su sudionici u raspravi u pravu, svatko sa svojega stanovišta. Druga je tema možda zanimljivija, a bez sumnje važnija: kakav je položaj tih turcizama/orijentalizama u hrvatskome književnom jeziku? U odgovorima na to pitanje ima neslaganja i posve suprotnih mišljenja.

Zadržimo se na početku ipak na prvoj temi. Naziv orijentalizmi ne bi bio baš posve točan, jer ne potječu iz tzv. orijentalnih jezika, to jest iz arapskoga i perzijskoga, sve riječi koje su nam došle iz turskoga/preko turskoga. Tako je primjerice avlija došla u turski iz novogrčkoga avli (ista riječ kao aula, »dvorana«, koja nam je došla iz starogrčkoga preko latinskoga). Iz novogrčkoga su i mnogi drugi turcizmi, primjerice kaldrma, kesten, kutija (da ostanemo kod slova k). Nije čak riječ samo o novogrčkom podrijetlu, može se raditi o turcizmima preuzetim izravno ili kakvim posredništvom iz talijanskoga. Tako turcizam kamara (hrpa; soba) potječe od talijanskoga camera. Istog je podrijetla i turcizam komora (turski komor, »vojna komora, promet«), koji je u turski ušao preko arapskoga.

Kao što svi turcizmi nisu orijentalizmima, nisu ni svi orijentalizmi turcizmima. Primjerice admiral i alkohol riječi su arapskoga podrijetla, ali nisu nam stigle iz turskoga jezika nego iz Europe. Može se navesti i jedan na svoj način zabavan primjer. Riječ fakir arapskoga je podrijetla (faqor) i značenje joj je »siromah«. Iz arapskoga je ušla u perzijski, iz perzijskoga u indijski jezik urdu, a iz njega su ju preuzeli Englezi u značenju »siromašni asket koji na javnom mjestu traži milostinju i izvodi vještine«. U tom su ju značenju Englezi prenijeli u Europu. No postoji i pravi turcizam fukara »sirotinja« (pogrdno), koji je također arapskoga podrijetla i nije ništa drugo nego množinski oblik od faqor. No tko bi rekao da su fakir i fukara jednostavno singular i plural iste riječi!

Proizlazi iz svega da priličnu petljavinu oko nazivâ turcizmi/orijentalizmi nije lako riješiti. Dodajmo na koncu još samo da ima čak takvih riječi koje jesu arabizmi, ali naši vlastiti, ni europeizmi ni turcizmi. Takva je stara, inače posve obična riječ biser. A ima i riječî iz drugih turkijskih jezika, ne turskoga. Takva je riječ klobuk, koja je u nas i u nekih drugih Slavena mnogo starija od dolaska Turaka i najvjerojatnije je avarskoga podrijetla.

Raspravu o podrijetlu raznih turcizama, turcizama orijentalizama i pravih orijentalizama mogli bismo još produživati, ali ostanimo kod najuobičajenijega naziva turcizmi, bez obzira na podrijetlo, i pozabavimo se njihovim mjestom u hrvatskome književnom jeziku. Prije svega, turcizmi se u tom pogledu dijele na tri glavne skupine. U prvoj su više-manje posve prihvaćene riječi, za koje nema prave domaće zamjene, ili su domaće riječi višeznačne, ili pak stilski obojene, a odomaćeni su turcizmi stilski neutralne riječi. Takvih riječi ima priličan broj, a navest ću samo neke: bakar, boja, čarapa, čekić, dućan, duhan, jorgovan, kutija, majmun, pamuk, rakija, sat, šator, šećer, top, tulipan. Za neke od tih riječi, kao što je rečeno, postoje i domaće usporednice. Tako možemo reći trgovina umjesto dućan, no ta je riječ višeznačna, opica umjesto majmun, no to je stilski obojena zastarjelica, ura ili dobnjak umjesto sat, no ura je višeznačan stilem, a dobnjak je regionalna zastarjelica, slador umjesto šećer, no to je stilem i možda zastarjelica, a osim toga, i opica i ura također su pozajmljenice, ali stare, s tim da je ura i višeznačna (ne i riječ urar, koja je stilski neutralna). Sa svim tim navedenim riječima nema u hrvatskome nikakva pravog problema.

Drugoj skupini pripadaju turcizmi kojima se označuju razne orijentalne i(li) islamske realije, kao ajet (rečenica iz Kurana), Bajram, baklava, džamija, fes, imam, rahatlokum, sevdalinka, ulema i mnoge druge. Ni riječi iz te skupine nisu u hrvatskome jezičnom standardu problematične — jednostavno, one se upotrebljavaju kada govorimo o stvarima i pojavama koje one označuju.

Najbrojnija je treća skupina. Tu su riječi koje se ne upotrebljavaju redovno, umjesto njih govorimo stilski neutralne domaće riječi, ali znamo, bolje ili slabije, i turcizme koji su njihove istoznačnice. Tako ćemo normalno govoriti zastava, a ne barjak, ljubav a ne sevdah, i slično, ali nalazit ćemo takve riječi u hrvatskih književnika ne samo iz BiH nego i iz Slavonije, Like, Dalmatinske Zagore, a ponekad i u pisaca, osobito starijih, iz primorskih i sjeverozapadnih krajeva kada im iz kakva razloga ustreba specifičan stilem, možda i za srok.

Takve riječi treba da imaju svoje mjesto u hrvatskim rječnicima kao i svi ostali stilemi, one su neodvojiv dio hrvatskoga jezičnog naslijeđa. Proglašavati ih srbizmima nije samo netočno nego i veoma štetno. To ne znači da ne postoje specifični srbijanski turcizmi. Tako je primjerice ratluk »rahatlokum«, srbijanska riječ, nastala od rahatluk izbacivanjem h, ali ta riječ zapravo znači »opuštanje, udobnost, zadovoljstvo, spokojnost«, nipošto ne »rahatlokum« a u tom je značenju stvarno srbijanski turcizam. U Srbiji se i inače izbacuje h iz turcizama: amalin umjesto hamal »nosač«, mur umjesto muhur »pečat«, mâla umjesto mahala, oroz umjesto horoz »kokot«, i još mnogo primjera. To pak ne znači da su hrvatski turcizmi uvijek jednaki s bošnjačkima — Bošnjaci npr. umjesto barjak govore najčešće bajrak, što je bliže turskome izvorniku.

A sada bih se mogao kutarisati (kurtalisati) teme o turcizmima.

Inače, o tom je pisao nešto Alija Nametak, a prije Jozo Dujmušić
u antibarbarusu, ali Jozo nesustavno.
http://pergamena.hr/?p=319

Rječnik turcizama u "s-h" jeziku Škaljića je i dalje upotrebljiv, nu valjalo
bi pogledati što se može maknuti. da ne ostane kod Turaka- barbarizmi,
po našim starima, su i talijanizmoi kao "dakle" i "boca", no ne možemo ih sve
nogirati.

Mene malo iritiraju germanski oblici na -irati u glagolima
(organizirati). Osobno, najviše mi se sviđa ruska
metoda- njemački plus slavenski (organizirovat'), no to
se ne može sad kod nas sve ponovo. -isati je balkanizam,
a -ovati (ilustrovati) je slavenski, ali tu ostaje razlika između hrvatskog i srpskog.

Šta ti se ovdje sviđa, slomi jezik dok izgovori ovo.

Šta znači i kada se upotrebljava:

Vela havle
Tobe jarabi?

Mene malo iritiraju germanski oblici na -irati u glagolima
(organizirati). Osobno, najviše mi se sviđa ruska
metoda- njemački plus slavenski (organizirovat'), no to
se ne može sad kod nas sve ponovo. -isati je balkanizam,
a -ovati (ilustrovati) je slavenski, ali tu ostaje razlika između hrvatskog i srpskog.

Sviđa mi se jer je ne samo posuđeno od Nijemaca, nego je
i slavenizirano (slavenski su nastavci - ovati i sl., vidi se u češkom, poljskom, ruskom,..).
Ruski: manipulirovat', koordinirovat', telefonirovat'...

-isati su balkanski, iz grčkoga (manipulisati, promovisati,..), dokž
su slavenski na ovati nazočni u domaćim riječima- rukovati, stanovati, ali
rjeđe u posuđenim, gdje su dominantne preinake od njemačkog -ieren:
telefonirati, kadrirarti. Jezik se valja pri izgovoru -rirati.

Obukla sam se, izašla u avliju, povukla baglamu, otvorila kapiju i sišla niz kaldrmu. Tamo me je već, naslonjen na direk, čekao moj đuvegija.

Nije tako bilo...nego je ona sovinjara Mirv pisao da on ne razume te turcizme, da nikad nije cuo... i jos sijaset gluposti...

U sred Zagreba kazu tulum...to mi npr ne koristimo, klasican turcizam... imamo neke zajednicke, neke govore samo Srbi i Muslimani...

Problem je sto se to negira, sto se predstavlja da je Hrvatska geografski pored Galapagosa... a delovi Hrvatske, Slavonija, Krajina, do like i primorja bili pod njihovom okupacijom....

Ja sa turskim recima nisam u svadji, nemam nikakav problem sa time...

Nije tako bilo...nego je ona sovinjara Mirv pisao da on ne razume te turcizme, da nikad nije cuo... i jos sijaset gluposti...

U sred Zagreba kazu tulum...to mi npr ne koristimo, klasican turcizam... imamo neke zajednicke, neke govore samo Srbi i Muslimani...

Problem je sto se to negira, sto se predstavlja da je Hrvatska geografski pored Galapagosa... a delovi Hrvatske, Slavonija, Krajina, do like i primorja bili pod njihovom okupacijom....

Ja sa turskim recima nisam u svadji, nemam nikakav problem sa time...

Baglama je isto što i šarka-ono čime su vrata-plot pričvršćena za štok i obično ih ima tri.
Ono što si povukla da otvoriš kapiju-vrata mogao bi biti vizir-alka kružnog oblika, ako nema ručke-ručice-kvake-šteke.
Ne znam da li je vizir reč turskog porekla.

nisam znao da je tulum turcizam

kroz priču sa hrvatom iz istočne slavonije sam se toliko zbunio,da sam poslje bio čak malo i ljut naime,toliko se "srpskih" riječi koristio u govoru, da sam se šokirao....kontam u sred priče da i ja pređem na ekavicu

Koje "srpske" reci....

Istocni Slavonci govore ko Sremci, isti naglasak, samo ijekavica... naravno, uz hrvatsku gramtiku... ali melodija jezika je istovetna...

Tema za razmišljanje je- otkud boja i bubreg ? Naši stari su imali to
i prije, pa kako da nisu ostavil isvojih riječi ? Cvět za boju nije primjenjiv,
a bubreg ...?

Obični orijentalizmi su neprimjetni, kao i germanizam puška, prvotno pukša.