Svaki normalni Hrvat bi iz ovoga trebao izvući pouku.

Velike ideologije nisu za male narode. Hrvati bi trebali biti neprijateljski raspoloženi prema svakoj stranoj ideologiji kao Japanci prema kršćanstvu u Scorseseovoj Tišini.

Jedina ideologija Hrvata treba biti hrvatstvo odnosno hrvatski narodni interes.

..vise od Srba to je jasno..realnost je to ..nažalost ginuli Dalmatinci za komunizam na kraju al tako je bilo..

Kao da je to nešto za ponositi se. Čuj biti u partizanima.

I Tuđman je bio partizan.

Njegovog strica su ustaše ubili.

i u onom ratu je bilo isto i najviše Hrvata su poklali "partizani" tj. srpski ustanici kojima je KPJ s vremenom uspjela nataknuti zvijezde na kape. Doduše, ja to ocijejujem kao veliki uspjeh KPJ, jer su ih dobrim djelom preveli žedne preko vode, vraga je Jovo iz Drvara shvaćao da se bori za federalizam i SRBIH..

..ono sto je u Hrvatskoj bio partizanski u Srbije je bio draža partizani sibse stvorili 44-te u onom čuvenom mijenjanju dresova...

Bobetku su tri brata i otac poginuli u borbi.

Na Banovini Biograđanine.

Bobetko je najbolji primjer. Kasnije je rekao da se srami što je pripadao komunističkom pokretu i partiji koja od normalnih poštenih ljudi radi obične krpe.

To je zločin komunizma.

Ma da. Ti isti komunisti ga spase od sunarodnjaka ustaša i njihovog noža,a poslje ga sram istih.
To je zločin bla,bla,bla.

Joj daj par gibaničara se skrivalo do 1952 ge. I kod nas u Hercegovini isto škripara..

Kao da je to nešto za ponositi se. Čuj biti u partizanima.

..naravno da iz sadašnje perspektive nije za ponos al to su fakti problem je da se povjest u jugi stvarala u odnosu pobjednik a nasu poziciju mozemo zahvalit anti pavelicu ..Srbi se odrekli draže i to je to uskočili u zadnji čas u pobjedničku momčad...

Šta smo zaključili, jesu li Hrvati i Muslimani na svojim plećima izneli borbu protiv mrskog nacifašističkog okupatora, plus povampirene velikosrpske buržoazije?

Isto ko i Hrvati.

Isto ko i Hrvati.

..naravno da iz sadašnje perspektive nije za ponos al to su fakti problem je da se povjest u jugi stvarala u odnosu pobjednik a nasu poziciju mozemo zahvalit anti pavelicu ..Srbi se odrekli draže i to je to uskočili u zadnji čas u pobjedničku momčad...

Da se ne mučite više, prema jedinom pravom popisu poginulih pripadnika NOVJ, registrovano je 180 000 poginulih pripadnika, od toga 103 000 Srba. Dodamo Crnogorce koji su logično Srbi i sve je čisto i jasno.

niđe veze, Hrvati su 1945. doživjeli najveći masakr u svojoj povijesti i to ponajviše od Srba.

Da su Hrvati promjenili kaput, ne bi se stotine tisuća povlačil prema Austriji i završilo na krnim putevima.

Dok su vama Rusi osvajali Beograd, a četnici brijali brade, ovdje partizani nisu mogli jednu Koprivnicu zauzet, nego su još potkraj 1944. pošteno natamburani.

Hrvatsk narod u većini je odbacivao komunizam i Jugosalviju do zadnjeg dana, ali smo istovremno imali i vrlo jak komunistički pokret.

S druge strane, Srbi su bili praktični, koja god strana da donese pobjedu za Jugoslaviju, Srbi su joj se prikrpali

Nisu Hrvati pobijeni 45 najviše od Srba,nego od Hrvata.
Manolić,Špegelj,Bobetko i dr.nisu Srbi.

Hrvati i komunizam, nerazdvojni drugovi

Sam Radić dao je izjavu da je u eri priznanja Sovjetskog Saveza od niza evropskih država nastojao naći u Rusiji zaštitnika protiv talijan­skog presizanja u naše krajeve na Jadranu, pohvalivši se prilikom svog ljetovanja u kolovozu 1925. godine da je uspio za vrijeme svog boravka u Rusiji uvjeriti sovjetskog ministra vanjskih poslova Čičerina da je Istra jugoslavenska.*

*Navedeno prema radu Vuka Vinavera, Jugoslovensko-sovjetski odnosi 1919—1929,
Istorija XX veka, VII/1965, 132, 146. Ta je Radićeva izjava štampana u Hrvatskoj riječi, 15. VIII 1925.

Svaki normalni Hrvat bi iz ovoga trebao izvući pouku.

Velike ideologije nisu za male narode. Hrvati bi trebali biti neprijateljski raspoloženi prema svakoj stranoj ideologiji kao Japanci prema kršćanstvu u Scorseseovoj Tišini.

Jedina ideologija Hrvata treba biti hrvatstvo odnosno hrvatski narodni interes.

Mišković kao specijalni savjetnik prati i događanja u Crnoj Gori. Tako navodi da je nužno provjeriti porijeklo imovine oko 400 osoba, navodi gradnju preko tisuću objekata u Titogradu bez ikakve dozvole i sumnjivo kreditiranje pojedinih tvrtki za gradnju obiteljskih kuća. Tada je u Crnoj Gori bila živa rasprava o gradnji Meštrovićeva mauzoleja Njegošu na Lovćenu.

Plan gradnje te impozantne grobnice Petra II osobito je zasmetao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tadašnji mitropolit SPC-a Danilo Dajković smatra da je to, budući da je Meštrović autor mauzoleja, 'ekspanzija katolicizma i hrvaštine u CG'. I tada postoje intelektualci koji tvrde da su Srbi i Crnogorci jedan narod te da je 'SPC jedina organizirana snaga koja može nešto da učini u obrani srpstva'. A srpska i dio prosrpski orijentirane crnogorske emigracije prijete da će uništiti mauzolej ako on bude sagrađen.



Među crnogorskim političarima detektiran je Rankovićev kružok koji 'pravi razdor među revolucionarima'. Kao kolovođe se navode Đorđije Đoko Pajković, Veselin Đuranović i Dobroslav Ćulafić, a mete su im Svetozar Vukmanović Tempo, Vlado Popović i Blaž Jovanović. Rankovićeva trojka, navodi Mišković, lažno izvještava Tita, a čak lažiraju i izvješća Izvršnog komiteta CK SKCG-a.

Zanimljivo je i ponašanje Tomislava Kneževića iz Pljevalja, člana Predsjedništva SKJ. On stalno vrijeđa Tita i priča viceve o njemu, čak i pred ministrom policije, a niz svojih rođaka ubacio je među poslanike i u izvršne organe iako su redom bili IB-ovci. Iz Pljevalja dojavljuju da je stalno pijan i da 'proganja poštene komuniste'. Navodi se tako i da su na proslavi 30. godina bitke na Pljevljima umjesto partizanskih pjesama puštane četničke 'Marš na Drinu' i 'Tamo daleko' te da nitko od boraca i zapovjednika iz te bitke nije pozvan na proslavu.

Isto tako, navodi se da se dijele odlikovanja četnicima - navodi se slučaj Miloša Kneževića, kojega je odlikovao i Draža Mihailović, te Marka Banovića, uhićenog kao četnika u Višegradu.

Posebno je zanimljiv dio Miškovićevih memoara o njegovu odnosu s Jovankom Broz. Naime prva dama SFRJ itekako je imala političkih ambicija, a bila je vezana i za vjenčanog kuma Rankovića. Savka Dabčević predložila je Titu da Jovanka uđe u CK kao predstavnica Hrvatske, ali je Tito to odbio. Jovanka je u jednom razgovoru upravo Dabčević pitala mogu li naći zamjenu za Miškovića.

Jovanka je bila 'jedan od barjaka srpskog nacionalizma' i gradila je paralelnu mrežu vlasti, osobito u obavještajnom sustavu. A u nju je htjela uključiti ne samo Miškovića, nego i savezne ministre obrane i policije. Mišković navodi da ga je Jovanka jednom zgodom vrbovala da joj dostavlja informacije. Rekla mu je: 'Ja to sve držim u svojim rukama. Tito je sve stariji, sve ga više stvari umaraju.' Osim toga, govorila je 'ja sve više i politiku vodim' te čak bezobrazno rekla: 'Ja moram i šlic da mu zakopčam.' Mišković joj je odgovorio da samo Titu polaže račune i nikome više, a ona mu je odgovorila: 'A, tako, druže.' A Mišković je uzvratio: 'Tako, drugarice!' Mišković je nakon toga ponudio ostavku Titu, ali je on to odbio. No Jovanka je raznim intrigama i pritiscima, iako nekoliko puta neuspješnima, uspjela 'riješiti Miškovića'.