HercegBosna.org

matija

O narodnostnoj pripadnosti bosansko-hercegovačkih muslimana danas smo i s poviestnog i s antropološkog stanovišta na čistu.

Samo tuđinska promičba i sitno koristoljublje pojedinaca mogu zakopati pred istinom glavu u pjesak i tvrditi nešto protivno činjenicama. Zdrav instinkt naših muslimana i sve razvijenija narodna sviest osjeća i znade dobro, kojeg su stabla granje, koje su gore lišće. Liepo to iznosi Hrvoje Bošnjak u svojoj brošuri »Hrvati i Herceg-Bosna« i dr. Ćiro Truhelka u knjizi "Studije o podrijetlu". Osvrnut ćemo se na posljedke njihova rada.

Odmah nakon pada Bosne pod tursku vlast, susrećemo u Bosni velik broj muslimana, što nije bio slučaj u drugim zemljama otomanskog carstva. Islamizaciji Bosne mnogo je pridonielo patarenstvo, ali je i jedan dio katolika prešao na islam, dakle izključivo hrvatski elemenat Bosne. Ima o tome starodrevnih svjedočanstava, koja govore, kako su Hrvati-Bošnjaci mienjali svoja kršćanska imena u islamska. Patareni sve do sredine XIX. stoljeća prelaze na islam, dok ih sasvim ne nestane, česte su bile pojave, da od jedne porodice rieki su članovi muslimani, neki kršćani, katolici, kao n. pr. kod bosanskog franjevačkog provincijala Martina Brguljanina i biskupa fra Jeronima Lučića. Zbog toga kod jednog starog pisca nalazimo, da su se »pomiešale mitre i turbani«. Od davnine su bosanski muslimani Hrvati, pa ih takovim smatraju mnogi poviestni izvori napisani turskim pismenima i jezikom, kao i hrvatskim. Jedan ugledan turski povjestničar imenom Aali, koji je 30 godina živio u Bosni i dobro upoznao bosanske muslimane, piše o njima sliedeće: »Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuju rieci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi.. . Duša im je čista, a lice svietlo ... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnošću, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom«. — Pred 350 god., godine 1589. jedan čauš (dočastnik) paše Sofi Mehmeda, imenom Hodavendija, pisao je bosanskom ćirilicom, za koju veli, da ju je pisao »horvatskom rukom«. — Banjalučki muderiz (profesor) Muslihudin bin Ali-ja g. 1609. kaže za svoju domovinu Bosnu, da je ona »pokrajina Hrvata«. Oko g.1660. turski putopisac Evlija čelebija putovao je Bosnom, te bosanske muslimane naziva Hrvatima pričajući, kako je na Gatčkom polju i u Foči na Drini dobio za pratnju muslimanske vojnike »hrvatske junake«; njemu su Livno i Bihać hrvatski gradovi.
Mnogo je bilo Hrvata muslimana, u prvom redu, Bošnjaka, s koji su zbog svojih velikih sposobnosti došli do najviših službi u otomanskom carstvu, i u vojsci i u upravi, kao i na polju nauke i književnosti. Mnogi od njih uz svoje ime stavi oznaku svoje narodnosti: Hrvat, kao Memipaša Hrvat, koji je potjecao iz Gradačca. Rustempaša Hrvat iz Sarajeva, pa Mahmudpaša i drugi.
Za mnoge se druge muslimanske velikaše dobro znade, da su hrvatskog podrietla, kao bezi i age Kulemovići, Kapetanovići, Filipovići, Gradaščevići,. Starčevići, Evlijići, Mutevelići i drugi, s hrvatskim prezimenima i turskim, ali pohrvaćenim. To su sve potomci domaćih, bosanskih kršćana, kao i Hrvata iz rugih hrvatskih krajeva (n. pr. Mutevelići iz Šibenika). S druge se strane znade, da muslimani drugih narodnosti, u prvom redu turske, nijesu se naseljavali u većem broju ni u druge krajeva,a pogotovo ne u Bosnu, te tako unosili drugi etnički elemenat u osvojene krajeve. Unutarnja kolonizacija muslimana nije uobće ni postojala.
U širim slojevima muslimana naše Herceg-Bosne nalazimo također snažne dokaze njihova hrvatstva. O tome svjedoče naredne pjesme o »Hrvat-barjaktaru, hrvatskoj djevojci, sinu Hrvatinu« itd, zatim narodne priče, a i sama hrvatska trobojka, koju su poštovali i njome se služili mnogi naši muslimani, kao Alipaša Rizvan begović Stoćević, obitelj Kulenovića i drugi.
Muslimani Herceg-Bosne govorili su od davnine isto kao Hrvati, katolici ikavicom, tim specifično hrvatskim dijalektom, služili se bosančicom za razliku od srbske ekavice i crkveno-slavenske ćirilice. Prema tome i govor, jezik svjedoči o njihovoj narodnosti.
Prezimena mnogih naših muslimana izvedena su iz rieči "Hrvat", kao i sela i brda, gdje stanuju muslimani, i to najviše i iztočnoj Bosni, i na samoj Drini.

Rasno, po krvi, muslimani su Hrvati. Antropolozi su došli do zaključka, da su po svojim tjelesnim osebinama muslimani Herceg-Bosne najuže vezani s Hrvatima katolicima, te predstavljaju štoviše još čišći hrvatski tip od katolika, dok se jedni i drugi razlikuju od ostalog stanovničtva Herceg-Bosne.Rasnu čistoću muslimana sačuvao je njihov brak, jer su naši muslimani strogo pazili na to, da u svoj harem dovede samo kćerke sunarodnjaka — muslimana. Uza svu vjersku povezanost postojao je jak antagonizam, jake protivnosti izmedju domaćih muslimana i drugih, u prvom redu Osmanlija.
Po vjeri i običajima, kao i po nekim drugim uljudbenim vrednotama naši su muslimani vezani o islamski sviet, ali po podrietlu — krvi (a krv nije voda!), jeziku, sviesti i drugim snažnim čimbenicima oni su samo — Hrvati.
U vrieme, kada su Hrvati katolici i patareni prihvatili islam, u medjunarodnoj politici vjersko je opredjeljenje imalo odlučnu rieč, te su se i s državnog stanovišta jače osjećali privezani o zajednicu pripadnici jedne vjere, nego pripadnici jednog naroda. Naročito je to došlo do izražaja u otomanskom carstvu, u kome su Hrvati muslimani mogli bez potežkoća sačuvati svoju narodnost, iako su kao sljedbenici islama ratovali protiv Hrvata katolika. To je prema tadanjem shvaćanju bilo nešta posve razumljiva, a pogotovo zato, jer nije bilo u današnjem sna razvijene narodne sviesti. Ona se u prošlom stoljeću snažno razvila medju evropskim narodima povezujući u cjelinu članove jednog naroda bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Danas, kada osobito kod katolika — kako je to sasvim izpravno — vjera nije više politički, već najjači moralni čimbenik, ne vežu se politički, a pogotovo ne državni probitci jednog diela naroda iste vjerske zajednice o pripadnike drugog naroda iste vjere. S tog stanovišta i naši muslimani, sasvim prirodno vežu svoj narodni program i politički rad o obće-narodne probitke i ciljeve cielog hrvatskog naroda bez obzira na političko stanovište i narodno, kao i državno opredjeljenje drugih islamskih naroda. Svaki narod mora ići svojim putem, koji mu najviše odgovara. To jasno pokazuju Hrvati katolici, koji su bez obzira na političko stanovište ostalih katoličkih naroda zauzeli odlučan stav u svom radu: samostalnost Hrvatske pod svaku cienu, sačuvanje vlastite države i uz najveće žrtve. To je ujedno i najbolji, zapravo jedini izpravni stav i Hrvata-muslimana, kojima je jedino pravo mjesto zajedno s Hrvatima katolicima složno raditi za dobrobit zajedničke majke — domovine Hrvatske.
A. Humski
"Ustaša",1943.

puntar2.0 · **Pridružen/a:** 20 pro 2011, 20:02 **Postovi:** 8414

Doslo, pa proslo.....

PCM

Matija aj ne seri.

Zadar1993

PCM je napisao/la:

Matija aj ne seri.

Matija=nestor=ghost=troll

matija

Tekst je na mjestu. Nažalost to nije više tako. Zna se zbog koga i čega....

PCM

Ajde da čujemo zbog koga i čega, da ti napokon možemo opalit ban.

Zadar1993

PCM je napisao/la:

Ajde da čujemo zbog koga i čega, da ti napokon možemo opalit ban.

Nemojmo zaboraviti naše "cvijeće" :zubati

:

matija

PCM je napisao/la:

Ajde da čujemo zbog koga i čega, da ti napokon možemo opalit ban.

UDBA i KOS.

PCM

Mitska udba i mitski kos.
I nevini muslimani naravno.

Naravno.

Aj sad bježi.

s one strane dinare · **Pridružen/a:** 04 sij 2012, 00:08 **Postovi:** 4942

matija je napisao/la:

Tekst je na mjestu. Nažalost to nije više tako. Zna se zbog koga i čega....

Vidim preselio ti iz Rijeke u Žepče., lijepo, lijepo. =))

Glazbenik

pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik XXXIV. počastne viteške bojne Ustaške vojnice
http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg29-7.pdf

Citat:

Avdaga Hasić, sin Halilage rođen je 1893 godine u Kladnju. Potiće iz ugledne i bogate porodice. Imao je brata Ahmu koji je svojevremeno bio politički komesar u partizanima i komadant kladanjskog partizanskog Odreda, kao i brata Rajifa sljedbenika pokreta Mladih Muslimana za vjerska prava zbog kojih je doživljavao hapšenje i razne torture od komunističke vlasti.

Bio je član prvog Odbora osnovanog Gajreta u Kladnju,a u političkom životu je bio
Spahinovac /aktivista i sljedbenik Jugoslovenske Muslimanske Organizacije čiji je vođa bio rahmetli Dr.Mehemed Spaho

http://www.bosanski-nacionalisti.org/slu382bene-izjave/nezaboravljeni-heroj-avdaga-hasic-i-borba-protiv-komunista-i-cetnika

Citat:

Često smo se na putu između Šekovića i Kladnja sastajali i pregovarali i razgovarali o svemu. Ponudio sam mu jednom da pređe sa svojom vojskom u partizane, kao što su prelazili mnogi četnici. Mislim da se dvoumio i da je sekunda falila da to možda i učini. Mislim da ga je poklolebala njegova supruga Emilija, koja je bila iz Zagreba i bila je protiv toga da se Avdaga priključi partizanima - pričao je često tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka pokojni Miloš Zekić, narodni partizanski heroj iz Šekovića.

https://handzar.jimdo.com/drugi-svjetski-rat/od-1941-do-1945/avdaga-hasi%C4%87/

***

pukovnik Ibrahim vitez Pjanić, ustaški logornik u Gračanici i zapovjednik XXV. djelatne bojne Ustaške vojnice

Citat:

Ibrahim Pjanić je učestvovao i u radu
gračaničkog odbora Jugoslavenske muslimanske
organizacije (JMO), političke
stranke koja je dominirala političkim životom
Bošnjaka do početka Drugog svjetskog
rata, ali je ujedno predstavljala istinskog
predstavnika ovog naroda i zaštitnika
njegovih interesa. Na oblasnim izborima
1927. godine, Pjanić se pojavio na listi za
gračanički srez, kao zamjenik kandidata
JMO Hadži Husein ef. Rašidagića (Hamzić,
2012: 111).

Na općinskim izborima
1936. godine, pak, Pjanić je bio kandidat
za općinu Doborovci, na listi Jugoslavenske
radikalne zajednice (JRZ), koalicijske
organizacije kojoj je tada i JMO pripadala.

“Ja sam Pjanić – veli on, malo se naka-
šlja i otpoče, okrenuvši se kandidatu: – Mi
smo čuli efendija da ti na glavi nosiš šešir.
A mi eto vidimo da si među nas došao u
fesu. Pored toga što nosiš šešir mi smo čuli
da si pošten čovjek, pa nisi morao da radi
nas dolaziš u fesu. Ti si mogao i među nas
doći u šeširu, kad u njemu svuda ideš. Mi od
tebe tražimo samo pošteno i islamsko srce.

Koliko se moglo ustanoviti na osnovu
dostupne izvorne građe, Ibrahim Pjanić je
u tri navrata stupao u pregovore sa predstavnicima
NOP-a i NOVJ, o svom eventualnom
prelasku u partizanske redove.
Uslijed različitih okolnosti ti pregovori su
ostali bezuspješni.

I tako, upravo u vrijeme
dok su neki drugi partijski radnici u
Bosanskoj Krajini uspjeli pregovorima pridobiti
popularnog narodnog komandanta
i vođu “zelenog kadra” Husku Miljkovića
da prijeđe na stranu NOP-a, takvo nešto je
u slučaju Ibrahima Pjanića onemogućeno
zbog ljudi poput Glige Mandića, jednog
od partijskih tvrdolinijaša i zagovornika
beskompromisne borbe i revolucionarnog
nasilja.39

“Izgleda da se i
ovo nije svidilo nekoj gospodi iz XXV bojne,
da šokac vodi obavještajnu službu, te da o
njima i ostalima daje on podatke”, ogorčeno
je pisao Gadža. Međusobno nepovjerenje
između muslimana i katolika se osjećalo i u
odnosu zapovjedništva Pjanićeve bojne sa
zapovjedništvom III. gorskog zdruga, kada
je ono premješteno u Gračanicu, kao i sa
XIV. bojnom (tj. III., od decembra 1944.),
koja je bila pretežno sastavljena od katolika
s područja kotara Tuzla. Tako umalo
da nije dolazilo i do međusobnih ubistava,
a među pripadnicima ovih dviju bojni se
očitovala gotovo otvorena mržnja. Kada je
Gadža pokušao da ih izmiri, iz zapovjedništva
XXV. bojne su ga optužili da to radi
na vjerskoj osnovi.

Gadža je naveo nekoliko takvih
primjera – tako su, navodno, vojnici XXV.
bojne upali u pijanom stanju na proslavu
Božića koju su organizirali pripadnici XIV.
bojne, rasturivši je;

Pripadnici Pjani-
ćeve bojne su se sukobili i sa vojnicima
VII. bojne 12. ustaškog zdruga, iz posavskog
sela Dubrave kod Brčkog, kojom je
inače zapovijedao Vlado Gadža, Ratimirov
mlađi brat, a povod za sukob je bila strojopuška
(puškomitraljez) koji su ovi oteli od
jednog vojnika XXV. bojne, jer je navodno
s njom htio pobjeći u partizane.

http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg34-5.pdf

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 29686

Svi osim jednog (mislim da je bio Spaho) muslimana su se u BG Skupštini u prvoj YU deklarilali kao Hrvati.

Amiđa

Hvala Bogu pa su davno ta vremena prošla.

Glazbenik

novem je napisao/la:

Svi osim jednog (mislim da je bio Spaho) muslimana su se u BG Skupštini u prvoj YU deklarilali kao Hrvati.

Da na izborima 1923., ali većina izabranih još na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. se izjasnila Hrvatima, pa su glasovali za Vidovdanski ustav.

Citat:

S obzirom na to da su u izborima surađivali Hrvati katolici i muslimani te "da su se, po navodu D. Mandića, od 24 narodna zastupnika koje su b.h. muslimani 28. XI. 1920. izabrali u ustavotvornu skupštinu u Beogradu, njih 22 službeno izjavili Hrvatima" dok su se samo dvojica izjasnili za "Jugoslavene", a kad se, po navodu S. Radića i Ante Cilige, uzme i jedan manje tj. da je bio: 21 Hrvat, 1 Srbin i 2 neopredjeljena

http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/monarhisticka.html

Citat:

Od 24 poslanika koji su izabrani na listi JMO na izborima u studenom 1920. godine, 15 ih se izjasnilo Hrvatima, dvojica Srbima, petorica se uopće nisu nacionalno izjasnila, a jedan se izjasnio kao Bošnjak.

Od 18 poslanika i njihovih zamjenika izabranih na listi JMO na izborima 1923., svi su se, osim dr. Mehmeda Spahe (1883.-1939.), predsjednika stranke poslije 1921., izjasnili kao Hrvati. U svoje studentsko vrijeme, Spaho se izjašnjavao kao Srbin, a poslije se nije htio nazivati ni Srbinom ni Hrvatom. Zanimljivo je da se njegov brat Fehim, reis ul-ulema jugoslavenskih muslimana od 1938. do 1942., izjašnjavao kao Hrvat. Treći brat, Mustafa Spaho, po profesiji inženjer, izjašnjavao se kao Srbin.

https://plus.google.com/110861268182668136833/posts/L1eKUW2M7f4

Citat:

Sav prvi saziv zastupnika JMO-a u Skupštini izjasnio se nacionalno kao Hrvati. Svi, osim Mehmeda Spahe koji se izjasnio kao Jugosloven.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/cudo-u-ledenoj-pecini-ukazao-se-mehmed-spaho-2646

Ali, svi oni su glasovali za Vidovdanski ustav, izdaju hrvatskih interesa.

Citat:

Stoga su 28. juna 1921. svih 23 zastupnika JMO u Ustavotvornoj skupstini glasovali za vladin centralisticki ustavni prijedlog, sto je omogucilo pobjedu centralistickog bloka. Bez tih glasova i dodatnih osam glasova zastupnika iz Dzemijeta, centralisticki Vidovdanski ustav ne bi bio usvojen.

http://www.camo.ch/odnos_hrv_bih.htm

JMO je ostala u vladi i nakon skupštinskog atentata na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a.

Citat:

JMO je ostala u toj vladi i poslije izbora u septembru 1927., te rekonstrukcije Vukiceviceva kabineta u februaru 1928. godine. Teze je razumjeti to sto je JMO ustrajno uz radikale protiv sve jace Radiceve oporbe, te ostala u vladama Vukicevica i Korosca poslije skupstinskog atentata u ljeto 1928. godine.

HercegBosna.org

Hrvatstvo naših muslimana

Online