Da. Pogledaj moj post opet, malo sam dodao neke detalje. S tim da ni te 1942 ti cetnici nisu predstavljali ozbiljnu prijetnju u smislu eventualnog zauzimanja grada. Pa nije Sarajevo neka vukojebina s dvije ulice i 5 kuca. To je NDH sigurno drzala do travnja 1945.

Evo, ti pogledaj sta pisu muslimani!
https://bosnae.info/index.php/sarajevo- ... 943-godine
A u mom postu o istom dogadjaju, imas i nemacke dokumente o akciji cetnika.

Drugo, nisam ja prvi na svetu koji je naglasio kvalitet cetnicke vojske... To su pre mene uradili drugi!



Sto se tice celog vaseg narativa, tvog, Granicarkovog, Tulkasovog, laganinijevog... Pa sve ja to znam - to sam potpuno isto, cak u slovo, cuo o cetnicima u osnovnoj skoli, u vreme SFRJ.
I sad vi umesto da se zapitate je li normalno da se pridrzavate tog komunistickog narativa, tvrdoglavo i nekriticki, vi ocekujete da svi drugi, ukljucujuci i mene, to na isti nacin prihvatimo uprkos sto sa drugih, objektivnijih strana dolaze drugacije informacije, stavovi, objansjenja...

Pitam vas: je li vama nimalo ne predstavlja problem sto se drzite komunistickog narativa o cetnicima? Tu komunisti nista ne lazu niti deluju propagandno u skladu sa ideoloski postulatima?

Holivudski filmski plakat dokaz kvalitete četnika ?
I jesu li zauzeli Sarajevo ?

..nisu ni novi pazar bez partizana...ovo sto poštovani kolega piše je sve u stilu rado srbin ide u vojnike a onda traktorijada il bježanje po grčkim otocima..al jedno triba priznat za razliku od naše budaletine pavelića četnici su odigrali preoblačenjem dresa dobar politički potez...

Oni su imali tu opciju, ustaše nisu.

Jel to važi i za ustaše ili samo za četnike?

Mislim, jasno je da komunisti lažu, recimo o četnicima lažu da nisu skupa s njima klali Hrvate 41. i 42., i da im se nisu ulizival i nudili na pladnju i da ih nisu kooptirali prema kraju rata i nastavili dijelom njihovu politiku.

Aleksije dakle govori o komunističkim opisima Mihailovića i njegovih četnika. Veli da su to laži komunista dok bez prigovora prihvaća sve njihove opise ustaša sa sve milion jasenovačkih žrtava. Zar to nije licemjerno?
Sve Dražine vojvode bile su u dogovoru sa Talijanima, Njemcima i vlasti NDH. Svi do jednog. Kaže manje su pobili. Jesu, ali ne zato što su bili humani nego zato što nisu mogli. Tamo gdje su mogli pobili su sve. I oni su izgubili rat. Sve vrste četnika. Glede medalja,američkih, dobili su ih kasnije i znanstvenici nacistički koji su radili za njih nakon rata. Evo i nešto što možda niste znali a vrlo je intetesantno



Mladen Oljača, rođen 10. listopada 1926. u Devetacima kod Bosanskog Novog, prvoborac, romansijer i pripovjedač, akademik i član Predsjedništva SSRN Bosne i Hercegovine, umro 10. siječnja 1994. u Beogradu, pisao je o Juri Francetiću u romanu “Kozara”, objavljenom 1966. godine, nazivajući ga ustaškim pukovnikom Franjčevićem:

“Odjeknuo je pucanj. Netko je jauknuo. Mladi Franjčević je potrčao, želeći da pronađe čovjeka koji je jauknuo. Utrčao je u gomilu i, gurajući se laktovima, probijao se prema sredini trga sa kojega je svjetina bježala. Trg se praznio, a na betonu, u krvi, ležao je čovjek sa zastavom u ruci: tijelom je pritisnuo zastavu po kojoj je curila krv. Franjčević mu je pružio ruku, ali čovjek se nije pomjerio. Bio je mrtav. Franjčević mu je opipao lice, uklonio sa očiju okrvavljeni pramičak kose, a zatim dohvatio zastavu, izvukao je ispod mrtvaca i visoko podigao.

Bila je hrvatska zastava, crveno-bijelo-plava, bila je to trobojka kakvu je viđao i ranije, o praznicima, na prozorima i krovovima. Ponio je tu zastavu pustim trgom, a svijet je ponovo počeo da se prikuplja i da galami, prkoseći žandarima koji su stajali pored zida sa bajonetima na puškama. Posve neočekivano, Franjčević se našao u srcu pobune: dok se svijet okupljao oko njega, nad tanušnim mladićem vijorila se okrvavljena zastava, koju je on čvrsto stezao.

Poslije je morao da bježi iz zemlje, u Italiju. Godinama je čamio u tuđini, zlopatio se, gladovao, grcao i čeznuo za zavičajem, dok se najzad nije vratio, ponovo sa hrvatskom trobojkom u rukama…

Sunce ga ne zamara, jer je odrastao na kršu na kome nema nijedne krošnje veće od kišobrana. Ne plaši se ni pucnja, ni vriska, ni juriša, jer je navikao na plotune, prasak i dumbaranje. Što se okršaj više približava, on kao da zaboravlja na vlastitu glavu: srce ga vuče naprijed, opasnostima, bliže neprijatelju i oružju. Ponekad izgleda kao da Franjčević prosto srlja na protivničke puške i mitraljeze, kao da želi da im opipa kundak, vidi nišan, omiriše barut i dohvati remen.

Za leđima, opet tutnje tenkovi i zvone kopita, konji vuku lake i teške topove, a on posmatra lica svojih čarkara. To su pretežno mladići koji ranije nisu bili u vojsci, već ih je on sakupljao oglasima, iz Sarajeva, po Bosni i Hercegovini. Pokrojio im je odijela od crne tkanine, koju je poslije poraza pronašao u magacinima stare jugoslavenske vojske, a kad ih je izveo na smotru onako vižlaste i golobrade, u crnim odorama, nazvao ih je dečkima, pa crncima, pa crnom legijom. To ime im je i ostalo. Poveo ih je ka Drini, Vlasenici, Srebrenici i Romaniji, protiv pobunjenika čiji se ustanak rasplamsavao. Služio se partizanskim načinom ratovanja: noćnim napadima, zasjedama, udarima i prodorima u neprijateljsku pozadinu, gdje se nalaze štabovi, bolnice i skladišta.

Hitar i neustrašiv, stekao je ugled oficira koga kuršum mimoilazi, a možda i ne može da ga obori. On je u boju, zaista, najčešće prkosio. Jednom, dok je stajao raskoračen, mitraljez mu je izrešetao šinjel oko nogu. Drugi put mu je kuršum iskaišao rukav na bluzi. Zatim ga je zrno pogodilo u kapu, koju mu je odnijelo s glave, tako da je pukovnik Franjčević potrčao za kapom kao za leptirom.

Vodeći svoje dječake iz okršaja u okršaj, danonoćno na nogama i pod oružjem, mjesecima u borbama, ulazio je u pjesmu: kako gazi Drinu vodu i bori se za slobodu. Spavao je na tvrdom ležaju među vojnicima, dijeleći s njima jednu cigaretu i posljednje parče hljeba. Ako su čarkari morali da leže na goloj zemlji, on bi legao pored njih, na golu zemlju. Ako bi, malaksali i smlavljeni, poslije dugog maršovanja izbili na kakvu njivu i zavukli se u sijeno da odspavaju pod vedrim nebom, i on bi se zavlačio u sijeno, i često bivao buđen pljuskom i grmljavinom, pa bi zatim nastavljao pješačenje pod kišom, vodeći svoju vojsku, mokar do kože.

Htio je u svemu da bude ravan njima, vojnicima, da se ni u čemu ne odvaja od njih i da trpi čak više od svakog pojedinca. Zbog toga su ga i uznosili do pjesme i legende, okivajući ga u zvijezde. Rasla je tako legenda o pukovniku Franjčeviću i njegovim crnim legionarima. Njegova slava i priče o podvizima njegove vojske osvojiše Bosnu i Hrvatsku da bi mu uskoro donijele Orden Zvonimirove krune sa zlatnim trolistom, naziv viteza i čin ustaškog pukovnika…

Korača Franjčević cestom prema Kruškovcu koji se uzdiže na puškomet, pod tavnom šumom. Mogao je da uzjaše konja, nije htio. Nudili su mu da se popne na tenk, nije htio, jer je želio da ostane sa svojim dečkima, pa pješači usporedo s njima, po tvrdoj i prašnjavoj cesti što se vijugavo penje uz strminu i nestaje u hrastovim stablima. I dok se brani od prašine, koja štipa nozdrve i prodire u gušu, cio njegov život, kao u ogledalu, izbije odnekud iz daljine, život satkan od neimaštine, čemera, studeni, gladi, jada i batina.

Odrastao u sirotinji, na kamenu, otkako zna za sebe morao je da trpi, pati, strahuje, oskudijeva, priželjkuje.”

Tako je o Francetiću pisao partizanski prvoborac Mladen Oljača uz napomenu je u kasnijem izdanju knjige taj opis izostavljen.

Ima još primjera gdje partizan govori pohvalno o Francetiću. Ovo je u Dalmaciji:
http://croatiarediviva.com/2016/12/25/n ... kradnicke/

O događajima koji su uslijedili i postupcima Crne legije na biokovskom području ostao je sačuvan zapis pripadnika partizanskih postrojbi Živka Šerića: „Prema ponašanju Crne legije u Vrgorcu i na putu od Vrgorca do Graca te za vrijeme boravka u Gracu i drugim mjestima općine Gradac ne bi se moglo zaključiti da je Francetić u naš kraj došao ‘…u svrhu čišćenja partizana’. Istina je da je naša četa izbjegavala sukob s nadmoćnijim snagama Crne legije, ali ni Francetić nije htio borbu. Namjera im nije bila da se sudare s partizanima, čak su izbjegli borbu kad ih je napala jedna desetina partizana na vrhu Rilića. Kad su se približili Grnčeniku, narod i partizani su se na brzinu sklonili. Ostala je puna peć kruha. Nakon povratka našli su kruh izvađen iz peći. Ni jedan hljeb nije nedostajao. Da ga legionari nisu izvadili, kruh bi bio izgorio. Na odlasku iz Graca, cestom preko Baćine u pravcu Metkovića, ostavljali su uz rub ceste neraspakivane kutije metaka. Od Rudarskih domova do Žrnovice – grački su omladinci sakupili nekoliko desetaka takvih kutija. Francetić, Šimić, Guberina i Herceg obilazili su sela gornjoprimorske općine. U Gracu su sazvali narod na zbor. Oružnici su obišli sve kuće i naredili da se na zbor mora doći. Na Solinama, gdje su zakazali zbor, okupilo se nešto naroda. Govore su održali Guberina, Šimić i Francetić. Govorili su o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i potrebi da svi Hrvati budu složni. Za partizansku borbu su govorili da je pustolovina koja nema nikakva izgleda na uspjeh, a dovodi do borbe između samih Hrvata. Pozivali su roditelje da utječu na svoje sinove da se vrate svojim kućama, da povratnicima garantiraju sigurnost – i sve u tom stilu… Isticali su da oni shvaćaju zašto smo se mi u Dalmaciji latili oružja, aludirajući na Talijane. Uvjeravali su da će se sve dobro završiti za Hrvatsku ako Hrvati budu složni i strpljivi. Na kraju su odredili grupu članova partizanskih obitelji i drugih mještana i naredili da odu u Baćinu i uspostave kontakt s partizanima i da im sve to prenesu s prijedlogom da se svi vrate doma i nastave miran život, a da im oni garantiraju slobodu i sigurnost…Za sve vrijeme boravka u Gracu legionari nisu primjenjivali silu, nisu zlostavljali ni pljačkali…“

Ja ne znam što četnici nisu popularniji kod Hrvata?

Jedina saveznička, kapitalistička, prodemokratska, projugoslovenska opcija od ponuđenih. Svi ostali su ili komunisti ili lokalne ispostave sila osovine.

Šalu na stranu, situacija je jasna. JVuO kao i deo te vojske van zemlje (na Bliskom Istoku i Mediteranu), jesu bili priznata oružana sila na strani saveznika. (Ne)Organizacija sa manama, sa greškama, sa pojedincima i grupama koje jesu činile lokalne zločine, sa periodima nevoljne ili voljne lokalne saradnje sa Italijanima ili čak Nemcima, ali to ne menja njen karakter i cilj. Pušteni su niz vodu jer je Jugoslavija prepuštena SSSR i tu je bio kraj čitave priče, pa su "četnici" podelili sudbinu sličnih pokreta po istočnoj i jugoistočnoj Evropi (sa izuzetkom Grčke).

Leto 1941. Potpukovnik Veselin Misita, oslobodilac Loznice



Isto 1941. četnici i partizani sprovode zarobljene nemačke vojnike



Jesen 1944. Draža Mihailović u društvu savezničkih oficira učestvuje u operaciji Halyard



Jesen 1944. pukovnik Keserović u pratnji savezničkih i sovjetskih oficira u oslobođenom Kruševcu (kasnije će se Crvena armija i partizani okrenuti protiv četnika)





Istovremeno, van zemlje ostaci mornarice, vazduhoplovstva i nešto kopnenih snaga sa bore u sastavu britanskih snaga



E sad, logično to ideološki sledbenici jugoslovenskih komunista neće priznati (jer bi automatski ispalo da je NOB zapravo više crvena revolucija nego romantična borba ujedinjenih jugoslovenskih naroda protiv mrskog okupatora i domaćih izdajnika), kao što će na identičnoj liniji biti i ideološki sledbenici ustaškog režima (jer četnici=Srbi=zlo, otprilike kao kad bi od SS oficira očekivali objektivne stavove o sudbini Jevreja logorša).

Sve u svemu, kompleksna priča, jer je prosto rat na prostoru tadašnje Jugoslavije bio kompleksan, što je često dovodilo do bizarnih situacija. Da je situacija bila čista i da je problem bio "samo" nemačka okupaciona sila, i ulogu JVuO bi bilo lakše valorizovati. Otprilike kao u Poljskoj.

Sigurno si ponosan na svog U đeda, kak je ko Krilnik ili satnik juriša na Drinu.

Jel da Franjo?

I okice ti se uscakle?!

Zanimljivo je kako službena Srbija četnike stalno rehabilitira i uzdiže ih na službenoj razini u svim prigodama, dok službena Hrvatska kažnjava bilo kakvu razpravu o bilo kakvim pozitivnim stranama Ustaštva, pa makar i u primjesama. To je toliko daleko otišlo da se već sotoniziraju i dielovi branitelja iz Domovinskog rata, tako što se izkonstruira veza s NDH.
Ono malo neovisnih iztraživanja o Ustašama iz 90-ih i pokušaja izradbe kako tako neovisne poviesti oslobođene dogmi iz doba diktature, do danas su podpuno pale u vodu.
Također, zanimljivo je to što se o Ustašama u svietu gore počelo misliti nakon 2000-te godine, nego što se mislilo od 45-te do tada. Očito su Soroševi mediji još žešći u propagandi oko Ustaša, nego su to bile komunističke jugoslavenske vlasti. Najbolji primjer je Bleiburg u Austriji, gdje se do pred 10 godina slobodno moglo šetat s ustaškim obilježjima. Umjesto da se paranoja oko ustaštva s vremenom smanjuje, ona se očito povećava unatoč tome što su razbijeni brojni mitovi o ustaškim zločinima...

Da su bili na Normandiji sa saveznicima koga boli racku.
Oni su bili zločinci, govorim za Dražine. Poklali su njegove vojvode toliko naroda da ih svo ordenje mrskih Amera neće oprati. To je to, vrlo jednostavno. O ostalim pasminama kvislinga kod njih ne treba riječi trošiti

Zaboravio si da dodas da su cetnici bili u dogovoru i sa komunistima uz sve te ostale. Ali zaboravio su najvazniju stvar, koju i svi ostali nekako zaboravljaju - nijedan od tih "dogovora" nije imao za cilj pobedu Osovine, i nanosenje stete saveznicima. Imao je za cilj da se svim tim neprijateljima (Nemcima, komunistima, ustasama) nanosi steta. I zbog toga cetnicka borba nije kompromitovana, ni kod saveznika, ni objektivno.
Komunisticka borba jeste kompromitovana onim akcijama koje su isle protiv iskrcavanja saveznika na jugoslovensku obalu. To je izdaja.

E sad kako su komunsti, a i drugi koji su to prihvatili, zamenili teze pa od sebe napravili borce za slobodu, a od cetnika izdajnike - to je samo vama koji to podrzavate jasno. Logike tu nema, rec je komunistickoj lazljivoj propagandi da sebe legitimizuje.

Oljaca o Franceticu! I tu vidimo da se komunisticko misljenje uzima kao glavna mera svih stvari. Oljaca je mozda licno dobar covek, ali sledio je zlikovca visetruko goreg od Francetica - Josipa Broza!

O ustasama i njihovom pokretu manje vise isto misljenje vlada kod svih u svetu, ne mnogo razlicito od cetnickog ili komunistickog.

Da ne budem demagog, ono sto pokusavaju neki proustaski delatnici u Hrvatskoj nametnuti kao temu - broj zrtava Jasenovca, ili ukupan obim ustaskih zlocina - nesto je sto bi trbalo da bude prihvaceno kao tema za razgovor, uz osnovnu tezu da su komunisticke informacije o tome lazne.

Ali ima druga opasnost, a to je tendencija da se - ako se ispostavi da je broj zlocina pripisanih ustasama preteran - krene u rehabilitaciju i legitimizaciju NDH. To nema konsekvence samo po prostor bivse Jugoslavije. Nego ide i dalje, to je onda legitimizacija jednog rezima neznatno razlicitog od rezima u Trecem Rajhu, i moze da bude presedan za legitimizaciju nacizma. To se demokratskom svetu nikako ne bi dopalo.

Ako bismo se apriori drzali maksimalne osude ustastva i NDH, bez obzira kakav bi rezultat donelo preispitivanje obima zlocina pocinjenih u njihovo ime, onda bi mozda i moglo da se krene u takvo preispitivanje.

Meni isto nije jasno kako su se saradnici fašista i nacista uspjeli proglasit antifašistima,a partizane fašistima ?
Logike tu isto nema.

Granicarko lepotanko, nema smisla da u drustvu pametnijih, ti srljas da istices svoje misljenje. Bolje smisljaj pitanja, pa kad posle mnogo dobijenih odgovora na njih, unapredis malo svoju svest, tek onda pokusaj sa isticanjem svog misljenja. A i tada oprezno, sve dok se u nekoliko navrata ne ispostavi da govoris smisleno. Onda mozes da se opustis. Naravno, proci ce dosta vremena dok ne postignemo taj rezultat, ali vredne stvari nije lako napraviti. AJde, ljubi brat...

Ja uopšte nisam iznosio svoje mišljenje,nego činjenice koje prosječnom simpatizeru četnika nikad neće bit jasne,zbog sukoba s logikom,i smanjenog IQ.

Puno pričaš Aleksije, puno pričaš a kažeš, ništa. I dalje izbjegavaš govoriti o zločinima tvojih ljubimaca. No ništa novo kod Srba. Vi niste nikad ništa. To što je kukavni Draža pokušao sjediti na više stolica ne opravdava zločine koje je naredio i koje su počinili njegovi u suradnji bilo sa Talijanima bilo sa Njemcima. To ti je jasno, valjda.

Swing and miss, klaune. Nitko mi od predaka nije bio u ustasama.

NADA O MAJORU JEZDIMIRU: Moj otac je predvodio ustanike tokom rata u Poljskoj
https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/r ... u-Poljskoj

ideologija tog pokreta je ultimativno zlo. i tu nema veze Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Kinezi. To je ultimativno zla ideologija.

A naravno, rat je bio kompleksan, pokret u neku ruku i heterogen, okolnosti složene...međutim ideologija koja stoji iza toga je čisti šovinizam.

Ajde, divizijo, otkrij i meni sta je to cetnicka ideologija?
Ja se prilicno dugo zanimam za cetnicki pokret u II s.r. i nisam uopste uocio da imaju bilo kakvu idologiju.
Jednostavno radi se o vojsci koja se ne pita, niti razmislja o ideologiji. Njena veza sa bilo kakvom idologijom je povezana sa vladom koja joj je nadredjena. A vlada koja je bila nadredjena cetnickom pokretu bila je sastavljena od raznih stranaka demokratskog opredljenja, medju njima i HSS.

Četnička ideologija je velikosrpstvo u smislu organskog nacionalizma, isključivost, entička netrpljivost, ekskluzivizam, ideologija ekspanzije, krvi i tla.

I tu nema nikakve veze ratno, poslijeratno, prijeratno četništvo, uvijek ista stvar stoji iza njega s istim polsjedicama. Makar ponavljam, rat je skup milijuna sudbina i iskustava i različitih konteksta.
A što se tiče te vlade u Londonu i njenog "demokratskog opredijeljenja" još 1931. ovako je pisao jedan srpski zet:

“Delegacija Hrvatskoga narodnoga zastupstva još je dana 25. siječnja 1930. predala Ligi naroda u Ženevi memorandum, koji je istodobno odaslan vladama i organizacijama svih kulturnih država, upozoravajući na stanje u Hrvatskoj. Ovim se memorandumom pred cijelim čovječanstvom diže obtužba protiv absolutističke vladavine kralja Srbije kao i protiv užasa i strahota, što ih vladavina nad hrvatskim narodom počinja. Kako činjenice dokazuju, ove su strahote od onoga doba samo još veće. S obzirom na ovo strašno stanje mi vas molimo, da Međunarodna liga za ljudska prava poduzme sve da se ovoj bezkrajnoj nasilnoj vladavini stane na kraj.

Ne smije se trpiti da se umorstvo upotrebljava kao sredstvo za postizavanje političkih ciljeva.

Ne smije se trpijeti da se ubojice veličaju kao narodni junaci.

Držimo da je samo po sebi dužnost Međunarodne lige za ljudska prava da apelira na sve one koji cijene slobodu i ljudska prava naroda, da se proti strahovladi koja gospoduje u Hrvatskoj, digne najsvečaniji protest. Sve zemlje, naročito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, gdje postoje grane Međunarodne lige za ljudska prava, imadu dužnost da se postave kao štit pred ovaj mali miroljubivi prosvjećeni narod.
Mi očekujemo vašu odluku i pozdravljamo vas.

Njemačka liga za ljudska prava.
Albert Einstein
Heinrich Mann
Travanj 1931., Berlin “