Za Hrvatsku i hrvatski narod pobjednička strana nije ona koja ruši Hrvatsku i obnavlja Jugoslaviju, demografski uništava Hrvate, ponovno nas gura pod dominaciju strane nacije, pelješi nas i gospodarski i još nam uvodi komunizam.

Pri tome nimalo ne mislim kako smo trebali ostati lojalni Njemačkoj do kraja, upravo suprotno. Jer i Hitlerova Njemačka bila nam je neprijatelj i štetočina, a pametni hrvatski nacionalista, nema se što oduševljavati svastikom. Pa ako su stranu mogle promijeniti i Bugarska i Rumunjska, u neku ruku i Finska, mogli smo i mi. Da je bilo pameti. Nekakva ponuda NDH stigla je i od Staljina i bedaci su je odbili (kada je sve vodilo u propast i nismo imali što izgubiti), a likvidirali su Vokića i Lorkovića .
Padom Italije, ujedinjeni Hrvati mogli su poraziti domaće neprijatelje, imati (kakav takav) mir i pokušati nešto pregovorima.

Dodatne HRVATSKE žrtve nismo izbjegli, čak bi se moglo reći kako smo prošli loše, da nismo mogli proći gore. A zbog toga dodatne HRVATSKE žrtve dobili smo i devedesetih.

Ne 100%, ali dobar primjer su Vijetnamci, koji za vrijeme japanske okupacije tobože "pripremaju ustanak", od SAD-a traže i dobivaju oružje, u stvarnosti ne čine ništa (kako bi izbjegli osvetu Japanaca), a rat kreću kada je to za njih bilo optimalno - i to protiv Francuza... Možda je i NDH mogla "pripremati ustanak" protiv Nijemaca, pregovarati sa saveznicima, čuvati ljude i gledati svoj interes... Ne kažem kako bi to bilo lako, ali ...
Za tako nešto treba pameti, pismenosti, nacionalne svijesti, pa čak misliti i na osobne interese. Npr. razgovarao sam 80-ih sa jednim bivšim partizanom, Dalmatincem, koje su partizaniju uključio 1943. I pričao on, veli ima solidnu boračku penziju, pokazuje svoju kuću, kaže kako nije imao ništa, da je bio proleter, kako je sve to što ima dobio od - Tita. I volio on Tita. Hrvatska se pak pobrinula da od njenih vojnika svi drugi (dezerteri i neprijatelji) prođu bolje. Pa tako, Stanimirović ima mirovinu 2000,00 €, "penziju" je dobio i Štrbac (https://www.youtube.com/watch?v=F6WBkiCp3Kw), a hrvatski branitelj koji nije HRVI (najveći dio) ima braniteljsku mirovinu ~ 2800,00 kuna, tj. razliku od svoje civilne do 2800,00 kuna.

To su isprazne fantazije, Bugarska, Rumunjska i Finska su postojale i prije rata, NDH nije. Ako je Jugoslavija bila priznata od Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika, onda nije bilo mogućnosti da se poslije rata ostavi nekakva NDH.

Isprazne fantazije?! Moguće. Ali činjenica je kako se to na ozbiljan način nije ni pokušalo. A nije se imalo što izgubiti.

Umjesto te isprazne fantazije, išlo se na fantaziju u obliku idiličnog života u bratstvu i jedinstvu, te blagodatima koje nosi komunizam. Samo uzmi pušku, budi korisni idiot i udri po svom narodu....

dosta krivih premisa.

namjerno sam spomenuo Teheran, jer su tamo pobjednici odlučili neke stvari kojima se nužno moraš prilagoditi.

prvo, da nema opstanka tvorevina koje su nastale uslije rata pod patronatom Oosovine. Dakle NDH je eliminirana već tada.

drugo, priznali su partizane kao jedini saveznički pokret u YU.

To su jednostavno okolnosti kojima smo se morali prilagoditi, sve drugo je odbijanje suočavanja s realnošću. Nije bitno da li je to za nas pobjednička strana (naravno da nije), ali je to stvarnost kojoj se trebalo prilagodit, ma kakva bila. Da orenem pilu naopako, za Srbe u Podunavlju sigurno nije bila pobjeda Erdustski sporazum. Ali je bio prilagođvanje realnosti.

Mi teško da smo mogli gore proći s obzirom na kataklizmu 1945, ali smo mogli manje grozno proći da nas je manje ostalo na gubitničkoj strani do kraja. Dapače, mnogi Hrvati su ostali na toj strani protiv svoje volje. Komunistički teror nije zaobišao nikoga, ali je tamo gdje su etnički Hrvati bili vezani uz partozanski pokret taj teror bio mnogo manji.

S druge strane, nitko realan ne može negirati da su neke pozitivne stvari ostvarene kroz parizaniju, poput pripajanja Istre, Rijeke, Zadra, Baranje (naravno, štošta je i izgubljeno), kao i stjecanje pravnih osnova za državnost Hrvatske. Iako smo je morali izboriti u krvi, imali smo neki formalni temelj koji nije nebitan.

Tako da su Hrvati nakon 1943. imali samo izbor partizne ili grob. Hrvatska više nije bila opcija

Kukavna je bila ta vojska marsala Bravara. I sa saveznickom pomoci, bili su sprceni na na prostor Like i brda Zapadne Bosne.
Srbiju preuzimaju cetnici. Pa je nastala slika u oslobodjenom Krusevcu leta 1944. Major Dragutin Keserovic sa americkim i ruskim oficirom.



Bravar nista nije mogao cak ni sa saveznickim naoruzanjem. A onda Sovjeti pocinju da se ponasaju kao okupatori i okrecu se protiv JV.
Sovjetska okupacija Srbije vraca Bravara u zivot.
Da nisu ulazili u Srbiju, vec su postojali uslovi da se kralj Petar iskrca un CG, pa da proglasi mobilizaciju. Onda bi ustase pokusali da predju u cetnike.

iak ou djelom u pravu, djelom nisi realan.

iz Srbije su Njemci počeli organizirano povlačenje, a oslobađali su je i Sovjeti i Bugari koji su promijenili stranu. Lako je tu bilo preuzimati.

NDH je još bila čvrsto pod njemačko-ustaškom kontrolom.

Da Sovjeti nisu ulazili u Srbiju, Njemci iz nje ne bi izlazili.

Naravno, kad su Sovjeti jednom ušli, gurali su svoju ekipu za novu vlast. Ali nije to tvoje uznemirilo puno, većina ih se izbrijala i prišla komunistima.

Ustaše naravno nisu to učinili. Niti bi prišli vama u ikojim okolnostima. Ustaše nisu bli prilivode, zato i jesu stradali kako jesu 1945., bilo od komunista, bilo od tvojih kad su se izbrijali

Možemo se složiti kako se ne slažemo.

Nakon pada Italije, ujedinjeni Hrvati mogli su sa svog teritorija potjerati neprijatelje (partizani, ćetnici), imati mir na svom teritoriju, a onda pokušati nešto sa pregovorima. Pa ako i predati se, onda Amerikancima. Ozbiljne inicijative sa hrvatske strane nije ni bilo, jer napori Lorkovića i Vokića, brzo su onemogućeni, a Staljinovu ponudu nisu niti uzeli u razmatranje. Omogućiti saveznicima iskrcavanje na jugu Europe, sa malo ili nimalo žrtava - pa valjda bi nešto vrijedilo. Ili neki aranžman sa Rusima? Finci koji su im se daleko više zamjerili, ipak su sa njima postigli relativno dobar sporazum.

A otići u partizane, onda podrazumijeva i "Daksu", fratre na Širokom Brijegu, Kočevski rog, lajbek miliciju.....

Taj "formalni temelj" koji su nam kao donijeli partizani, npr. Ustav iz 1974., nije vrijedio ništa. Da su nas 1991. porazili i pregazili, mogli bi ga objesiti mačku za rep. Kao hrvatski dragovoljac 1991.-1992. i 1995., nisam niti čuo kako postoji neko ustavno pravo, koje nam nešto znači. Uvaljali su nam stranci embargo i radili protiv nas. Taj Ustav postaje tobože važan nakon 2000., kada ga ljevičari vade iz "naftalina" i s njim mašu kao dokazom, da su i partizani bili za Hrvatsku. Besmislica.

Poništenje Rimskih ugovora, proglašavanje ujedinjena Dalmacije i Istre odradila je vlast NDH, još prije ZAVNOH-a. Sa svim "pozitivnim stvarima" (teritorijalnim dobicima) RH je manja od NDH ~ 70000 km2.

Ustase verovatno ne bi ni nili prihvaceni, nego bi bili kazneni. Ali domobrani bi verovatno prihavtili novu komandu. Leta 1944. podpredsenik HSS otisao je kod Draze da dogovori formiranje hrvatskog ravnogorskog korpusa.
Inace, cetnici da su prelivode, ne bi licno kralj morao da da naredi stavljanje pod Titovu komandu, da bi se cetnici pridruzili partizanima. A tada je nastalo rasulo, oni koji su presli partizanima nisu svi preziveli nego su ubijani po kratkom postupku. Drugi su jednistavno rekli "Kralj je zarobljenik - ziveo kralj!" jer nisi mogli da veruju, a bili su u pravu, da je kralj slobodno doneo takvu odluku. I nisu prisli komunjarama.

Ja bih u partizane, porodična tradicija.

kako bilo da bilo, prišli su komunistima. masovno. za nagradu ste dobili Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo, Vojvodinu i muslimansku većinu u BIH.

čestitam!

domobrani su htjeli prijeći i u partizane i masovno jesu, ali prijeći iz organizirane vojske nije lako.

bilo koja opcija je uključivala nestana NDH. to je oldučeno u Teheranu. i Staljinova ponuda također.
s dolaskom komunizma u svakoj opciji bi bilo terora, jer komunizam podrazumijeva teror. ali teror je manji bio tamo gdje je više Hrvata prišlo partizanima. To je naprosto notorna činjenica. Najviše su stradali oni Hrvati koji su ostali uz NDH. Naša je tragedija što su zapadni saveznici bili JOŠ MANJE skloni Hrvatima nego komunisti. Oni su do koji mjesec pred kraja još četnike podržavali i podržavali Italiju u razgrančenju s nama. To su vrlo loše karte, jer možeš biti uz gibtnika Njemačku, što ti jamči grob, uz komuniste što donos komunizma i Jugosalviju, ali i neke Hrvatskoj dobre stvari, dok ti Zapad ne nudi ništa osi mvelike Srbije.



nisi realan. Naravno, bez hrvatske borbe, pravna osnova bi bila vrijedila dreka. Ali da nam nije korisitla nije točno. Ne radi se toliko o ustavu, koliko o samom federalnom uređenju poslijeratne SFRJ. On je omogućio da Hrvatska npr. ima svoju policiju, koja je dolaksom HDZa 1990. na vlast pretvorena u prvu oružanu silu i kroz koju nastaje ZNG, i to se dok smo još bili u SFRJ! A to je prilično koristilo i tebi kao dragovoljcu. Bez federalnog ustroja mi ne bi imali nikakve oružane sile na početku rata, nikakve!
Drugo, taj ustroj je onemogućavao JNA da legalno ratuje protiv HR , što joj je jako otežalo mobilizaciju i to ti je pomoglo.(njen formalni zaovjednik je bio zapravo Mesić koji joj je naredio da ne ratuje, vojni vrh je to radio na svoju ruku protupravno) Treće, federalni ustroj u kombinaciji sa završinim helsinškim aktom je bio temelj za priznanje RH i ostalih republika, pa je Srbija 1992. označena kao agresor i dobila sankcije UNa. Otad je ona samo ograničelo ratovala i u HR i u BIH, a gro borbe su morali odraditi lokalni Srbi. I to nam je pomoglo.



Ne, NDH nije pripojila Istu, ni Rijeku ini Zadar ni Međimurje. ona je poništila rimske, al ne i rapalske ugovore. Osim tgoa, to je učinjeno u trenutcima dok ona gubi rat, to je oročeni uspjeh.
uvidi da je narod to takvm osjećao tada, jer si od 1943. imao masovni priljev Hrvata u partizane svugdje. Imao si i masovni bijeg iz domobranstva. Jednostavno narod je osjetio da je to osuđeno na neuspjeh jer je bilo čvrsto vezano uz sile osovine. Lubirć je poslije rata pisao o tome i zašto puč Lorković-Vokić nije uspio i kako je NDH bila skroz ovisna o Njemcima i da bi svaki pokušaj prelaska Njemci za tjedan-dva rješili.
NDH je bila veazna uz gubinika i s time se nakon 1943. moralo suočiti

Koliko znam, NDH je poništila i Rimske i Rapalske ugovore.
Htjela je i Zadar, i Rijeku i pola Istre.
Međutim, nije da je baš sve to dobila.

Pa Nijemci su je blokirali u Kotoru (istočne Konavle je uspjela vratiti), i Rijeci, a zezali u Čabru...
Imaš i istočnosrijemska sela oko Zemuna, gdje je bila lokalna "švapska" uprava, iako su bila u NDH, ovi su imali povlašten status.


Ova karta ima grešaka.
Pod hrvatsku upravu bi trebala ući i Gruda, a mislim i Zadar.
Talijani tumače da je to sve njemačko bilo




U Rijeci je bila civilna hrvatska uprava, ali njemačka vojna.

Čuj ovih "Hrvata", oni bi u partizane.

Prema tome za koju vojsku se koji narod opredijelio u najvećoj mjeri mogli bismo reći:

Četnici - srpska vojska
Ustaše - muslimanska vojska
Domobrani - herceg-bosanska hrvatska vojska
Partizani - perecijanska vojska

Koja je razlika između domobrana i ustaša i u čemu se prvenstveno ogleda?

Nije istina, u Rijeci nije bila hrvatska uprava. Istina je da su u dijelu OZAK Nijemci postavili hrvatsku lokalnu upravu, to je bilo a Sušaku, Bakru, Krku i ostalim teritorijima koji su bili u Kraljevini Jugoslaviji. To nije bila uprava NDH, nego Hrvati u službi njemačke vlasti OZAK.

Slično je bilo u slovenskom dijelu OZAK gdje su njemački vlasti postavile Slovence u civilnu upravu. Glavni cilj toga je bilo slabljenje talijanskog faktora, ali Nijemcima nije bilo niti na kraj pameti prepustiti to područje NDH.

Domobrani su regularna vojska, popunjavala se mobilizacijom. Tko dobije poziv i odazove se, postane Domobran.

Ustaše su bile za nadobudne.

...i onda si se probudio pa shvatio da je sve to bio samo san.

Cetnici su bili najobicniji pickin dim sto se tice borbenog duha za partizane. Bili su dobri u klanju civila, to da.



Ovde fali dio u kojem kaze "Ich wünsche wir hätten ein paar Titos." ("Zelio bih da imamo nekoliko Tita.")

samo Rimske.

Rapalske nije ni mogla jer je njih potpisala KSHS, ali nije ni uspjela pripojiti te krajeve jer Njemci nisu dali, Kao što nije uspjela pripojiti ni Međimurje, iako nije priznala mađarsku vlast tamo.

Zna se.
https://images.app.goo.gl/HLm9o4YMERrgAk929

Hrvati su htjeli svoju državu.
A pri svega, običan svit čini svoj posal, gre u poje, na ribe ili otrat blago na ispašu. Obrtnik ima posal za obavit, trgovac za prodat...
Tko se želi odreć sigurnosti civilneg života i nemišanja u politiku?
Oskudice je bilo, ali obrok i san su bili sigurniji i topliji nego po planinskin goletiman i prašumaman. Štaviše, glad se pojavila nakon rata kad su "osloboditeji" 1945. išli se igrat gospodarstva i kopirat sovjetski model koji je bia jedna velika laž.
Pa su Jugoslaviju od gladi spašavala Trumanova jaja. Revolucionari nakon šta su pobili, zatvorili i opljačkali "kulake" i poduzetnike potrošili zalihe hrane, nesposobnjakovići napravili glad.

A što se tiče ekspanzionizma... Jugoslaviju su uspostavile Engkeska i Francuska kao branu nimačken prodoru na jugoistok i za spričit bilo kakav nimački prodor, makar to bila Austrija. Jugoslavija je služila za spričit obnovu habsburške države i njena prodora na jugoistok.
NDH nije imala pola istočnog Jadrana. Zar je imala oružje i bila međunarodno priznata? A od uspostave ima stalni sukob niskog intenziteta, tj. naoružani srp.civili i ostatci kralj.vojske teroriziraju Hrvate civile i odbigle vojnike što se nisu borili za Jugoslaviju. Tal.postrojbe već zaposile državu. Kako tu moreš dogovorit povojnu granicu?
Jugoslavija 1945. je saveznička sila, naoružana, u naletu i držala je zaposidnuto sve do Soče, dakle, branjivo, te komad austr. Koruške. I još ima SSSR iza sebe i u Austriji. Koji se nije baš htia povuć odanle.
I u takvin uvitima Jugoslavija isprigovara povlačenje iz Trsta i Koruške.
Tu Jugoslavija nije kvislinška a NDH jest?
Stoga, samo se budala može ponosit Jugoslavijon i vidit ništo pozitivno u njoj.

Za opciju si ima i mogućnost pasivneg otpora.
To ni bacat bombu na glazbu i letke.
Nikakve koristi, samo šćete. Samo ih uspiješ izživcirat i "zaradiš" osvetu na stanovništvu. Bilo striljanjiman, šikaniranjen ispitivanjiman, zatvaranjiman, primlaćivanjiman, otimačini i razbijačini imovine, odvođenja na prisilni rad...

Daklen,nima druženja osin interesnih, hladni pristup, bez zanosa, robu s tržnice prodaje se po kućaman tako da ovi ne moredu doć do nje... I ono "ne moreš ti mene malo platit koliko ja mogu mali radit" ako te odvedu na prisilni rad. Biti izrazito radno neproduktivan. Podkradat poduzeće. Ne slušat nastavu na tuđen jeziku. Na satu si ali ne slušaš. Ili često izostaješ s nastave radi igranja na nogomet i sl. Namirno bit slab đak; ulogu učiteja priuzimadu roditeji.

Ajme kakvo pitanje.

Problem je što su i ustaše i partizani pretvorili domobrane u ustaše. Svatko iz svojih razloga.

Domobrani su po meni regularna vojska kojoj se nema što prigovarati.

Inaće, jedan moj djed je izganjao radnu obvezu u WWII, u rudniku kao poslovođa. Ne može bolje.

Kod ustaša je bilo velike raznorodnosti profil, od romantičnih zanesenjaka pa do terorista.
Zajednička crta : zagriženi za hrvatsku stvar, protiv ikakve Jugoslavije.

Jugokomunističko sudstvo ih je sve tretiralo isto.