Most preko rijeke Bosne poslije upada partizanskih bandi i paljevine većine gradske infrastrukture od strane istih

Osnova gerilskog ratovanja je presjecanje komunikacija. Samo, nije mi jasno zbog cega je paljena gradska infrastruktura? Na koju se tacno infrastrukturu misli?

Javne / državne zgrade

Njemački vojnici (logistika) u Žepču 1941.

Prvi ozbiljniji (partizanski) upad je bio krajem siječnja 1943 i tada su zapaljene sve važnije zgrade, uključujući i pučku školu za koju ne bismo mogli reći da je u ratnom smislu komunikacijski važna. Opljačkana je i popaljena cjelokupna mjesna arhiva te su poslije "oslobođenja" izuzeli sve crkvene matične knjige kako bi mogli, kako tako, organizirati život na ovim prostorima. Vizionarski.

Izlet na Orlovik

Njemački vojnici na Erdekovcu 1941.

Duga ratna zima 41/42

Jedna nesvakidašnjost iz Žepča. Za svo vrijeme II sv. rata rata u Žepču je bila stacionirana, pored ostalih postrojbi, i jedna Ustaška satnija ili njeni dijelovi, u zavisnosti od ratnih prilika ili neprilika. Zapovjednik jedne satnije koja je dulje vrijeme bila u Žepču je bio ustaški satnik Savo Voda. Kao što ime govori bio je po nacionalnosti Srbin.

Zanimljiva znacajka ovih nekoliko fotografija, koje prikazuju ratnu svakodnevnicu u žepačkom kraju, je ta što se na njima može uočiti raznolikost u uniformiranosti različitih hrvatskih postrojbi na samom početku rata. Vidljivo je da mnogi još nose, uz hrvatske oznake, odore starojugoslovenske kapitulirane vojske ili odore od države "mrzke uspomene" kako se tada poluslužbeno zvala.

Prve godine rata je opskrbljenost trgovina još uvijek bila značajna.

Prvih dana (godina) rata je civilno stanovništvo svakodnevni suživot sa različitim vojskama držao kao nešto prilično normalno.

Združeni (tada još uvijek) četničko partizanski Zenički bataljon upao je 12.02 1942. u Begov Han, zapalio Pilanu "Našičke DD" sa stokovima gotove građe, koja je bila pripremljena za izvoz u Njemačku, a koja je nestala je u plamenu. Zapaljena je i željeznička postaja a pruga je bila na nekoliko mjesta porušena. Tako se u žepačkom kraju saznaje za tu pobunjeničku grupaciju a koje tijekom čitavog rata ovdje neće zadobiti neki uticaj ni značaj, osim ovakvih terorističkih akcija koje su ljudima zagorčavale život u i onako teškom ratnom vrijemenu. U to vrijeme je, u tim krugovima, zakratko bio aktivan i poznati komunistički agitator Svetozar Vukmanovič Tempo čija se ratna filozofija sadžavala u tome "što više napada na komunikacije i gradove to više osvetničkih redarstvenih akcija a tim više i sirotinje koja će pounjavati proleterske jedinice".