Prava manjina se mogu oduzeti jednakom lakoćom kao što se daju, a glede screwing the brain, opet trebaš neke mjere gospode.

Pa ne mozeš mi odmah oduzeti pravo. Trebao si taj zakon progurati prije ovog unakrsnog ispitivanja dvojce vrhunskih odvjetnika.
Sad je kasno

Razočaran sam

Ustajem sa optuzeničke klupe i veselo se smiješim odlazeći iz sudnice !


L.N

Kako nema? Prije 20 godina je imao plaću od 95 dolara mjesečno, a sada ima čak 160 dolara! Procjene su da će, nastavi li se ovim tempom, prosječna plaća u Kini za 50 godina dostići iznos od 350 dolara mjesečno, što je podatak koji mnogo raduje jednog prosječnog Žućana.

U Šangaju je minimalac 200 eura, dok je u najsiromašnijoj regiji 137€. U Srbiji nemaju ništa veći minimalac, a na tržištu postoje i daleko veće plaće.

Pa jeftinije mu je da ženu i djecu preseli u Mongoliju ili Rusiju a on dolazi na posao u Kinu

Znači da mi gospodin SDB podvalio onu tabelu koja prestavlja kineski standard veći od bosanskohercegovačkog?



Kod nas je sad lafo preko 800km prosječna plaća!

Po volvoksovoj teoriji mogli bi i ovi i Srbije slati zene u RS.
Prekvalificiraj se u " utješitelja usamljenih"
Ako joj muz u Šumadiji ili tamo vlaške kraina Kladovo to ti je kao da u Skandinaviji!

Kod vas je lafo nezaposlenost 45%, u Kini je gotovo nepostojeća. A i Bobov podatak je netočan, minimalci se kreću od 137 do 200 eura, ovisno o regiji, dakle veći od onih u BiH.

Bobo je Bosanac skuzajte no mi se skupa drzimo. I vjerujemo jedni drugim.

A što se Srbije tiče i usporedbe .. MAtemmu čekaju bolji dani.

Yuan se kreće oko 8:1 za euro.
A evo i podataka o prosječnim plaćama, tu su u rangu s vama, a u kombinaciji s većom zaposlenošću-bolji...
http://www.chinadaily.com.cn/china/2012 ... 555503.htm

Ne. Ono su podaci Međunarodnog monetarnog fonda o BDP-u per capita po paritetu kupovne moći (kad se uzmu u obzir primanja i razlike u troškovima života), a nemam pojma otkud njemu to o čemu priča.

Ljudi imaju nevjerojatne predrasude temeljene na informacijama od prije 20-30 godina.

Iz prve ruke!

Imao je jednu kineskinju, imate sliku kraljeva sutjeska negdje. Sigurno je vodio da raspravljaju o BDP i ostalim karafekama

Stotinu mu bijesnih bivola sa Karghande, bio sam samo ironičan!

Da netko ode u selo pored Kaknja i pokupi neku (ili ju sačeka na kolodvoru tu u Zegeju), taj bi vjerojatno mislio da je standard u BiH manji nego u Moldaviji, pa što sad?

Ma Bobovac se šegači po bosanski, ali ja dugujem vaskolikom općinstvu cijelu istinu i samo istinu o bratskim Kinezima.

Znate njega. A i ja sam se šalila jer volim kad volvoks upire da se dokaze.

Uvijek se sjetim scene iz Povratka u budućnost kad Doc Martyju pokazuje čip i kaže: Nije ni čudo da ne radi. Pogledaj šta piše, made in Japan.

Japan je 45' bio na razini Filipina i Meksika.

Kinezi su Japanci današnjeg vremena. i 10-12 puta brojniji...

Nigdje na temi nisam pisao o savršenom kineskom komunizmu, ali da je bolji (za Kinu) takav sistem nego imati sistem u kojem će svaka frakcija tražiti svoje, a na kraju dobiti samo mrvice ili (najvjerovatnije) čak ništa.

Pogledajmo malo samo ove naše prostore. Željeli smo slobodu i promjenu, a dobili slobodu da budemo ponovo dio nekog saveza (unije), dakle da ponovo budemo robove neke ideje koja je propala i promjenu sa goreg na još gore.

Što se tiče siromašrva u Kini, Kini ne gine siromaštvo bilo koji god da je sistem, dok prelazak iste na neki drugi "bolji" sistem bi doveo do još gore situacije, jer u slučaju da dođe do drastičnog povećanja standarda postoji mogućnost da dođe i do rasta nezaposlenosti. Da bi spriječila taj scenario Kina se bori protiv nezaposlenosti tako što održava relativno nisku, ali dalje jako nisku cijenu rada u svojoj zemlji zarad ravnomjerne raspodjele prirodnog bogatstva i resursa sa kojim Kina obiluje.

Sto se tiče ogromnog jaza između bogatih i siromašnih tu još uvijek prednjače Sjedinjene Američke Države.

Što se tiče uslova rada, oni barem imaju mogućnost zaposljenja dok recimo u Evropi (tu prije svega mislim na EU, ali i Evropu van EU) današnja generacija mladih se smatra "promašenom generacijom" pošto neko je bio jako pohlepan, zaduživao se u bescijenje, vještački podizao standard spomoću preko savake mjere i granice zaduživanja i doveo čitav kontinent u bezizlaznu situaciju iz koje se neće moći izaći godinama, a možda čak i decenijama što će dovesti do (što već dovodi) do znatno otežane mogućnosti zaposlenja današnjih mladih generacija. Očigledno je neko išao brže od svojih mogućnosti i na taj način izazvao situaciju u kojoj oni koji su za takvo stanje najmanje krivi će najviše ispaštati ni krivi ni dužni. Ovdje ne pričam samo o Grčkoj, pošto više od pola Evrope je ko Grčka, jer broj kandidata za bankrot u Evropi je nažalost neuporedivo veći.

Stoga, dali je to put kojim treba da i Kina da ide i da se kreće? Ne, osim ako žele da i oni propadnu.

Nemoj da me razumiješ pogrešno, bolji standard je lijep ideal i lijepa stvar (koja se može izvesti samo uz poboljšanje ekonomske aktivnosti kroz otvaranje novih proizvofnih radnih mjesta ne kroz život na kredit), stoga ovde se nameće ključno pitanje dali je zaduživanje i vještačko poboljšanje životnog standarda nauštrb realnog sektora održivo riješenje i put kojim i Kina treba da ide i da se kreće? Ne, osim ako žele da i oni propadnu na način koji je već propala Evropa.

Niko im ne brani da i oni uvedu robote pa će se usrećiti na način na koji su se usrećili Amerikanci koji su usled pretjerane robotizacije svoje industrije masovno ostali bez posla do te mjere da danas sve što je simbol Amerike u svijetu se proizvodi u zemljama poput upravo Kine. :)

Svako zlo ima neko dobro i svako dobro ima neko zlo tako da odlazak u ekstrem takođe nije dobro riješenje jer uvijek će se naći neko ko će takvo ponašanje da kazni. :)

P.S. Sam prosječan Kinez od ekonomskog razvoja svoje zemlje nema ništa....osim stabilnih mjesečnih prihoda sa kojim može više da kupi više dobara nego što mi možemo da kupimo sa svojim prihodima koji nisu nešto spektakularno veći od kineskih, ali zato cijene jesu po svim evropskim standardima, naročito onim koji važe u Njemačkoj s tim da su proizvodi koje mi kupujemo svakodnevno (jaja, sir, mlijeko, puter i slično) jeftiniji i u Njemačkoj nego što su ovdje (dijelom zbog toga što su akcije u Njemačkoj u supermarketima češće i prave + njemački farmeri dobijaju veće i što je takođe jako bitno redovne subvencije što sam proizvod čini jeftinijim i samim tim i konkurentnijim od našeg domaćeg proizvoda istog ili sličnog kvaliteta), pa zatim i redovnu uplatu u penzioni fond preko koga će kasnije ostvariti pravo na penziju, zatim tu je redovna uplata u zdravstveni fond preko koga će doprijeniti tome da ima isto takvu i zdravstvenu zaštitu, zatim kroz plaćanje poreza državi bolju infrastrukturu i kvalitetniji način života. Kada se sve sabere, jadni kinezi pošto sa takvim sistemom propali su.

Ekonomski moguće, nakon rata i razaranja, no u ljudskim potencijalima nema šanse, već tada su imali izrazito jak inžinjerski kadar koji je iznjedrio najveći bojni brod na svijetu, avione koji su do pred kraj rata bili superiorni američkima, nosače aviona, čeličane...
Japan je '39 bio nešto nerazvijeniji od Italije(čiji se Sjever ne smije zanemariti, uvijek bio jedno od industrijskih središta Europe) dakle ne toliko daleko od Zapada kao Kina prije Denga Xiaopenga.
Kinu ne smijemo podcijeniti, imaju veličinu pogodnu za gospodarstvo temeljeno na domaćem tržištu, baš kao SAD, a tu je i rezervoar rasta standarda stanovništva. Kroz 10 godina žive bolje od slavenske "nove Europe", s Komšijama su al pari već.

Nisu oni bili ništa posebno i prije. Mala, siromašna, prenapučena zemlja koja je sve svoje resurse pumpala u mornaricu i vojsku.

Njima su ljudi umirali od gladi, prosječan Japanac je bio gladan pola života; i to ne luksuzne hrane, nego riže nisu dovoljno imali.

Engleski povjesničar Paul Johnston u Modernim vremenima (jedna od ponajboljih povijesnih knjiga) tvrdi da je Japance očaj natjerao na ekspanzionizam. Jednostavno situacija im je bila neizdrživa. Rat ili smrt, praktički.

A svakako su 45' bili na razini Filipina. I savjetnici predsjednika Trumana i generala McArthura su smatrali da je Japan izgubljen za generaciju. Da neće moći proizvoditi ništa drugo osim dječjih igračaka, bicikli i riže (još je jedan proizvod bio).

Dijelom zbog demografije. No Japanci su imali brdo djece i odjednom im je baby boom stao (trajao je samo 7 godina naspram američkom od 23). Rezultat, brdo mladih, obilje radne snage, gotovo nepostojeći umirovljenici, i sve manje djece za uzdržavanje. I bacili se ljudi 15-20 godina, radili ko mravi (sjećam se još u osnovnoj da sam gledao sjajan dokumentarac o razvoju Japana tih godina, kroz opći prikaz i prikaz života ljudi, koliko su se odricali, impresivno).

Za podatak da su bili na tom nivou nisam znao (ako je točno).

I još jedan dokaz, možda i najbolji da je demografija sudbina.

Japan svoj uzlet duguje mladom stanovništvu i smanjenom natalitetu (manje djece koja pojedu bogatstvo), a smanjenom natalitetu i starenju stanovništva duguje i svoj pad (Japan je 80ih bio najveći svjetski kreditor). Danas više ne, morali su povući lovu da bi financirali starost. I tavore od 90ih sa stopama rasta.

Pa sad, zadnja velika glad je bila prije Meiji ere i pogodila je sjeverni otok koji nije imao baš neku klimu, nešto tipa Škotska. Bilo je problema i kasnije, posebice tijekom Velike depresije, ali tada ni Americi nije bilo lako. Što se tiče ovog rat ili smrt, taj su put sami odabrali. Prvo su krenuli s liberalnim ekonomskim reformama i rano se izvukli iz velike depresije, no tada vojna elita preuzima vlast i pumpa ogromnu količinu novca u vojsku. Pokazalo se kao pogrešan izbor, ali Japan je žudio za sirovinama.
Što se tiče izjave McArthura, to se vjerojatno mislilo na prisilnu deindustrijalizaciju, kao u slučaju Njemačke, no to srećom nije provedeno. Njima je inače glavni prijeratni izvozni proizvod bio tekstil, tridesetih su prestigli VB u toj grani.
Nerazvijeniji od Zapada su bili, no za ostale su ipak nezsporedivi.

Što se tiče ogromnog rasta, tu demografija možda ima neku ulogu, no to je razdoblje kada svijet raste kao nikada do sad, stope rasta su uredno bile iznad 5%, a tu je Japan kao izvozni orijentirana ekonomija dodatno profitirao.
Padu(stagnaciji bolje rečeno) je doprinjela i demografija, kulturni čimbenici(poštovanje starijih), ali glavni razlog je bio pretjerani financijski konzervativizam nakon sloma burze i tržišta nekretnina krajem osamdesetih. To se mijenja dolaskom Abea sad i odmah se pojavio nekakav rast.

Meni je nepuštena sudbina te radišne, časne i dobre nacije Japanaca.

Nakon svih tih povijesnih uspona i padova sad da ih i ove nuklearne katastrofe snadju uslijed vremenskih nepogoda.

Stvarno nepravedno.

Tko zna što bi od bosanskohercegovačkih prirodnih bogastava napravili ili HR mora.