Drustvo koje bi slalo žene u rat je društvo osuđeno na propast.

Koji su razlozi zašto žene u pravilu ne ratuju?

1. Nesposobne?
2. Imaju društvenu ulogu rađanja i podizanja djece?

Nastavi niz.

3.Pičke su i nemaju muda.
4.Počele bi paničariti bezze, tako da bi nepodnošljive situacije napravile gorima.
5.Slabo podnose i razumiju naređenja.

Pade mi nešto na pamet, zašto muškarci bivaju mobilizirani silom u vojsku a žene ne. Kako je došlo do toga.

Čini mi se razlog je bio jer je muškarce lakše zamijeniti. Ako ostane barem 10% muškaraca i 100% žena, vrlo brzo će se društvo obnoviti jer žene rađaju. Ako ipak ostane 10% žena, može se proglasiti propast.

To je sve ok, znači razlog zašto su žene vrijednije od muškaraca i treba ih sačuvati je rađanje. Međutim tu dolazimo do problema, tj. današnjih običaja da žene manje rađaju. Neke ne rađaju nikako i naravno ok, to je njihovo pravo. Postavlja se pitanje, da li su žene koje ne rađaju i dalje vrijednije od muškaraca. Što društvo ima od njih, kakvu prednost pa da ih posebno više čuva nego ostale?

Meni osobno se čini da žene koje ne rađaju nisu vrijednije od muškaraca, pa ih nema smisla posebno ni čuvati. Recimo da su ravnopravne i jednake muškarcima. Dakle što se tiče ženskih poslova (rađanje djece) to ne rade, a što se tiče ostalih poslova to svakako muškarci rade bolje, pa su onda matematički gledajući ove žene čak na dnu važnosti za društvo.

Zaključujem žene bez djece bi morale prolaziti obvezan vojni rok i biti na spisku za prvi val mobilizacije u slučaju potrebe.

Inače kad si već spomenuo, naravno da segmentacija može ići i dalje u drugim smjerovima. Stariji muškarci su manje važni za društvo od mladih. Naravno da bih sam radije išao u rat nego slao sinove iz sasvim očitih razloga. Sve drugo je besmisleno. Čak preferiram da se zarati bolje prije nego kasnije, dok sam još spreman.

U istom tonu, muškarci koji nemaju djecu, bećari i stari momci, su također dobri kandidati za prvi val udara.

Druže Kvačica, imam jedan radikalan prijedlog.

Prije svega, u Ukrajini i Rusiji vidimo da ratovanje više nije nužno aktivnost za starije tinejdžere, bolje u rat slati sredovječne, imali su vremena uživati u životu i manja je šteta ako stradaju.

Ukratko: odredimo neku graničnu dob (po meni bi to moglo biti 45, ali otvoren sam za konstruktivne prijedloge), tko do te dobi nema djecu (bio muškarac ili žena) služi vojni rok, predlažem 6 mjeseci do godinu dana, te je do 65. godine u nekakvoj aktivnoj rezervi, s redovitim vojnim vježbama nekoliko puta godišnje.

Tako bi riješili dva problema odjednom, potaknuli bi demografski rast i osobama srednje dobi bez djece bi nametnuli zdraviji životni stil koji uključuje kretanje, fizičku aktivnost i boravak u prirodi.

Da bi se nekome priznalo da ima djecu, mora ili živjeti s tom djecom ili u slučaju da ne živi s djecom, mora se aktivno brinuti za djecu, biti uključen/a u odgoj, po potrebi plaćati alimentaciju i slično. Znači, ne može se samo napraviti i zaboraviti na dijete.

Baš suprotno. Ako je cilj u ratu očuvanje populacije, zar ne bi prvi val trebali biti muškarci sa djecom?

Zar ne bi bila manja šteta za društvo ako poginu oni koji već imaju djecu od onih koji će jednog dana mogli ili imati djecu?

Jer muškarci i sa 50-60 i više godina mogu postati očevi. (pada mi na pamet Goran Navojec koji je postao otac sa 54 godine, doduše ne znam je li mu to prvo). Žene recimo ne.

Ne vidim kako argument ima smisla, iz razloga jer broj djece po muškarcu nije ograničen.

Ako muškarac već ima djecu, to ga ne spriječava da ima još više. I dalje ima isti potencijal za imati još djece kao i onaj muškarac koji još uvijek nema djecu, sperma je praktično neograničena. Čak bih rekao, ovaj što ima djecu se dokazao da je voljan i nije neplodan, pa je šansa i veća. Zanimljivo bi bilo pogledati statistike za istu dobnu skupinu, recimo tih 50-godišnjaka poput Navojeca, koliko posto ih se odluči imati prvo dijete, a koliko posto dobije treće nakon što ima već dvoje i slično.