Komplikovano mi je ovo skroz baš nikad nisam razmišljao o ovome.Nisam imao ni potrebe.
Naravno nisam glasao jer nije moja anketa ali probaću nekako to daaaa...sagledam.
Bez komentara!!!!!!!!
Dakle da vidimo aaaaaaaa...
Srbin iz Republike Srpske
Srbin
Hhhhrrvat iz tkz bih
Pravoslavac
Valjda je to to.
Eto napisah.

Osjećam se dakle kao HB, a Hrvat sam tako, nekom
inercijom.

+++++
Tuto brate šta ti je sad ova inercija?
De to malo objasni.

Možda sam se krivo izrazio. Hercegbosanac sam, žestoki, a Hrvat onako usput.

Zbog toga navijas za Milanovica.

Slucajan Hrvat.

http://www.google.rs/search?q=karamarko ... wQ_AUIBigB
Čovek iz Mapet šoua.
Smehotresna olimpijada.

Ako govorimo o intimnom identitetu, onome koji ti je na srcu, a kojega ne guram u prvi plan u odnosima i susretima s drugim ljudima, meni su sva tri ispred nacionalnog.

Ajde da te malo provociram.
Zašto bi bosanstvo bilo neprihvatljivo u slučaju da nemaš još jedan, hrvatski identitet.
Pa upravo se zato i nije razvilo kod dva naroda dok kod trećeg jest.
Ti narodi imaju i drugi identitet koji nije svodiv samo na BiH i zavičajne partikularnosti.
Kada bi se to izbrisalo, bosanstvo bi postalo posve prihvatljivo. Hrvatski identitet jest onaj čimbenik koji bosanstvo čini neprihvatljivim za Hrvate.

Jedino ako opreku bosanstvo/nebosanstvo svodiš isključivo na odnos centralizam/necentralizam.
Ali to je plošno razmišljanje.

Naime, i danas imaš ljude koji se izjašnjavaju kao Bosanci katolici, ali sumnjam da su tvojih političkih pogleda i nazora i da teže autonomiji.
Jednostavno, nije im potrebna jer nema kulturne razlike koja bi je opravdala.

Potpuno psihološko odvajanje od vlastita naroda uvijek je uvod ili u novu etnogenezu (hercegbosanstvo kao zasebna nacija i narod) ili u asimilaciju, što znači upravo pretapanje u bosanstvo.

Bosanstvo bi, u slučaju da nemam hrvatski identitet, bilo, ne neprihvatljivo koliko bespotrebno. Razlog je taj, ako bih se već mogao identificirat s ljudima zbog istog jezika (Srbima i Bošnjacima), taj isti identitet mogao bih proširit i izvan granica BiH - na Hrvatsku, na Srbiju, Crnu Goru. Dakle, čemu stvaranje 'užeg' identiteta, kad mogu imat 'širi' jugoslavenski koji imaju sasvim iste osnove?

Treći narod, ako misliš na Bošnjake, nema razvijen bosanski identitet koji ti pretpostavljaš. Njihov identitet je bošnjaštvo koje se danas promatra ekskluzivno u odnosu na katolike i srpskopravoslavne, ili Hrvate i Srbe. Dokaz tome je i vrlo popularna anti-bosanska kampanja kod Bošnjaka pred popis stanovništva 2013. U tom smislu, njihov identitet nije nimalo različit od identiteta bh. Hrvata i Srba. Imaju isti supstrat.

Naravno, svi mi imamo više identiteta, izuzev zavičajnih, nacionalnih, vjerskih i sl. Netko je knjiški moljac, netko je pjevač, netko liječnik, netko pravnik. Netko je ćelav, netko uzgaja dugačku bradu. Ako si na to mislila, to mi je jasno. Svi mi imamo desetke drugih identiteta.

Imaš ljude koji se izjašnjavaju kao Bosanci katolici, ali po brojnosti su kao oni koji se izjašnjavaju kao Klingonci. U ruralnim krajevima ovakvih gotovo i nema. Takvu identifikaciju možeš pronać kod vrlo malog broja urbaniziranih katolika/pravoslavaca u Sarajevu, Tuzli, Zenici itd. Isto kao što ćeš u Mostaru naći Hrvate muslimane ili u Banja Luci Srbe muslimane. Na razini su statističke greške.

Što se tiče 'potpunog psihološkog odvajanja' od naroda - ja se nisam psihološki potpuno odvojio, niti mi je to u praksi moguće. No, što se tiče konkretno BiH, odnosno stvaranja bosanske nacije kao posljedice tog psihološkog odvajanja, ipak ne će biti tako. U BiH su se razvili 'miletski' identiteti, po osmanlijskom shvaćanju pojma narod. Što znači da biti katolik, ili katoličkog porijekla, znači pripadati drugačijem miletu (narodu) u odnosu na srpskopravoslavne - koji su bili dio rimskog mileta, primjerice. Prema tome, ako bi se kojim slučajem i dogodilo nekakvo odvajanje od hrvatstva ili srpstva, teško da bi došlo do stvaranja interkonfesionalne bosanske nacije.

Tuta, nadam se da nisi ozbiljan s ovim oživljavanjem jugoslavenskog identiteta?
Pa ni za postojanja te države taj se identitet nije uspio profilirati, a kamoli će sada.
Ako prihvatimo da postoje dva tipa nacije, ona koja dijeli zajedničke mitove, predaje i kulturu te ona koja se zasniva na zajedničkom pravnom poretku i vrijednostima, Jugoslavija bi bila onaj prvi tip koji ima aspiracije postati onaj drugi tip, ali joj to nikako ne uspijeva.

Ona nikad nije uspjela izgraditi jugoslavensku kulturu, a i mitova je bilo svega nekoliko (NOB i komunizam).
Čak i oni koji koji su tvrdili da je takva kultura postojala, pomiču njezino stvaranje u 80-te godine kada se pojavljuju neki pokreti u popularnoj kulturi koji su bili općejugoslavenski, poput novog vala.
Tako tvrdi, naprimjer, Dejan Jović.

Osobno se s time ne slažem jer se radi o pokretima ograničenima na supkulturne grupe.

Što se tiče hercegbosanstva i stvaranja novih nacija, to je uvijek moguće.
Nijedan identitet nije fiksiran u kamenu.
Međutim, identiteti su obično postojani i neproblematični.
Zato je za njihovu promjenu, kada govorimo o nacijama obično potrebno primijeniti veliko - izravno ili neizravno - nasilje. Kakvo se često događa u ratovima i velikim povijesnim potresima.
Može se identitet i sam istrošiti i promijeniti, no to su ipak rjeđi slučajevi.

Problematiziranje vlastitog identiteta je, vjerovao ili ne, već simptom
njegove krize.
Dakle, mogao bi stvoriti novu hercegbosansku naciju, ali bi, ako isključimo nasilje, cijela zajednica morala zaključiti da njezin dosadašnji identitet nema svrhu i da je ispražnjen od značenja.

P.S. Možeš imati više identiteta, naravno, ali bilo bi dobro da nisu u sukobu. Teško ćeš biti gej i praktični vjernik.
A svaki se prognanik u svakom ratu nalazi u rascjepu između odanosti zavičaju i etničkog identiteta zbog kojeg ga, u većini slučajeva istjeruju.

Može. Ali daramo na neki način ima pravo.
Jer, bilo to dobro ili ne, još uvijek živimo u dobu nacija, bez obzira na postmodernu.
I većini je nacionalni identitet primaran.
Nedavno je bila anketa u Europskoj uniji o tome, koja je potvrdila ove rezultate.
A očekivalo se da će osnivanjem Unije taj identitet + lokalni preuzeti primat što se nije dogodilo.
Dakle, iako u postmoderni, još uvijek smo, barem formalno, u dobu nacija.

Također, meni osobno, identiteti nisu koncentrični krugovi.
Mđu mojim identitetima ne postoji stroga hijerarhija više se pretapaju jedan u drugi.

Nisu ni Austrijanci danas više Njemci. Shvatili ljudi da su "braća" uvijek gledala svoj interes i da bi im pametno bilo da i oni gledaju svoj.

Nažalost mislim da će to biti okoprilike put BiH Hrvata u slijedećim desetljećima. Jezik će se zvati hrvatski, ista imena i prezimena, ali separiran identitet.

Nisam napisao da je jugoslavenstvo nekakva realna opcija. Možda nisam bio dovoljno jasan. Ali htjedoh napisat da bosanska nacija ima manje smisla od jugoslavenske, s tim da ni jugoslavenska više nema realne šanse. Jugoslavenstvo je imalo veći povijesni uspjeh od bosanstva, a znamo da je 1980-ih jugoslavenski identitet bio vrlo popularan. Bosanstvo nikada nije bilo popularno, pa niti među bosanskohercegovačkim muslimanima. Oba identiteta su neprirodna i nametana od strane države (Austrougarske i dvije Jugoslavije).

Ovo za nasilje i kovanja nacije u njemu se slažem. Ima svakakvih primjera, od bošnjačke koja je 'ratna', do makedonske koja je 'mirodobna' nacija.

Pretposljednji paragraf je sasvim uredu, s tim se slažem i to mi je jasno. Samo ja nigdje nisam govorio da bi se trebala stvorit hercegbosanska nacija, već radije o jačanju 'regionalnog' identiteta, koji nije u većem sukobu sa širim hrvatskim. To je nužnost u ovakvim okolnostima, jer se nama često obilo o glavu pretjerano hrvatovanje na vlastitu štetu.

Što se tiče post scriptuma, isto - sve ok. Jasno kao dan.

Ili je pak riječ o skresavanju Njemačke? :) Austrija je stvorena poslije WW2. Cijelo vrijeme, od 1918. do 1938., Austrija je težila ujedinjenju s Njemačkom. To im nisu dopustili saveznici 1918., morali su i ime mijenjat iz Njemačke Austrije u Saveznu Republiku Austriju. Bio je jedan 'autonomaški' period u vrijeme austrofašizma i diktatora Dolfusa, koji je živio na talijanskoj podršci i korupciji, bez masovne podrške naroda. Ali austrijski identitet nije prirodni identitet, već nametnuti od međunarodnog faktora. Isto se pokušava i s Kosovarima.

Nisam siguran toliko u to. Pola rodbine mi živi u Hrvatskoj (kao i većini nas), obrazovni sistem je 'integralistički', itd. Ne mislim da će se radit o odvojenim identitetima. Radije će se dogodit jačanje hercegbosanskog elementa, ali potpuno odvajanje u praksi nije moguće. Na Hrvatsku će se, bez obzira na sve, uvijek gledat kao na nekakvu sigurnu oazu gdje uvijek možeš zbrisat.

Nije istina ovo za obrazovni sustav jer se sada sve knjige za hrvatski program tiskaju u BiH ali u njima nema ni traga identifikacije s HB koja se ne smije ni spomenuti nego s BiH.

Bez teritorijalne samouprave, kulturne autonomije to je imaginacija ne mogu se ljudi identificirati s nečim što nažalost ne postoji.

Uz ovoliku brojnost to je i teško ostvariti i taj se identitet ne može oduprijeti bošnjaštvu.

Mogao si isto pitati šta lokalnim Srbima primarnije Srbi ili Srpščani?

Ne znam. Ja kad sam išao u osnovnu i srednju školu, bilo je prilično integralno. Uvijek smo učili BiH i Hrvatsku zajedno.

Teritorijalnu samoupravu imaš u HBŽ, ZHŽ, HNŽ i PŽ, djelomično i u SBŽ u domeni kulture i obrazovanja.

I zašto je se teško oduprijeti bošnjaštvu, uz ovoliku brojnost?

Pitaj ih ti ako te zanima, mene ne zanima.

Aj ti laganini na forum.hr pa njima prdi protiv Srba, šta si tu došao? Vi Perecijaneri da ste (bili) u situaciji u kojoj su Hrvati u BiH, bili bi veći Turci od onih iz Anadolije. Vidi se i po stupnju islamiziranosti Slavonije pred oslobođenje. Kojega Bosna nije dostigla ni u najcrnjim vremenima pa ni danas ga nema, nakon muslimanskog demografskog booma iza sebe.

Dobro, nijedan identitet nije posve prirodan. Kultura i priroda su antonimi, što je razvidno već i iz semantike riječi.

Što se Austrije tiče, ona i Njemačka još i danas imaju vrlo bliske kulturne i političke odnose.
Ako problematiziramo njihov razlaz, ne bi trebalo podcjenjivati ulogu koju je stigma nacizma imala u tome, a koju Austrijanci nisu željeli vezati uz sebe.

Jedini istinski nacionalizam koji sam ja kod Austrijanaca osjetila, a koji bi bio samo austrijski, manifestirao se kao žal za pokojnom Monarhijom, u prigodi obilježavanja početka Prvog svjetskog rata.
Obični Austrijanci danas usvojili su austrijski identitet prije svega zato što ne žele prebrisati stoljeća svoje prošlosti, a imaju koristi i od odvojenih kasa.
No, što se ide više prema visokoj kulturi i intelektualcima, to je spremnost na zajednički kulturni prostor s Nijemcima veća, jer to jača i njihov utjecaj i utjecaj Austrije.

Da se vratim na temu.

Iskreno, ideja političkog integralizma uvijek je u meni izazivala skepsu.
Da bi se o tako nečemu moglo govoriti, trebalo bi imati zajedničku političku platformu i zajedničku ideju, što se želi zašto i kako to ostvariti.
A toga nije bilo, čak i kad je bilo zajedništva.

No bez obzira na sve greške, mislim da nije pošteno za sve kriviti samo Hrvatsku, jer i BiH Hrvati dugo nisu znali što žele.

Ionako, integralist ne može biti netko tko se sam nalazi u nezavidnom položaju.
Tako da mi je taj koncept, ovako kako je postavljen, nelogičan.

Kulturni integralizam je pak nešto posve drugo.

Kod nas je netko nasadio da se uži i širi identitet međusobno isključuju što je pogrešno i po zakonima fizike, logike i ne znam već čega. Znači zašto ne bi netko danas bio i Bosanac i Hrvat ili ako govorimo prije 1990 zašto ne bi netko bio u isto vrijeme Jugoslaven i Hrvat, nego se uvijek smatralo ako si jedno od toga onda si protiv ovog drugog.

Inače ne mislim da će Hrvati iz BiH razvijati neki poseban identitet jer nisu to Hrvati iz Rumunjske ili južne Italije nego smo tu svi na istom mjestu geografski povezani i izmiješani, mislim da će biti sve više miješanja.

Većina Hrvata iz BIH su i Hrvati i Bosanci istovremeno. Jedno je nacionalna, drugo regionalna, zavičajna pripadnost. Tu nikada problema nije ni bilo. Biti Hercegovac ili Bosanac regionalno i Hrvat nacionalno je najnormalnija stvar.

Problem pak s jugoslovenstvom je bio taj što je pokušavao izgurati hrvatstvo, zamijeniti ga, kao što je i srpsko-hrvatski na silu pokušavao potpuno izbrisati hrvatski standard. Jugoslovenstvo je bila nacionalna ideologija, ne nadnacionalna kao europljanin ili zemljanin.

Al vas Tuta loži po staroj provjerenoj ideji u ostalim hrvatskim pokrajinama.

Dalmacija
Srbi surađuju s Hrvatima podmećući Hrvatima slovinstvo i ne bune se kad se koriste naziv Dalmatinac, Dalmacija i ostali neutralni izrazi ali kad Hrvat koriste naziv Hrvat i žele se ujediniti s Hrvatskom onda je Dalmacija vekovna srpska zemlja u kojoj nema Hrvata.
Naravno kad Hrvati shvaćaju o čemu se radi šaltanje na suradnju s Talijanima.

Slavonija i Hrvatska
Forsiraju neke Srbohrvate i srpsko-hrvatski jezik koji podmeću Mađari kako bi lakše ovladali Hrvatima.

„nema te sile koja će nehrvatske narode prisiliti da se Trojednica zove samo Hrvatska i da se trobojnica krsti samo hrvatska“, kategoričan je Paja Jovanović, vođa Srpske samostalne stranke.

U člancima oni govore o „ovostranom srpstvu“, „ovostranim srpskim zemljama“, „raskomadanom srpstvu“ koje se mora ujediniti. Umjesto pojma „Hrvatska“ autori kalendara rabe pojmove „Trojednica“, „ove zemlje“, „ova domovina“, „zapadni krajevi našega naroda“. Ova se terminologija zadržala u Srpskoj pravoslavnoj crkvi do danas, a rasprostranjena je i u srpskim intelektualnim krugovima.

Paja Jovanović, predsjednik Srpske samostalne stranke, ne odlazi 1894. godine na susret parlamentaraca u Peštu jer ga je predsjednik Ugarskog sabora pozvao kao člana Hrvatskog sabora. Po njegovoj izjavi u listu Srbobran samo hrvatski šovinisti Sabor zovu hrvatski i to u težnji da pohrvate Dalmaciju i Slavoniju.2 Za Paju Jovanovića je tako i izložba domaćih tkanina ili tjestenine u Brodu na Savi ili Novoj Gradiški pod hrvatskim imenom u stvari „velikohrvatska propaganda“.

Kao što smo rekli za članove Srpske samostalne stranke Slavonija je srpska zemlja. Oni podupiru razvoj „slavonstva“ kao regionalnog osjećaja u želji da se ospori hrvatski značaj Slavonije. „Slavonstvo“ podupire i ban Hedervary kako bi oslabio hrvatski nacionalni pokret, te ga je on smatrao ravnopravnim nacionalnim osjećajem hrvatstvu. U tom cilju ban je podupirao interese slavonskog veleposjeda i suprotstavljao jako njemačko-mađarsko građanstvo grada Osijeka hrvatskom građanstvu u Zagrebu.

U kalendaru stoji da u Lici ima i Bunjevaca. Oni su „iz Hercegovine, s Neretve – dakle, Srbi su“. Ti Bunjevci su „Crni Vlasi“. Nadalje u kalendaru stoji: „Kako vidiš, dobrano je i tijeh Vlaha po Lici, koji su svi rimokatoličke vjere zbog čega danas ne srbuju, nego nešto drugo, a to? Lako ti je pogoditi“ te razvija svoju povijesnu poduku čitatelju pišući: „oni se prevjeriše, koje u Dalmaciji koje u Lici…narod srpski sve ove koji pristupiše rimskoj crkvi na Buni, okrsti imenom te crkve – Bunijevcima“.13 Srpski samostalci u borbi za srpstvo Like ne žele ni čuti da bi u Lici bilo starosjedilaca katolika tj. Hrvata koji su ostali nakon turskih osvajanja.

Sve vam je jasno tko ovo forsira i gura Hrvatima regionalizme, pa tako Tuti često izleti zapadni-istočni slavni narod, srpskohrvatski itd.

Hrvat.

Bježi u tri pm.

Tuta s foruma hb s velikosrpskom misijom podjele Hrvata. Sve više pričaš kao Bošnjak.