Žena stara 75 godina iz Italije (Pavia, blizu Milana) se na sudu izborila za presudu: njeni sinovi stari 40 i 42 godine moraju se iseliti iz roditeljskog doma.

Sinovi su uporno odbijali napustiti roditeljski dom. Obojica su zaposleni, ali nisu htjeli sudjelovati u plaćanju troškova kućanstva niti pomagati u kućanskim poslovima.

https://www.theguardian.com/world/2023/oct/26/italian-woman-forced-to-court-to-evict-her-two-sons-aged-40-and-42

Dodao bih samo, da ih je iselila prije 15 ili 10 godina, možda bi ih uspjela spasiti. Ovako su to trajno oštećeni mentalni i socijalni invalidi, nemaju nikakve šanse za brak niti za djecu.

U talijanskom jeziku postoji termin bamboccioni, koji bi se doslovno mogao prevesti kako bebetine, velike bebe. Problem takve populacije se već 15-ak godina spominje u talijanskoj dnevnoj politici, netko od desničara je spominjao čak i ideju o zakonskoj zabrani življenja s roditeljima za punoljetne, a ljevičar Matteo Renzi je imao ideju da bi mladi koji se odsele od roditelja trebali dobivati subvenciju od 150€ mjesečno.

U Hrvatskoj i BiH se pravimo da takav problem ne postoji, a po statistikama o postotku odraslih koji žive s roditeljima smo gori od Italije.

Prvenstveno je majka kriva zbog posesivnog i protektovnog odgoja
Onda i oni što su tako mlitavi

Nažalost imat ćemo sve više i više toga

Krivo.
Nije problem šta su ostali živjeti s roditeljem.
To su preseransi sivernjaka i protestantskeg Zapada. Oni tako žividu.
Mediteranci, razni narodi poznajedu običaj da jedno ili više dice ostaje živit kod roditeja.

Čitajte tekst s razumivanjen:


Imadu plaću a parazitiradu u roditejsken domu!
Oni dva stara prasca linčine ne želidu pomoć materi nego se ona pod stare dane tare kućanskin posliman. To je problem!

Kako može majka biti kriva? Nemaju dečkići 20 i 22 godine, nego 40 i 42. Život su potratili na maminom kauču.

Kako to misliš da ćemo imati toga sve više? Već smo preskočili Italiju po broju sredovječnih ljudi kojima mama puni frižider i pere gaće.

Fino je rečeno da je majka tužila sinove zbog neplaćanja troškova života i nepomaganja u kućanskim poslovima iako rade i love imaju.

Znači to nema veze da tradicijom življenja i pojavom da punoljetna djeca žive sa roditeljima.


Nije dobro ako djeca dugo žive sa roditeljima, a još mi je gadniji zapadni običaj da nakon srednje škole djeca odu od roditelja i viđaju se jednom godišnje.

Pogotovu gdje su stanovi skupi. Što treba, netko pola svoje plaće davati za stan dok u istom gradu ima veliku kuću svojih roditelja?
Dakako, za pojedinca je dobro da živi odvojen od roditelja, ali kao faza ka osamostaljivanju, nikako kao cilj kao takav. Jer zajednički život ne podrazumjeva samo brigu roditelja o djeci već i brigu djece o roditeljima kada ostare.

To nije istina, u članku jasno piše:

Pa država tu treba uskočiti sa poticanom stanogradnjom, i većem brojem nekretnina za stanovanje.
Meni nije normalno da npr. u Zagrebu ima 50 tisuća praznih stanova i kuća, a s druge strane mnogi ljudi ne uspijevaju naći smještaj bilo kao najam ili kupnju nekretnine. A cijene su bože sačuvaj.

Znači problem je kompleksan. A tako je vjerojatno i u Italiji.

Doduše ni ovaj dvojac nije baš uzoran ako ne doprinosi zajedničkom kućanstvu.

Svakako
Ali moraš uzet u činjenicu da se ovdje ne radi samo o jednom, već o oba brata
Majka ih je cijeli život štitila od najgorih aspekata života i onda su navikli da ne moraju poduzimat nikakvu inicijativu u životu
Treba znati da je jako teško u glavi promijenit navike stečene kroz dječačko doba
Svakako su i oni krivi za tu situaciju, ne oslobađam njih krivnje nikako. Krivnja je na njima što nisu shvatili kako nije u redu živit s mamom u 40-oj. Naravno iznimka su svakako neke izvanredne okolnosti

Govorim o mlađim generacijama
One će se manje ženit i bit će im teže s novcima
A također više ovisi o roditeljima za novac

U Skandinaviji ljudi sele od roditelja sa 18-20 godina.
Na Mediteranu tipa Italija i Hrvatska žive do svoje 40-te sa roditeljima.

Ja sam neka zlatna sredina jer sam od roditelja odselio sa 29/30 godina

Zato su na Zapadu i izumili staračke domove.

Kako nisam u pravu?
Koliko ja vidim tu jasno piše kao prvi razlog tužbe: "had grown weary of having to maintain her sons", što znači "umorila se od uzdržavanja svojih sinova".

Ali isto tako želi i da odu od kuće.

Pa to ti i govorim. Industrijalizirane umiraonice.

Izgubila se prirodna obiteljska veza kao temelja društva.

Tko god s 40 godina živi s mamom, nikad se neće oženiti i nikad neće imati djecu.

Protratio je život i ultimativni je luzer.

Ako je homoseksualac, teško bolestan ili blago retardiran, OK ima nekakvo opravdanje.
Ako je zdrav i heteroseksualan, pogotovo desničar, onda je propalica, demografski saboter i nacionalni izdajnik.

Moja dica za 18. rođendan imaju prvu stanarinu kao poklon.

Ukratko to je to.

Baš nekoga briga za demografsku izdaju!

Ne žive ljudi život zbog političkih ideala, nego imaju političke ideale zbog života, da bi ga živjeli ispravno.

Kad pogledaš malo kud svijet ode, a to je u onu stvar, i da si sve manje u mogućnosti da zapravo odgojiš djecu, koja su iritantna, hvataju se pomodnih stvari, često ih nalaze u lijevom spektru i sl. vidim da je roditeljstvo sve manje nagrada, a sve više samo teret i iritacija.

Naravno, ako netko ima sve što mu treba da zasnuje obitelj, naročito osobu s kojom to može, i kojoj vjeruje, onda neka to i uradi. Nisam protiv obitelji.
Ali živjeti s nekom idejom da ćeš nešto sabotirat, napravit štetu i sl. ako ne napraviš tu djecu je promašeno. Naročito ako djecu prave neki koji za to nisu, ni mentalno, ni financijski sposobni. Pa i sama nezainteresiranost je oblik mentalne nespremnosti.

Danas baš vidjeh čovjeka s malim djetetom u autu i već zbog izgleda auta mi je prošlo kroz glavu "Ti druže nisi trebao praviti dijete".

Mnogo sada treba da bi ti djeca uspjela u životu. Ulazimo u doba recesije koja će trajati 20 godina sigurno, znači to tvoje dijete, osim onog svega što djeca sad hoće, što uključuje markiranu robu, mobitele, tehniku i sl. trebaju i pomoć da završe fakultete, pa pomoć da kupuju prvo auto, prvi stan, svašta nešta.

Inače proizvodiš sirotinju. A sirotinja u nadolazećem vremenu ima sve manje i manje šanse za uspjeh.

Da sam ove godine završio srednju školu i trebao početi studij vjerojatno ne bih studirao, ne bi svojima taj teret pravio. Ne samo da cijena školovanja ide vrtoglavo gore, nego i vrijednost diplome i struke drastično opada.

Suha demografija je goli qurac!

Evo baš sad traje sukob islamskog svijeta sa židovskim. Muslimana skoro milijarda i po, židova 15 milijuna. Demografski puno uspješniji muslimani. Židovi znamo kako su uspješni.

Da ti se sad ponudi reinkarnacija šta bi radije bio, demografski uspješan musliman ili financijski uspješan židov, negdje u svijetu?

Zašto nacionalni izdajnik?
Nacija je prevelika cjelina da bi se o tome tako razmišljalo
Nisu isti običaji u centru Zagreba i u Posušju ili Županji

Izdajnik si ako sabotiraš i ako odstupaš od onoga što tvoja skupina radi
Da je slučaj da imamo za vratom demografski jaču silu kojoj se moramo oduprijet i da svaki par ima po 4 djece, a ti nemaš i ne želiš tad bi te mogao nazvat izdajnikom
Nažalost ako je tako onda moramo nazvat pola nacije izdajnicima. Ljudi premalo mare za opstojnost nacije da bi to nešto značilo
Trenutno je takvo stanje da jedino samog sebe možeš izdat ako nemaš djecu
Druge ljude nije briga za naciju, zašto bi ja mario
Što bi mojih potencijalnih osmero djece moglo napravit da nacija opstane?
Ne mnogo svakako

Više se učinka može napravit na mijenjanju kulture i načina ophođenja u stvaranju obitelji
Jedna influencerica koja bi rodila do 25-e troje djece bi tako barem nagnala 100 cura da pođu njenim stopama
Ista stvar i kod muških. Dovoljno je da kažu da se bace na posao, jer će inače čitav život ostat biljke

Kakve to ima veze s običajima?
40-godišnjak koji živi s mamom jednako neće imati djece ni u Zagrebu, ni u Posušju, ni u Županji.
Čak i šire, neće imati niti u Kabulu, niti u San Franciscu, niti igdje.

Mislim da je ključna riječ samodostatnost. I jesu li djeca to razvili ili nisu, te mogu li uopće.

Nije toliko problem ako su s roditeljima, mnoge zajednice imaju taj život u kojima netko ostane živjeti u obiteljskoj kući, ako govorimo o ruralnim sredinama roditelji i trebaju pomoć svoje odrasle djece kada se radi o nekom seoskom imanju i sl. Ako sva djeca odu i imanje propade, nemogu stari ljudi to sami održavat.

Tu se češći problem dogodi da mlađi hoće da posve preuzmu, ako su poduzetni, i da određuju a stari naviknuti da se njih pita iako više nisu u naponu snage niti razumiju moderan svijet koliko bi trebalo, pa misle da će kao i oni svoje roditelje njihova djeca slušat njih dok su živi. To tako jednostavno ne ide, svijet se prebrzo mijenja sada, i ako nisi u toku nećeš uspjet.

Ima i mnogo primjera gdje se stariji povuku i na vrijeme prepuste mlađima. Tu se onda ne radi da netko živi na teret roditelja, nego on brine o njima, a oni možda uskoče u pomoć, pričuvat unučad i sl.

Također, to da se je netko morao oženiti pa bi bilo super je posve promašena teorija. Znam ih dosta koji su se oženili pa ga na kraju žena izdržava, vjerojatno su i roditelji, dok su mogli, ne samo njega već i njegovu obitelj.

Znači oženiti se može i klošar, tu nema nekog pravila.

Isto tako znam neoženjene ljude, radišne, samostalne, nebitno jesu li s roditeljima ili nisu, i šteta je možda što se nisu ženili, ali nisu zbog tog postali propalice.

Kod ova dva brata iz Italije je problem možda i njihov karakter, to je neki konkretan slučaj, možda su odvratni uz to što su i lijeni. Mislim, trpjela je ta žena njihovu lijenost tolike godine, pa jer sad baš mora prelomit? Nema baš logike ako nisu i karakterno pokvareni.

Već sama činjenica da su se tjerali po sudovima nešto govori o obitelji.

Znam konkretne primjere ljudi koji su ostali živjeti u velikom kućanstvu s roditeljima, imaju i po troje djece, i žena živi s njima, znači nije nemoguće. Uglavnom se u dvorištu napravi poseban životni prostor, ali realno žive i dalje s roditeljima.

U stanu je mnogo teže, sam po sebi je prostor skučen. Međutim tu dolazi do onoga, kako netko da u velikom gradu, s ovim cijenama, postane samodostatan?
Jako teško.

Možeš ti nazvat propalicama ljude koji nemogu to, ne bi bio prvi ni zadnji koji to kaže. Filozofija Andrewa Tatea ima svoje poklonike.

Ali ako u tu kategoriju luzera kreneš svrstavat preko 50% radno sposobnih ljudi, onda je očito sustavan problem, a ne samo "lijenčine". Iako ima i lijenih, ali sigurno ne u takvom broju.

Pravila ima. Odnosno može se izvući statistika.

Oženjeni su uspješniji, više zarađuju.

Moguće je naravno hvatati se za anegdote, iznimke. Ali u pravilu oženjeni su uspješniji, više zarađuju.

40-godišnjak koji živi s mamom, koje su mu šanse, u kojem to fantastičnom scenariju on može imati djecu?

U tvojim primjerima ti ne pišeš o 40-godišnjacima koji su se trgnuli i uspjeli zasnovati obitelj nakon što su cijeli život proveli uz mamu? Ne, ti pišeš u ljudima koji su kao mlađi zasnovali obitelj i ostali živjeti u onome što se akademski zove "višegeneracijsko kućanstvo".

Oženjeni nemaju izbora nego da zarađuju više.

Hajd vidi statistiku životnog standarda?

Tko ima veće šanse da može otići na putovanje kad hoće i gdje hoće? Ili potrošiti veliki novac za nekakav svoj hobi?

Naravno, u statistiku sa neoženjenima ulaze i svi oni koji tu nisu zbog izbora, znači mentalno ili fizički nesposobni, teški alkoholičari, neoženjeni ili koje su žene napustile.

Ako ćeš u statistiku "neoženjenih" stavljati i one kojima je brak propao onda to i nije baš pošten prikaz. Svakoga tko se oženi i propo gurneš u drugu skupinu i napraviš bolju statistiku za oženjene.

Opet ponavljam da nisam protiv braka, i da je heteroseksualni brak nešto što drutšvo najviše treba i mora štititi, jer jedino to omogućava opstanak zdravog društva općenito.

Ali znamo da nam društvo nije orijentirano ka tome, govorim o realnim prilikama.

Ako ćeš bit klošar bolje se nemoj ženiti. Tako isto i za ova dva brata, bez obzira jel žive s tom starom majkom ili sami, male su šanse da bi se oni ženili i da nisu bili s njom. Jednsotavno nisu bili dovoljno zainteresirani, a ako i jesu možda nisu privlačni ženama.

Djeca na zapadu postaju kao egzotični ljubimci.

Imaju ih dvije kategorije ljudi, iznimno bogati ljudi kojima financije nisu problem, ili iznimno siromašni ljudi, ekcentrici koji ne razmišljaju o financijama