Imao je tito planove da Albanija uđe u Jugoslaviju, nije smio ostaviti dojam kao da maltretira Albance. A Nijemci, talijani i Mađari su mu samo smetali.

Mađare isto nije protjerao, jer je Mađarska bila u Kominterni. Bugari su bili i Slaveni (južni ) i komunisti, kao i Rumunji, i razne slavenske manjine (Česi, Slovaci, Rusini) su smatrane bratskim.

Nije ih protjerao, ali nisu se ni Mađari baš dobro proveli s partizanima. Samo su stali nakon rata, a s Talijanima i Njemcima nisu.

Nije istina, samo južni dio je bio unutar talijanske Albanije.
Sjever je bio dio njemačke Srbije.
Onda poslije rata taj sjever Tito trpa u Kosovo.
Iako je postojao dugovor jugokomunista i albanskih o referendumi i podjeli Kosova Srbija je kasnije odbila.

Svi veci gradovi, osim Mitrovice su im bili u Albaniji.

Sve ovo ljubičasto je bilo Srbija.

Pa da, sjever samo. Jedini veci grad Mitrovica. To je dano Kosovu da se izbalansira broj Srba i Albanaca.

Znači do ulaza u Prištinu, uključujući Mitrovicu i Vučitrn.

Vučitrn danas:

Kad su ga dobili, bilo je selo od pet tisuca stanovnika.

Može se reći, Srbi u Prvoj i Drugoj Jugoslaviji, nisu očekivali da će jednog dana doći doba demokracije i raznih referenduma koje će Zapad priznati.

Mislili su da Kosovo ne može otići jer Albanci nemaju vojnu snagu.

I nas i Srbe su ludi komunisti zajebali neviđeno.

Ispada, radili sve protiv dva najveća naroda.

A profitirali svi ostali, od Makedonaca, Crnogoraca, Slovenaca, preko Muslimana pa čak i Albanaca.

Što smo mi izgubili, a da smo imali prije komunista? Srednju Bosnu jedino.

Umjesto da se dva najveća naroda dogovore, kao na kraju Prve Juge, Druga Juga je bila supresija nacionalnih interesa dva najveća naroda.

Srbi su daleko gore prošli od nas, a tu više krivim WW2 nego komuniste

Znakovito je da komunisti nisu poštovali legalni i politički dogovor Srba i Hrvata o podjeli Jugoslavije na Sloveniju, Banovinu Hrvatsku i srpske banovine.

Prejaki bi bili Srbi da jesu.

Ne bi. Bili bi okrenuti kontroli 30% manjina koje bi Srbija imala a koje bi tražile prava. Ne bi se bavili Hrvatskom ni Slovenijom.

Razlaz bi išao kao Čehoslovačka, ali bi Srbija možda imala građanski etnički rat, ili dva.

Ne bi bilo 30% manjina. Makedonci bi se asimilirali u Srbe. Izbili bi možda neredi na Kosovu, ali opet bi Srbi tražili Krajinu.

Posavinu

Posavinu smo 90-ih izgubili.

Hrvatsku komunisti napravili kao jedinu republiku bez teritorijalnog kontinuiteta, Srbiju jedinu s autonomnim pokrajinama.
U strahu od srpskog i hrvatskog nacionalizma naštetili dva naroda koji su stvorili tu državu.
Kad se pogleda u globalu Jugoslavije su bile katastrofalni projekt za oba naroda.

Ne samo to već su i odradili masovne likvidacije hrvatske i srpske (nacionalne) inteligencije pod optužbama “narodnih neprijatelja” i sličnih staljinistickih gluposti.

Unazadili su nas kolektivno bar 50 godina. Hrpa indoktriniranih idiota uvjerenih da je došao kraj povijesti i da je komunizam spasenje ljudske rase.

Mješate neželjene posljedice sa namjerom.

SFRJ je gurala svugdje i uvijek srpske interese u globalu, logično pored prezastupljenosti srba i crnogoraca u sluzbama vojsci, policiji, administarciji i drzvanom aparatu. Tito na vrhu je balansirao sa svime time ali nije mogao sprijeciti smrtnu opasnost po jugu a to je srpski nacionalizam.

Republike su bile tinta na papiru robbie, sve se slusalo beograd.

Neke autonomije i price su bile kost koja je bacena da se magarac umiri dok ne crkne.

To sto su na kraju profitiriali makedonci, cenogorci i Muslimani je posljedica idiotske politike beograda koja je htjela sve i u procesu stvaranja velike srbije dolsa ponovno na pasaluk.

Naravno da nisu, sto bi “napredni” komunisti postovali “fasisticki” i “burzujski” dogovor kulaka iz Zagreba i Beograda?

Taj dogovr nije bio povoljan po ideje komunista o narodima i narodnosti, revolucionarnoj i “oslobodilackoj” borbi.

Nikad mirnog dogovora nije moglo biti i to ne krivnjom hrvata.

Da su postovali taj dogovor netko bi onda pitao jako puno drugih skakljivih pitanja