Moram da ti kazem da izgledas dosta svezije, ranije u onom tvom brlogu bio si dosta ludji. Svaka cast, samo napred.

Vi Srbi najbolje znate što je to brlog.

Ti si totalni kreten totalno van stvarnosti. Zvučiš ko da si se jedva izvuko iz Banjske pa te još Radojčić namlatio.

1) Kosovska operacija (15. 10. – 22. 11. 1944.)

Glavnu konvencionalnu ofenzivnu snagu na pravcu južne Srbije i Kosova zaista je činila Bugarska armija, konkretno 2. armija, koja je poslije prelaska Bugarske na stranu Saveznika bila operativno podređena sovjetskom 3. ukrajinskom frontu.
Njezin zadatak bio je presjeći i omesti povlačenje njemačke Grupa armija E iz Grčke preko Kosova prema Bosni.

U tom smislu:

Bugarske divizije su zaista nosile najveći teret frontalnih napada i zauzimanja komunikacija.

Njihova brojnost i artiljerijska snaga bile su veće od lokalnih partizanskih formacija na tom prostoru u jesen 1944.

2) Uloga NOVJ

Istodobno je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije imala dvostruku ulogu:

vojnu (u sadejstvu s Bugarima u operativnim pravcima),

političko-teritorijalnu (uspostava vlasti odmah iza linije fronta).

Jedinice poput 24. i 46. srpske divizije te kosovsko-metohijskih brigada nisu bile glavna udarna sila u klasičnom smislu, ali su bile ključne za preuzimanje i zadržavanje teritorije.

3) Albanske partizanske snage

Formacije Nacionalnooslobodilačka vojska Albanije djelovale su uglavnom na zapadnim i južnim sektorima, ali u manjem obimu u odnosu na bugarske i jugoslavenske snage.

4) Balistički ustanak (zima 1944/45.)

U suzbijanju pobune balističkih formacija (Balli Kombëtar i ostaci SS „Skanderbeg“) dominantnu ulogu imala je NOVJ (kasnije Jugoslavenska armija). Bugarska vojska tada više nema glavnu ulogu na Kosovu.

Zaključno – tko je “oslobodio” Kosovo?

Ako govorimo striktno o:

razbijanju njemačke obrane i presijecanju povlačenja Grupe armija E (jesen 1944.) → bugarska 2. armija bila je glavna konvencionalna snaga.

trajnom preuzimanju kontrole i političko-vojnoj konsolidaciji (zima 1944/45.) → ključnu ulogu imala je NOVJ.

Dakle, formulacija:
Bugarska armija + NOVJ, s bugarskom prevagom u ključnoj ofenzivi protiv Nijemaca, prilično je uravnotežen opis vojnog aspekta operacije.

Razlika u interpretacijama uglavnom proizlazi iz toga što jugoslavenska historiografija naglašava revolucionarno-politički aspekt (uspostava vlasti), dok bugarska i dio zapadne literature jače ističu operativno-vojni doprinos 2. armije. /ChatGpt

Bugarska 2. armija (oko 78.000 vojnika, s 895 artiljerijskih oruđa/minobacača i 85 tenkova) u Kosovoj operaciji (15. listopada – 22. studenog 1944.) borila se protiv njemačkih snaga koje su bile dio Armijske grupe E (Heeresgruppe E) pod general-pukovnikom Alexanderom Löhr-om.

Njemačke snage na Kosovu nisu bile cijela Grupa armija E (koja je ukupno imala oko 300.000–350.000 vojnika u povlačenju iz Grčke preko Makedonije i Kosova), nego samo one jedinice koje su branile ključne komunikacije (posebno pravac Kosovska Mitrovica – Skoplje) i osiguravale povlačenje glavnine.
Procjene brojčanog stanja njemačkih snaga koje su se direktno sukobile s Bugarima i partizanima na Kosovu:

Ukupno oko 17.000–25.000 vojnika u borbenim grupama i postrojbama koje su držale Kosovo i osiguravale povlačenje (procjene iz više izvora variraju, ali najčešće se navodi oko 17.000–20.000).


Konkretnije raspoređene snage protiv Bugara i NOVJ-a:
Kampfgruppe Langer – 3 pješačke čete + artiljerijska baterija + vod tenkova.
Kampfgruppe Bredow – 6 pješačkih bataljuna + 3 artiljerijska bataljuna + 10 tenkova.
Kampfgruppe Skanderbeg (21. SS brdska divizija Skanderbeg) – oko 7.000 vojnika (većinom Albanci + njemački kadar).
Dodatno oko 4.000 njemačkih mornaričkih pripadnika (Kriegsmarine) koji su se povlačili iz Grčke prema sjeveru.
Podrška: 10.000 pripadnika Balli Kombëtar (albanski nacionalisti, antikomunisti) – oni su bili glavni saveznici Nijemaca na terenu protiv Bugara i partizana.

Bugarska 2. armija imala je značajnu numeričku nadmoć (78.000 naspram 17–25.000 Nijemaca + 10.000 balista), što je omogućilo proboj i zauzimanje ključnih točaka (Podujevo, Priština itd.), ali Nijemci su se uspješno povukli s većinom snaga prema Sandžaku i Bosni – nisu bili uništeni, nego su samo usporeni i natjerani na povlačenje.
Zaključak u brojkama (najčešće citirane procjene):

Snage
Procjena broja boraca
NapomenaBugarska 2. armija~78.000Glavna regularna sila, odlučujuća uloga
NOVJ (24. + 46. divizija + brigade)11.000–20.000Pomoćne/gerilske borbe + zauzimanje terena
Albanske partizanske brigadeNekoliko tisućaManji obim
Njemačke snage + Balli Kombëtar 17.000–30.000 Uključujući ~10.000 albanskih kolaboracionista

NOVJ nije imao dovoljno snage za samostalno "oslobođenje" Kosova od Nijemaca – Bugari su bili ključni za proboj i izbacivanje regularnih njemačkih jedinica, dok su partizani (NOVJ + albanski partizani) bili dominantni u kasnijem gušenju balističkog ustanka (prosinac 1944. – ožujak 1945.), gdje su već imali veći broj (desetke tisuća mobiliziranih). /Grok

Pobuna balista je nakon toga, kao sto rekoh, bugari su porazeni, pa potom preobuceni prosli tu, a sama siptarska pobuna je nakon toga.

"Bugarska 2. armija (oko 78.000 vojnika, s 895 artiljerijskih oruđa/minobacača i 85 tenkova) u Kosovoj operaciji (15. listopada – 22. studenog 1944.) borila se protiv njemačkih snaga koje su bile dio Armijske grupe E."

Što se dogodilo s 2. armijom nakon studenog 1944.? Gdje je sva vojska završila i gdje su vodile slijdeće bitke?

Nakon završetka Kosovske operacije (krajem studenog 1944.), Bugarska 2. armija (pod zapovjedništvom general-pukovnika Kirila Stancheva) nije odmah demobilizirana niti je ostala na Kosovu. Umjesto toga, prešla je u fazu reorganizacije i premještanja, jer je Bugarska narodna armija (BNA) u cjelini bila integrirana u 3. ukrajinski front Crvene armije.

Što se dogodilo s 2. armijom nakon studenog 1944.?

Kratkoročno (prosinac 1944. – siječanj 1945.):

Glavnina 2. armije povučena je s Kosova i južne Srbije prema Leskovcu, Nišu i Sofiji (ili prema bugarskoj granici). Dio snaga ostao je na Kosovu i u južnoj Srbiji za kratko vrijeme radi konsolidacije terena i suradnje s NOVJ u gušenju balističkog ustanka, ali glavne borbene jedinice nisu više bile angažirane na tom pravcu.

Armija je pretrpjela gubitke (i ljudske i materijalne) tijekom Kosovske operacije, pa je uslijedila popuna i preobuka.
Reorganizacija bugarske vojske (prosinac 1944. – ožujak 1945.):

Bugarska armija je restrukturirana: većina snaga (uključujući dijelove 2. armije) prebačena je u Prvu bugarsku armiju (oko 130.000 vojnika pod generalom Vladimirom Stojčevom).

Ova armija postala je glavna bugarska formacija na frontu protiv Nijemaca u završnoj fazi rata.
2. armija kao samostalna formacija više nije postojala u punom obliku – njezine divizije (2., 4., 6., 9., 12. itd.) uglavnom su prešle u sastav 1. armije ili su demobilizirane/rasformirane.

Gdje su vodile sljedeće bitke? (bugarske snage iz 2. armije / 1. armije)
Bugarske trupe (uglavnom iz prethodne 2. armije i drugih korpusa) nastavile su rat protiv Njemačke u sklopu savezničkih operacija:
PeriodGlavni pravac / Bitke / OperacijeKljučne lokacijeIshod / NapomenaProsinac 1944. – siječanj 1945.Prelazak u Mađarsku preko Vojvodine i SrijemaSombor, Subotica, Bačka, DunavBugari sudjeluju u blokiranju njemačkog povlačenja iz Jugoslavije prema MađarskojOžujak – travanj 1945.Ofenziva u Mađarskoj (dio 3. ukrajinskog fronta)Drava, jezero Balaton, Nagykanizsa, SzékesfehérvárTeške borbe protiv 6. SS panserske armije; Bugari imaju značajne gubitkeTravanj – svibanj 1945.Proboj prema Austriji; zauzimanje Beča i GrazBeč (Beč), Graz, austrijsko-mađarska granicaBugarska 1. armija ulazi u Austriju; susreće se s britanskim snagama na jugu Austrije (svibanj 1945.)Kraj rataKapitulacija Njemačke (8.–9. svibnja 1945.)Austrija (južni dio)Bugarske snage demobilizirane nakon rata; većina se vraća kući do ljeta 1945.

Zaključno:

2. armija kao takva prestala je postojati kao samostalna operativna formacija nakon Kosovske operacije.
Njezine snage (divizije i korpusi) nastavile su rat uglavnom u sastavu Prve bugarske armije na mađarskom i austrijskom frontu (1945.), gdje su sudjelovale u završnim ofenzivama protiv njemačkih snaga u Podunavlju i Alpama.

Bugarska je time izgubila oko 30.000–38.000 vojnika (poginulih, ranjenih i nestalih) u borbi protiv Njemačke nakon rujna 1944., što je doprinijelo njezinom statusu saveznice na kraju rata (iako pod sovjetskom okupacijom).

Ovo je dio šireg savezničkog napora 3. ukrajinskog fronta (Tolbuhin) za čišćenje Balkana i Podunavlja od ostataka Grupe armija E i drugih njemačkih snaga./ Grok

kao sto rekoh, bugari su porazeni, pa potom preobuceni prosli tu, a sama siptarska pobuna je nakon toga.

Puno lažeš.

Koliki su vojni gubitci bugarske vojske (armije) i i NOVJ od jeseni 1944. do srpnja 1945. na Kosovu?

Vojni gubici Bugarske vojske i NOVJ/JA na Kosovu od jeseni 1944. do srpnja 1945. bili su relativno ograničeni u usporedbi s drugim frontovima, jer je Kosovo bilo sporedni teatar u završnoj fazi rata.
Bugarska vojska (uglavnom 2. armija)

Kosovska operacija (15. listopada – 22. studenog 1944.) – glavna faza protiv Nijemaca i njihovih saveznika (Balli Kombëtar, ostaci SS Skanderbeg).
Bugarska 2. armija (oko 78.000 vojnika) imala je najveću ulogu u izbacivanju Nijemaca, ali gubici su bili relativno niski jer su Nijemci bili u povlačenju i fokusirani na izvlačenje glavnine Grupe armija E, a ne na držanje Kosova po svaku cijenu.
Procjene gubitaka Bugarske 2. armije u operacijama na Kosovu i južnoj Srbiji (oktobar–novembar 1944.):
Ukupno za Srbiju i Kosovo (1944.): oko 3.422 poginulih, 10.893 ranjenih, 2.136 nestalih → ukupno oko 16.451 gubitaka (od toga veći dio otpada na Nišku operaciju, manji na Kosovo).

Samo za Kosovo: preciznih brojki nema, ali se procjenjuje da je manje od polovice gore navedenog (dakle oko 1.500–2.500 poginulih + ranjenih + nestalih ukupno za Bugare na Kosovu u toj fazi).
Nakon studenog 1944. Bugarska 2. armija se povukla s Kosova (prema Nišu/Leskovcu/Sofiji), a većina njezinih snaga prešla je u Prvu bugarsku armiju i otišla na mađarski/austrijski front – daljnji gubici na Kosovu bili su minimalni ili nikakvi.


Ukupno za Bugarsku vojsku na Kosovu (jesen 1944. – srpanj 1945.): nekoliko tisuća (najvjerojatnije 2.000–4.000 poginulih + ranjenih + nestalih), s većim dijelom u listopadu–studenom 1944.
NOVJ / Jugoslavenska armija

Kosovska operacija (oktobar–novembar 1944.) → NOVJ (24. i 46. srpska divizija + 5 kosovsko-metohijskih brigada) imala je pomoćnu ulogu (gerilske akcije, zauzimanje manjih centara) – gubici su bili znatno manji od bugarskih.
Procjene: nekoliko stotina do 1.000–1.500 poginulih + ranjenih ukupno u toj fazi (točne brojke nisu precizno dokumentirane, ali partizanske snage bile su slabije naoružane i brojčano manje).
Balistički ustanak / ustanak protiv nove vlasti (prosinac 1944. – srpanj 1945.) → Ovdje je NOVJ/JA imala glavnu ulogu (gušenje pobune 15–30.000 balista i antikomunističkih Albanaca).
Borbe su bile žestoke, posebno u Drenici, Metohiji i oko Đakovice/Prizrena – uključivale su represije, masovne egzekucije i protjerivanja.
Gubici NOVJ/JA u gušenju ustanka: procjene variraju jako – od nekoliko stotina do nekoliko tisuća (poginuli + ranjeni).
Neki albanski izvori navode veće brojke jugoslavenskih gubitaka, ali službeni jugoslavenski podaci ih minimiziraju. Realno: 1.000–3.000 vojnih gubitaka NOVJ/JA (poginuli + teže ranjeni) u tom razdoblju na Kosovu.

Ukupno za NOVJ/JA na Kosovu (jesen 1944. – srpanj 1945.): oko 2.000–5.000 vojnih gubitaka (poginuli + ranjeni + nestali), s većim dijelom u gušenju balističkog ustanka 1945. /Grok

Nemci se povlace iz Grcke, tu nema borbi, niti Bugari tu sta rade. Nemacke jedinice presrecu i likvidiraju i cetnici. Poznat je primer jednog lokaliteta koji nosi naziv Nemcev grob. Naime, cetnici su presreli Nemacku kolonu iz Grcke i pobili ih oko 800 zajedno sa zarobljenicima. Jedan od Nemaca se predao i govorio da je on komunista, smatrajuci da su ga zarobili partizani, lokalni cetnicki komandant naredio je da ga zbog toga ,,streljaju 2x” i iz nekog razloga su samo njega sahranili, a ostale su pobacali. Dakle, nikakvi Bugari ne oslobadjaju taj deo Srbije, vec kao porazena i kukavicka nacija prebegli Sovjetima. Pobuna balista nastaje nakon toga i biva slomljena od jedinica NOVJ. Nesto slicno se desilo i nakon ww1. Gde recimo cetnicki komandant (ali onih ranijih cetnika) Jovan Babunski ranjen odbija lecenje i umire, zbog razocarenja u kralja Aleksadra i tu kliku oko njega, jer je bio blizak crnoj ruci. ‘99. Sipatarska pobuna je zavrsena kroz neka 2 meseca od strane MUP-a Republike Srbije, uz ucesce i VJ, ali borbe je uglavnom izneo MUP, pa cak i kad se vojska pojavi na terenu, na papiru stoji da je delovala vojska, a cesto se desavalo da npr Pragu ili neko drugo sredstvo na terenu preuzmu snage MUP-a. U prilog kukavicluku albanskih terorista govori i to da su imali jako mali broj pripadnika, s obzirom na populaciju, kao i da su regrutovali Albance u svoje redove pod prinudom tj pretnjom clanovima porodice.

I chat gpt ti kaze isto sto i ja.

Kaže Bugari vam oslobdili Kosovo. Vi se poslje toga ćerali s pobunjenim balistima.

Srpska mašta, nadarenost za pripovijedanje i mitomanija jedino je dobra za filmove, pjesme i epsku kulturu.

1. Crvena armija (sovjetske snage)
Rujan–listopad 1944. (ulazak i Beogradska operacija)80.000–120.000 (ukupno u Srbiji)57. armija (~80.000 u napadu na Beograd), 4. gardijski mehanizirani korpus (oko 17.000 + 160 tenkova)

2. NOVJ
Rujan 1944. (početak ulaska u Srbiju)80.000–120.000 u Srbiji.

3. Bugarska vojska (Bugarska narodna armija nakon 9. rujna 1944.)
Listopad–studeni 1944. (Kosovo operacija + Niš)70.000–80.000 (2. armija) / Grok

Da vjerujemo neutralnom AI, ili tvom DDOS napadu raznih nabacanih poluistina, kombiniranih sa totalnih izmišljotinama?

Vi laži pokrivate poetskim epskim narativom sa filmskim živim detaljima, poput ovog posta.

Odlično pripovijedate priče, ali izmišljene.

Drugim riječima nadao se da ne znamo ništa ili da ne znamo koristiti internet pa da nas može uvjeriti u svoje nebuloze

Srpska mašta, nadarenost za pripovijedanje i mitomanija jedino je dobra za filmove, pjesme i epsku kulturu. Čini se ne i za stvarno ratovanje.

Također, vole preuveličavati više nego leba se najest.

Ja sam uveo termin “srpski koeficijent”, gdje sve što kažu treba dijeliti sa 10 da se dobije stvarni broj.

Evo ključnih činjenica na osnovu povijesnih izvora (povjesničari poput Milana Radanovića i službeni dokumenti AVNOJ-a):

Prva amnestija / poziv: krajem kolovoza 1944. (najčešće se navodi 26. ili 30. kolovoza 1944.).
Vrhovni štab NOVJ uputio je javni proglas / poziv četnicima (kao i hrvatskim i slovenskim domobranima) da prijeđu na stranu Narodnooslobodilačkog pokreta uz obećanje amnestije.
Ovo je bilo ključno nakon Sporazuma Tito-Šubašić i kraljevog poziva (od 12. rujna 1944.) da se pridruže Titu – dovelo je do masovnog prelaska desetaka tisuća četnika u Srbiji.

Druga amnestija: 21. studenog 1944. (na sjednici AVNOJ-a / Predsjedništva AVNOJ-a, na Titov prijedlog).
Donijeta je formalna odluka o općoj amnestiji za pripadnike jedinica Draže Mihailovića (četnike).

Rok za prelazak produžen je do 15. siječnja 1945. u nekim varijantama / produženjima.
Ova amnestija je bila šira i formalnija, a dovela je do daljnjeg osipanja četničkih snaga.

Povjesničar Milan Radanović (koji je detaljno istraživao četnički pokret u Srbiji) zaključuje da su dvije glavne amnestije 1944. (krajem kolovoza i krajem studenog) dovele do toga da je više od polovine pripadnika JV u otadžbi u Srbiji amnestirano još tijekom rata (1944. i manjim dijelom 1945.), a ne samo u Srbiji, već općejugoslavenski. /Grok