Dobro što si me sjetio. Budem stavio u ovu temu, u što prije moguće

Evo jedna pjesma u čast šerskoj legendi, uskoku Josipu Karimoviću Grabi. Današnjim danom prođe 18. godina od njegove smrti.

Neće vladat šeherom ******
to je župa sv. Ilije
Poručuju hrabri momci
Grabo i uskoci

Prelijepa pjesma.

Neće pasti Srednja Bosna

http://www.youtube.com/watch?v=2sMviCu7B8U

Saz


Saz je drevni glazbeni instrument iz grupe tambura porijeklom iz Irana. Na teritoriju Bosne i Hercegovine pojavljuje se u 15. stoljeću dolaskom Osmanlija. Saz ima najčešće šest žica, međutim, broj žica može biti i veći - osam, dvanaest, pa čak i više, ovisno o volji graditelja ili interpretatora. Saz i šargija su bili prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a ustvari se radi o dva različita instrumenta. Šargija ima kratku dršku, a saz dužu dršku. Međutim, to nije najvažnija niti presudna razlika između njih. Glavna razlika je u perdetima - pragovima, koji su drukčije postavljeni kod saza nego kod šargije. Zbog toga su i tonovi koji se poslije dobijaju drukčiji. Sazevi su ukrašavani sa srebrom, tako što su se vezli ornamenti srebrenom žicom i kitili sa biserima. Ukrašeni sazevi su se u bosanskim narodnim pjesmama nazivali 'sedefli tambura', 'biserli tambura', 'tamburica bisernica', 'bisernica' i sl.

Među istaknutim sazlijama u BiH su Selim Salihović, Muhamed Mešanović - Hamić i Šukrija Trako, koji je napisao i knjigu o sazu, "Saz u Bosni" (Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, 2003). Adi Lukovac, pionir elektroničke glazbe u Bosni i Hercegovini, često je provlačio motive saza u svojoj glazbi.

Šargija je žičani trzalački instrument. Zasigurno najstariji plesni instrument ovih područja su bile dvojnice. Danas je to skoro izumrli instrument u ovom kraju. Njihovu ulogu je u potpunosti preuzeo instrument nazvan šargija, ponegdje zvan i tambura-samica. Šargija pripada u skupinu žičanih, dugovratih instrumenata, a na naše područje je stigla još u vrijeme Osmanskog Carstva, kada je bila jedan od najomiljenijih instrumenata bosanskih janjičara koji su svirali na instrumentu sličnom tamburi kao solisti samci pa je narod dao naziv tambura-samica, no ipak je prevladao turski naziv šargija.

U modernijem obliku se svira uz violinu. Uz nju se pjevaju tzv. izvorne pjesme. U Bosni i Hercegovini, rasprostranjena je u sjevernoj Bosni, prije svega u Bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša. Šargiju su većinom svirali i danas sviraju Hrvati iz tih krajeva, tako da je ona ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni identitet u tim područjima.