Pridružen/a: 05 svi 2009, 12:02 Postovi: 8019 Lokacija: Banovina Usora
Malo mjesto al' velika volja obraniti naša rodna polja, naše šume, proplanke i njive, gdje Hrvati stoljećima žive, živjeli su vjerni i ponosni i odani svojoj Herceg-Bosni!
Saz je drevni glazbeni instrument iz grupe tambura porijeklom iz Irana. Na teritoriju Bosne i Hercegovine pojavljuje se u 15. stoljeću dolaskom Osmanlija. Saz ima najčešće šest žica, međutim, broj žica može biti i veći - osam, dvanaest, pa čak i više, ovisno o volji graditelja ili interpretatora. Saz i šargija su bili prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a ustvari se radi o dva različita instrumenta. Šargija ima kratku dršku, a saz dužu dršku. Međutim, to nije najvažnija niti presudna razlika između njih. Glavna razlika je u perdetima - pragovima, koji su drukčije postavljeni kod saza nego kod šargije. Zbog toga su i tonovi koji se poslije dobijaju drukčiji. Sazevi su ukrašavani sa srebrom, tako što su se vezli ornamenti srebrenom žicom i kitili sa biserima. Ukrašeni sazevi su se u bosanskim narodnim pjesmama nazivali 'sedefli tambura', 'biserli tambura', 'tamburica bisernica', 'bisernica' i sl.
Među istaknutim sazlijama u BiH su Selim Salihović, Muhamed Mešanović - Hamić i Šukrija Trako, koji je napisao i knjigu o sazu, "Saz u Bosni" (Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, 2003). Adi Lukovac, pionir elektroničke glazbe u Bosni i Hercegovini, često je provlačio motive saza u svojoj glazbi.
Šargija je žičani trzalački instrument. Zasigurno najstariji plesni instrument ovih područja su bile dvojnice. Danas je to skoro izumrli instrument u ovom kraju. Njihovu ulogu je u potpunosti preuzeo instrument nazvan šargija, ponegdje zvan i tambura-samica. Šargija pripada u skupinu žičanih, dugovratih instrumenata, a na naše područje je stigla još u vrijeme Osmanskog Carstva, kada je bila jedan od najomiljenijih instrumenata bosanskih janjičara koji su svirali na instrumentu sličnom tamburi kao solisti samci pa je narod dao naziv tambura-samica, no ipak je prevladao turski naziv šargija.
U modernijem obliku se svira uz violinu. Uz nju se pjevaju tzv. izvorne pjesme. U Bosni i Hercegovini, rasprostranjena je u sjevernoj Bosni, prije svega u Bosanskoj Posavini te u žepačkom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša. Šargiju su većinom svirali i danas sviraju Hrvati iz tih krajeva, tako da je ona ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni identitet u tim područjima.
Meni je zao i cudno kako puno se u nas u kaknju/sujtesci slusa izvorna muzika a da nemamo ni jednu poznatu grupu. Najjaci su "tajne staze" ma da i njihove pjesme su mislim poznatije nego oni sami. "Bosna srebrena" im je mozda i najjace pjesma a ima tu i drugi za koje se zna dok na ime grupe nema bas neki reakcija, jer je manje poznata.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
