Posušje stoji jako dobro trenutno u BiH. Sad što nečiji subjektivan osjećaj drukčije kaže, to je samo subjektivan osjećaj.

U ZDK dobitnici su kao prvo Tešanj (pogotovo Jelah), Kakanj i Usora (ne puno u ekonomskom smislu, ali ta općina znači mnogo tamošnjem stanovništvu). Nisu te općine Austrija, ali svakako su za BiH prilike pozitivni primjeri.



Gubitnici su definitivno Maglaj i Zavidovići. Sami Bošnjaci znaju priznati da im nije jasno zašto su ta dva grada i općine tako depresivni a svega 10-20 kilometara dalje imaju Žepče i Tešanj koji opet solidno stoje.

Premda se ja za Žepče i ne bih složio. Iako je svakako bolje od dosta područja u BiH (ali ipak biti bolji komad balege u balegi i nije neko dostignuće), još uvijek dobar dio omladine mora radit vani jer općina jednostavno nema dovoljno radnih mjesta. Al optimističan sam ja, opet ljudi zarade vanka, vjenčaju se u općini, kuće naprave, djecu prave. Još uvijek to nije neka depresija, ali bolje svakako može.
Moj najveći strah jeste povećavanje broja mladih sa diplomom, među kojima ću vjerojatno bit i ja. Hoće li oni dati svoj doprinos Žepču ili će zbog manjka posla bit skoro pa zauvijek izgubljeni će se još vidit.

Pod gubitnike bi naveo i Vareš. Znamo što se tamo dogodilo tamošnjim Hrvatima, međutim upitno je koliko bi ta općina bila perspektivna da su oni tamo i ostali. Jednostavno zabačenost i propala industrija, a ne čini mi se baš ko živahno mjesto u smislu svakodnevnog života.
S druge strane, Vareš je lijepo mjesto, i ako ništa drugo, ima dobar turistički potencijal.

Zenica je nekako po meni nejasna. Meni osobno je neprivlačna, ali objektivno gledajući nisam previše svjestan njihove tamošnje situacije osim što znam da je željezara većim dijelom ošla u tri lijepe. Čini mi se da ne privlači previše okolno stanovništvo i da nema nekih doseljavanja poput Sarajeva ali ne znam, pa ću se suzdrat komentiranja.

Visoko, Brezu i Olovo neću komentirat, ne znam skoro pa ništa o tim općinama.

Tek sad vidim ove analize. Za Jajce bih rekao da je gubitnik. Od grada sa 50-ak tisuća stanovnika koji je bio središte jedne mikroregije (Dobretići, Donji Vakuf, Mrkonjić grad, Šipovo), sa gigantima kao što su Elektrobosna koja je zapošljavala više tisuća ljudi, Šedinac, Aluminika, pa onda i sa jakim medicinskim centrom, sudom itd. pao ja na gradić s oko 25 tisuća ljudi, sve te velike firme su uništene privatizacijom, bolnica se danas bori za opstanak, sud smo nakon više godina jedva vratili u Jajce. Dobre strane su to što su danas dvije elektrane, dvije pošte, škole i neka druga javna poduzeća u hrvatskim rukama. Ali, generalno, Jajce je gubitnik.

Jajce je na popisu 1991. imalo 13 579 stanovnika.

Dobitnici su Banja Luka, Bijeljina, Pale i Istocno Sarajevo u Republici Srpskoj, a Siroki Brijeg, Tesanj, Srebrenik i Vitez u FBiH. Sarajevo kao glavni i najveci grad, i pored stradanja, ponovo staje na noge.

Stigli su podaci za 2013. a popis hrvatskih firmi je proširen sa prošlogodišnjih 156 na 343. Opet smo napravili analizu baziranu na sjedištu firme. Prihod firmi po glavi stanovnika nam je proxy indikator uposlenosti. Nema većih promjena u odnosu na prošlu godinu, redoslijed je i dalje

1. Kreševo
2. Vitez
3. Široki Brijeg

S tim da je 88% prihoda za Kreševo od Boreasa, što možda kvari ukupan dojam. Vitez i ŠB imaju i visoke prihode po glavi i jako velik broj firmi.

Točno se po ovome vide općine koje su depopulacijske crne rupe. Onaj ko riješi problem poduzetništva u tim općinama će riješiti i problem depopulacije i odlaska mladih.

PS: Mostar, ako mu oduzmeš HT, EP HZHB, HP, pa i Aluminij pada na samo 13.000 KM prihoda po glavi.

Busovača je teški propuh, što se tiče hrvatskog poduzetništva. Vjerojatno skoro pola zaposlenih radi u susjednom Vitezu.

fali ti TK i UNsK Aha mislio sam da ideš na sve kantone, ali gledaš samo gdje su Hrvati većina. Moja greška.

Ako uzmemo neki srednji prag između 10.000 - 12.000 KM prihoda per capita, točno se vidi, da su nam demografski problematične općine ispod tog praga.

Naravno Neum je posebna priča, a ja bih rekao i Čitluk zbog Međugorja - i treba ih totalno zasebno promatrati izvan ovih brojeva.

jasno je da Vitez pokriva i Busovacu i Novi Travnik, kao sto se i Kiseljak i Kresevo mogu zajedno promatrati.

Mostar inercijom privlači mlade. sveučiličćna bolinica preko 1.000 zaposlenih, Sveučilište u Mostaru preko 600 zaposlenih, studentski domovi... Plus što masa najmodavaca i obrta radi na račun nekoliko tisuća studenata, te činjenice da je tu najveća bolnica u regiji i najveći tržni centar u regiji stvara dodatnih 2-3.000 radnih mjesta.

Prelistao sam statistički bilten FZS-a za 2013. koji sadrži podatke o zaposlenim i nezaposlenim, kao i neto plaće. Postojeću tabelu sam upotpunio sa tim podacima, koji se nalaze u redu označenim sa roza bojom.

Naša prvotna hipoteza je bila da prihodi po glavi označavaju ekonomsku moć privatnih privrednih subjekata u općini, te bi trebali korelirati sa zaposlenošću. Ovi podaci su pokazali da je to generalno i slučaj, uz iznimke koje su i ranije naglašene glede općina koja su kantonalna središta, jaka u turizmu ili eksploataciji prirodnih resursa (HE ili šume).

Ova dodatna statistika je korisna ali također i kao bikini, pokazuje sve ali ne otkriva ništa, pogotovo u mješovitim općinama. Naime, ovi prihodi po glavi su bazirani na prihodima privatnih subjekata u vlasništvu Hrvata, a ovi podaci o zaposlenosti i plaćama se odnose na sve žitelje općine. Tako da je posve moguće da u nekoj općini koja ima 50% zaposlenost imaš npr. 75% zaposlenih Hrvata i 25% Bošnjaka. I obratno dakako.

Kao što smo ranije naglasili, ona prvotna analiza je bila manjkava jer se ograničila na privatne subjekte (izuzev Mostara gdje je sjedište raznih hrvatskih javnih firmi). Pri tome se ignorirao potencijal administrativnih radnih mjesta u središtima kantona (Livno i Travnik), kao i turistički jake općine (Čitluk, Neum i Kupres), i općine koje imaju HE (Jajce) ili sjeku šume ko lude (Drvar).

Top 5 općina po zaposlenosti:

1. Neum 71.72%
2. Čitluk 66.75%
3. Kupres 66.56%
4. Mostar 64.40%
5. Grude 63.56%

Top 5 općina po neto plaćama (KM):

1. Mostar 956
2. Kreševo 943
3. Ljubuški 903
4. Jajce 884
5. Livno 880

Top 5 općina po prihodima po glavi (KM)

1. Kreševo 75.717
2. Vitez 64.474
3. Široki Brijeg 50.467
4. Mostar 42.737
5. Posušje 38.412

Vitez je razočarenje što se tiče plaća, što možda i ne čudi sa obzirom da je vele i maloprodaja biznis sa niskim maržama, i gdje gazde vjerojatno ruše plaće koristeći bošnjačku radnu snagu. Plaće u Ljubuškom su mi misterij, pogotovo u odnosu na Široki Brijeg. Livno vjerojatno ima dobre kantonalne administrativne plaće, a Jajce EP HZHB.

Koga zanima više, evo linka na statistički bilten: http://www.fzs.ba/god_bilteni/BiltenZaposlenost202.pdf

Pročitao ponovno temu iz početka.
Kao kad sam je pratio opet mi je bilo zanimljivo vidjeti podatke.

Još bi zanimljivije bilo kada bi se mogla napraviti nova tablica sa podacima za 2017.i 2018. godinu da vidimo kakvi su trendovi i što se promijenilo u zadnjih 5-6 godina.

Definitivno mogu apdejtati statističke pokazatelje iz FZS biltena, ali će do podataka o prihodima hrvatskih firmi biti teže doći, vidjet ćemo.

Sumnjam čisto da se nešto inšalah ekipa popravila, ali vidjet ćemo...

Ne znam kako mi je promakla ova tema, a još manje mi je jasno kako su Ministru promakli ovi podaci portala akta.ba za 2018. koji pokazuju snažan rast prihoda hrvatskih kompanija u Herceg-Bosni.

TOP 20 kompanija po prihodu i dobiti u Srednjobosanskom kantonu

Kompanije sa ovog područja ostvarile su prihod od 3.941.735.279 KM, dok ukupna dobit kompanija iz SBK iznosi 222.091.912 KM.

TOP 20 kompanija u ZHK koje su ostvarile najveći prihod i dobit u 2018. godini

Broj kompanija FBiH koje su predale finansijski izvještaj za 2018. godinu je 22.952, od toga je 1.210 iz ZHK.
Ove kompanije ostvarile su prihod od 3.706.608.642 KM, dok je zarada istih iznosila 257.885.363 KM, pokazuju podaci dostupni na portalu Akta.ba.

TOP 20 kompanija po prihodu i dobiti Hercegovačko-neretvanskog kantona u 2018.

Broj kompanija FBiH koje su predale finansijski izvještaj za 2018. godinu je 22.952, od toga je 2.569 iz Hercegovačko-neretvanskog kantona. Ove kompanije ostvarile su prihod od 5.613.359.074,00 KM, dok je zarada istih iznosila 269.109.280,00 KM, pokazuju podaci dostupni na portalu Akta.ba.

Nije mi promaklo nego nisam dobio podatke u spreadsheetu, koji su se odnosili na top 343 gospodarska subjekta u vlasništvu Hrvata.

Ministre, kako ti se čine ovi podaci iz 2018. u odnosu na 2013.? Hrvatska poduzetnička dominacija u Srednjoj Bosni i Hercegovini je očigledna. Poduzetnici u Zapadnoj Hercegovini su danas po prihodima po glavi stanovnika npr. ispred Istarske županije.

Nema dovoljno podataka da bih mogao reći nešto suvislo glede trendova, promjena u općinama i sl. Uvijek smo znali da su prihodi vrlo varljiva kategorija, ali kolaps Aluminija je u praksi pokazao koliko je problematično oslanjanje na to. Ni dobit u BiH nije dobar indikator jer znamo da mnoge (pogotovo hrvatske) kompanije umjetno umanjuju dobit kako bi se što manje plaćalo u zajedničku blagajnu.