To je više pravno nego ekonomsko pitanje. Ovisi o zemlji u kojoj su izdate obveznice, ako je riječ o domaćoj emisiji, pod zakonima te države, onda država sa njima može činiti što god hoće (uz naravno rizik da će je iracionalno ponašanje izbaciti sa tržišta kapitala na dugo vrijeme).

Ako je riječ o obveznicama plasiranim u Londonu (UK Law Bonds), onda se cijela procedura bankrota provlači kroz inozemno sudstvo, i na koncu je moguće izvući puno više, mada ni meni nije jasno koju moć neki europski sud ima nad Grčkom, osim možda zamrznuća grčkih državnih sredstava u tim zemljama.

Pa nije mi jasno jer evo vidim da nema definiranih uvjeta, izgleda da se radi o političkim odlukama, a što onda ne govori u prilog da su ciparske banke, a s njima i njihovi klijenti sami krivi za gubitak svojih para ili je možda situacija takva da je po dosadašnjim sdandardima i uvjetima koje investitori podrazumjevaju Grčka ustvari propala, a da je ovo dogovor između banaka i politike o spašavanju onoga što se spasiti da.

Ciparske banke su same krive, napravile su lošu investiciju, uzeli su depozite štediša i investirali (odnosno kockali se) u grčke državne obveznice, dok su bile u slobodnom padu. Apsolutno nikakve razlike tu nema između njihovog djelovanja i nekoga tko sprdi nekoliko tisuća u kockarnici, pa mu kriv svako osim samog sebe.

Ako si u stanju odobrovoljiti Njemce i Francuze da ti daju svoje milijarde možeš kako hoćeš. Na kraju netko uvijek plati.
Ne postoje čvrsta pravila, osim da se novac mora stvoriti, na ovaj ili onaj način. Grčkoj su čak dosta i poklonili, oprostili.

Odkad je pad cijene sam po sebi kriterij ili dokaz da se radi o lošoj investiciji , međutim čim je cijena ubrzano padala to govori da su očekivanja bila loša, a loša su bila na osnovu nekih kriterija i pravila investiranja ,a ako se radi o kocki opet postoje neka pravila, znači crveno dobiva crno gubi, na što su se onda kladili investitori, ovdje su valjda kriterij bile političke odluke, samo ne znam točno koje.
Poanta mojih pitanja je pod kojim uvjetima ili kakvim političkim odlukama, Hrvatska može otpisati svoje dugove po uzoru na Grčku ili jednostavno nema jasnih pravila ili ne vrijede jednaki uvjeti za sve, ali onda tu nema slobodnog tržišta i postoji pogodovanje.

Ovako izgleda su se investitori kladili da će EU spasiti Grčku i onda kad je postalo jasno da EU to neće napraviti tako da svi budu namireni investitorima nije preostalo ništa drugo nego da se nagode i spase što se može spasiti, ali onda se opet vraćamo na to da koji je tu gubitak države Grčke, što su oni izgubili u svemu tomu, zar je moguće da su prošli samo s time da su obećali da više neće trošiti tuđi novac ko do sad i da posljedično nemaju lažni standard kao dotad?

Zašto su kupovali grčke obveznice?

Kombinacija ovih faktora:

1) Nisu bili svjesni razmjera grčke katastrofe (i sama EK i ECB su mijenjali procjene nekoliko puta po kvartalu)
2) Očekivali su da Grčka možda može povećati prihode, smanjiti rashode, i uspjeti nekako servisirati i u konačnici otplatiti dug
3) Da ECB, EK i EU neće dopustiti bankrot članice EMU

Što se tiče Hrvatske, sve zemlje koje imaju vlastitu monetarnu politiku i valutu uopće ne moraju bankrotirati, jer uvijek na raspolaganju imaju monetizaciju duga (ovo što radi američki Fed), a to je kreiranje novca od centralne banke, i kupnja državnih obveznica od strane centralne banke. Naravno, epilog toga je inflacija i devalvacija valute, što znači da ćeš izgubiti svoj novac i nominalnu kamatu, ali ćeš izgubiti bogznakoliko u realnom smislu kroz inflaciju i maskiranu devalvaciju valute koja će uslijediti uz takvu politiku.

...U HRVATSKOJ SU MANJI POREZI JEFTINIJE ZEMLJIŠTE GRADNJA U ŠVEDSKOJ SKUPLJA DVOSTRUKO I PUNO JE TEŽE DOBITI DOZVOL....riječi su kralja laminata drage pervana koji usput rečeno u švedskoj ima promet u tvrtkama godišnje od 250 milijuna eura..patimo li mi o mitologiji da je u hr neinvesticijska klima i birokracija na nivou ex yu..