Problem je u raspodjeli. Novca i bogatstva je sve više, a ono se koncentriše kod bogatuna koji se s njim ponašaju kao s novcem za monopol. Dok se običan svijet vraća na borbu za komad mesa.

CIA-in izvjestaj iz 1983. na 16 stranica obradio je ekonomski komunisticki (socijalisticki) sustav Jugoslavije, nazalost ima samo engleska varijanta, [1].

A Predrag Rajsic je obradio temu s engleskom medjunarodnom diskusijom [2], i na hrvatskom s obimnom diskusijom uz clanak [3].

Uglavnom ja cu ukratko dati neke podatke iz CIA-inog izvjestaja, a manje vise je dosljedno s [2] i [3]:
I. Javi dug raste strelovito s oko 2,5 milijardi $ u 1970. do oko 17,5 milijardi dolara u 1980., do 1983. doseze oko 18,5 milijardi, slika 2, [1], str. 8. prva slika s lijeva, bruto dug (engl. Gross Hard Currency Dept)
II. Jugoslavija tijekom cijelog razdoblja znatno vise uvozi nego sto izvozi, i to uvoz premasuje izvoz za najmanje 2,5 milijardi $ u 1972. i najvise u 1979. za 6 milijardi $, slika 2, [1], str. 8. prva slika s desna, uvoz (engl. Imports) i izvoz (engl. Exports)
III. Inflacija je ogromna i to minimalno 10% u 1970. i maksimalno 45% 1983., slika 3, [1], str. 9. treca slika s lijeva, inflacija (engl. Inflation)
IV. Nezaposlenost je u strelovitom porastu od 1971. kada je bila 6,5%, do 12% 1976. nakon toga se zadrzava na 12% do 1980. kad opet raste do 14% u 1983., slika 3, [1], str. 9. cetvrta slika s lijeva, nezaposlenost (engl. unemployment rate)
V. Prihodi kucanstava (engl. real household income) rastu u odnosu na 1965. u 1970. za 55%, pa se strelovito povecavaju za 95 u 1977. i padaju na 35% u odnosu na 1965., slika 3, [1], str. 9. druga slika s lijeva, realni prihodi kucanstava u odnosu na 1965. (engl. real household income, index 1956= 100)
VI. Instruktorov zakljucak: Potpuno nezdravi makroekonomski pokazatelji!

Navodi se da je Tito 1950. stvorio sustav samoupravljanja i za njega CIA navodi na str. 2, [1], "Workers Self - Management: Theory and Reality":
I. Tito ga je napravio primarno da okonca ideoloski i politicki raskid sa SSSR-om i staljinizmom. To je sustav koji se razlikuje radikalno od sovjetskog i s time je htio postici iskrenu popularnost ljudi u svoj rezim
II. U njemu radnici sudjeluju u upravljanju kroz radnicke savjete, te biraju i otpustaju direktore (engl. enterprise directors), odredjuju place i radnu politiku, te odredjuju gdje ce se trositi prihodi
III. Stvarna provedba ovih prava radnika u praksi je slaba (engl. falls short). Clanovi radnickih savjeta se bune da menadjeri i njihovi timovi eksperata dominiraju s prevelikom birokratiziranoscu i dugotrajnim sastancima na kojima se trosi puno vremena. Cesti udari na placama pokazuju da taj sustav ne osigurava visoki moral niti unaprijedjuje odnose radnika i menadjera.
IV. Vecim sudjelovanjem radnika ne povecava se produktivnost. Velika razdjeljenost brojnih radnickih savjeta unutar poduzeca komplicira i povecava troskove implementacije politika.
V. Sto se tice motiviranosti, radnici u Jugoslaviji su rijetko izlozeni otkazima i njihova placa ne ovisi izravno o produktivnosti.

Od ostalog zanimljivog navodi se:
I. Glavni uzrok krize u Jugoslavini je prevelika rastrosnost (engl. overexpansionary) u Titovoj eri kao i prevelika ovisnost o politici na dug, str. 1. pitanje "What are the Causes...", prvi paragraf
II. Uzrok je i samoupravljacki sustav koji potice inflaciju, onemogucuje racionalne investicije i otezava rad federalnoj vlasti (engl. federal govrement) s financijskim problemima, str. 1. pitanje "What are the Causes...", prvi paragraf
III. Politicka i ekonomska decentralizacija dovela je do autarkicnog nacina rasta (engl. autarkic) i neracionalnih investicija u kapitalne projekte, str. 1. pitanje "What are the Causes...", prvi paragraf
IV. Reginalna i etnicka neslaganja dovode do velikih politickih razmimoilazenja o problemu duga, str. 1. pitanje "What are the Causes...", prvi paragraf

CIA-in dokument "Yougoslavia: Key Questions and Answers on the Dept Crisis - an Inteligence Assestment", sihecanj 1984., EUR 84-10011, objavljeno 12.5.2011., https://www.google.hr/url?sa=t&source=w ... XiFsBuaa8A
[2] Predrag Rajsic, clanak i diskusija na engleskom, https://mises.org/library/why-nostalgia ... st-economy
[3] Predrag Rajsic, clanak i diskusija na hrvatskom, http://katalaksija.com/2014/02/24/ekono ... nog-kraha/

Nacionano osvješteni Hrvati bi generalno trebali biti za socijalizam jer je čitav koncept današnje Hrvatske socijalistički. Povezivanje sjevera i juga modernim prometnicama (pod tim mislim na sve što ima kotače i motor, dakle nije konj) odvilo se vrlo kasno u 20. i 21. stoljeću, 100 do 150 godina nakon povezivanja unutar razvijenih država, iz jednostavnog razloga što nije imalo nikakvog ekonomskog opravdanja graditi nekakvu prugu preko planinčina od Zagreba do Splita. Kao ni autocestu. To su sve bili politički projekti.

Da se gledalo čisto ekonomski vjerojatno bi danas sjeverna i južna Hrvatska bile slabo povezane ako bi uopće bili ista država, Dalmatinci u zaleđu bi više bili povezani sa BiH, a ovi na moru i otocima sa Italijom.

Planiranje prometne infrastrukture je jedna od legitimnih funkcija drzave i samim time politicko pitanje.

Nema tu nista socijalisticko. Prometno povezivanje sjevera i juga je ekonomski opravdano ako se u obzir uzmu pozitivni, multiplikativni ucinci na druge sektore koje prometna infrastruktura pruza.

Kad bi se vasa drzava zaista bavila samo i iskljucivo legitimnim funkcijama radila bi to puno bolje nego sada, zaokupljena petljanjem u stvari u koje se drzava uopce ne bi trebala mijesati.

Pa infrastrukturni projekti su preduvjet za razvoj i ne moze se gledati samo kroz prihode od cestarine.

Ipak, neki infrastrukturni projekti su bili sigurno suvisni odnosno sredstva su se mogla bolje iskoristit.

Npr. Titina investicija od ondasnjih 2,5 milijarde $ (ko zna s koliko se to mnozi danas da se dobije sadasnja vrijednost dolara) u hangar za avione koji kada ga izgranatiras bude stubica za avione. Pa Sanaderov izlaz s autoceste do njegovog rodnog mjesta Dugobabe, a i te autoceste su bile preplacene. Pa onda plinska cijev prema Dalmaciji koja stoji prazna i ne sluzi nizasta, a skupa za poludit. Pa ko zna za kakve gluposti je dan novac.

Najveci strucnjak za energetsku i prometnu infrastrukturu u medijima je admiral Davor Domazet Loso, koji ovdje komentira potrebu izgradnje zeljeznice da bi Rijeka ozivila kao kljucna odskocna tocka za transport roba iz Sredozemlja u srce Europe sto Hrvatska nerazumno opstruira, https://m.youtube.com/watch?v=e-MUUOQghsk

Crkavicu se dobija jer u našim državama novu vrijednost stvara tek 1/4 ljudi ostali parazitiraju. Ogromni porezi, najveći PDV u Europi pa svatko tko je izaša van granice se zapita kako je cijena hrane ista u nas i u zapadnoj Europi.

Mi smo generalno lijena nacija koja ne voli i ne želi radit. Koliko ljudi je u nas zaradilo svoju mirovinu? Otpor prema stranom kapitalu je ogroman, na Petrokemije i škverove smo stukli bar 50 milijardi kuna i nikome to ne smeta.

Sad kad Tomo Debeljak otpusti još 2/3 radnika radit će i manje od 1/4 što nešto stvaraju.

Problem je sto su u komunizmu i Alija Sirotanovic koji se ubijao od posla i neki sto je spavao ispod stola imali istu placu. Kako u takvom sustavu biti motiviran?

A privatna inicijativa je bila hereza, pa tako je i danas glavninom drzavnim sluzbama. Potkapacitirano rukovodstvo iz proslog komunistickog sistema ne trpi izvrsnost.

Od 850 udbasa, njih 750 postali direktori, profesori, politicari, jedan predsjednik itd.

Oni su navikli na parolama:
'Zivio Tito zivila Partija'
'U gepek mito zivio drug Tito'
'Nicije svacije'
'Ne mozes ti mene tako malo platit koliko ja mogu malo radit'
'Nicije svacije'
itd. itd.

Kad iz takve mocvare s takvim nelustriranim uciteljima i rukovoditeljima i kolegama ljudi odu van naravno da procvjetaju.

Lijek je => desifrirat Tita, komunisticke zlocine (u poracu su pobili vise stotina tisuca ljudi), komunisticki rezim (ubijali su u Jugoslaviji i u emigraciji do 1990.) itd. itd.

Ima istine.

Moderne prometnice koje su imale ekonomsku opravdanost izgrađene su u Europi još u 19. stoljeću. Kasnije su uglavnom te iste trase nadograđivane.
Onda su zanimljivo razvijene zemlje malo stale na loptu pa tako recimo u Austriji danas kad se ide sa krajnjeg zapada iz Bregenza na istok u Beč ili Graz vozi se preko Njemačke ili sporo kroz planinske ceste. I onda Austrijanci strpljivo stoje u kolonama kod Minhena da bi došli iz svoje države u svoju državu. Švicarci također još uvijek imaju dvosmjerni najvažniji tunel Gotthard koji povezuje sjever i jug gdje se stvaju gužve. Između Slovenije i Austrije također 1 cijev kroz Karavanke.

Za to vrijeme naši neimari u socijalističkom raju nemaju tih problema, oni grade autoceste gdje nema prometa osim 7-8 subota godišnje, probijaju se druge cijevi dugačkih tunela. Ne može se u Dubrovnik preko Hrvatske ? Nema problema, napraviti ćemo Pelješki most.

Zato kažem da je svaki nacionalizam u suštini socijalistički i kad netko kaže da je nacionalist i za tržišno gospodarstvo , to je jednostavno nemoguće.

Eto, Amerikanci su po tebi primjer socijalista? Društvo u kojem svako 10-ti muški u jednoj fazi života dobrovoljno služi u vojsci? Evo primjer našeg izvoza koji je od ulaska u EU porastao nekih 40-50 milijardi kuna iako još nismo dostigli industrijsku proizvodnju iz 2008. Kako, zašto? Pa sjetimo se prije par godina kako je nelikvidnost bila ogroman problem i naravno ulaskom u EU izvoznici su se prilagodili i našli nova tržišta. Zato je tržišno gospodarstvo dobro, jer samo odstrani nezdravo tkivo. Šta meni znači da u nekom škveru radi 2000 ljudi, a svaki brod im stvara gubitak od 10 milijuna eura. Ako ne možemo graditi konkurente brodove s profitom onda i ne trebamo i to je jedina istina, a ne plakati kako smo prije 50 godina bili treća sila na svijetu.

A sto ako taj know-how odnosno to znanje vrijedi tih 10 mil. €. A dodatni trosak bi bio da je tih 2000 ljudi na socijali. A opet, nije valjda da svaki brod radi gubitke? To mi se cini pretjerano.

Mislio sam na ekonomsko ponašanje, ne na mahanje zastavama. Amerikanci su domoljubi, ali su preselili svu proizvodnju u Meksiko i nije ih briga što su Amerikanci ostali bez posla. Isto kao što kod nas uz granicu sa BiH i Srbijom žive najveći Hrvati, ali onda idu trošiti svoje plaće u Republiku Srpsku i Srbiju jer je tamo jeftinije. I nije ih briga ni koliko je crno pod noktom što će zbog toga neki Hrvati, možda njihova rodbina ili prijatelji, imati manju zaradu i ostati bez posla.

Ili recimo imaš primjer kad se od HR traži da ulaže u područjima gdje su Hrvati u BiH? A zašto bi ulagali negdje na jug BiH gdje je daleko kad bi tržišno gledano imalo najviše smisla da HR industrija ulaže u Unsko-Sanski kanton ili područje uz rijeku Savu. Samo pređeš preko mosta i već si u Hrvatskoj na autocesti.

Ekonomsko pomaganje Hrvata u BiH je školski primjer socijalizma.

To ako ćeš ti za svoje novce kupovati u Hrvata nešto za 10kn, ja ću kupovati u Srbina za 5kn. Ti to zovi domoljubljen, ja ću zvat glupom kupovinom. Nije me briga, jer moja vlada me tjera da kupujem na drugom mjestu s manjim porezima.

Meni država svaki mjesec uzme 50% neto zarade i onda od toga šta mi ostane moram na svaku kupovinu platiti 25% PDV-a. I onda se ovdje ispisuju stranice kako je za pad nataliteta kriv nedostatak lustracije, Broz, Pavelić, Tuđman.