Dok se političari prepucavaju, građani gladuju: Ni uz akcijske cijene se ne može preživjeti
Kilogram junećeg buta 16,95, a bio 12,95 KM

A. Čengić / L. Memčić
prije 8 sati

Gotovo da nema proizvoda na policama marketa i na pijacama da u posljednja dva mjeseca nije poskupio. Cijene nekih artikala ne rastu po 0,05 ili 0,10 KM, već naprasno - za jednu, dvije, tri i više maraka.

Konstantni udar na džepove građani više ne mogu podnijeti. Primjera radi, osnovne namirnice - ulje, brašno, jaja, piletina i slični proizvodi drastično su poskupjeli. Ulje sada košta čak 3,30 KM, a za vreću brašna, koja je do prije mjesec koštala 16 KM, trenutno treba izdvojiti 20 maraka.

Sve je gore
Piletina je cjenovno u rangu s teletinom, kilogram suhog mesa u Sarajevu na pojedinim mjestima košta čak 33 KM, a u Zenici je, naprimjer, 25 maraka. U nekim sarajevskim trgovinama kilogram junećeg buta košta 16,95 KM, a bio je 12,95 maraka. Stanje je sve gore, cijene konstantno rastu. Građani kupuju većinom samo ono što moraju...

Čak su i proizvodi koji sada imaju akcijske cijene skuplji u odnosu na ranije, regularne.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, istakao je da poljoprivrednici godinama prodaju proizvode prema istoj otkupnoj cijeni, ali da cijene tih proizvoda konstantno rastu u prodaji. Cijena krompira već sada se kreće od 1,50 do 2,50 KM, a prošle godine se mogao nabaviti i za 80-90 feninga po kilogramu. Glavni razlog je suša, jer je proizvodnja umanjena, negdje čak i do 70 posto.

- Otkup litra mlijeka od proizvođača iznosi od 50 do 60 feninga, drugačije nije ni s mesom i žitom. Na pitanja šta se dešava na tržištu država bi trebala dati odgovore. Primarni poljoprivredni proizvođači grcaju u problemima - rekao je Bićo za „Avaz“.

Gašenje firmi
On je napomenuo i da su sve sirovine koje ulaze u proizvodnju, kao i njihov transport poskupjeli te da to ugrožava poljoprivrednike i prijeti gašenju farmi.

- Ova zima će pokazati šta je država uradila po tom pitanju, a znamo da nije uradila ništa. Suša je ove godine pogodila sve, neće biti ni dovoljno stočne hrane da bi farme mogle opstati. Nema dovoljno sredstava da bi se mogle zasijati nove površine, i ovo što se bude zasijavalo će biti vrlo upitnog kvaliteta - istaknuo je Bićo.

Sjetva skuplja za 100 posto
Prema Bićinim riječima, sjetva pšenice je prošle godine po jednom hektru iznosila 1.020 KM, ne računajući gorivo, nego samo sjeme, đubrivo i zaštitu. To ove godine košta 2.200 KM.

- Kada na to dodate gorivo koje je skuplje svaki dan i radnu snagu koju niko ni ne računa, vidite na šta smo došli. Ne piše se dobro nikome, a to pokazuju cijene u marketima i na pijacama. Vreću brašna od 25 kilograma mogli bismo plaćati od 30 i više maraka - kazao je Bićo.

Genocid. Onaj pravi, ne izmišljeni ratni.

Sindikat odbio ponudu ArcelorMittala, radnici od ponedjeljka u generalnom štrajku

Skupština Sindikata kompanije "ArcelorMittal" Zenica odbila je večeras posljednju ponudu menadžmenta za povećanje plaće pa će u ponedjeljak, 15. novembra, sa početkom u 7.00 sati, započeti s realizacijom najavljenog generalnom štrajka

Menadžment je, umjesto traženog povećanja plaće od 20 posto, za potpis novog kolektivnog ugovora, bio ponudio povećanje plaće od osam posto, retroaktivno od 1. juna ove godine, a još za tri posto plaća bi bila uvećana 1. juna naredne godine.

Razlika plaća, od 1. juna, po tom prijedlogu, bila bi isplaćena uz ovogodišnju decembarsku plaću, kada bi, svih oko 2.300 radnika, dodaje Kapetanović, dobilo i "13 plaću", u iznosu od po 1.000 KM.

"Od ukupno 47 delegata, 46 ih je glasalo za odbijanje ponuđenog prijedloga za povećanje plaće, a samo jedan je bio za prijedlog koji je ponudila Uprava. To znači da idemo, po planu, u štrajk, ali će svi radnici dolaziti na posao. Međutim, samo njih 719, kako je i presudila Arbitražna komisija koju je imenovao Općinski sud u Zenici, bit će i radno angažovano, kako bi se očuvale minimalne funkcije te spriječila havarija na postrojenjima", napomenuo je Kapetanović.

Sindikat je, u toku ranijih pregovora, dogovorio smanjenje udaljenosti od posla sa pet na tri kilometra za ostvarivanje prava na naknadu za prijevoz, kao i uvećanje naknade za noćni rad sa 50 na 60 posto.

Goražde: Stanovnici Vinarića, Baćaka, Laleta i Budića zatražili izgradnju vodovoda, jer život postaje nemoguć
Ako se ne riješi problem vodosnabdijevanja stanovnici goraždanskih naselja najavili proteste

Stanovnici visinskih dijelova goraždanskih naselja Laleta, Budići, Vinarići i Baćci okupili su se danas na Laletima kako bi podsjetili kako im već godinama lokalna vlast obećava izgradnju vodovoda, te najavili da će se, ako se ovaj problem ne riješi u naredna tri mjeseca, okupiti pred zgradama gradskih i kantonalnih institucija.

Procjenjuju da u visinskim dijelovima naselja Laleta, Budići, Vinarići i Baćci, na kilometar i po od centra grada, oko 400 domaćinstava nema uredno vodosnabdjevanje i da zbog sve manjeg dotoka vode sa okolnih izvorišta njihov život praktično postaje nemoguć.

Predizborna obećanja
- Na inicijativu građana okupili smo se da upozorimo da svako dvije godine u predizbornoj kampanji slušamo obećanja. Urađen je projekat, a ništa nije realizovano. Ljudi sada koriste i šumske potoke jer nemaju osnovne uslove za život. Zbog klimatskih promjena nema vode ni u prirodi i sve ovo prijeti iseljenju stanovništva. I ovaj put smo prije sto godina čistili lopatama, a i danas to radimo - kaže Admir Sofradžija.

Hasan Klinac ima tri krave i dva konja, na kojima vodu doprema sa brda Baba.

- Da bi nam dovukla cisterna, za tri kubika moramo platiti 40 – 50 maraka. Nema nas nigdje. Neko vozi s autom, ja dovučem s konjima – kaže Klinac.

Austrougarski rezervoari
Stanovnik ulice Hasiba Mirvića Redžo Halilović kaže da iznad naselja i danas postoje rezervoari građeni još u vrijeme Austrougarske, koji su u funkciji, ali u jako lošem stanju i bez dovoljno vode. – Komunalno preduzeće nam i dalje naplaćuje tu vodu, a niko ne vodi računa o tim rezervoarima. Desilo se da nam je nestalo i te vode, pa smo u cijevi pronašli miša „kandžijaša“. Narod je mjesecima pio tu vodu i pije je i danas kad je ima. Međutim, nema je dovoljno, pa poručujemo da bez svega možemo ali bez vode ne. Ako ću doći s posla i raširiti ruke, čekajući da se nakaplje da bih se umio, kakav je moj život – kaže Halilović.

- U ovim visinskim dijelovima mislim da nas ima više od 400 domaćinstava i da toliko ljudi nema vodu, pogotovo tokom ljeta, mislim da nije u redu jer ovo su prigradska naselja. Nama ni načelnik, ni niko ne može dovući u cisternama koliko nama treba. Svi smo mi doveli vode sa izvora okolo, pa je to nekad i moglo, ali i voda zavisi od klime koja se mijenja. Danas, kad su snjegovi ili kiše nekako se snalazimo, ali ljeti je zaista nema. Nadam se da će neko ovo čuti i nešto preduzeti – kaže mještanin Fadil Rišljanin.

Svim nivoima vlasti najavili su da će se, ako do marta ne budu započeti radovi, okupiti pred Gradskom upravom i BPK.

Bh. ekonomija posljednjih godina nije se mogla pohvaliti stabilnim okruženjem, ali je atmosfera posljednjih mjeseci dodatno pogoršana. Najveće posljedice ratne retorike i zazivanja tog nesretnog pojma ponajviše osjeća poslovni dio našeg društva.

Povezivanje naše zemlje s mogućnošću pogoršanja sigurnosne situacije, izbijanja rata i na teoretskom nivou posebno je ozbiljno u stranim medijima. Ono je posljednjih mjeseci veoma često, a ti napisi uveliko kreiraju sliku naše zemlje u očima potencijalnih investitora.

Sasvim je jasno da su ekonomija i ratna retorika pojmovi koji nikako ne mogu ići skupa, kaže za Klix.ba Damir Bećirović, ekonomski analitičar i profesor s Visoke škole "Internacionalna poslovno-informaciona akademija" Tuzla.

"Za ekonomiju je esencijalna sigurnost i predvidljivost. Poznato je da je kapital plašljiva zvjerka i na najmanju naznaku opasnosti on se povlači. To ne znači samo nedolazak FDI-ja (direktnih stranih investicija, op.a.), kojih je ionako malo u posljednjih nekoliko godina, nego i 'bježanje' domaćeg kapitala, povlačenje depozita, što opet može urušiti cijeli finansijski sistem i ekonomiju dovesti do kolapsa", navodi on.

Ako i zanemarimo ratnu retoriku, već i za nas hronična politička nestabilnost ima katastrofalne posljedice za ekonomiju.

"Politička nestabilnost uzrokuje neizvjesnost u pogledu budućnosti, što opet utječe na vremenski horizont društva na način da ga smanjuje. Ovo jasno vidimo kada je riječ o bh. vlastima koje su kratkovidne, uz povećan udjel tekuće državne potrošnje u BDP-u i izostanak bilo kakve vizije budućnosti. Sve ovo implicira lošu alokaciju resursa, gdje je npr. investiranje u istraživanje i razvoj skoro nepostojeća stavka i dovodi do usporavanja rasta produktivnosti ekonomije", kaže on.

Zar nije činjenica da svakodnevno svjedočimo tehnološkom zaostajanju naše ekonomije, ali i društva u cjelini, pita se naš sagovornik.

"Bez stabilizacije političke situacije nemoguće je očekivati rast produktivnosti i rast dohotka, nikakve mjere fiskalne politike ili odluke o minimalnim nadnicama koje ovih dana najavljuju to neće popraviti", zaključio je on.