Crkva - nova vrata.

Na blagdan sv. Ivana Krstitelja na STJEPAN KRSTU, petak, 24. lipnja 2011., bit će i blagoslov kipa sv. Ivana Krstitelja (na slici, uz kip sv. Ivana, velika dobročiniteljica Župe Stjepan Krst gđa Eva Popp iz Njemačke)

Crkva je skoro pred krajom

Izvor: http://www.zupa-nevesinje.com/index.php ... vijest=337

Stjepan Krst: Ivanjdan 2011.

Prije dvije godine, na Ivanjdan, 24. lipnja, na zamolbu biskupa Ratka Perića, tadašnji dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić, sada nadbiskup zadarski, blagoslovio je temeljni kamen i ploču čime su otpočeli radovi na ponovnoj izgradnji u ratu porušene župne crkve i kuće u župi Stjepan Krst. Radove na ovom projektu biskup je Ratko povjerio don Anti Luburiću, župniku nevesinjskomu.

Već prošle godine za Ivanjdan slavila se sv. Misa „u suhu“ – pod krovom. Tada je bojažljivo, ali s velikom željom najavljeno: “Ako Bog da, dogodine - na Ivanjdan - trebali bismo blagosloviti crkvu i završiti radove na objektu!

I, eto, ove godine na Ivanjdan, uz nemale žrtve, završena je glavnina građevinskih radova i uređenja crkve i kuće. Tako se može vidjeti, i crkva i kuća iznutra su i izvana izrađene, instalacije postavljene, struja priključena, prozori i vrata ugrađeni, u crkvi centralni dio oltarskoga mozaika postavljen, kameni oltar s mjestom za čitanje učvršćen, zid za tabernakul pripremljen, a sve ovo od vrijedna i lijepa kamena iz ovdašnjega kamenoloma ispilano, obrađeno i ovdje ugrađeno – što ima posebno značenje za ovo mjesto i kraj i ljude koji ovdje žele živjeti!

Još je preostalo uraditi: postaviti podove, u crkvi i kućnom stubištu kamen, a druge prostorije zavisno od namjene. Crkvi nedostaju zvona, razglas, te prikladni namještaj za crkveni inventar i opremu, a župnoj kući cjelovita oprema za župni ured, kućnu kuhinju, i sobni namještaj.

Početak radova na ponovnoj izgradnji župne crkve i kuće na Stjepan Krstu mnogi su gledali i komentirali, i u Crkvi i u narodu, s određenim nepovjerenjem.

Susret s dobrotvorima iz Njemačke. Prije dvije godine jedna gospođa iz Njemačke, imenom Eva Popp, susrela se s voditeljem projekta don Antom. U tom prvom razgovoru, koji je gospođa započela izvještajem da je tih dana, potaknuta od gosp. Ivana Ivankovića iz Bijakovića i gosp. Vijeke Prolete s Hodova, ipak pohodila i Stjepan Krst, bila na mjestu nekadašnje župne crkve, da je sve razgledala, neke obitelji posjetila i pomogla… Na postavljena pitanja sugovornik je nastojao dati potrebne odgovore i informacije.

Prije bilo kakve odluke, kaže sugovornica, treba se posavjetovati sa sv. Josipom. Naravno da je sv. Josip dao pravi savjet i poruku: uz pomoć siromasima treba pomoći i gradnju crkve na Stjepan Krstu!

Domalo je uslijedilo ponovno zanimanje i nova pitanja. U međuvremenu se obavio i blagoslov temeljnoga kamena i početka radova na crkvi da bi već 30. lipnja 2009. stigla prva novčana potpora. I tako svako malo stizali su preko ove dobrotvorke novčani prilozi za ovaj objekt. Gospođa Eva čitavo je ovo vrijeme od dvije godine kucala na vrata srdaca prijatelja, poznanika i drugih ljudi dobre volje u Njemačkoj moleći njihov dar ne samo za ovaj projekt nego i za druge karitativne akcije kojima pomaže ljudima u nevolji.

Prikupljajući pomoć za izgradnju nove crkve, istovremeno je prikupila i potrebna sredstva za kip sv. Ivana Krstitelja, ručni rad u drvetu, koji je već stavljen vjernicima na čašćenje. Ona kaže: sve je ovo učinio sv. Josip, draga Gospa i dobri ljudi. Zato je jedna njezina prijateljica ovoj župi poslala i kip sv. Josipa, zaštitnika Crkve kojoj pripadamo, i koji će stajati u ovoj crkvi, da štiti i pomaže župu i sve vjernike!

Biskup ovlastio generalnoga vikara. Sv. Misu blagoslova crkve i župne svetkovine sv. Ivana Krstitelja, predvodio je prečasni gospodin Srećko Majić, generalni vikar iz Mostara. U koncelebraciji su sudjelovali i okolni svećenici: don Damjan Raguž, župnik Rotimlje i upravitelj župe Stjepan Krst; don Ivan Pavlović, župnik Domanovića sa svojim suradnikom don Barišom Čarapinom; don Vinko Raguž, župnik župe Aladinići; don Gordan Božić, župnik Prisoja – nekoć Rotimje i Stjepan Krsta; don Tomislav Ljuban, upravitelj župe Ploče-Tepčići; domaći sin don Zdravko Ivanković, ravnatelj Svećeničkog doma, trenutačno na ispomoći u Neumu; don Bernard Marijanović, upravitelj Blagaj-Bune; don Radoslav Zovko, kapelan bolnica u Mostaru; domaći sin don Mile Vidić, na poslijediplomskom studiju u Rimu; don Ante Luburić, kancelar – župnik nevesinjski i voditelj radova izgradnje crkve na Stjepan Krstu.

Liturgijsko pjevanje sa župnim zborom iz Rotimlje predvodio je domaći sin don Ivan Perić, župnik župe sv. Mateja u Mostaru. Na misnom su slavlju bile i četiri časne sestre te jedan seminarac iz blagajske župe.
Veliki broj vjernika, kako domaćih raseljenih po susjednim mjestima i Dubravama posve je napunio novu crkvu, kao i prostor oko crkve, a došli su i vjernici drugih susjednih župa i stolačkoga dekanata, kao i rodbina, gosti i prijatelji iz bliza i daleka.

Iz don Srećkove propovijedi. Don Srećko je u svojoj propovijedi istaknuo ovu usporedbu: „Evo nas danas na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja u zamrloj i opustjeloj župi i župnoj crkvi blagoslovljenoj njemu u čast. Svemogući Bog učinio je čudo da se od nerotkinje, obamrle utrobe i starice rodi 'Najveći od žene'. Nastanio se u pustinji i svojom pojavom privukao mnoge iz Jeruzalema, Judeje i cijele Palestine. Učinio je da je pustinja oživjela. Molimo danas, da Bog po zagovoru sv. Ivana učini da i ovaj pusti, ali lijepi kraj oživi. Neka iz sjemena krvi tolikih pobijenih proklija novi život istinske svetosti, i neka oživi i procvjeta ova 'pustinja'. Neka u ovoj crkvi odzvanja molitva i slava i hvala Bogu. Neka vjerničke molitve usliša Bog i neka nas sve prati njegov blagoslov. Ova crkva, danas blagoslovljena, vaša je u pravom smislu riječi. Nitko više ne može reći: 'Nemam kamo doći'. Neka ovo bude mjesto vašega susreta među sobom i s Bogom.“

Da, tko želi biti kao Ivan Krstitelj, taj mora poći u pusti kraj da oživi, da se osposobi biti privlačan drugima kako bi ljude privlačio i vodio na Put Božji. I Ivanova majka Elizabeta živjela je „u gorju“. Isusova majka Marija pohitjela je k njoj „u Judejsko gorje“.

Kud mi hodimo, gdje i kako mi tražimo Put, Istinu i Život? Odlazimo iz svoga kraja da tražimo „bolji“. A Bog nas je baš na ovom dijelu i zemaljskom prostoru stvorio i zaželio da tu rastemo: da Ga ovdje tražimo, otkrijemo, i da na ovom prostoru zemlje otkrivamo sve ono što nam je za život potrebno i da to sebi podložimo.

Kalež iz Nizozemske. Prije početka prikaza darova generalni je vikar objavio da je biskup Ratko za prigodu blagoslova ove župne crkve na dar poslao kalež s pliticom, koji je za potrebe naše biskupije nedavno primio od mons. Everardusa Johannesa de Jonga, pomoćnoga biskupa Roermonda u Nizozemskoj.

Vino iz 1992. A don Damjan je za prinos misnih darova, za misno vino rekao sljedeće: na onaj nevoljni dan kada je župnik don Slavko morao napustiti župu, nastojao je uzeti sa sobom ono najvažnije. Tako je, opraštajući se od oltara, ponio i bočicu misnoga vina, koju je usput predao Ivanu Ragužu s Ljubljenice, rekavši mu: 'Ovo čuvaj i upravi kako mogneš i znadneš.' Ovu bočicu misnoga vina Ivan je kao relikviju čuvao i nedavno mi je predao. Don Ante je ovih dana vino dao na analizu koja je pokazala da je vino potpuno zdravo sa svim potrebnim elementima i kvalitetom koje su potrebne za misno vino. S ovim vinom ćemo služiti sv. Misu današnjega blagoslova crkve i naše župne svetkovine.
Prije završnoga misnog blagoslova, voditelj radova don Ante prisutne je ukratko izvijestio o do sada obavljenim radovima, pozdravio sve prisutne, a posebno goste i dobročinitelje iz Njemačke.

Zahvalnica dobročiniteljima. Zajedno s gospođom Evom došla je i gđa Hanne Dinkel, koja isto tako pomaže, u prvom redu, ljude u nevolji, ali je pomagala i ovu crkvu. Kao vidljivu uspomenu i dar ovoj crkvi predala je 4. lipnja 2010. i vrijednu sliku, izrađenu na drvetu prije koju stotinu godina, a predstavlja „Bogorodicu s Djetetom“. Neka Majka Božja bude svima nama, a posebno onima koji se pred ovom slikom budu molili, zagovornica i posrednica milosti od svoga Sina Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja.

Isto tako na slavlju je u ime organizacije „Werke statt Worte“, tj. „Djela umjesto riječi/priče“, nazočio gosp. Schleyer. Ova organizacija se brine oko transporta opreme za obiteljska domaćinstva ili druge institucije, a koju dobiju prognaničke obitelji i po ovdašnjim naseljima u Hercegovini, ali i po drugim mjestima kako u Bosni tako i u Hrvatskoj.
Gospođi Evi je ovom prigodom generalni vikar uručio Zahvalnicu, koju je, u obliku svečane povelje, dao izraditi naš biskup Ratko.

A drugim spomenutim gostima prigodne Zahvalnice u ime ove župe uručio je vlč. don Damjan, kao župni upravitelj. Ovaj događaj prisutni su misari popratili radosnim pljeskom. Ovi dobročinitelji iz Njemačke primjer su zauzetosti i žrtve i zalaganja za potrebe drugih, konkretno ove župe i crkve.

Eva i njezini prijatelji, ovi ovdje i oni koji su tijelom od nas daleko, ali su u Duhu bili povezani s ovim svečanim događajem, zajedno potiču i u nama pitanje: što sam ja, ti, ili bilo tko od nas učinio za ovu župnu crkvu i kuću, posebno ti koji pripadaš ovomu mjestu, župi, kraju?

Iz pozdrava don Antina. Uz upućene pozdrave i zavale gostima i svim prisutnim vjernicima na slavlju, don Ante je uputio veliku zahvalu dobromu Bogu. Zagovoru sv. Josipa, zaštitnika Crkve i našega naroda; Blaženoj Gospi – našoj nebeskoj majci; sv. Ivanu Krstitelju, Isusovu preteči koji nas iz godine u godinu opet ovdje okuplja i poziva: pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze da vas pohodi mlado Sunce s visine, kako stoji na centralnom dijelu postavljenog mozaika, koji radi ak. slikar Josip Biffel iz Zagreba.

Zatim je spomenuo i zahvalio don Slavku Maslaću, prvomu i jedinomu župniku ove župe, koji uza svoj novčani prilog za izgradnju ove crkve i kuće svima šalje i svoje pozdrave i svećenički blagoslov, posebno za ovu svetkovinu, potičući sve da ustraju u dobru i žive u međusobnoj slozi, miru i jedinstvu.

Posebne zahvale izrečene su ovdašnjem poduzeću „Kremnice“ za dar blok-kamena iz ovdašnjega kamenoloma za izradu kamenoga oltara s mjestom za čitanje i zida za budući tabernakul. Kamen je kvalitetan, posebno prikladan za horizontalne površine – kako stručnjaci kažu.

Izrečena je hvala veliku broju poimence navedenih dobročinitelja, svim radnicima, izvođačima na čelu s Perom Šarićem za uloženi trud da se poslovi izvrše i objekt pripremi za današnji blagoslov.

Don Ante je izvijestio da su glavni radovi na objektu privedeni kraju, i izrazio nadu da će i ovaj događaj blagoslova crkve potaknuti i osobe i ustanove da se odluče pomoći dovršenje započeta djela! Neka ovo bude zajedničko djelo vjernika i želja da Krstiteljevo rođenje zagovara ponovno rađanje onoga predratnog zrna i zdanja koje je sravnjeno sa zemljom, ubačeno u zemlju, da ponovno izraste u veliko i rodno stablo! Uvjereni smo da Gospodin ovdje želi svoju kuću graditi i imati i da želi među nama biti.

Izvor: KIUM

Izvor: http://www.caportal.info/zanimljivosti/ ... z-vjernika

Nekadašnja većinska katolička župa Stjepan Krst danas bez vjernika

Četvrtak, 15 Rujan 2011 13:14

Kada se povede priča o Domovinskom ratu u južnom dijelu Hercegovine , jedan od najčešće spominjanih toponima je strateški važan Stjepan Krst. Obično se taj pojam odnosi na župu kojoj pripadaju naselja Gornji Donji Brštanik, Dabrica i Ljubljenica. Od ukupno pet naselja ove župe prije rata Hrvati su bili velika većina u četiri, a Bošnjaci u jednom – Dabrici.

Međutim, rat i Daytonski kartografi učinili su svoje, pa je že župa Stjepan Krst, s manjim dijelom, oko 40% predratne stolačke općine, pripala Republici Srpkoj, odnosno novoutemeljenoj općini Berkovići.

Povratka nema, ali ono po čemu se Stjepan Krst izdvaja to je podatak da je u tom naselju nakon rata obnovljena i blagoslovljena za sada jedina katolička župna crkva na području hercegovačkog dijela Republike Srpske. U tijeku je i obnova župne crvke u Nevesinju, a njezin blagoslov očekuje se iduće godine.

Novinarska znatiželja popela nas je na tu uzvisinu, koja s oko 700 metara iznad razine mora dominira plodnom Dubravskom zaravni. Na tzv. nisku Hercegovinu nestvaran krajolik kojim dominiraju niske tamnozelene šume hrasta, sporadično prošarane vitkim jablanima, što upućuje na zaključak o bunarima, glini ili podzemnim vodotocima te puste zaravni. Dočekuju nas i dva ne baš prijateljski raspoložena tornjaka. U tom okruženju župna crkva, koju od sredine runa treba preuzeti don Bariša Čarapina, djeluje nestvarno. Tišina, ptice i ništa više. Čim su se tornjaci, predstraža na ulazu u selo, ušutjeli, zavladala je nirvana.

Po natpisu na zidu obnovljene crkve otklanjamo i leksičke dvojbe. ''Na čast sv. Ivana Krstitelja – zaštitnika župe Stjepan Krst'', a u potpisu Stjepan Krst, 24. VI. 2009 godine. Dakle nije Stjepan Križ, kako se moglo čuti u novije vrijeme, nego jasno i logično čim je sv. Ivan Krstitelj i Stjepan je Krst.

Od Ive Raguža, profesora u stolačkoj Srednjoj školi, kojeg je na uzvisinu popela znatiželja da vidi obnovljeno crkveno zdanje, doznajemo da je župa Stjepan Krst utemeljena 1974. godine, a cijelo vrijeme do rata župnik je bio don Slavko Maslać.

Prema neslužbenim podacima, 1981. godine župa je imala 661 vjernika, a 1992. godine oko 500. U samom Stjepan Krstu pred Drugi svjetski rat u 37 obitelji bio je 241 član, a pred Domovinski rat živjela je 31 katolička obitelj sa 159 članova.

Valja reći da su naporima mještana i prvog župnika don Slavka, te pomoći rudnika boksita u Dabrici, žitelji Stjepan Krsta praktično imali dobro riješenu infrastrukturu. Uslijedio je 10. travnja 1992. godine, tj. napad srpske soldateske, bijeg, stradanja, logori… Iako su odvažniji prognanici Stjepan Krst prvi put posjetili još 1996. godine, povratka još nema.

Dušan Musa | Večernji list

zimska idila...

2

3

4

Kako povratak u Stjepan Krst ide ? Jeli ide uopće ?

Zadar1993: Povratak ide postepeno. Većina narod je ostao u blizini (Čapljina, Mostar i Stolac) i mogli su prijaviti zemlju na vrijeme i ostali su vezan za taj kraj. Koliko znam sva zemlja je prijavljena. Kuće se obnavljaju i narod je počeo obraditi zemlju.

Ako ti zanima možeš čitati više o projektima i ciljeva ovdje: http://www.croatia.org/crown/articles/1 ... ashes.html

Ovo je samo uvodni tekst. Cijeli članak se nalazi u tiskanom izdanju

http://nasa-ognjista.com/

Naša ognjišta - Tomislavgrad

(godina XLII., broj 389)

travanj 2012.

NAŠE ŽUPE: Rotimlja i Stjepan Krst

Oko četrnaest kilometara od Stoca i dvadeset od Mostara, uz cestu Mostar – Buna – Stolac – Trebinje – Dubrovnik, nalazi se župa Rotimlja sv. Petra i Pavla.

Cesta je rađena nekako pred rat, osamdesetih godina, razmjerno je široka i ugodna za vožnju kroz kraški hercegovački krajolik imajući u vidu nisku razinu i kvalitetu naših prometnica. To je kraj koji je s obližnjom Bunom i drugim okolnim mjestima poznat po tome što u njemu dobro uspijevaju trešnje, ali i drugo voće i povrće. Župa je u stolačkoj općini, a čine je sela: Rotimlja, Tijebanj, Ljuca, Hodovo i Novo naselje Hodovo. Najveće je Rotimlja, u njemu je župna crkva i sjedište župe. Pripada Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji i Stolačkomu dekanatu, a u svjetovno-zemljopisnoj podjeli u sastavu je općine Stolac. Susjedne su joj župe: Stolac, Aladinići, Domanovići, Blagaj-Buna i Stjepan Krst. Utemeljena je 1917. godine. Bila je u sastavu župe Dubrave od koje se 1761. godine odvojilo Hrasno, 1863. godine Stolac, 1874. Doljani (poslije se župa zvala Klepci, a danas Dračevo) i na kraju 1917. Rotimlja.

Ivandan 2012

Lijepa crkva. Ima li obnovljenih kuća u SK?

Ima ali ne znam koliko točno. Pitat ću okolo sigurno netko ima te podatke.

Samo 20 km udaljena od Mostara, treba poradit na toj Župi, obnovit je pa polako računat nju prilikom teritorialnog preustroja.

MRSHO danas sam dobio odgovor:

Završenih i useljivi h je 17 (Gornji Brštanik 3, Donji Brštanik 3, Stjepan Krst 4, Dabrica 4, Ljubljenica 5). U tijeku je obnova još 3. Međutim ima ljudi koji su sami obnovili garažu, šupu ili bilo što samo da se mogu malo skloniti kad dođu gore, tako da je za ovaj Božić blagoslovljeno (čini mi se) 29 domaćinstava. Obnova ide sporo ali iapk ide. Pred Ivandan smo obnovili i pokrpali sve rupe na asfaltu od Crnugovca do Crkve, tako da je sada ugodnije i putovati do gore.

Spominjana je ovdje već tema prijave zemlje zbog plaćanja poreza.Ja sam dobio pošiljku za plaćanje poreza u dvije rate:jedna do 30.06.a druga do 31.12.Nisu baš neki iznosi,tako,simbolično...

Jučer smo dobili rezultat: Župa Stjepan Krst Gornji kraj-Hodovo Rotimlja 5:4

http://www.stolac.gov.ba/index.php/151- ... tolac-2012

Počinje Malonogometna liga naselja općine Stolac 2012.

Objavljeno Srijeda, 25 Srpanj 2012 09:55

Utakmicama ekipa iz skupine C i D večeras na sportskom igralištu u Vidovom polju, počinje ovogodišnje izdanje Malonogometne lige naselja općine Stolac 2012. U 20:30 sati Ligu otvaraju prošlogodišnji pobjednici ekipa „Vidova polja“ koja igra protiv ekipe „Prenja“, dok se u drugom susretu večeri u 21:30 sastaju ekipe „Crnići Greda/Pješivac Greda“ i „Hodovo/Rotimlja“.

U prostorijama Sportskog saveza općine Stolac, koji je ujedno organizator Lige, jučer su izvučene skupine ovogodišnjeg natjecanja Lige naselja općine Stolac. Sudjeluje ukupno 13 ekipa koje su raspoređene u 4 skupine. Pobjednici skupina nastavljaju nastup u polufinalu.

Skupina A: Stolac, Poprati/Vidoštak, Borojevići

Skupina B: Jasoč/Kasarna, Meridijan 18 Kruševo, Masline, Aladinići

Skupina C: Hodovo/Rotimlja, Gornji kraj Šćepan križ, Crnići Greda/Pješivac Greda

Skupina D: Prenj, Bobanovo, Vidovo polje

http://www.stolac.gov.ba/index.php/152- ... ine-stolac

Raspored i rezultati utakmica Malonogometne lige naselja općine Stolac


Objavljeno Petak, 27 Srpanj 2012 07:37

SKUPINE:

Skupina A: Stolac, Poprati/Vidoštak, Borojevići

Skupina B: Jasoč/Kasarna, Meridijan 18 Kruševo, Masline, Aladinići

Skupina C: Hodovo/Rotimlja, Gornji kraj Šćepan križ, Crnići Greda/Pješivac Greda

Skupina D: Prenj, Bobanovo, Vidovo polje




REZULTATI I RASPORED UTAKMICA:



25.07.2012. Srijeda

20,30 h – „Vidovo polje“ – „Prenj“ 9:1

21,30 h – „Crnići Greda/Pješivac Greda“ – „Hodovo/Rotimlja“ 2:0


26.07.2012. Četvrtak

20,30 h – „Gornji kraj Šćepan križ“ – „Hodovo/Rotimlja“ 5:4

21,30 h – „Masline“ – „Meridijan 18 Kruševo“ 8:2



27.07.2012. Petak

20,30 h – "Jasoč/Kasarna" – "Aladinići"

21,30 h – "Stolac" – "Poprati/Vidoštak"



28.07.2012. Subota

20,30 h – "Bobanovo" – "Prenj"

21,30 h – ""Aladinići" – "Masline"

Izvor: Stanje Katoličkih Župa Na Području Bosne i Hercegovine Između 1991. i 2011. Godine

Knjiga se nalazi ovdje: http://www.mediafire.com/?2xnajxe8r94maf2

Stariji članak (nisam znao za ovo)

OBJAVA: 28.03.2012 / 10:07

http://www.vecernji.ba/vijesti/dugogodi ... nak-392004

Povratnik u istočnu Hercegovinu sanja obnovljenu kuću

Dugogodišnji san

N. Puljić: Kad bi mi obnovili kuću, ne bih je dao za ‘Mostarku’, najvišu zgradu u Mostaru



- Da mi je obnoviti kuću, ne bih se zamijenio za “Mostarku”, najvišu zgradu u Mostaru. Ovdje sam se rodio i ovdje mi je najljepše na svijetu - govori Niko Puljić (55), po nadimku Vidić. Unatoč svemu, na usnama mu zaigra osmijeh, a u očima i pogledu neki posebni sjaj. Kao da zamišlja i vidi sebe u svojoj obnovljenoj kući. Već četvrtu godinu živi u kontejneru pokraj golih zidova svoje izgorjele i razrušene kuće u Gornjem Brštaniku u općini Berkovići u RS-u. Berkovići su prije rata bili u općini Stolac, a sada je to dodirno ili granično područje između FBiH i RS-a. U ratu 1992. Hrvati su protjerani, a kuće uništene. U pet sela župe Stjepan Krst trenutačno žive samo tri hrvatske obitelji, među kojima su i Niko Puljić i njegova žena Ljilja. Za našega posjeta Ljilja je bila u bolnici u Mostaru, a imaju i troje djece koji su se kao prognanici skrasili u novoizgrađenim naseljima južno od Mostara.

Život u kontejneru

- U početku sam spavao u autu i vani, bilo je ljeto... Poslije sam u kuću, iako je ruševina, ubacio krevet, ali kada bi padala kiša, prokišnjavalo je. Onda sam nekako nabavio kontejner i evo još smo u njemu. Kuću ne bi trebalo rušiti, ima zidove, trebalo bi je pokriti i unutra obnoviti i urediti. Istina, kad je kuća gorjela, betonska deka se zbog visoke temperature malo ulegla, ali mogla bi se izravnati. Podnosio sam nekoliko zahtjeva, bilo je obećanja, međutim, ništa od toga. Obaviješteni smo prije nekoliko dana da će Vlada RS-a financirati obnovu hrvatskih kuća u istočnoj Hercegovini i da se prijavimo - kaže Niko.
- Dok ložiš vatru, može se nekako, ako staneš pola sata, temperatura je ista kao i vani.

Reći ću vam nešto, malo je smiješno, ali istinito: smrznula mi se voda na štednjaku. Očiju mi mojih, živa istina! Zapalio mi se ovaj otvor kroz koji sam proveo dimnu cijev, ugasio sam ga i više nisam smio ložiti. Ujutro, kad sam se probudio, voda se smrznula na štednjaku, priča Niko.

Čuvar u kamenolomu

Doista je zaslužio da mu se ostvari san o kući, pomisli čovjek gledajući ga. Zaposlen je kao čuvar u obližnjem kamenolomu Kremnice, plaća nije Bog zna kolika, ali... Samo da je u kuću. Svoj san sanja u društvu četiri psa, od kojih su tri lovačka, pet-šest mačaka i 30-ak kokoša. Psi i mačke žive skladno, u savršenom miru i prijateljstvu.

Stećak, jesi li ti Ivan Vjekin, pošto vidim da stavljaš slike od kuća Raguža s Ljubljenice?

Nisam uzeo sam slike sa Facebook-a ovdje: https://www.facebook.com/groups/171951461342