Izvor: http://narod.hr/kultura/26-prosinca-stj ... no-neretve

26. prosinca Stjepan Krst (istočna Hercegovina) – selo koje simbolizira sudbinu Hrvata istočno od Neretve

Mjesto Stjepan Krst s pet hrvatskih sela bivše općine Stolac jedno je od brojnih mučeničkih mjesta istočne Hercegovine. Ono danas pripada Republici Srpskoj i općini Berkovići, zajedno sa selima Ljubljenica, Gornji i Donji Brštanik, te Dabrica. Donosimo priču o ovom hrvatskom selu koje nosi u imenu dva simbola stradanja: ime prvog mučenika svetog Stjepana i križ Isusa Krista.

Mjesto Stjepan Krst nalazi se na 700 metara nadmorske visine istočno od ceste Mostar-Stolac i s njega puca pogled na cijelu donju Hercegovinu. Zbog toga je ovo mjesto imalo jako važno strateško značenje u svim ratovima.
U njoj je danas obnovljena porušena crkva svetog Ivana Krstitelja.

Na Stjepan Križu živjeli su i žive uglavnom katolici – Hrvati i to: Marići, Kukrike, Keve, Lončari, Puljići-Vidići, te Ivankovići koje preseliše na Vrtjeljke poslije 2. svjetskog rata. U ovom selu živjele su i 3-4 kuće Srba: Rupar, Ivković, Vukosav.

U minulom ratu katolici ovog mjesta su prognani i pobijeni.

Za ove žrtve nitko nije odgovarao.

Prema neslužbenim podacima, 1981. godine župa je imala 661 vjernika, a 1992. godine oko 500. U samom Stjepan Krstu pred Drugi svjetski rat u 37 obitelji bio je 241 član, a pred Domovinski rat živjela je 31 katolička obitelj sa 159 članova.

Što se točno događalo u ovim selima sa starcima koji su ostali nakon što su iz njih izbjegli mještani ne zna se pouzdano. Jesu li umrli prirodnom smrću ili su ubijeni, jedina sigurna činjenica je da nitko od njih nije preživio. Postoje brojne pretpostavke i nagađanja do kojih su mještani došli naknadno, nakon rata, u razgovorima s lokalnim Srbima koji nisu sudjelovali u zločinima.

uhi kanjon Radimlje kuda se izvukla većina mještana Dabrice postao je put spasa i za veliki broj Bošnjaka koji su iz općina Gacko i Nevesinje bježali na slobodne prostore općine Stolac, gdje su nalazili sigurnost. Ove izbjeglice pristizale su tijekom cijelog ljeta 1992.

Udruga „Gornji kraj“ je osnovana početkom 2007. godine da bi potakla i intenzivirala povratak i ostanak na stoljetnim ognjištima. Obuhvaća 5 sela bivše općine Stolac: Ljubljenicu, Stjepan Krst, Gornji Brštanik, Donji Brštanik i Dabricu koja danas pripadaju općini Berkovići.

Više o stanovništvu i sudbini sela Stjepan Krst i istočne Hercegovine: http://www.zupa-stolac.com/index.php?op ... Itemid=112

Izvor: http://www.cnak.ba/vijesti/crkva-u-hrva ... epan-krst/



Juniorke posjetile župu Stjepan Krst

STJEPAN KRST – Na 100. obljetnicu fatimskih ukazanja sestre juniorke zajedno s odgojiteljicom s. Slavicom Barbarić, na poziv don Damjana Raguža, posjetile su župu Stjepan Krst.

Naš smo susret započeli u župi Rotimlja gdje nas je don Damjan dočekao, pokazao nam župnu crkvu sv. Petra i Pavla, kapelu Majke Božje, Kraljice Neba i Zemlje i upoznao nas sa životom i radom župe.

Nakon toga smo se uputili prema župi Stjepan Krst i uživali u prirodnim ljepotama istočnoga dijela Hercegovine. Don Damjan nam je predstavio tešku i mučeničku povijest ovoga kraja i naroda koji je bio prisiljen napustiti svoj zavičaj jer su njihovi domovi razrušeni i spaljeni tijekom rata. Ali iz pepela rata uzdigla se nova crkva sv. Ivana Krstitelja koja kao majka zove i čeka svoju djecu, te ih u sjeni starih hrastova ponovno okuplja, tješi i hrabri.

Na svetom misnom slavlju sjetili smo se žrtava iz sva tri rata moleći napose za mlade da u ovom vremenu ostanu vjerni Crkvi i svome narodu, da ljube svoju domovinu te tu ostanu i trude se sačuvati svoja ognjišta koja su njihovi preci krvlju branili.

U prigodnoj homiliji don Damjan nam je poručio da se uvijek utječemo za pomoć i zaštitu našoj nebeskoj Majci Mariji koja je uvijek tu uz nas, koja nas čeka, zove, štiti i brani, koja nas vodi k našoj luci spasa, Isusu Kristu, i našoj vječnoj domovini na nebesima.

Nakon zajedničkog objeda, ostali smo u radosnom ozračju i zajedničkom druženju. Zatim smo posjetili rodnu grudu naše s. Marije Puljić. U domovinskom je ratu njezina obitelj kao i svi vjernici ove napaćene župe morala izbjeći a iza njih je ostalo do temelja spaljeno ognjište. Kako smo doznali od don Damjana na području župe Stjepan Krst danas žive samo dva katolika. Naš boravak na Stjepan Krstu završili smo posjetom kamenolomu na Rudinama.

Po povratku kući posjetile smo i župnu crkvu na Buni gdje su nas ugostili i ukratko predstavili svoju župu župnik don Nikola Menalo i kapelan Don Damir Pažin.

Obogaćene susretima, vratile smo se svojim kućama zahvalne dragome Bogu za ovaj dan koji nam je podario na svetkovinu Gospe Fatimske koja nas je prije 100 godina pozvala, a i danas nas poziva na molitvu, žrtvu i obraćenje kako bi u ovome svijetu zavladao mir. Poziva nas da se ljubavlju, opraštanjem i molitvom borimo protiv zla, mržnje i sotone i obećava nam da će na kraju pobijediti Njezino Bezgrešno Srce.

Jelena Hrkać

u općini berkovići sve skupa 11 hrvata, u stjepan krstu 2
povratak nula bodova, to je nažalost završena priča, skupa s mišljenom, liskovicom i ostalim pograničnim selima

jedino što ostaje je komušina sa 300 popisanih hrvata (donja,gornja,studenci,slatina) , al između toga i ******** je muslimansko selo kamenica sa 1300 muslimana
i posavina, koja je također razbucana potpuno

tako da realno od nekih razmjena HB-RS nema ništa jer se tu sveskupa radi o max par tisuća ljudi od kojih je pola fiktivna dijaspora a pola starci

Baš zato što je prazno, ne bi smjelo boljet.
To je par pograničnih kota, doslovce.

Komušina je problem radi viška muslimana, ali sve se to da riješiti.

RASPORED SVETIH MISA PO GROBLJIMA ZA SVETKOVINU SVIH SVETIH I DUŠNI DAN ZA NAŠU ŽUPU:

# 31.listopada (utorak) G.Brštanik u 15 sati,
# 3.studenog (petak) D.Brštanik u 15.sati (Donje groblje),
#4.studenog (subota) Ljubljenica u 15 sati,
#5.studenog (nedjalja) Stjapan Krst u 13 sati i Dabrica u 15 sati.

Misa 3. prosinca 2017. god.

Misni raspored i blagoslov kuća.

- 27.12.(Blagdan sv. Ivana Apostola i Evanđelista) ,sv. Misa u župnoj crkvi na S.Krstu u 11 sati. Iza Mise blagoslov kuća na Gornjem i Donjem Brštaniku,

-30.12. Blagoslov kuća u Dabrici,na Borićevini,Stjepan Krstu i Ljubljenici.Nije naglašeno u koliko sati počinje...

-Nedjelja 7.1.2018.god. (Blagdan krštenja Isusova,završetak božićnog vremena) sv. Misa u 13 sati na S.Krstu.

Spomenik žrtvama ratova XX. stoljeća

Izvor: https://fenix-magazin.de/stjepan-kriz-m ... egovine21/

Stjepan Križ – mjesto koje simbolizira tešku sudbinu i stradanje Hrvata iz istočne Hercegovine

08-09-2018

Jedno od mjesta koje simbolizira tešku sudbinu i stradanje Hrvata u istočno Hercegovini je i Stjepan Križ (lokalno Sćepan Križ), naselje koje je po popisu iz 1991. godine brojalo 167 Hrvata i 24 Srbina. Tijekom velikosrpske agresije, Hrvati iz Župe Stjepan Križ su prognani a oni malobrojni koji su ostali u selu, njih 30 starih i bolesnih, su većinom na svirep način pobijeni ili im se ne zna za sudbinu. Za njihove žrtve nažalost nitko do danas nije odgovarao.

Selo Stjepan Križ je, zajedno sa većinskim hrvatskim selima Ljubljenica, Gornji Brštanik, Donji Brštanik i Dabrica, prije Daytonskog sporazuma pripadala općini Stolac. Danas, selo Stjepan Križ kao i sva sela Župe Stjepan Križ su u sastavu općine Berkovići u RS.

Tamošnja hrvatska sela i njegovi stanovnici su gotovo zaboravljeno od hrvatskih vlasti. O malobrojnim stanovnicima sela Župe Stjepan Križ brine samo katolička Crkva, koja je uz donacija vjernika i pomoć Dubrovačke biskupije na čelu tadašnjim biskupom msgr Želimirom Puljićem, pokrenula obnovu i kasnije obnovila porušenu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Stjepan Križu. U novoj župnoj crkvi sveta misa se služi svake prve nedjelje u mjesecu.

Prije desetak godina prognani Hrvati iz Stjepan Križa, od kojih se jedan dio nastanio u Dubrovniku a mlađi su iselili uglavnom u inozemstvo, osnovali su Udrugu „Gornji kraj“ s ciljem povratka na stoljetna hrvatska ognjišta u sela Župe Stjepan Križ.

Nažalost, malo ih se stalno vratilo, najviše zbog nesigurnosti u tom kraju. Dolaze tek tijekom ljetnih praznika ili za blagdane, kada u svojim djelomično obnovljenim kućama ostaju kraće vrijeme.

Potaknuti zamolbom čitatelja Fenix Magazina podrijetlom iz Stjepan Križa, objavljujemo ovaj prilog o teškoj sudbini tog sela uz pjesmu Darija Plevnika pod nazivom Šćepan Križ, koja na dirljiv način opisuje duhovno stanje ljudi iz tog kraja.

Fenix-magazin/SIM

Šteta što nije sprovedena akcija Burin.

Da, bilo bi fora da je sadašnje Trebinje hrvatsko.

Prije da bi bilo muslimansko...

Izvor: https://fenix-magazin.de/reagiranje-zah ... -kriz-531/

REAGIRANJE: Zahvaljujemo na prilogu, ali Stjepan Krst je ispravan naziv a ne Stjepan Križ

Na objavu Fenixova priloga pod naslovom „Stjepan Križ – mjesto koje simbolizira tešku sudbinu i stradanje Hrvata iz istočne Hercegovine“, koji je objavljen na traženje iseljenih stanovnika tog mjesta, a kojeg su neki “hrvatski” portali u BiH neprofesionalno prepisali i objavili kao svoj, reagirao je Vinko Kukrika iz Vidova Polja kod Stoca.

Njegovo reagiranje objavljujemo u cijelosti.

Poštovani, javljam Vam se sa svojim komentarom na tekst o župi Stjepan Krst. Službeni naziv sela, kao i župe, je Stjepan Krst. Nikada se službeno nisu zvali Stjepan Križ. Ime je minjenjano iz razloga što su neki smatrali da riječ “krst” nije hrvatskog izričaja, mada to nije točno. To potvrđuju i riječi krštenje, krstitke i sl. Tako je u to ratno vrijeme nastala i pjesma Stjepan Križ (koja je prenesena i u prilogu).

U tekstu su navedeno i sela koja pripadaju župi Stjepan Krst. Potkrala vam se pogreška, tako da je umjesto sela Dabrica napisano Dabrić. Trebalo je još dopisati i selo Borićevinu, koja je pripadala općini Mostar. Ostala sela su pripadala Stocu prije rata.

Sela Donji i Gornji Brštanik, kao i Borićevina su bili čisto hrvatska a ne većinski hrvatska. Točno je da su neki stanovnici iselili u Dubrovnik, ali niste spomenuli novonastalo selo Bobanovo u općini Stolac, gdje se nastanilo najviše predratnih stanovnika ovih krajeva. Također nas ima u Vidovu Polju-Stolac, Čapljini, Ortiješu kod Mostara, Baćevićima, u Zagrebu i okolini te još nekim mjestima.

Spominjete da je nesigurnost glavni razlog nevraćanja na predratna ognjišta… Ne slažem se sa tim navodom. Nikakvih sigurnosnih problema nema, problemi su druge naravi. Problem je u sporoj obnovi kuća i često spominjanom održivom povratku koji nikada i nikome nije osiguran.

Primjer je selo Stjepan Krst gdje je jedna kuća dobila donaciju za obnovu i to je bila djelomična donacija. Sada je u tijeku rekonstrukcija jedne kuće na Stjepan Krstu, dakle, dvije donacije od Daytonskog mirovnog sporazuma. A prošlo je 23 godine.

Ovim ritmom bi kuće na Stjepan Krstu (32 kućanstva prije rata) bile obnovljene za 16×23=368 godina. I onda pročitate kako se neki ministar u nekoj od mnogobrojnih vlada u BiH hvali kako napreduje obnova. Stjepan Krst je ovdje najbolji primjer. U pogledu obnove najbolje stoji Ljubljenica, a i druga sela stoje nešto bolje od Stjepan Krsta. Kada se uzme sve je to skupa, znatno je to ispod prosjeka obnove na cijelom teritoriju BiH.

To je rezultat sinergijskog djelovanja kako sa strane RS tako i hrvatskih predstavnika u vlasti države i entiteta, županija i općina. Narod je ostavljen na milost i nemilost, koristi se kao moneta za potkusurivanje, kao topovsko “meso”… Potreban je samo u vrijeme izbora kada treba glasati gdje njima najbolje odgovara.

Jedino Crkva vodi računa koliko može. Ako ništa drugo, napravljena je nova crkva na temeljima stare srušene u ratu. Nekolike obitelji sada stalno borave u selima župe, dosta njih ide i po nešto radi na svojim njivama. Rade i dva kamenoloma (Gornji Brštanik,Krevnice) i ima određen broj uposlenih iz naše župe, kao i iz drugih mjesta.

Dakle,treba isključiti sigurnost kao čimbenik koji utječe na povratak. Najviše nesigurnosti nam donose oni koji se deklarativno zalažu za naš boljitak. Na FB imamo grupu Župa Stjepan Krst, koja trenutačno broji oko 700 članova, i koja nam je integrativni faktor koji nas povezuje. Naši iseljenici mogu naći po koju korisnu informaciju iz rodnog kraja i tako učiniti da se veze sa rodnim krajem ne pokidaju.

Molim da se ovaj moj osvrt shvati kao dopuna vašeg teksta posvećenog našoj župi i za vaš tekst vam se najsrdačniju zahvaljujem. Pozdrav vama u redakciji u Frankfurtu i pozdrav našim iseljenicima koji su inicirali vaš prilog kako bi širila vijesti o našoj župi.

U Stocu, rujna 2018. godine, Vinko Kukrika, Vidovo Polje, Stolac

Fenix-magazin/SIM/Foto:Vinko Kukrika

Frulica, bilo bi kao Glamoč.

Dobro, ti si inace optimist, evo ti onda jos jedan crni scenarij, zavrsilo bi ko mrkonjicki djep, mjenjali bi ist herc za muslimansko podrinje

Ne bi, to je Du zaleđe, ne bi to Tuđman dao...

Iako je meni isto žao nekih stvari iz Mrkonjićkog džepa, npr. Šipovo je stara župa Pliva...
Je selendra, ali opet.
Kao i par hr. sela, Majdan i Liskovice iz Mrkonjića...
Interesantan bi bio i Ribnik, iako bi on vjerojatno završio u USKu s obzirom da je bio dio općine Ključ prije rata...
Mrkonjić je doslovce pregrađe BL, sam gradić smo vrlo vjerojatno morali napustiti, ali je šteta što za njega nismo npr. dobili Brod, Derventu, Šamac...
Tu je negdje toliko teritorija...

Čuo sam u jednoj svadbi gdje pjevaju Šćepan križ mi uzeše, a tamo mi najljepše uspomene ostaše. Pjevali su očito mještani jer se pjesma vrtila 20ak puta. Čudno da oni kažu križ ako je krst.

Inače, putokaz iz Stoca pokazuje samo tablu za većinski muslimansko selo Ljubljenica, što bi trebalo popraviti i staviti table i za hrvatska sela.

Nakon onoga što su učinili na dubrovačkom području bio bi red da smo ga sravnili sa zemljom.
Ali i ovako je ispalo ok, sve važnije kote na tom području su u našim rukama, sa Vlaštice (915 metara) možeš pišati po Trebinju dok oni ne mogu niti vidjeti more.

ljubljenica je također bila većinski hrvatska prije rata, a po popisu iz 2013... evo ovdje sve... http://www.statistika.ba/?show=12&id=20028

Jedva. Dabrica je bila vecinski bosnjacko selo.

ne znam koje su budale crtale granice federacije, krst, brštanik, dabrica, ljubljenica, žegulja, bitunja, sveskupa oko 1500 naših i vaših, otprilike 50:50 omjer, to je sve trebalo bit u federaciji, svega 200tinjak srba sveskupa je tu bilo, danas jedva 100

ista stvar za komušinu, i tu je vaših bilo http://www.statistika.ba/?show=12&id=20575
jebo vas silajdžić ili koji je već crto

To je lijepo, iako bi bilo lijepše da imamo nekog koji će sprovesti "ceterum censeo..."

Loše su nacrtane kote oko Stoca, iznad Ravnog (imao si hr. selo i u Ljubinju, Mišljen, iako s 36 Hrvata i 28 Srba http://www.statistika.ba/?show=12&id=20338)
Šćepan Krst, Brštanik, Ljubljenica, Dabrica, Žegulja, Poplat, Bitunja, pa i Hrgud iznad Stoca
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20028
Kotezi i Prhinje su isto trebali ući u fBiH;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20583
(kao i Orašje Popovo, možda i Do, 14 Hrvata i 60 Srba, te još koje selo sa SZ trebinjske općine, to je stara općina Ravno).

Trebali su ući i Korničani kod Travnika;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20257
(i Donji i Gornji)
Sjever Kupresa (bez obzira što je gore šaka srpskih staraca);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20303

Stara Pliva (bez obzira kaj trenutno dole nema Hrvata);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20672

A o granicama oko Jajca (Barevo);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20222
(Majdan i Liskovica);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20362
Da ne pričam

Dobar pokazatelj bilo čega ti je Nevesinje, pazi selo Seljane kak je ostalo s krive strane granice;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20389

Ili predratna općina Gradačac;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20451
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20354
http://www.statistika.ba/?show=12&id=10391
Gdje je većina hr. sela izručena Srbima, ostali su samo dijelovi Tramošnica, Turića i Donje Ledenice koje su na neki "misteriozan način" dobile muslimansku većinu...

Granice su crtali idioti (Silajdžić).
U Orašju smo se morali povući, pa je dio hr. sela Oštra Luka, Lepić i Jenjić prešao u RS.
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20150
Mislim da je bila priča radi srpskih sela Lepnica i Bukova Greda kaj je ostalo u Orašju (a koja smo držali cijeli rat);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=11533
To što je u Šamcu ostao cijeli džep oko Tišine do Lugova (kao i s donje strane oko Gradačca), to nije bilo bitno;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20656
http://www.statistika.ba/?show=12&id=11282

U Odžaku su ušli Novi Grad i Brusnica Mala (srpsko selo iz općine Brod);
http://www.statistika.ba/?show=12&id=11525
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20109
Ali su otišla sela oko Potočana i Ade
(ok, pripojen je Prud iz Šamca).
U Vukosavlju su prije rata Hrvati bili većina.

Da se ne priča o Brodu;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20079
Ili Derventi;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20133
Sa sjeverom Doboja;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20141
A obrati i pozornost na jug, na razgraničenje s Usorom.

Komušinu si ti već stavio, pa...
Možeš vidjeti i Oštru Luku kod Sanskog Mosta,
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20435
Iako nije da je nekaj bitno;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=11541
Ima tu i sela oko Ljubije;
http://www.statistika.ba/?show=12&id=20486

Bila je velika akcija 1995 godine prije Daytona da se to oslobodi, ali nažalost HVO nije uspio i poginulo je negdje oko 15ak ljudi. Očito se radi o strateškom području dok su Srbi koji su tada bili u rasulu tako žestoko to branili.

Strasno koliko toga ima i nepojmljivo mi je da su nasi to tek tako potpisali, i sad ga jebi to je vjerojatno sve izgubljeno, prvo iz razloga sto je povratak nula...