Hrvatska uvjerljivo prva po broju ministara među svim članicama EU. Hrvatsku vladu čini 21 komesar. Druga je Bugarska s 18 članova vlade. Ajme što će da razviju Hrvacku. Od obrta i poduzetništva do kulture. Partija zna kako. Nemoj šta poreza da utajite vi što poslujete u SRH.

Istina, Martina je ministrica gospodarstva, ali su svaku granu gospodarstva izdvojili u zasebno ministarstvo. Zamisli situaciju gdje mora jednom Mariću objašnjavati neke stvari. Mislim da će žena izludit ko kad je izašla iz HDZ-a. Iako ona nije nikakav ekonomski libertarijanac, više realni keynesijanac. Ako želiš stvarne promjene, morala bi imati odriješene ruke. Koji god ekonomski pravac da uzmeš (osim znanstvenog marksizma) Hrvatskoj trebaju ne rezovi u javnoj upravi i državnoj rastrošnosti, nego kasapljenje sjekirom. Grčka. Isti mentalitet, isti obrasci ponašanja. Turizam je tu. Hrvatska se nikada neće izvući iz gliba. Herceg-Bosna bi s druge strane mogla biti potpuno drugačija priča. Da je financijsko-regulatorne nezavisnosti od Sarajeva. Poglavito Posavska županija. Oni da imaju imalo soli u glavi, gradili bi svijest o nužnosti samostalnosti u dugom roku, kada se ukaže prilika (čitaj: čim RS istupi). Fizički odvojeni od ostatka FBiH, na međunarodnom plovnom putu. S ogromnom dijasporom i hrpom stanovništva koje priča isti jezik s druge strane Save. Srednjoeuropski Luxemburg/San Marino/Monako/Lihtenštajn. Imaju dobru podlogu u vidu vlastitog kantona (savezne države FBiH).

koji ti je k, kakav Hasanbegović, malo ti je Muja u Mostaru, pa bi ih još? kad Mujo u Mostaru bude glasao za HDZ onda ću priznati i Hasanbegovića.

Prema tvrdnjama iznesenim u televizijskoj emisiji, Nina Obuljen već danima lobira za dolazak na mjesto ministrice kulture i zato se zalaže za smjenu Zlatka Hasanbegovića, ministra koji je jasno izrekao da je temelj hrvatske državnosti – Domovinski rat.

Plenković se ogradio od Nine Obuljen kada je u javnosti postala poznata njena prljava uloga i pomoć Haagu u osudi generala Praljka. Zato je Plenković morao naći drugog ministra kulture! Na njegovu veliku žalost niti jedan HDZ-ovac nije želio stigmu veleizdajnika i nije prihvatio biti zamjena za Hasanbegovića. Plenkoviću je tako ostala samo Nina Obuljen.

ovo je sve bolje i bolje. bezlični briselski ljigo, karizmatičan k'o kišna glista, je najobičniji šonjo kojemu žena određuje koga će stavit u Vladu.

predobro.

Pa što očekuješ od takve face? Akciju? Njemu je najveća akcija kad ima proljev, a wc daleko... govno liberalno.

A sta ste vi u zivotu napravili i kakav li je to vas CV bas me zanima da ne samo da brutalno podcjenjujete covjeka, vec se izrugujete s njim na prvu..

Jasno zato su narod.hr, Markicka i Pecaric nedosanjani autoriteti po svakom pitanju... Prestrasno.

A sta ste vi u zivotu napravili i kakav li je to vas CV bas me zanima da ne samo da brutalno podcjenjujete covjeka, vec se izrugujete s njim na prvu..

Jasno zato su narod.hr, Markicka i Pecaric nedosanjani autoriteti po svakom pitanju... Prestrasno.

Stipe Kutleša: Klasična prevara

Dan kada je novoj Vladi izglasano u Saboru povjerenje biti će upamćen i po tome što je deložiran još jedan hrvatski branitelj. Ako je suditi po simbolici istodobnosti tih događaja onda je jasno kojim putem nova Vlada ide. Ali to je još otprije bilo jasno iz izjava i postupaka već sada novoga premijera Plenkovića. Ipak je deložacija ostala u sjeni protesta koji su vezani uz dva ministarstva: ministarstvo kulture i ministarstvo znanosti, dva vrlo važna resora, iako se to prosječnom čovjeku možda i ne čini da je tako.

Mandatar i sadašnji premijer najavljivao je sve ono što je najveći broj građana i birača RH s nadom iščekivao nakon kraha bivše Vlade. Nekim ministrima iz bivše Vlade ukazano je povjerenje. S pravom jer su pokazali, koliko su u tadašnjim uvjetima mogli, da žele iskreno i pošteno raditi. Možda se neke od tih prošlih ministara moglo i zamijeniti s drugim, kvalitetnijim ministrima. Ali vjerojatni kompromisi koji prate formiranje nestabilnih vlada učinili su svoje. I veliki dio posve novih ministara, čini se, da su ljudi koji obećavaju ono što se od njih očekuje. Samo je pitanje hoće li se, i kako, pod vodstvom premijera moći raditi. Problematična su dva spomenuta ministarstva zbog kojih bi i sama Vlada mogla doći u krizu, posebno premijer koji je najodgovorniji za sve propuste. Prije nego je potvrđen za premijera već je razočarao veliki dio birača, ne samo hadezeovskih nego i drugih, pa čak i ljevičarskih kojima se očito dodvoravao. Možda nije bilo drugog izlaza: trgovina je trgovina.

Vrijedi pročitati otvoreno pismo Nenada Piskača premijeru Plenkoviću, tekst Marcela Holjevca na portalu Dnevno o tome kako se nitko ne treba osjećati prevarenim imenovanjem Nine Obuljen ministricom kulture, ali i tekstove npr. Jelene Lovrić i njezinih ljevičarskih istomišljenika. Kada ti ultraljevičarski novinari hvale novoga premijera i njegovu Vladu onda vam ne treba ništa više da biste zaključili kakva je to Vlada. A ta ista Jelena Lovrić je na početku Domovinskoga rata, podsjetimo one zaboravne, zazivala jugo tenkove da dođu „smiriti“ situaciju u „izdajničkoj i separatističkoj “ Hrvatskoj koja se, eto, usudila odcijepiti od njezine „voljene Jugoslavije“.

U slučaju izbora ministrice kulture radi se o klasičnoj prevari birača, kako članova HDZ-a tako i mnogih ostalih. Najpopularniji i jedan od najkvalitetnijih hrvatskih ministara u posljednjih četvrt stoljeća Hasanbegović i osobno ima razloga da se smatra prevarenim. Kada ga je trebalo staviti na izbornu listu onda ga je Plenković stavio znajući da će mu donijeti veliki broj glasova (bez njega, Brune Esih i nekih drugih pitanje je kakvi bi bili izborni rezultati). Što bi tek bilo da se Hasanbegović kandidirao za predsjednika stranke? Kada mu je donio izbornu pobjedu onda mu je zabio nož u leđa, ne samo njemu nego i dijelu članstva i vodstva HDZ-a, ali i svim biračima koji su glas dali HDZ-u. Može li se to tumačiti kao razaranje stranke HDZ, posve slučajno ili programatsko? O tome neka promisle i neka se izjasne sami članovi te stranke.

Radi se, dakle, o klasičnom primjeru prevare što nama Hrvatima uopće nije strana kategorija. Varali su nas, i još uvijek varaju, i naši i tuđi. Možda nisu ni oni toliko krivi koliko sami mi? Umjesto za poželjnog ministra Plenković se odlučuje za spornu osobu koja je već poznata po štetama koje je napravila braniteljima, hrvatskoj državi, poreznim obveznicima i sl. I upravo je ta osoba „podobna“ za promicanje hrvatske kulture? Ne može se izbjeći pitanje što premijer misli o hrvatskoj kulturi ako to ministarstvo, kao i do sada, bude financiralo protuhrvatsku „kulturnu“ djelatnost? A Nina Obuljen je osoba od povjerenja svima onima koji su navikli na muženje novaca iz ministarstva ili za sumnjive projekte ili za one koji su nanosili štetu hrvatskom narodu i državi. Zašto npr. predsjednik HDZ-a nije na izbornu listu stavio buduću ministricu kulture? Zato jer ne bi dobio glasove. Opet prevara na djelu i razočaranje birača.

Premijer se pokazao kao trgovac, vidjet će se je li dobar ili loš. Trgovao je s Pupovcem i dao se ucijeniti. O ministru kulture ipak veliki utjecaj, ako ne i presudni, imaju drugi, a ne hrvatski birači, od susjeda do Bruxellesa. I tu je poruka jasna: na sljedećim izborima biti će još manje birača, što je za manipulatore svih vrsta u izborima uvijek dobra stvar.

U slučaju drugog ministarstva stvar je, čini se, ovih dana poprimila još dramatičnije razmjere jer je novi ministar imenovan gotovo „preko noći“ (naime od glavne kandidatice za ministricu znanosti „odustalo se“ u posljednji trenutak). Ali ni to ne bi smio biti problem. Novi ministar Pavo Barišić nije nepoznat akademskoj zajednici i čitavoj javnosti. Tiskani i elektronički mediji govore o čovjeku koji je zbog nezakonitih radnji i pronevjera bio izbačen iz tog istoga ministarstva čiji je sada ministar. Navodi se i priličan broj drugih normalnom čovjeku teško prihvatljivih stvari. No, poruka premijera je više nego jasna. On u njega ima povjerenje. Obrazloženje je da je dobar domoljub, da ima diplomu da je obavljao te i te funkcije i sl. Ali je čitateljima i slušateljima podvaljen krivi zaključak pri čemu se pravi logička pogreška u zaključivanju koja se zove prelazak u drugi rod. To bi na pr. bilo slično kao kada bi netko iz moje optužbe da mi je neka konkretna osoba ukrala novčanik rekao: „To nije istina jer taj čovjek je obučen u odijelo“ i sl. Posve besmislen i nevaljan zaključak! Koliko je samo hrvatskih domoljuba privremeno stanovalo u Rementincu? Ministar je vjerojatno znao koga bira (i morao je znati ako bira sebi povjerljive ljude). Odluka je njegova, ali i odgovornost je njegova.

Još su dvije stvari koje trebaju zabrinjavati: to je niski stupanj tolerancije drugačijih mišljenja te sklonost dati se prevariti. U jednoj privatnoj obrani novoga ministra jedna posve anonimna osoba, ministrova prezimenjakinja Zdravka, koja s ministrom i nije u rodbinskim odnosima, poslala mi je SMS-om poruku ovog nepristojnoga sadržaja (ispričavam se čitateljima na citiranju): „Dvije riječi: mučko đubre“. Saznao sam da je to samo zato što sam dao izjavu (na pitanje novinara) o tome što se događalo u Institutu za filozofiju u doba kada sam ja bio ravnatelj Instituta, a sadašnji ministar Barišić bio je pomoćnik ministra znanosti. No kod ministrove prezimenjakinje, koja je, usput rečeno, odgajala mlade, prevladao je prezimenjačko-plemenski poriv koji se može protumačiti jedino tribalističkim mentalitetom prema kojemu su svi pripadnici mojega plemena (klana, prezimena i sl.) (makar i nečestiti) bolji od svakog pripadnika tuđega plemena (iako mogu biti čestiti). Takva pojava, nažalost ne rijetka u Hrvatskoj, ipak iznenađuje kod akademski obrazovanih ljudi. S tim u vezi može biti i naivnost povjerenja bez promišljanja i propitivanja. Stoga nas se vrlo lako zavede i prevari.

Izbor ministrice kulture i ministra znanosti je za premijera autogol. Jučerašnji napadi u Saboru na ministra Barišića od strane SDP-ovih zastupnika samo pokazuju da su oni koji su Hrvatskoj učinili neizmjerno veliku štetu svake vrste postali „moralni propovjednici“, gotovo moralna vertikala. Začuđuje niski stupanj razboritosti hadezeovskog vodstva da su dopustili da ih se, u ovom slučaju posve opravdano, proziva i da im se docira. Mogli su formirati Vladu o koje ne bi bilo velikih sporova. Na opće zadovoljstvo svih. No, nije grijeh posumnjati u dobronamjernost.

Ukratko, poruka koju je premijer svojim (?) izborom uputio hrvatskom narodu i svim građanima, a posebno mladima, koji jedva čekaju priliku da što prije kliznu iz ovog „zemaljskog raja“ tamo gdje mogu živjeti kao normalni ljudi, jest ova: podobnost je ipak još uvijek živa (tko zna dokle?), tj. nisu u prvom planu ni poštenje ni stručnost. Tako će nova Vlada najvjerojatnije nastaviti starim utabanim partijskim stazama. Dok to tako bude u Hrvatskoj će se stalno povećavati putnički promet prema Zapadu.

PLENKOVIĆ NOKAUTIRAO VLASTITU VJERODOSTOJNOST.

“Mi problem korupcije moramo iskorijeniti radi nas, radi promjene kulture i mentaliteta.

„Osobni integritet budućih članova vlade je presudan faktor pri odabiru… „

Tako je zborio Andrej Plenković tijekom predizborne kampanje za vjerodostojnost. Vjerodostojnost je promovirana u ključni slogan kampanje. Odmah po dobivenim izborima javlja se jugofilni društveni spektar, potpomognut nekolicinom mainstream medija te počinje napadnu i agresivnu kampanju za Ninu Obuljen. Suverenisti uzvraćaju ozbiljnim inkriminacijama na račun gospođe. Unatoč silnim upozorenjima i podastrtim dokazima o inkriminacijama milijunskih malverzacija u HAVCu, Plenković silom, uz opće ignoriranje dokaza, nameće Ninu Obuljen za ministricu kulture. Da bi šaka u oko svima koji su ukazivali na kriminalne pa i nacionalno podrivačke aktivnosti bila kompletna, najavio je kako će baš ona biti zadužena da ispita inkriminacije u kojima je i sama sudjelovala! Nije mu zasmetala niti njezina neosporna djelatnost na podrivanju obrane generala Praljka, nametanjem plaćanja PDVa (435000 kuna), na zbornike vrlo vrijednih i skupo plaćenih dokumenata o ratu u Hrvatskoj i BiH. Koliko je to imenovanje nevjerodostojno vidjelo se i tijekom saborske sjednice o povjerenju vladi. SDPovci su snažno i po svemu sudeći osnovano, napadali lik i djelo novog ministra Barišića. U isto vrijeme nitko od SDPovih jugofila, niti od ostalih pripadnika partije, nije našao shodnim upozoriti na cijeli spektar inkriminacija Nine Obuljen. Glave su pognuli i predstavnici braniteljske populacije u Saboru. U vodu su pale programske natuknice kako će hrvatski branitelji imati punu pozornost, kako će vlada promicati istinu o Domovinskom ratu…. Predstavnici dijela braniteljskih udruga i general Glasnović su na inkriminacije upozorili na vrijeme. Pozornost im je ukazana „šakom“ u vjerodostojnost.

Današnji tisak prenosi snažno zauzimanje predsjednika HVIDRe Đakića, te predsjednika UHVDR Dečaka, za lik Nine Obuljen. Gospoda su istrčala na klizav teren jer su prejudicirali ishod kaznenih prijava protiv HAVCovih dužnosnika. No, bez obzira na ishod procesa u kojima će Nina Obuljen istraživati samu sebe i Dečak i Đakić su iznevjerili popriličan dio dragovoljačke i braniteljske populacije jer su ignorirali dokazano i monstruozno miniranje Praljkove obrane koje je prouzročila Obuljen.. Dečak je otišao i korak dalje te izjavio do sada rijetko viđenu glupost, kako se dragovoljci i branitelji ne smiju baviti politikom!! Pa što on radi cijelo vrijeme? Što radi milijun NGO udruga?

Koliko je situacija u stranačkim prostorijama HDZa bila nategnuta svjedoči i podatak da predsjedništvo nije glasovalo o Plenkovićevom odabiru ministara. Očito je stranački statut bolno rastezljiv.

Rušenju vjerodostojnosti cjelokupne priče pripomogao je i MOST. Dok eho njihova „čvstog stava“ o „nultoj toleranciji na korupciju i kriminal“, još lebdi nad političkim prostorom Hrvatske, dok pijetao još nije zapjevao treći put, Petrov i društvo su zanijekali taj postulat. (Nadat ću se „Petrovskom“ pokajanju.).. Vjerodostojnost se gradi dosljednošću. Ako je vrijedilo rušiti jednu vladu zbog pretpostavljenog sukoba interesa supruge nekog dužnosnika, tada se morao čuti glas protiv imenovanja osoba pod iznimno ozbiljnim inkriminacijama i osoba koje su zbog sukoba interesa već morale odstupiti s političkih funkcija.

Vjerodostojnost je doživjela konačan udarac predstavljanjem programa vlade. Dokument je unatoč dobrohotnosti predlagatelja, iznimno površan, bez ikakovih mjerljivih parametara. Uopćen, kratki prikaz dobrih želja našao se pod udarom SDPovih zastupnika koji su na brzinu, nedosljedno, zaboravili kako su oni na izbore 2014., izašli bez ikakovog programa. Europsko iskustvo Andreja Plenkovića i njegovo neosporno poznavanje projektnog ciklusa te Metode logičke matrice, čvrst je dokaz da je program namjerno predstavljen i napisan tako da ga nitko ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep. Što god napravio lako će se uklopiti u opće formulacije koje u projektnom ciklusu završavaju u početnom polju vizije. Rijetki su detalji koji razrađuju opće ciljeve, dok mjera i aktivnosti skoro da i nema. Nedostatak bilo kakve ozbiljne SWOT analize upozorava na potrebu pažljivog promatranja budućih poteza, jer svi znamo da HDZ ima gomilu pisanog materijala, koji je iz nekog razloga izostavljen i prešućen. Odlazak gospođe Maletić signalizira turbulentne procese unutar pristupa razvojnom procesu Hrvatske.

Slijedeće pokleknuće Plenkovićeve vjerodostojnosti priuštio je poznati „etnobiznismen“ Milorad Pupovac. Osokoljen svojim uspješnim uplivom na „dekapitaciju“ Hasanbegovića, nastavio je podlo i razorno vrijeđati i rušiti sliku Hrvatske. Uz niz lukavo upakiranih podvala, lansirao je višestruko monstroznu izjavu: „ Prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj ne bih poželio Hrvatima u Srbiji“. Devijantnost, podlost i monstruoznost ovoga Miloradovog bizantizma dokazat ću naknadnom zasebnom analizom. Za sada neka je komentira predstavnik Hrvata u Srbiji, Tomislav Žigmanov.

Gorkom okusu pridonio je i Branko Bačić mantrajući o potrebi apsolutnog zaborava i okretanja isključivo budućnosti, zaboravljajući da je poznavanje prošlosti i njezino „čišćenje“, najbolje polazište za neopterećenu budućnost. Zanemario je Bačić čak i preporuke EU o potrebi sučeljavanja s totalitarnom pa i komunističkom prošlošću. Tako je ovaj poslušni telal, u čudnom grču i strahu, prešutio, zanijekao i cijeli pasus temeljnih polazišta programa vlade koju zastupa:“ Vlada Republike Hrvatske promovirat će odgovorno suočavanje s prošlošću i osudu svih nedemokratskih sustava koji su u Hrvatskoj kroz proteklo stoljeće prouzročili tragična stradanja, progone i likvidacije političkih neistomišljenika“

U isto vrijeme, IDS javno i rezolutno odbija suradnju s vladom zbog svjetonazorskih razlika a politička scena trese se od grčevitih pokušaja amnestije komunističkih zločina. Podsjetio me Bačić na Kozoderixa (Tamburix, Cacofonix), Asterixovog „junaka“,koji zbog svog urlanja i pomanjkanja sluha redovito završi zavezan za seosko stablo s krpom na ustima. U našem saborskom „selu“ nije bilo nikoga tko razinom sluha prepoznaje disonantnost Bačićevog lelekanja.

Tako je Plenkovićeva vjerodostojnost na prvom koraku doživjela ozbiljna posrnuća. Politika pomirbe i dijaloga ne može uspjeti selektivnim, jednostranim ušutkavanjem, niti toleriranjem ozbiljnih inkriminacija bez obzira koja strana ukaže na njih. Laude koje Plenkoviću pjevaju predvodnici jugofilnog svjetonazorskog miljea ozbiljno će uzdrmati njegov status u očima suverenističkog političkog miljea. Zagrizao je u podlo smišljen mamac u kojemu se sve hrvatski suverenističko proglašava ekstremnim desničarenjem a prikrivanje komunističkih zločina biva promovirano naprednim , tolerantnim, antifašizmom… Winston je bio neobično vidovit: „Fašisti budućnosti zvat će se antifašisti.“

Primjer koji fenomenalno osvjetljava tu podlost jeste jugofilni stav o Miri Barešiću i Zvonku Bušiću kao teroristima, dok u isto vrijeme, masovni ubojica, Che Guevara, biva slavljen kao borac za slobodu.

U jako lošem okusu koji ostavljaju nedoumice oko izbora nekolicine ministara te ostatak programskog kolopleta nevjerodostojnosti, dogodilo se i nešto sitno ali iznimno bitno za promjene unutarstranačkog života i interakcije s biračima. Bruna Esih je jasno i javno iskazala svoje neslaganje s izborom Nine Obuljen i nekolicine drugih na ministarsku poziciju. Taj mali ali dugoročno vrlo značajan tračak otpora, budi nadu u provjetravanje dosadašnje saborske stranačkostegaške žabokrečine.

Željko Maršić-Zenga

Za Hercegovce ti mogu garantirat da su to pravi mrzitelji svake države i uprave. Mi bi bili dobri u toj nekoj "libertarijanskoj" državi. Mada, meni to nije ideal.

Kome smeta istina i zasto?
Zašto se ne žele otvoriti arhive i izvršiti znanstveno istraživanje Hrvatske povijesti?

Smeta nama iz UDBE i KOS-a. Ne žele otvoriti arhive zato što vam mi iz UDBE i KOS-a to ne dozvoljavamo.

Smeta nama iz UDBE i KOS-a. Ne žele otvoriti arhive zato što vam mi iz UDBE i KOS-a to ne dozvoljavamo.