u Zemunu si? pa što odmah nisi kupio stan u Nišu, ne bi se morao dvaput selit?

U Zemunu vise Askalija i Egipcana muhamedanaca sa KiM, no dobrih katolika, od nekoc dominantnih 59%.

Kakvo poklapanje, i preokret u trendu, jos da dosolim sa Petrovaradinom, Boku i zaljev hrvatskih svetaca, necu ni spominjati.

Sto ce u Nis, kada i siptarija preti da ce graniciti sa bracom Hrvatima, na Dunavu.

Daramo, jesi li ti ono beše pričao da nikada nisi prešao stari most ili te brkam sa nekim?

Poćerali ste vi drugih podosta, za vrijeme ratova i sukoba, kao i poslje.
I što ste mislili da će to trajati do zadnjeg? Bome ste se debelo zajebali.
Kosovom to naknadno sada plaćate.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Iseljavan ... _iz_Srbije

Pa koliko sam shvatio onaj prolaz je nas, nesmijemo samo kontrolirati nikoga, sto istovremeno znaci da ni nas nesmije niko kontrolirati.
Mi mozemo da ga ometamo tamo, mozemo postaviti razlicite platforme za busenje plina i nafte, te gvozdurije mozes nabavit na sv. trzistu po kilu.
Naravno nismo mi krivi ako to smeta plovidbi, ako se iskljuci zbog tehniceke greske signalizacija, ili zbog jakog nevremena-recimo strasnog orkana preko 2 bofora. Kome budu smetale, neka ih skloni, ako smije.
Oko svakog ploveceg bureta moze se svadati, ako se bas mora. Ili jos bolje uspostaviti arbitrazni sud o arbitrazi, sa naravno 2/3 hrvatskih sudaca.
Postaviti ne zainteresirane i postene suce iz slavonije, like, zagorja itd., na taj nacin niko nemoze prigovarati da je sud pristran ili kontaminiran.Prva njemacka mora priznati sve odluke te arbitraze i prisiliti sve strane na implementaciju.

.

Na ovim mapama se lijepo vidi kako bi za nas bilo povoljno da se linija vukla po stvarnom koritu rijeke, a ne po kanalu.
Znaci kopanjem kanala sv. odorika mi smo izgubili i onaj komadic teritorije izmedu kanala i starog korita rijeke Dragonja.
Dobro, bas me interesuje sta ce reci crkva o sv. odoriku koji nam je tako odmogao, ili to zapravo i nije nas svetac.
Mislim da je za sve kriva crkva u hrvata. Kanal se trebao zvati npr. Sv. Jure.
Provjeriti brzo u arhivama,ima li na hrvatskim granicama jos takvih sumljivih vjestackih tvorevina. Inace ode jos teritorija.

More bit s Antom?

Granica između Hrvatske i Slovenije je sasvim sigurno rijeka Dragonja.
Zbog plavljenja polja i solana u ušću Dragonje 1953. je prokopan kanal Sv. Odorik.
I to 500m južno od starog toka Dragonje u hrvatskom teritoriju.
Kasnije je kanal i proširen te se počinje nazivati Dragonjom a staro korito Stara Dragonja.
Nikakve federalne razine bivše države dalje nisu određivale granicu do osamostaljenja kad su Slovenci počeli tvrditi da je vještački kanal tok rijeke Dragonje.
Ovim je Hrvatskoj oduzeto 390 hektara zemlje.

Geodetski gledano naši da slušaju stručnjake prije svega bi dokazivali što je lako jer za to postoje akti bivše države da je granica tok rijeke Dragonje iz 1945. a ne umjetni kanal iz 1954.

Ta granica je osnova za morsku a onda Zlovenci ne bi dobili ni pola piranskog zaljeva.

U Jugoslaviji se jasno znala granica, jedna zanimljivost.

“GRANICA JE TAMO GDJE SE PREDAVALA TITOVA ŠTAFETA”

“Kao kuriozitet želim naglasiti da su hrvatski omladinci poslije godinama predavali Titovu štafetu slovenskim omladincima na starom Kamenom mostu u Sečovlju koji je premošćivao staro korito rijeke Dragonje. Ljudi koji tamo žive, znaju gdje su predavali štafetu, gdje je prava granica”

Tri karte preslonjenje, radi se o nekih 47 km² bez kojih bih HR ostala.

Da ali primjeti da Hrvatska NIJE postavila kao pregovaračku poziciju stari tok Dragonje. "Croatian claim" je zapravo taj kanal, dok su Slovenci tvrdili i još malo južnije od kanala.

Dakle da ponovim >>>> Pička vam materina, koje ste vi jebene debilčine, ložite se ko majmuni na odluke kurčine od suda a da stvar bude jača, taj "sud" nema nikakvu težinu ni pravni temelj Dakle, bilo je kako je bilo, a od sada će biti kako je bilo da li je vama imbecilima to toliko teško da shvatite

To sve govori o diplomaciji Hrvatske, umjesto da se sluša struka oni slušaju uhljebljene partijske "savjetnike", to ide od Račanove veleizdaje i prodaje hrvatskog teritorija pa naovamo.
Hrvatska je u stalnoj defanzivi u sporovima sa susjedima od 2000. i to ne samo u sporu sa Slovenijom nego i Srbijom, CG i BiH.

Nažalost mi ništa nismo naslijedili od dubrovačke diplomacije, Janezi nas vozaju već više od 20. godina.
Evo opet otvoreno prijete blokadom granice, kažu svaki ulazak hrvatske policije i 2njihovo" more slijedi 2 dana blokada granice i pojačani pretres, kao i blokiranje pristupa u eurozonu i šengen.

Slovenci pametno traže malo južnije, naši granicu koju žele Slovenci na kanalu umjesto na rijeci i na kraju ispadne da su Slovenci popustljivi i kompromisni umjesto mi.
Većih idiota od naših političara ne postoji.

Isti slučaj i sa Srbijom, Hrvatska s one strane Dunava ima 900 hektara a Srbija s ove 100 hektara, normalno da će Srbija tražiti da rijeka ide Dunavom.

Još jedna lijepa vijest, lažni bravar u kratkom vremenu gubi trg i u Karlovcu.

Propale komunjare kmeče da ustaše preimenuju trgove dok Bugari šalju satelite u svemir. Tko zna, možda bi i Hrvatska imala svemirski program da KPJ nije 45 godina trošila hrvatski novac na "nerazvijene", na idiotske petoljetke, na hiperinflacije, na cjelokupnu debilnu komunističku politiku zbog koje je Hrvatska 1945. godine imala isti standard kao i ostatak razorene Europe a 1990. tri puta manji od Austrije i onda je kao šlag na tortu Titova JNA ratom dodatno unazadila Hrvatsku za dodatne goleme iznose i zakucala nas na gospodarsko dno Euroazije. Hrvatska je već mogla imati NLO-e a ne raspale MIG-ove da nikada nije bilo tih komunističkih degenerika i njihovog oslobođenja hrvatskoga naroda od viška novca i slobode tržišta.

Hrvatski komunisti su stvorili današnju Hrvatsku.

Znam, zato je tako mala, siromašna i sjebana.

NDH zija je bila bolja. Zato si se ti ispalio čim je izdahnula i postala rahmetli.
Voleo si Drinu i snio sanak pusti. Gde vetrić carlija ali ga Tudjman smajserom preseče na Blajburgu.

Žalim slučaj. Neka novi trgovi nose imena Antise i Budaka za promenu.

Trg se treba zvati kazališni i amen, ipak treba pokazati Srbima kako smo mi uljudni zapadnoeuropejci, ono kravata, mašna, Zajčeva opera, kazališni trg.

Zar je ikada bilo sporno? Pa Mostar je uvijek bio bošnjačka čaršija (donekle i srpska). Zapravo i jesmo gospodari u dobrom dijelu grada. Cijelim istočnim i dijelom zapadnog Mostara, to jeste od prilaza gradu na jugozapadu (naselje Mahala), Bulevarom (starogradska jezgra unutar toga) do carinskog Mosta koji se spaja na Sjeverni Logor na sjeveroistoku (jedini prostor, ogroman gdje se grad još uvijek može širiti). Isto prema jugu i jugoistoku. Da ne govorim o 70% (slovima sedamdeset) teritorije opštine Mostar koja je pod čvrstom šapom Mostara. Bulevar, a ne Neretva, je za njih psihološka i svaka druga barijera i tako će ostati.

Pusti ove srbokatolike i njihovo neutemeljeno i nerealno bahaćenje i glumatanje stolnograda europske uljudbene megaprijestolnice (kotlina napucana soliterima i staklenim kulama iza bulevara, čimiličkom). Džaba svi latinski marifetluci, pomoć matice. Mostar je prepoznatljiv po starom mostu i okolnoj starogradskoj jezgri - a to je bošnjačko. Boli druge za solitere i betonjare, kič staklena zdanja, crkvene tornjeve k'o babilonski tornjeve. Šta çeš, jadnici spali ispod 400 k u BiH i klize k dolje. Sprčeni na prostoru od Hlivna do Ravnog. S srednjom Bosnom (koja zazelenila u svom punom bošnjačkom sjaju) su završili za sva vremena. Da bi se spojili s svojim enklavicama ne mogu jer je između ogromno zelenilo sa svih strana. Tako da njihov "drang nach bošnjački Nordosten" završava zapadno od Prozora. Istočni dio opštine Prozor je čista bošnjačka sredina i to je kapija za njih. Nema dalje. Dok Bošnjaci imaju spojenu kopnenu vezu sve do Stoca i istoka Čapljine.

Jednostavno im je teško pala ta uloga cijene, kolateralne štete za serbfrei nacionalnu državu Hrvatsku u svojim punim granicama.

FBiH je bošnjački entitet u dvoentitetskoj srpsko-bošnjačkoj BiH, što su priznali i hrvatski političari i njihova akademska "elita". Zbog toga i kmeče jer su shvatili da ih je krivousti sjebao za sva vremena. To je jedina istina a ujedno i minimum pravde za bošnjački narod.

Tvoje stajalište je Srbi na istok a Hrvati na zapad. U matice. Srbi u RH se predali ovi su žilavi mladi natalitetni i ekonomski jači od većine vas. Biće borba neprestana.

A to bi i USK (najbošnjačkiji kanton od svih 7 u FBiH u kojima su Bošnjaci nezaobilazan faktor) k'o od šale pridodavalo RH, za podebljavanje kifle. Šta drugo preostaje na takve megalomanske kartografske akrobacije nego ova prikladna reakcija :




Nedajte se braćo srbokatolici, nego se uzdajte u poražene babine. Hvatajte se za njih k'o za zadnju slamku, na kraju uhvatite obrezanu velikobošnjačku karinu.

Još o Njemačkoj, arbitraži, BiH i Hrvatskoj.
https://www.vecernji.hr/vijesti/zasto-j ... ke-1179799

Zašto je i u slučaju arbitraže Angela Merkel protiv Hrvatske?

Njemački ministar za Europu Michael Roth u siječnju ove godine u Zagrebu je pozvao Hrvatsku da traži rješenja, a ne probleme
Iako je isto priopćenje njemačka savezna vlada dala još tjedan dana ranije, u pisanom odgovoru na upit slovenskih medija, reakcija poslana iz njemačkog veleposlanstva u Zagrebu uoči objave odluke Arbitražnog suda o granici između Hrvatske i Slovenije izazvala je šok i nevjericu u hrvatskoj političkoj javnosti. Kao da se svi pitaju jesu li nam Nijemci prestali biti saveznici. Narušen princip prava Neki se trude naći još recentnih primjera, koji se tiču Srbije ili Bosne i Hercegovine, u kojima je stav Njemačke suprotan stavu Hrvatske. Je li taj dojam o oslabljenom savezništvu s Njemačkom točan? Josip Juratović, njemački parlamentarni zastupnik hrvatskog porijekla, smatra da nije. – Reakcija njemačke vlade na odluku o arbitraži ustvari je jedan klasičan odgovor kakav bi svaka druga europska zemlja dala: da se ne miješa u samo pitanje, i da poštuje sudstvo. Njemačka uvijek poštuje ono što sudstvo odluči i vjerojatno je zato njemačka savezna vlada tako reagirala u ovom slučaju. To, međutim, ne znači da treba dovoditi u pitanje prijateljstvo Njemačke prema Hrvatskoj – smatra Juratović. U EU se svi trude poštovati vladavinu prava i stoga je Juratovićevo objašnjenje logično, no ovaj slučaj vezan za arbitražu specifičan je po tome što je princip vladavine prava narušen nedopuštenim i kompromitirajućim ponašanjem slovenskih sudionika u arbitraži. Ipak, na taj argument mnogi u EU, a očito i u Njemačkoj, uzvraćaju protuargumentom da je sâm Arbitražni sud bio ovlašten odlučivati je li proces kompromitiran ili nije. Onog trena kad je sud odlučio da nije, te da se postupak nastavlja, dao je svojevrsno pokriće i stavovima, poput slovenskih ili sada njemačkih, da se odluka o arbitraži mora donijeti, poštivati i primijeniti. U diplomatskim krugovima može se neslužbeno čuti da se njemački i hrvatski stavovi razilaze po pitanju europskog puta Bosne i Hercegovine. Hrvatska inzistira na reformama koje jačaju jednakopravnost hrvatskog kao jednog od triju konstitutivnih naroda, dok Njemačka ima pristup koji ne inzistira na konstitutivnosti naroda, nego na “građanskoj” BiH. Po pitanju Srbije, Njemačka daje snažnu podršku Aleksandru Vučiću, pa i u situacijama kad Vučić ignorira rješavanje problema koje Hrvatska želi vidjeti riješene (poput spornog zakona o jurisdikciji za ratne zločine). Josip Juratović daje iz njemačke perspektive svoje objašnjenje i za te situacije, u kojima se iz hrvatske perspektive katkad može činiti da se njemački i hrvatski stavovi ne poklapaju u potpunosti. – Njemačka je snažno zainteresirana da se pokrene ekonomski razvoj na zapadnom Balkanu.

Ne mogu reći kakav je stav kancelarke Angele Merkel, ali mogu reći iz svog iskustva da, kad se godinama odugovlači s primjenom presude Sejdić-Finci ili izborima u Mostaru, tada postaje sve teže argumentirati da će se situacija poboljšati ako se i dalje inzistira na entitetima – smatra Juratović. Slično razmišljanje vidjelo se i kad je dužnosnik Europske komisije zadužen za BiH Georg Ziegler početkom godine zagovarao da EU počne “smanjivati elemente etničke prirode i malo unaprijedi građanski element” u BiH. HDZ-ovi europarlamentarci nazvali su takve stavove skandaloznima i irelevantnima, ali ostaje činjenica da europski i njemački dužnosnici ne samo da govore nego i rade na takvoj politici. Lagano razilaženje I njemački ministar za Europu Michael Roth u siječnju je u Zagrebu, u govoru povodom 25. obljetnice međunarodnog priznanja RH, između redova govorio o onome u čemu se Njemačka i Hrvatska danas lagano razilaze. Pozvao je Hrvatsku da traži rješenja, a ne probleme te da ne stvara nove prepreke susjedima, nego uklanja postojeće. – Ne događa se ništa neobično, to su normalne pojave u odnosima među državama, pa i onda kada su saveznice, tako i između Hrvatske i Njemačke koje su prijateljske zemlje i partnerice u Europskoj uniji i NATO-u. Svaka država ima svoje interese, svoja stajališta koja se mogu, ali ne moraju poklapati s onima drugih država. Nema tu prostora za romantiku i naivnost – smatra Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova i veleposlanik u Njemačkoj. – Njemačka i Austrija su “rodbinski” vezane, blisko surađuju, ali znaju imati i različita stajališta, vrlo plastično nedavno u slučaju migracijske krize. Velika Britanija svoju suradnju sa SAD-om doživljava kao “poseban odnos”, a pamtimo da pozicije Londona i Washingtona o načinu rješavanja konflikata na području bivše Jugoslavije nisu uvijek bile kompatibilne. Na hrvatskoj je državnoj vlasti da se hrvatski nacionalni interesi djelotvorno ostvaruju, tako i kada je riječ o graničnom sporu sa Slovenijom i postizanju pune jednakopravnosti Hrvata u BiH – dodaje Kovač.

I još...
https://www.vecernji.hr/premium/njemack ... za-1179781

Njemačka i Rusija izabrale su lojalnu Sloveniju
Interes Njemačke u ovom je slučaju presjeći sve moguće alternativne energetske tokove koji bi mogli ugroziti njezin monopol na distribuciju ruskog plina i projekt Sjeverni tok 2, kojim bi taj svoj monopol učvrstila


Vjerojatno se u povijesti svake nacije može točno odrediti datum kada je spoznala životnu istinu nauka staroga lorda Palmerstona o tome da ne postoje vječni saveznici i stalni neprijatelji, već samo vječni interesi. To je datum kada za tu naciju možemo reći da je postala punoljetna. Hrvatska je nacija svoje punoljetstvo dočekala na Petrovo i Pavlovo 2017., na dan objavljivanja odluke Arbitražnog suda o razgraničenju između Hrvatske i Slovenije. Toga dana nestala je ona, činilo se, trajna sentimentalna vezanost Hrvatske za Njemačku, koja je istodobno bila i odnos naše bezuvjetne podređenosti.

Nedavna smrt bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla, kojemu dugujemo zahvalnost za priznanje neovisnosti Hrvatske, kao da je najavila ovaj raskid. Oni koji su nekad snažno stali u obranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Hrvatske, sada su ga odlučili grubo narušiti.
Kohlova nasljednica Angela Merkel učinila nam je isto ono što je prethodno učinila svome tutoru – zabila nož u leđa. Svi smo vidjeli ono nervozno priopćenje njemačkoga veleposlanstva nekoliko sati prije donošenja odluke Arbitražnog suda, u kojem se, unatoč našem izlasku iz arbitraže, zahtijeva da besprizivno prihvatimo odluku toga suda. Tim priopćenjem Njemačka se otvoreno svrstala uz Sloveniju i potpuno ignorirala poziciju Hrvatske.
Nastavak ljubavne veze s Njemačkom, sada je jasno, mogli bismo platiti teritorijalnim ustupcima Sloveniji. Iz izjava toga tabora moglo se još čuti da je naše bezuvjetno pokoravanje potrebno kako bi se uspostavio model rješavanja teritorijalnih sporova među ostalim državama bivše Jugoslavije.
Princip suverenosti država na taj se način zamjenjuje arbitrarnim pravom nadnacionalnih sudova i institucija. Tako ispadamo samo pokusni kunići u geopolitičkim igrama globalističkih elita. Nijemci su nas prvo uveli u Europsku uniju da bismo potom postali nebitni, tek sitna moneta za potkusurivanje u nastavku njihova Drang nach Osten. To je čisto trgovačka logika – zadužili smo vas, sada šutite i gutajte!
Era je ratova oko teritorija, barem u Europi, završena. Stoga ne treba uzimati previše k srcu prijetnje koje stižu sa slovenske strane o slanju njihova ratnog broda u Piranski zaljev. Slovencima sada odgovara svaka vrsta zaoštravanja, jer bi nas to prikazalo u lošem svjetlu. Svaki bi se incident tumačio našim nezadovoljstvom ishodom arbitraže. Na takve provokacije mogli bismo eventualno odgovoriti slanjem podmornica u zaljev.

Tim više što ih Slovenci nemaju, a kako je i naš “Velebit” na suhom vezu, mogle bi biti od pomoći one turističke, bar da im omogućimo panoramsko razgledanje morskog dna, bez kojeg su ostali čak i na ovoj propaloj arbitraži.
Ali, to što su ratne prijetnje u ovom slučaju samo loš spin, ne znači da je nestala i geopolitika uopće, već da se ciljevi sada ostvaruju drugim sredstvima. Arbitražni sudovi, koje nam pokušavaju nametnuti globalističke elite, jedan su od takvih instrumenata.
Odluka Arbitražnog suda u Haagu upravo je jedan takav soft power instrument pritiska putem kojeg europski hegemon ostvaruje svoje geopolitičke interese. Interes Njemačke u ovom je slučaju presjeći sve moguće alternativne energetske tokove koji bi mogli ugroziti njezin monopol na distribuciju ruskog plina i projekt Sjeverni tok 2, kojim bi taj svoj monopol učvrstila.
Nakon izbacivanja Ukrajine iz igre i gašenjem projekta Južni tok, trenutačno je infrastrukturno povezivanje zemalja srednje Europe kroz inicijativu Tri mora jedina alternativa rusko-njemačkoj energetskoj dominaciji u Europi. Odatle nije teško izvući zaključak komu najviše odgovara ovakva odluka Arbitražnog suda.
Ona Sloveniji, kao lojalnom savezniku Njemačke i Rusije u ovoj geopolitičkoj igri, omogućuje pristup otvorenom moru i jača značaj luke Kopar, čime se devalvira značaj naših luka i poskupljuje projekt infrastrukturnog i energetskog povezivanja srednje Europe s juga, preko Hrvatske.

Značaj ove igre s arbitražom, stoga, nadmašuje nacionalne okvire. No, u tome se krije i slamka spasa jer je to alarmiralo i druge globalne igrače.
Otuda podrška SAD-a i Velike Britanije, koje su na arbitražnu odluku reagirale stavom da rješenje teritorijalnih sporova treba biti stvar bilateralnog dogovora, što je i naš stav.
Za nadati se je da će njemačko silovanje pravne procedure da prihvatimo odluku Arbitražnog suda proizvesti kontraefekt i još jače nas senzibilizirati za značaj zaštite nacionalnih interesa i interesno povezivanje s angloameričkim saveznicima i Višegradskom skupinom, kako bismo se oduprli Nijemcima. To je nužan korak u našem odrastanju kao nacije.

Neka ostane u bespućima, interneta...

Od svih kolonijalnih upravitelja najodvratniji su mi oni sa znanjem hrvatskog jezika, Juratović specijalno.
Nije to sve, u incijativama oko zajedničkog jezika glavni igrači su austrijsko-njemačke zaklade, koje se u nekim slučajevima mogu povezati s Goethe institutom a, koji je državni institut.
O tome sam već pisala... I tako dalje i tako dalje...
Pa i kod Perkovića i Mustača rekla sam da Nijemci moraju imat nek svoje interese i suđenje je pokazalo da su ih i imali...
Nijemci nam jesu pomogli kod priznanja i ulaska u EU i zato sam zahvalna, ali to je plaćeno s kamatama bankama i HT-om, među ostalim.
Mi nismo najlojalniji i samim time ni poželjni saveznici, ali mi se oni najiskrenije gade.
Uostalom, ja sam sa sjevera, a sjevernjaci na njih gledaju u najmanu ruku podozrivo, barem oni pametniji, oduvijek.
Toliko o mitovima, ajmo sad o stvarnosti.