Shorty - Uvijek vjerni



Nered ft. Zapresic boys - Igraj samo

Treba se pripremiti za oslobađanja zemlje heroja hrvatske Herceg Bosne. Vidite da imamo Gazu i Hamas obožavatelje na našim granicama.

Croatica - Crni čelik

totalno sam zbunjen, koji je ovo dio Dubrave?

da ima tolika prazna livada, da je blizu škola i u pozadini velike zgrade, možda Međugorska.

Oj kupreško ravno poljce što pozoba Crnogorce,

Od tisuću i pedeset ostalo ih samo deset.

I to deset još se vuče, a za njima šarac tuče.

I to deset smo pustili da pričaju di su bili.

I Srbi će dobiti svoje, da zapamte što je moje.


Stihovi dodani 1991/2 na lipičko-pakračkom ratištu:

Od Pakraca do Lipika sve su kuće katolika.

Od Lipika do Pakraca nema više pravoslaca.

Josif Strunjoš politički komesar 2 bataljuna 3-sandžačke brigade

Žešće i krvavije vatre nisam doživio u toku celog rata. Bilo je kriza, poraza, odstupanja, bežanja. Ali onakve strave i pakla kao pred Kupresom nikad nije bilo. Čak ni u tragičnim danima na Sutjesci. Naročito u onim časovima kad smo izbili pred ustaške rovove bio je pravi pakao... Sve je oko nas gorelo i sevalo kao u nekom paklenom požaru. Neviđena strava i jeza za nahrabrije. Kad se počela ukazivati zora moralo se misliti na povlačenje...Trebalo je odstupiti i izdržati vatru. Odstupalo se kroz žita, preko ravnog polja. Najprije se samo puzilo. A to je bilo užasno teško. Mnogi su borci bacali rančeve i šinjele. I ostajali samo s oružjem. U želji da pređu to dugačko, nesrećno, jezivo kupreško polje i da se iz njega izvuku...


Izvješće stožera 4-te crnogorske brigade upućene Vrhovnom štabu

Psihološki naši momci se slabo osjećaju na ovom terenu i želja je sviju, iako mi ne damo toj želji da dođe do izražaja, da se povuku s ovog terena, te i da se odvoje od Kupresa. To je logično, kada se uzme u obzir karakter i mentalitet Crnogoraca, kojima pred očima stalno stoje njihovi skoro najbolji drugovi koje su izgubili kod Kupresa.

Naše je mišljenje da bi našu Brigadu trebalo prebaciti sa ovog terena, dati joj neki lakši zadatak gdje bi imala uspjeha, jer svakako četiri neuspješne operacije imale su ipak, i pored našeg političkog rada, izvjesnih posljedica na oduševljenje naših boraca.



Sreten Žujović kasnije okrivljen za neuspjeh kod Kupresa u izvještaju Vrhovnom štabu..

Ni novi napad na Kupres nije uspio. Pet puta smo ga napadali. Grad leži usred ravnog polja, a sve su kuće od kamena-utvrđene. Pravilno treba osmotriti ovu bitku. Tu je neprijatelj skupio sve svoje najbolje snage iz čitave Bosne i pokušao da se probije ka Duvnu i Livnu. Mi smo ga suzbili i stalnim napadima na Kupres, prikovali smo te njegove snage, tako da nije mogao da vrši ofanzivu na drugom mestu.

U Kupresu su Pavelićeve najodabranije snage. Bore se na život i smrt. Idu stojeći i pucaju iz puško-mitraljeza..Ako padne Kupres, onda partizani mogu da sednu u voz i pravo u Zagreb-rekao je jedan zarobljeni ustaša. Nije mnogo preterao. Ako uništimo Francetićevu "Crnu legiju" pola posla je gotovo s Pavelićevom vojskom.


Blažo Lompar ratni kroničar crnogorskih brigada

..Mi i krajišnici smo zauzeli čitav grad, osim nekoliko kamenih i tvrdih zgrada, među kojim i silos, koji je branila jedna ustaška bojna. Naš napad je bio snažan, on je pokolebao i razjedinio neprijateljsku obranu, ali nijesmo uspjeli da je do kraja slomimo. Izvršili smo bezbroj juriša na razne strane grada, utrošili svu municiju koju smo sa sobom donijeli ili oteli od neprijatelja, izbacili sve ručne bombe ali utvrđeni grad nijesmo mogli zauzeti. Žestina borbi se nije smanjila skoro cijele noći. Zbog vrlo jake vatre, u kojoj su se određenije čule samo eksplozije granata i ručnih bombi, zbog lupe bornih kola, koja je neprijatelj upotrebio u borbi, sulude ustaške vriske i leleka žena i djece, što se odbijalo o Stožer i druga okolna brda, Kupres je ove stravične noći izgledao kao neki ogromni ponor u kome se sve lomi i huči. Ujutro, kad smo napuštali položaje, slika je bila još jezivija, jer je Kupres bio obavijen u dim od baruta, popaljenih kuća i prašine, ulica izrovanih i pokrivenih ustaškim leševima u crnim uniformama. Nas je obuzimala neodoljiva želja da ga poslije svega toga zapalimo, ali nam je bilo izričito zabranjeno da išta palimo.