Ima nešto u tome, ali ima i ta priča svoje naličje. Hrvatskim poduzetnicima je običaj vrištati o porezima i nametima, previsokim primanjima i pravima, umjesto da se prime posla, prilagode i obrazuju. Većina njih bi lovila u mutnom, poslovala s državom itd. Znam o čemu pričam.

Ja znam nekoliko mladih ljudi koji su se iselili ili to planiraju učiniti. Svi osim jednog slučaja su visokoobrazovani (a taj slučaj je medicinska sestra), ali ne sumnjam da je slična situacija i s onima koji su završili razna strukovna zanimanja. Vjerujem da će se taj trend nastaviti i idućih godina.

meni dva prijatelja odoše iza božića, jedan za norvešku drugi za dojčland, a poznanika koliko znam u švabiji moga bi knjigu napisat, od hamburga do minhena poklopili sve i asimilirali se usput. djeca im hrvatski ne pričaju. mada su to moji duvnjaci uglavnom pa su to "stare" vijesti.

Hrvatska odumire, do 2031. bit će nas 750 tisuća manje

Kao 1928.
Sve u svemu, pred Hrvatskom nije populacijski lijepa budućnost. Statistika govori da nas je od 1991. do 2012. čak 171 tisuća manje, a tomu, naravno, treba dodati i sada već desetke tisuća onih koji su zemlju napustili zbog ekonomskih razloga, i to u najproduktivnijim godinama za rad. Ne ohrabruje ni podatak da je prosječan broj djece u obiteljima 1,4, a čak 28,6 posto parova je bez djece. Hrvatska se prema udjelu starijih od 65 godina u ukupnome stanovništvu nalazi među deset demografski najstarijih zemalja u svijetu. Prema istraživanju prof. dr. sc. Ive Nejašmića iz Centra za politološka istraživanja u Hrvatskoj će 2031. godine biti 3,68 milijuna stanovnika, 756.000 (17,1%) manje nego tijekom zadnjeg popisa stanovništva 2011. godine. Prema njegovu izračunu to bi značilo da će u sljedećih 17 godina Hrvatska godišnje gubiti grad veličine Bjelovara (oko 25.000 stanovnika) ili tri stanovnika svakoga sata! Prema tim prognozama Hrvatska će 2031. imati otprilike podjednak broj stanovnika kao 1928. godine.

propala je trećina brakova
U 2013. sklopljeno je 19.169 brakova. Stopa sklopljenih brakova (sklopljeni brakovi na 1000 stanovnika) u 2013. iznosila je 4,5. Iste su godine razvodom završila 5992 braka. Broj razvedenih brakova na 1000 sklopljenih u 2013. iznosio je 312,6. U Osječko-baranjskoj županiji prošle je godine sklopljeno 1411 brakova, a pravomoćno je razvedeno 527 parova.

Ljudi ne razumiju da je ovo što se danas događa u Hrvatskoj (događa se i mnogima drugima, ali najbolje od sebe krenut) gore i podmuklije od bilo kakvog rata, da smo ušli prije nekoliko godina u EU, ja mislim da bi već danas imali manje od 4 milijuna stanovnika. I onda kad neko spomene DR i "velike žrtve" od 15 tisuća poginulih (uz svo poštovanje prema njima), ali to je smiješno uspoređivati. Na kraju ti to dođe na isto kad uspoređuješ. Ljudi nestaju, nema ih, dali je zbog toga jer su poginuli od metka ili su iselili ili se nisu rodili, nije bitno. Nema ih i tu se gledaju brojke, a ovo danas je ravno da nas trijebe po plinskim komorama.

Uspoređivati iseljavanje i plinske komore je suludo i nema veze s mozgom.

Pa nije to nikakva tajna, svi znaju ljude koji odlaze i svjesni su toga, ali što se može kada tu nemaju za život, a moraju se poštivati norme EU o slobodnom kretanju radne snage.

Ja se opet ne bih bavio dugoročnim predviđanjima jer ne znamo što će se sve dogoditi u narednih 20 godina, u pogledu ekonomije i drugog. Možda bude i znatnijeg useljavanja.

Bojim se da su pogodili povećanje iseljavanja zbog ulaska u EU u ovoj analizi i ostale stvari.





http://www.glas-slavonije.hr/241985/1/Hrvatska-odumire-do-2031-bit-ce-nas-750-tisuca-manje

750 tisuća ljudi je jedan Zagreb i skoro jedna Dalmacija. U 17 godina. Bugarski scenarij nas čeka ako se ovako nastavi, većina je mislila da iseljavanje neće bit tako strašno, ali 30 tisuća ljudi samo ove godine je otišlo u Njemačku tako da je to definitivno znak za uzbunu.
Misli li iko da je ovo više i teoretski moguće izbjeći?

Ovo je kontraindikacija sa temom krah multietnićarsko demografske poltike Bošnji.
Ili :"Rugala se ruga pa postala druga". forum sam sebi proturiječi sa temama.

MOSTAR – Loša gospodarska situacija, nemogućnost osiguranja osnovnih uvjeta za život, nesiguran posao, rast životnih troškova, kao i vrlo zapaljiva politička atmosfera, ključni su razlozi zbog kojih Hrvati katolici u BiH u razdoblju nakon rata napuštaju svoje domove i odlaze u Hrvatsku ili zemlje Unije u potrazi za boljim životom, a statističke podatke o tomu, kao i uvijek, jedino vodi Katolička crkva.
Njezini dužnosnici u okviru zasjedanja Biskupske konferencije konstantno upozoravaju kako je potrebna korjenita promjena ekonomsko-političke situacije; u protivnom iseljavanje prijeti ne samo na područjima gdje su se Hrvati nakon rata vratili u manjem broju, već i u onim dijelovima zemlje gdje su do sada bili relativna većina. Nove državne i entitetske vlasti koje bi, prema optimističnim najavama, trebale početi s radom u idućih mjesec do dva pred sobom imaju do sada najteži zadatak, a to se posebno odnosi na hrvatske predstavnike u tijelima vlasti pa bilo to Vijeće ministara, Vlada RS-a ili, pak, federalna Vlada.

Ono što posebno zabrinjava u crkvenim statistikama jest činjenica kako je Hrvata katolika u vremenu od 5 do 10 godina nakon rata u svih pet biskupija na teritoriju BiH bilo više nego prethodne 2-3 godine što samo po sebi znači da je ekonomska kriza, ali i nesposobnost domaćih vlasti da se uhvate u koštac s osnovnim egzistencijalnim problemima građana, uzela svoj danak. Broj ljudi koji je jednostavno “nestao” kreće se od nekoliko pa čak do 27 tisuća, a tendencija pada nataliteta ne obećava mnogo.

Iseljavanje iz Bosne

Najočitiji pad broja Hrvata Crkva bilježi na području Sarajevske nadbiskupije, koja, iako i dalje najbrojnija po pitanju vjernika, trpi posljedice loše politike. Tako je iz analize pod nazivom “Demografsko stanje i procesi katolika u BiH od 1996. do 2013. godine” koju je priredio vojni biskup u BiH mons. dr. Tomo Vukšić vidljivo kako je od 1996. godine (s izuzetkom 1999.) primjetan porast broja katolika na ovom području i taj pozitivni trend traje do 2002. godine kada je u granicama Sarajevske nadbiskupije živio 217.921 katolik. No već od iduće godine počinje polagani pad koji se manifestira iz godine u godinu i tijekom kojeg je godišnje nestajalo i po dvije tisuća katolika.
Zaključno s 2013. godinom, na prostoru Sarajevske nadbiskupije živi 190.003 Hrvata. Sličnu situaciju nalazimo i u primjeru Banjolučke biskupije koja ne pokriva samo dio RS-a, već i zapadnobosanske općine naseljene Hrvatima poput Livna i Jajca. Naime, 1996. godine, dakle na samom početku postojanja postdaytonske BiH, na tom je prostoru živjelo, pokazuje spomenuta analiza biskupa Vukšića, 50 tisuća vjernika; broj se polagano povećavao (s izuzetkom 1998. godine) do 1999. godine kada Crkva bilježi nešto više od 52 tisuće katolika. Međutim, baš kao i u slučaju Sarajevske nadbiskupije, tada kreće katastrofalan pad broja vjernika koji se manifestira kroz loš prirodni priraštaj i zbog čega je prošle godine na ovom prostoru živjelo tek 35 i pol tisuća katolika Hrvata.

I Hercegovina nije pošteđena

Kada je u pitanju Mostarsko-duvanjska biskupija, porast broja katolika može se pratiti nešto duži niz godina; od 1996. pa sve do 2006. godine i tijekom tog razdoblja optimizam u bolje sutra očito je i dalje prevladavao, no od te godine crkvene statistike samo nižu smanjenja po pojedinim župama.

Naime, 2006. godine na prostoru ove biskupije zabilježeno je 194.298 vjernika, dok je na kraju prošle godine taj broj opao na 186 tisuća što dovoljno govori u prilog tvrdnji kako loša ekonomska situacija pogađa i većinski hrvatske krajeve u Bosni i Hercegovini. S druge strane, Trebinjsko-mrkanska biskupija koja pokriva prostor istočne Hercegovine već je stoljećima izložena svakojakim nedaćama pa je tako i ovaj Domovinski rat dodatno narušio ionako lošu demografsku situaciju. Od 1996. godine pa do danas, pokazuje crkvene statistike, broj katolika teško da je prelazio 20 tisuća.

Ukupno gledajući, pokazuje spomenuta analiza o demografskom stanju koju je priredio biskup Vukšić, u poslijeratnom razdoblju rast broja katolika primjetan je do 2003. godine kada je iznosio gotovo 465 tisuća, no, svi gore pobrojani razlozi doveli su do situacije da je njihov broj na cijelom području BiH prošle godine spao na 432 tisuće.

Naravno, ipak treba uzeti u obzir kako se ove brojke temelje na podacima župnih ureda svih biskupija te u svakom trenutku treba dodati još 10 posto Hrvata koji nisu u kontaktu s uredima ili se, pak, ne izjašnjavaju kao katolici. Međutim, brojke s kojima barata Katolička crkva već odavno su trebale upaliti zvono za uzbunu u hrvatskim političkim krugovima koji do sada nisu pokazali dovoljnu dozu svijesti za općenacionalne probleme.

Dramatično stanje

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Franjo Komarica, biskup banjolučki, ocijenio je da su Hrvati katolici u BiH pred iskorjenjivanjem o čemu je izvijestio i kolege na nedavnoj trećoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi koja se održavala u Vatikanu. U intervju za Radio Vatikan biskup Komarica je trenutačno stanje za katolike u BiH nazvao dramatičnim.

- Mi u BiH imamo brojna iskušenja, a napose stoga jer je katolička obitelj pred fizičkim istrjebljenjem. U pola zemlje su iskorijenjeni, a sada su u drugome dijelu zemlje katolici pod snažnim pritiscima fizičkog iskorjenjivanja, upozorio je Komarica.
Ilustracije radi, u 18 od 31 župe Banjolučke biskupije koja se nalazi na teritoriju RS-a danas nema niti jednog katolika, a u najvećem gradu u tom entitetu, Banjoj Luci, tek ih je 945.

Rekoh davno, Hrvatska s 3.5 ili 4.5 milijuna stanovnika ne čini neku veliku razliku ako se gledaju neki strateški ili sigurnosni aspekti.

Nije to isto, pogledaj onaj prvi dio emisije svjedok, kad naša mladost ode, dolazi tuđa, a stvari završe fizičkim mijenjanjem društva, nestaje domicilni identitet. Koga briga što će Hrvatska imat 4-5 milijuna stanovnika, ako neće bit Hrvati nego arapi, muslimani, pakistanci itd. Normalno da će neko na kraju ovo naselit ako mi nestanemo, to nije sporno.
Imigracija između ova dva popisa će bit između 100 i 150 tisuća uglavnom mladih ljudi. Šta će bit sa natalitetom za 10tak godina? Ovaj natalitet danas je jedva dovoljan da se održi 3 milijuna stanovnika.

Neki ne odjavljuju (možda zato što se planiraju vratiti - ja nisam odjavljivao prebivalište kad sam na par godina bio vani), neki sad odjavljuju prebivalište mada su već par godina u Srbiji ili BiH, tako da to ide na obje strane, ali je najkonkretniji podatak koji možemo imati. Možemo uzeti i podatke stranih statističkih agencija (tipa njemačke), ali onda se treba staviti kompletan migracijski saldo (dakle omjer imigracije i emigracije), a ne samo one koji su iz Hrvatske došli u Njemačku.

Ostalo su sve priče na razini "moj rođak je otišao u Švabiju i tamo mu je super".

Teoretski je moguće ukoliko bi SRH prešla iz socijalizma u kapitalizam. U praksi tu su ekonomski blizanci SDP i HDZ. Primjetiti s kojim je razlozima Martina Dalić istupila iz HDZ-a i ono teoretski obavija gusta magla. Osobno sam dijaspora i Herceg-Bosne i RH upravo od ulaska u EU. Ako se u Domovini (u bilo kojem njenom dijelu) ostvare uvjeti za poduzetnički opstanak vratit ću se, ali ako toga ne bude ne znam kako bih. Ne želim biti sirotinja koju usto uhljebi muzu i to sve po zakonu, propisima i palicom.