Ključne podjele su generacijske i socioekonomske, "antihrvatstvo" je sve manje relevantan faktor.

Generacije rođene u terminalnoj fazi Jugoslavije i kasnije su dale šup-kartu HDZSDP i njihovim minionsima.

Otom potom.

Identitetska pitanja su bitan, nažalost često i ključan dio politike svuda u Europi i svijetu. Dosta toga se uvezlo i kod nas, recimo ovi sukobi oko pobačaja i sličnih pitanja. To se samo nadovezalo na postojeće podjele. Pogledaj recimo što pišu mladi na redditu, opet priče o identitetima, pljuvačina po "rvatima" itd. Evo baš su Hrvati iz BiH redovita meta uvreda.

Da, HDZSDP nije toliko popularan kod mladih, ali narativ stranaka poput Možemo, Most ili DP itekako obiluje identitetskim temama. Možemo je recimo vrlo opterećen Drugim svjetskim ratom i veliča partizane, dok Domovinski pokret puca na neki religijski tj. katolički sentiment. Grmoja je prvo vrijeme govorio protiv Vatikanskih ugovora tj. spomenuo da bi bilo pošteno uvesti crkveni porez, da bi par godina kasnije promijenio ploču i rekao da ne treba ništa mijenjati jer su katolici ionako 90%.

Znači te teme se vrte i dalje, nažalost igraju veliku ulogu.

Izumire ono tradicionalno jugoslavensko antihrvatstvo jer mladim ljudima Jugoslavija znači isto što i Austro-Ugarska ili država SHS. To je nešto što Haram i slični forumaši ne razumiju. Jugoslavija je u glavama mladih u istoj kategoriji kao Habsburška Monarhija ili NDH. Nešto tamo daleko iz povijesti. Hrvatstvo im se podrazumijeva na neki način.

No, s druge strane imaš jačanje tzv. "globohomo" ideje, čisto jer živimo u takvom okruženju.

Osim toga, Hrvatska je u značajnoj mjeri dio srpskog sveta, ne baš u istoj mjeri kao BiH, ali u znatnoj mjeri je.

Srpski jutjuberi, Južni vetar itd. haraju hrvatskim prostorom. Generacije mladih Hrvata danas odgajaju srpski influenseri. Mediji redovito prenose nebitne vrijesti iz Srbije itd.

Otom potom.

Identitetska pitanja su bitan, nažalost često i ključan dio politike svuda u Europi i svijetu. Dosta toga se uvezlo i kod nas, recimo ovi sukobi oko pobačaja i sličnih pitanja. To se samo nadovezalo na postojeće podjele. Pogledaj recimo što pišu mladi na redditu, opet priče o identitetima, pljuvačina po "rvatima" itd. Evo baš su Hrvati iz BiH redovita meta uvreda.

Da, HDZSDP nije toliko popularan kod mladih, ali narativ stranaka poput Možemo, Most ili DP itekako obiluje identitetskim temama. Možemo je recimo vrlo opterećen Drugim svjetskim ratom i veliča partizane, dok Domovinski pokret puca na neki religijski tj. katolički sentiment. Grmoja je prvo vrijeme govorio protiv Vatikanskih ugovora tj. spomenuo da bi bilo pošteno uvesti crkveni porez, da bi par godina kasnije promijenio ploču i rekao da ne treba ništa mijenjati jer su katolici ionako 90%.

Znači te teme se vrte i dalje, nažalost igraju veliku ulogu.

Izumire ono tradicionalno jugoslavensko antihrvatstvo jer mladim ljudima Jugoslavija znači isto što i Austro-Ugarska ili država SHS. To je nešto što Haram i slični forumaši ne razumiju. Jugoslavija je u glavama mladih u istoj kategoriji kao Habsburška Monarhija ili NDH. Nešto tamo daleko iz povijesti. Hrvatstvo im se podrazumijeva na neki način.

No, s druge strane imaš jačanje tzv. "globohomo" ideje, čisto jer živimo u takvom okruženju.

Osim toga, Hrvatska je u značajnoj mjeri dio srpskog sveta, ne baš u istoj mjeri kao BiH, ali u znatnoj mjeri je.

Srpski jutjuberi, Južni vetar itd. haraju hrvatskim prostorom. Generacije mladih Hrvata danas odgajaju srpski influenseri. Mediji redovito prenose nebitne vrijesti iz Srbije itd.

Ima i toga, no glavna podjela je u suština sljedeća:

Svim rođenima nakon 1985., koji ne vuku antagonizme i traume iz SFRJ ili Domovinskog rata stranke "prve generacije" ne znače ništa, niti smatraju da imaju programe koji bi adekvatno odgovorili na njihove probleme (a ima ih poprilično, od stanovanja do zapošljavanja itd.), od njih se ne može očekivati bezrezervna lojalnost jednoj stranci- glasači te generacije su prilično pragmatični i spremni su dati glas bilo kome tko je u najboljoj poziciji da "prodrma kavez" u tom trenutku (2014. ŽZ, 2015./16. MOST, 2020. DP/Možemo).


Zatim imamo one koji zaista žive od svog rada (nasuprot onima koji su uvezeni u razne klijentelističke struktrure) i revoltirani su činjenicom što moraju financirati nefunkcionalne i korumpirane mreže umjesto da novac ide zaista u poboljšanje javnih usluga i onima kojima je pomoć zaista potrebna.

Tu imamo i umjereno lijeve i umjereno desne, postoje razlike, ali slažu se da je postojeći sustav truo i da ga treba rušiti- ta će tendencija samo jačati.



Što se tiče "kulturnih ratova" , ojačali su u posljednjem desetljeću, no isključivo spletom okolnosti koje su mogle poći u sasvim drugom pravcu- i vjerojatno za Željku Markić nitko danas ne bi znao. Ti sukobi jesu medijski prilično popraćeni, pa se čini da se šire nepremostivi jazovi, no u njih je involvirana tek manjina stanovništva. Glasni su, ali nisu toliko jaki kao što se doima.

Ove "novije" stranke jesu zagreble u te identitetske teme, no i Most i Možemo (kod ovih potonjih se profiliraju dvije struje- prva, pragmatičnija i tehnokratskija na čelu s Tomaševićem, i druga, "progresivno-kulturna" s Benčićkom na čelu) su zaista nastale kao lokalne reformističke struje koje su se probile i u realnu alternativu na nacionalnoj razini, MOST je zasad uspješniji, premda mu je jezgra još na hrvatskom jugu. Za Možemo, tek trebamo vidjeti.

DP je pak nešto drugo, zato se i sad raspada kao kula od karata.

Pa i ne postoji jugo ljevica, jer je to jugo desnica. Hrvatska ljevica=jugo desnica. Tihomir Dujmovic je govorio dosta o tome kako Hrvatska nema nacionalnu ljevicu.
Dat cu samo se jedan primjer sa exyu prostora. Kosovski premijer Kurti je clan nekakve ultralijeve marksisticke stranke, a u isto vrijeme je zestoki albanski nacionalist. Mozete li zamisliti da u Hrvatskoj clan bilo koje lijeve stranke (mozemo, radnicka fronta, fokus itd.) zastupa nacionalisticku retoriku? Ne nego je kod nas obrnuto, "ljevicari" ponistavaju sve ono proizaslo iz Domovinskog rata, u najboljem slucaju (SDP) idu retorikom okrenimo se buducnosti, rat nam nije trebao itd. Inace, Tom Sunic dosta govori o tome kako se za sva zla u RH okrivljuju Srbi,a pri tome se zanemaruje uloga hrvatskih jugoslavena koji su i najzasluzniji za pokusaj ostvarivanja velikosrpskih ambicija.

Ako će nešto uništiti vaše hrvatstvo onda su to k*munjare u Zagrebu, a ne Srbi.

Srbi su jedino što ga zapravo čuva od uništenja pošto se u njemu za Hrvatstvo pronalazi arhineprijatelj koji će svojim delovanjem da ujedini Hrvatski narod (navodno. To nisu ni Mađari, ni u Italijani, a Muslimani nisu toliko bitni da bi sad bili glavna okosnica.

Neki spominju sta je bilo najbolje iz perspektive srpskog nacionalizma.

Pa Srbi su bili razbacani posvuda pomalo no od svih zalogaja Hrvatska tj Krajina je bila najveca i najlosija pozicija.

Takoder za Srbe je taj teritorij najmanje strateski bitan i margina.

Da sam neki manager zaduzen za Srbe 1980. radia bi na tome ta se Srbi iz krajeva di su neperspektivni odu u CG i Kosovo. Da su uspili to osigurat ka prvo nebi diplomatski propali u ocima globalne javnosti a posli nebi inali domino efekt u BiH, na Kosovu i u CG.

Da su se odrekli Krajine imali bi more i svoje 'svetinje' danas.

Na kraju bi se jos desilo da ih Hrvati podrze oko sukoba na Kosovu jer su Slaveni. S tim bi se sav srpski fokus orjentira na Muslimane i Albance, crnogorski nacionalni pokret nebi se ni pojavia ka odgovor na izoliranost Srba i sve te poraze a i ako se nesto pojavi, referendum nebi ima sanse.

Iz perspektive Srbije antagonizacija Hrvata u 90ima je najveca strateska greska.

Da to nije bilo tako vjv bi BiH bila vec podiljena a Hrvati i Srbi bi bili najveci saveznici i zajedno sa Orbanom cinili brutalni blok koji bi EU drza desno i daleko od progresivizma danas.

Ima bi blok Visegrad + Hrvatska i Srbija. Ima bi projekt Dunava kao nove Rajne. Inace je citav zapad izgraden oko tkzv Plave banane sta je industrijska regija oko Rajne koja svojom duzinom spaja industriju jer je lakse rijekom nego kopnom transportirat.

Taj projekt Dunava pokusavaju Madari i Slovaci pokrenit al nikako.

Srbi su, sukobom s Hrvatima, lisili Bijelce jednog kompaktnog civilizacijskog kruga istocne Europe izmedu Nijemaca i Ukrajine koja bi konkurirala zapadu. Anti islamske ideje i etnocentrizam bi dominira.

Ovako, zbog te jadne presiromasne Krajine imamo sta imamo.

Srbi su hrvatima uglavnom jeftina radna snaga a ne nikakvi "arhineprijatelji".
Ti si žrtva narativa o nebeskom narodu o kojem su te učili od kad si se rodio i zato imaš iskrivljenu i poremećenu percepciju o važnosti svoje zajednice. U stvarnosti ste nebitni.

tema o anti-hrvatstvu u Hrvatskoj, a zadnjih nekoliko strana diskusije skoro pa isključivo o Srbima

zna se koliko je sati, nema potrebe da se glumi neka moralna uzvišenost

Ne nije, jedino na strani devet ih se uopće nešto spominje.
Osim toga ovaj forum nije mjerilo za išta, i tema je o hrvatskoj, ne BiH.

Inoslav Bešker: Odlazak jednog od posljednjih jugoslavenskih medijskih ideologa koji je Stepinca nazvao ‘zlom dušom’


Inoslav Bešker, ugledni novinar i suradnik brojnih hrvatskih medija, dugogodišnji dopisnik iz Rima, znanstvenik i plodni pisac , preminuo je u 74. godini. Inoslav Bešker bio je jedan od vodećih medijskih ideologa jugoslavenskog komunizma u njegovom kasnom razdoblju. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u sućuti spominje njegove ‘pamtljive tekstove’. Je li mislio i na Beškerov tekst iz 1985. u kojem blaženog kardinala Stepinca naziva ‘zlom dušom’?

Bešker je sa svojim tekstovima bio desetljećima nazočan u hrvatskoj javnosti, posebice kao dopisnik iz Rima, a autor je i brojnih stručnih radova.

Jutarnji list piše kao je preminuo “nestor novinarstva”, Hrvatska radiotelevizija opisuje ga kao “doajena hrvatskog novinarstva”, a ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kaže da je Bešker bio “bard hrvatskog novinarstva”.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u sućuti obitelji Bešker piše kako je “hrvatsko novinarstvo ostalo bez čovjeka uistinu iznimne erudicije i zaista specifičnog, prepoznatljivog izričaja. Sa žarom i entuzijazmom se prihvaćao mnogih različitih tema, za njim ostaju brojni vrlo pamtljivi tekstovi. Doprinos Inoslava Beškera novinarskoj profesiji jednako je upečatljiv kao i njegova sveučilišna karijera, tijekom koje je u Hrvatskoj i susjednoj Italiji pomogao obrazovati brojne naraštaje novinara”.

Kad predsjednik Sabora Jandroković piše kako su iza Beškera ostali “vrlo pamtljivi tekstovi” vjerojatno ne misli o Beškerovim partijskim tiradama i obračunima s protivnicima komunističkog režima. Takvi tekstovi nakon tri desetljeća u javnosti se ne spominju, pamte ih samo žrtve komunističkog terora.

Bezobzirni napadi na Crkvu, Kuharića i Stepinca

Oni koji danas odaju počast Beškeru, vjerojatno se ne sjećaju njegovih bezobzirnih napada na hrvatske domoljube, na Crkvu, na kardinale Stepinca i Kuharića. Ili ih se nerado sjećaju.

Bešker je, na što je Narod.hr već podsjećao, 24. kolovoza 1985. u Vjesniku objavio napad na kardinala Franju Kuharića zato što je pohvalno govorio o svome prethodniku na dužnosti zagrebačkog nadbiskupa, kardinalu Alojziju Stepincu.

Stepinca naziva “zlom dušom” o kojemu su “sud i javnost rekli svoje”, podupirući tako presudu Stepincu i sliku koju je o njemu stvarala komunistička propaganda.

“Ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka koji su ikada oskvrnuli časno ime hrvatskog naroda za šaku vlasti”, piše Bešker.

Taj tekst nije ništa neuobičajeno za to vrijeme, komunistički propagandisti redovito su ih nizali klevećući sustavno i Crkvu i svaki pojavni oblik domoljublja i time dokazivali svoju vjernost režimu. Bešker je bio u tome jedan od glavnih, ne dopuštajući nikakvu mogućnost da se bilo o Crkvi bilo o nekom zagovorniku hrvatske samostalnosti i pomisli išta dobro.

Nije okrenuo kaput, samo je prihvatio zastavu koja se nudila

Kao i mnogi drugi, Bešker je prihvatio je Hrvatsku kad je njezina neovisnost bila neminovna i odmah stao u prvi red, pokušavao ju je preoblikovati u skladu sa svojom osobnom ideologijom. Nije okrenuo kaput, samo je promijenio zastavu, prihvatio onu koja se nudila. Teoretičari samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva i u neovisnoj Hrvatskoj su ionako od početka vodili glavnu riječ.

Bešker je bio vrlo obrazovan. Njegovi novinarski tekstovi, ako izuzmemo ideološke i propagandističke članke, znali su biti vrlo poučni. To vrijedi i za njegove knjige. Posebice kad je riječ o izvješćivanju iz Rima, podloga njegovu radu bilo je izvrsno poznavanje sustava i dobre veze.

U Hrvatskoj je kao “lijevi intelektualac” usmjeravao javnu raspravu o temeljnim političkim pitanjima u skladu sa svojim predodžbama skovanim u partijskim kadrovskim kovačnicama, kasnije obogaćenim međunarodnim iskustvima u razmjeni s lijevim i liberalnim političkim trendovima u Europi.

U tome se izvanredno snašao, njegovi poučni članci bili su dosljedno prožeti ideološkim postulatima.

Nije odustao od pamfletističkih metoda

Nekima će ostati upamćen i njegov tekst iz 2018. godine, potpuno lažna konstrukcija o sukobu jednog heteroseksualnog i jednog homoseksualnog para u Belgiji. Sukob dvaju parova Bešker je opisao kao brutalni napad heteroseksualaca na homoseksualce. Ženu koja je u tome sudjelovala, Belgijanku čija je majka navodno Hrvatica, nazvao je Hrvaticom i predstavnicom “katoličke homofobne kulture”, njezin je muž predstavljen kao divljak, a dvojica homoseksualaca s kojima su se sukobili ispali su visoko obrazovani muškarci zaslužni za kulturni napredak društva.

>Osoba koju je Bešker proglasio primjerom ‘hrvatske, katoličke homofobne kulture’: Muslimanka koja govori turski

Po tome sudeći, Bešker ni u svojim kasnim godinama i bogatim iskustvom djelovanja u demokraciji nije zaboravio metode pisanja pamfleta.

Jedan od posljednjih komunističkih medijskih komesara iza sebe je ostavio bogato djelo, bezbroj novinskih članaka i brojne knjige.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je kako će ime Inoslava Beškera biti “trajno zabilježeno u povjesnici hrvatskog novinarstva”. Trebalo bi biti, no ovisi na koji način.

Mislim da je već došlo vrieme da se na sveučilištu osnuju antihrvatski studiji za čijeg dekana bi bio postavljen Mate Kapović...

već postoji , zove se FF

već postoji , zove se FF