Sveto trojstvo u koje vjeruju "uspješni i ugledni" gospodarstvenici u RH:

1. Privatizacija
2. Javna nabava
3. Državni tenderi

Reinvest rent-seeking profits back into cars, art, yachts, suits, blow 'n bitches!

Crony capitalism. Uglavnom je to išlo u nekretnine, ovo sa slikama i umjetninama je rezervirano za ove wannabe intelektualce tipa Sanadera i Vidoševića.

Sveto trojstvo u koje vjeruju "uspješni i ugledni" gospodarstvenici u RH:

1. Privatizacija
2. Javna nabava
3. Državni tenderi

Reinvest rent-seeking profits back into cars, art, yachts, suits, blow 'n bitches!

Kakva je razlika između Javne nabave i državnih tendera?

Inače, ja jedva čekam porez na imovinu, taj bi pošteno iznivelirao puno toga. Naravno, prije toga treba osigurat nemogućnost iznošenja kapitala iz zemlje.

Nemogućnost iznošenja kapitala ne ide u Europskoj uniji, gdje je sloboda kretanja kapitala jedna od 4 temeljne slobode zajedničkog tržišta.

Kakva je razlika između Javne nabave i državnih tendera?

Inače, ja jedva čekam porez na imovinu, taj bi pošteno iznivelirao puno toga. Naravno, prije toga treba osigurat nemogućnost iznošenja kapitala iz zemlje.

Da, ali mora bit poznato podrijetlo iste. Ne možeš dokazat legalno stjecanje - nema iznošenja.

All Member States are ultimately expected to automatically exchange information on interest payments by paying agents established in their territories to individuals resident in other Member States. All Member States, except Belgium, Luxembourg and Austria, immediately introduced such a system of information reporting.
Belgium has decided to discontinue applying the transitional withholding tax as of 1 January 2010 and exchange information as of that date. Therefore, only Luxembourg and Austria were entitled during a transitional period to levy a withholding tax at a rate of 15% for the first three years (until 30 June 2008), 20% for the following three years (until 30 June 2011), and 35% thereafter in place of information exchange. They transfer 75% of the revenue of this withholding tax to the investor's state of residence. These two Member States are entitled to receive information from the other Member States.
The withholding tax levied by Luxembourg and Austria during the transitional period is entirely creditable or refundable in the investor's state of tax residence. The investor has an option to provide for preliminary information of his or her Member State of residence for tax purposes about the savings held abroad, or to permit the disclosure of the income to the same State, as an alternative to the retention or withholding tax.

Porezno tijelo mora navesti razloge temeljem kojih zaključuje da porezni obveznik svojom izjavom nedvojbeno nije dokazao izvore sredstava za nabavku imovine.

„Ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, pri čemu, sukladno članku 40. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (NN 53/91, 9/92 i 77/92), sud nije vezan razlozima tužbe, ovaj Sud nalazi da se pobijano rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
Među strankama postupka sporna je zakonitost rješenja Porezne uprave o obvezi plaćanja poreza na dohodak za 2002. godinu utvrđenog procjenom i to s aspekta načina utvrđivanja relevantnog činjeničnog stanja i primjene zakona. Sporno je može li se osnovica poreza na dohodak za 2002. godinu zakonito utvrditi temeljem izjave stranke, pri čemu tuženo tijelo zaključuje kako tužiteljica svojom izjavom nije nedvojbeno dokazala svoja stečena privatna sredstva, odnosno izvore sredstava za nabavu imovine.
Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjsko porezno tijelo, tužiteljici utvrdilo oporezivi dohodak za 2002. godinu, temeljem odredbi članka 48. Zakona o porezu na dohodak (NN 127/00), u iznosu od 931.159,61 kuna, smatrajući da tužiteljica nema dovoljno dokaza za stečenu privatnu imovinu u navedenom iznosu, zbog čega su se stekli uvjeti za utvrđivanje procijenjenog dohotka, a o čemu je proveden postupak utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje u smislu navedenog članka Zakona.
Iz spisu priloženog kupoprodajnog ugovora od 4. travnja 2002., zaključenog između S.M.iz K. kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, nesporno proizlazi kako je tužiteljica kupila nekretnine na K., u naravi kuća i garaža, s okućnicom, ukupne površine 761 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 173.469 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. Navedena okolnost prijavljena je poreznom tijelu, koje je poreznim rješenjem od 15. travnja 2002., tužiteljici utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.385.695,42 kuna sa iznosom za uplatu od 69.284,77 kuna.
Prema odredbi članka 48. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak, propisano je da radi pravilnog utvrđiva­nja primitaka fizičkih osoba, Porezna uprava dužna je tijekom godine prikup­ljati podatke, pratiti promet i obav­ljati druge rad­nje potrebne za pravilno utvrđiva­nje poreza. Stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da je porezna uprava dužna prijavljene primitke po osnovi rada, obav­lja­nja djelatnosti, imovine i imovinskih prava te udjela u kapitalu i kamata, uspoređivati s podacima o nabavi imovine i podacima o drugim izdacima poreznih obveznika. Usporedbu obav­lja na teme­lju podataka s kojima raspolaže i podataka iz drugih izvora.
Prema odredbi članka 79. stavka 4. Općeg poreznog zakona (NN 127/00), propisano je da osnovica poreza na dohodak, odnosno dobit fizičkih osoba može se procjenom utvrditi i kao razlika između izdataka poreznog obveznika za privatne potrebe i/ili stečene privatne imovine i prijavljenog dohotka, odnosno dobiti, ako se za tu razliku ne može dokazati da je oporezivana.
U konkretnoj upravnoj stvari porezno tijelo je u nedostatku drugih mogućnosti, relevantne činjenice nastojalo utvrditi izjavom stranke koja se decidirano izjasnila o svojim izvorima sredstava za nabavu imovine. U spisu predmeta prileži izjava tužiteljice od 8. rujna 2003., ovjerena kod javnog bilježnika, kojom izjavljuje kako je na dan 4. travnja 2002. imala ušteđevinu od 12.000,00 CHF, 105.000,00 USD, 270.000,00 DEM i 160.000,00 kuna, koju je držala kod kuće, od kojeg je jedan dio novaca naslijedila, dok je drugi dio novca uštedjela.
Imajući u vidu izričaj odredbe članka 182. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 53/91 i 103/96 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), tuženo tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja, smatra kako je nesporno da je izjava stranke dokazno sredstvo u upravnom postupku, te da može koristiti za utvrđivanje određene činjenice, ako za nju ne postoji neposredan dokaz, no međutim, istovremeno zaključuje kako tužiteljica svojom izjavom nije nedvojbeno dokazala svoja stečena privatna sredstva, odnosno izvore sredstava za nabavku imovine.
Premda iz izloženog proizlazi kako je tuženo tijelo imalo ovlaštenja utvrđivati poreznu osnovicu koristeći se izjavom stranke kao dokaznim sredstvom, ovaj Sud smatra da tuženo tijelo mora obrazloženo opravdati razloge zbog kojih zaključuje da tužiteljica svojom izjavom nije nedvojbeno dokazala svoja stečena privatna sredstva, odnosno izvore sredstava za nabavku imovine. U tom smislu zapravo bi bilo vidljivo postupanje tuženog tijela u dobroj vjeri (članak 9. Općeg poreznog zakona), a imajući u vidu i odredbu članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona (porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika), omogućujući prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze i poreznom obvezniku očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta.
Osim toga, tužiteljici je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja trebala biti pružena mogućnost izjašnjenja o sadržaju i vjerodostojnosti dokaza, jer se u suprotnom vrijeđa načelo saslušanja stranke iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, te se stranci onemogućava onakvo sudjelovanje u postupku kako joj jamči odredba stavka 3. članka 143. istog Zakona, koja propisuje da je dužnost službene osobe koja vodi postupak, da omogući stranci da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama iznesenim u tijeku postupka, a također je propisano da nadležno tijelo neće donijeti rješenje prije nego što se stranci omogući da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se treba temeljiti rješenje.“

Država je donijela propise prema kojima gospodarstvenici MORAJU uplaćivati doprinose, odnosno članarinu za HGK. Dakle, jest.

Da, da, isto je skromno počeo. Jel neka priča da mu je mama nekakav stan u Splitu osigurala i direktorsko mjesto, a onda je njegova prirodna talentiranost izbila i pobrinula se za ostalih 200-300 milijuna kuna...

Crony capitalism. Uglavnom je to išlo u nekretnine, ovo sa slikama i umjetninama je rezervirano za ove wannabe intelektualce tipa Sanadera i Vidoševića.

A sto li je ono Karamarko rekao? Da Vidosevic nije vise clan hdz-a?!

Možete mislit kako nam je on osobno odgovarao na pitanja s početka teme.

Njegov aktivist je pisao odgovore, a Nadan je za to vrijeme u pozemnoj galeriji glancao "Posrnulu djevicu sa velikim grudima".

Možete mislit kako nam je on osobno odgovarao na pitanja s početka teme.

Njegov aktivist je pisao odgovore, a Nadan je za to vrijeme u pozemnoj galeriji glancao "Posrnulu djevicu sa velikim grudima".