Pročitao sam već. Glupo je koncipiran leksikon jer bezveze daje definicije za pojmove koje se lako tehnički mogu zapamtiti. Ne možeš shvatiti gdje je rep a gdje glava i još k tome te bombardira povijesnim informacijama.

Izborni sustavi se dijele na većinske, proporcionalne i kombinirane. To je basic knowledge. Britanci koriste First-past-the-post dok Švabe personalizirani razmjerni sustav.

Onda imaš pravo diskutirati o tome. Ključna vrijednost te knjige je to što nakon čitanja dobiješ spoznaju da ne postoji savršen sustav, čak nema ni konsenzusa oko toga što je najbolje, jer doslovno sve ima svoje slabosti i prednosti.

U tome svjetlu treba promatrati sve prijedloge u Hrvatskoj za koje ljudi očekuju da će radikalno i uspješno transformirati politički sustav (hint: neće).

Nisam pročitao Leksikon i nisam stručnjak za izborne sustave, ali je matematički logično da netko tko je treći nije prvi i ne može držati sukno i škare. I po meni ne treba zabraniti predizborne koalicije nego poslijeizborne. U predizbornoj koaliciji ljudi znaju za koga glasaju, a poslijeizborne su čista trgovina i često puta prevara vlastitih birača, koja više ne može biti kažnjena do sljedećih izbora.

Naravno da ne postoji idealan sustav, to je samo po sebi shvatljivo. Ali da su neki bolji od drugih to svakako, i u tom smjeru bi zakonodavac bi trebao znati što očekuje od barem svakog pojedinog. Ako u RH Živi zid dobije više glasova od IDS-a, a manje mandata znači da nešto ne štima (sa izbornim jedinicama), osobito kada bi se trebao raditi o proporcionalnom sustavu. Ovaj konkretan slučaj što se dogodilo Živom zidu zove se Malapportionment- VII jedinica daje isti broj zastupnika kao drugi iako ima manje stanovništva nego ostale.

Kasapovićka je isto napisala knjigu o kombiniramin sustavima, radi se o komparaciji slučajeva od 5 zemalja od kojih je jedna RH (u 90ima se koristio kombinirani sustav). Zanimljivost je u tom što daje povijesni pregled izbornih sustava svakih od 5 zemalja. Uglavnom zanimljiva knjiga koji bih preporučio da se pročita.

Osobno bih volio da se koristi alternaivno glasanje kao u Australiji.

Da imamo predsjednički ili polupredsjednički sustav imao bi pravo, no u parlamentarnom sustavu pobijeđuje onaj koji skupi većinu u parlamentu. S obzirom da RH još nije imala ovakav slučaj, trebalo bi pričekati da se vidi "hoće li doći po prevare glasača". U parlamentarnom sustavu to je normalno i mnogo u skladu s demokracijom jer se sprječava tiranija jedne stranke. 2000. nije ni SDP pobijedio HDZ sa većinom glasao pa ponovo je sastavio vladu sa još 5 stranaka. Uostalom, predizborne koalicije su po tome lošije, HNS tako dobiva samo 1,5% glasova ali kontrolira 3 ministarstva.

Pa to je njihova interna stvar kako će raspodijeliti ministarstva nakon što su građani dali već glas toj koaliciji ili nekoj drugoj, ne vidim tu problem. Koliko bi dobio HČSP da je išao sam, a ovako se njihovi predstavnici ravnopravno slikaju u prvim redovima sa prvacima HDZ-a.

Recimo Most je radio igrokaz prije izbora da neće ni s jednima ni s drugima i zašto nisu odmah u izbornoj noći rekli da idemo na nove izbore? Živi zid bi tako napravio , smatram da su dosljedni iako ja nisam glasao za njih jer mi se ne sviđaju te metode da se a priori brani dužnika, a vjerovnika tko j... kao su da vjerovnici čudovišta, a ne ljudi koji isto imaju obitelj i djecu koju treba prehraniti.

Puši ***, smeće odurno.

Fulao si "cEo fudbal". Poanta je da MOST nema pričati ništa s nekim tko ide kontra njegovog programa. A "Regija Istra" bi sigurno trebala biti kontra toga.
Istra je moguća kao hr. županija. Ako imaš velike regije (veležupe, ili što već), onda Istra nema smisla.
Jer je jednostavno premala.
Katalonija ti ima više stanovnika nego RH, ima svoj jezik, nac. svijest i samostalnu povijest. Istra to nema.

Slažem se.
Ako će biti izmjena županijskih granica, komotno mogu županije (ili skupine njih) davati zastupnike u Sabor (a da nije isti broj po svakoj jedinici).
Ili, da se ukinu raznorazni autonomizmi, može cijela RH biti jedna jedinica.

Pa sigurno da nisu sve države i regije jednako velike. U Italiji koja je puno veća od Hrvatske autonomna regija Valle d`Aosta ima 125 000 stanovnika. Osim nje imaju još 4 autonomne regije dok ih 15 nema autonomiju.
U Finskoj Alandski otoci koji su autonomna pokrajina imaju oko 28 000 stanovnika. Sad bi mogao nabrajati tisuće primjera, ali džabe je to pričati kad se kod nas razgovor o autonomiji odmah povezuje s ratom i balvanima na cesti.

Ali da se vratim na izbore, ako Most nema što pričati s SDP-om jer ovaj priča s IDS-om, zašto se onda Most prije izbora nije kolektivno učlanio u HDZ ili koalirao? To je upravo ta prevara birača o kojoj pričam - prije izbora ih napadamo da privučemo umjerene i neodlučne, a poslije izbora idemo u koaliciju.

atnosfera je nekako premirna, ko da nikoga nije briga..
nema uopće više rasprava, nekako prepasivno mi je sve.. izgleda da nam nije uopće tako loše vamo

Gdje je mirno, u Hrvatskoj? Pa nije toliko mirno nego ne vidi se tajna operaciju koja se vodi s ciljem da HDZ i Most formiraju vladu. Vidjeli smo javno samo nekoliko jalovih pokušaja Milanovića koji je ispao nesposobni naivac jer su ga prvo mediji napravili gotovo pobjednikom, a HDZ se ponašao pasivno i odavao dojam kao da su u defanzivi, dok se za to vrijeme kreirala strategija iza debelih zidova kako to rade pravi igrači, a ne pokraj otvorenog prozora kako to rade šalabajzeri i politički patuljci.

Ili netko misli da su Srbin koji je bio aktivan u vojsci SAO Krajine ili Albanka koja je članica HNS-a sad otkrili u sebi HDZ-ovce od rođenja?

Sve mi se više čini da će bolje proći onaj tko ovoga puta ostane u opoziciji.

Uzevši u obzir da već nekoliko zadnjih izbora glasam za treći put, vrlo sam zadovoljna rezultatima izbora.
Ne toliko ovim puknućima u Mostu, no to je druga tema.
Dizanje u nebesa političke stabilnosti mi, priznajem, ide na živce.
Pa mi već dva desetljeća stabilno kročimo prema provaliji.
Ako u nju upadnemo, to će biti od prevelike stabilnosti.

Opcije koje su dolazile u obzir prije ovih izbora bile su Most ili HDZ.
Milanović naprosto nije zaslužio još jedan mandat,ali i to da sam od SDP-a već znala što mogu očekivati - ništa.
Kod HDZ-a mi se svidjela ideja potpore Hrvatima izvan Hrvatske i barem nekakav, iako nedovoljno transparentan, novi gospodarski program.

Naposljetku je Most prevagnuo. Mislim da će Hrvatskoj dobro doći malo svježe krvi i parlamentarne živosti.
Nije normalno da u 25 g. nije bilo vlade koja nije dočekala kraj mandata. To je vlast radi vlasti i vlast bez efikasnog korektiva.
Ne znam za vas, ali oko mene ljudi već godinama vape za promjenama.
Tek treba vidjeti što će donijeti, no zasad sam zadovoljna i pukom promjenom klime.

znaš kako kaže sv. Augustin: "Ljudi kažu: zla vremena, teška vremena. Čestito živimo i vremena su dobra. Mi smo vremena. Kakvi jesmo, takva su vremena."

ako nema promjene, znači da se ljudi ne mijenjaju.

Inače, nevjerojatno je što se Milanoviću sve poklopilo u kampanji.
Od gospodarskog rasta, turističke sezone, personalizirane kampanje do izlaska Ive Sanadera.
Gotovo nevjerojatan sretni niz.

A svaka minuta duže koju Sanader provede pred kamerama, jedan je postotni poen glasova manje za HDZ.

ali za to možeš kriviti samo i isključivo HDZ. imali su mali milion prilika da navedu sve krive poteze ove vlade, pa nisu.

Ceha, što se Istre tiče...
Slažem se s većinom onoga što si rekao.
Istra se tijekom povijesti nije snažno odvojila od ostatka hrvatstva.
Govorim o kulturnim čimbenicima.
I to je malo čudo.
No ne možeš poreći da se radi o vrlo snažnom regionalnom identitetu, dovoljno snažnom da se izdvoji u državi s već ionako snažnim regionalnim identitetima.

I to sve ima svoju konstantu u vidu glasanja za IDS.
No pitanje je imaju li istinski legitimitet da traže regiju Istru.
Ipak su dobili 42 000 glasova od 150 000 i nešto mogućih.
A ja ne pamtim da su imali uvjerljivu većinu birača u Istri.
Imala ju je ljevica sveukupno, ali ne i oni.
Ne znam kako bi referendum o takvom pitanju prošao.
Ne bih se usudila predviđati.

ZGabrijel, ljudi zaslužuju da im netko da nadu da mogu nešto pokrenuti i za nešto se izboriti.

Kuga ili kolera pitanje je sad. A možda i obadvoje.

Ne bih rekao da se to Milanoviću sve baš slučajno poklopilo.

Npr., od ljetos sam selektivno obraćao pažnju samo na vijesti o ljetnoj sezoni u RH i pretpostavio sam da će biti izvještavanje na HTV i RTL kao što je i bilo:nijedan tjedan se nije propustilo istaći da je sezona uspješna,da padaju rekordi i to je bilo puno češće nego prošle sezone koliko se sjećam.
Pa zatim pompozno najvaljivani konačni rezultati ljetne sezone koji su prikazani kao najuspješnija sezona od kraja rata.

Želim kazati da jest Milanović možda uspješno realizirao personaliziranu kampanju ovaj put,ali da ništa to ne bi bilo moguće bez medija koji su brutalno bili na jednoj strani,a to se vidi i sada u ovim pregovorima i pritiscima na MOST.
Ne prezaju ni od čega tako da su upregnuli i onog monstruma Stanimirovića.

Malo osvježenja:


Zašto Predsjednica mandat treba dati relativnom izbornom pobjedniku

Takvom odlukom predsjednica bi provela Ustav i njegove temeljne odredbe da je najvažnija volja birača izražena na izborima te bi spriječila da se nevjerojatnom trgovinom i ne birajući sredstva koalicija Hrvatska raste pokuša dočepati vlasti
Datum objave: 27.11.2015

Državljani Hrvatske koji žive izvan Republike Hrvatske imaju 10-15 puta manje prava na izborima od državljana koji žive u Hrvatskoj. A državljani Hrvatske, pripadnici nacionalnih manjina, imaju desetorustruko više prava od državljana hrvatske nacionalnosti.
Tvrdim da je nakon provedenih izbora u Hrvatskoj na djelu mnogo toga suprotno Ustavu Republike Hrvatske, te da su ugrožene temeljne vrednote ustavnog sustava.
Ustav Republike Hrvatske utvrđuje da narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Po Ustavu Republike Hrvatske svi državljani Republike Hrvatske imaju ista prava i obaveze u izboru zastupnika i nitko ne može imati privilegije, veća ili manja prava, koja proizlaze iz njegove nacionalnosti, vjere, bogatstva ili nekih drugih razlika. Po Ustavu Republike Hrvatske višestranački politički sustav i demokratske političke stranke su jedna od bitnih vrednota ustavnog sustava. Po Ustavu Republike Hrvatske svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima birati svoje predstavnike u Sabor Republike Hrvatske. U Ustavu Republike Hrvatske piše da ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima izvan njezinih granica. Nažalost, ta temeljna ustavna i demokratska prava u Hrvatskoj su ugrožena na više načina.

Izborne jedinice su tako sastavljene da u nekim izbornim jedinicama birači imaju veća prava od birača u drugim izbornim jedinicama. Zbog svih tih razloga može se reći da su prošli izbori za Sabor u znatnoj mjeri protuustavni, jer na više načina su prekršena temeljna prava u jednakosti državljana Hrvatske u izbornom postupku, tako da je i rezultat izbora, a onda i buduća Vlada, znatno odstupa od izražene volje biračkog tijela.

Ti problemi su došli do izražaja još više, s obzirom da na proteklim izborima ni jedna stranka odnosno koalicija nije dobila apsolutnu većinu da bi mogla sastaviti Vladu. Izbori su završili tijesnom relativnom pobjedom Domoljubne koalicije. S obzirom da se očekivao tijesan rezultat i da je bilo vjerojatno da nitko neće dobiti apsolutnu većinu, i prije održavanja izbora i prije nego što smo dobili rezultate izbora nastali su strašni pritisci, posebno na predsjednicu Republike, kako bi ju onemogućili da u davanju mandata za sastav Vlade postupi u skladu sa izraženom voljom birača na izborima.

Da podsjetim, vođena je prljava kampanja od strane koalicije Hrvatska raste, koja je teško vrijeđala i optuživalo predsjednicu Republike, unaprijed ju optužujući da neće biti objektivna i da će navijati za HDZ odnosno Domoljubnu koaliciju. U tim uvredama se išlo tako daleko da su vodeći ljudi Vlade, predsjednik potpredsjednici i drugi, javno tvrdili da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović glasnogovornica HDZ-a te su ju optuživali da se sprema prekršiti Hrvatski ustav i suprotno Ustavu dati mandat HDZ-u.

Paralelno s tim teškim optužbama i uvredama krenula je kampanja koja je imala za cilj da poništi ili relativizira rezultat izbora. Strategija je bila slijedeća: relativizirati, čak i negirati, činjenicu ako na izborima HDZ dobije relativnu većinu. Spriječiti predsjednicu strahovitim pritiskom da povjeri mandat za sastav Vlade relativnom izbornom pobjedniku, da on pokuša u 30 dana stvoriti većinu. To je praksa u demokratskim zemljama, u nekim poput Grčke, na primjer, čak je ustavom propisano da prioritet, kada nema apsolutne većine, u pokušaju za dobivanje većine u pregovorima ima stranka ili koalicija koja je dobila relativnu većinu.

Ako mandatar te relativne većine u određenom roku ne uspije dobiti većinu onda se mandat povjerava onoj koaliciji i stranki koja je osvojila drugo mjesto po broju glasova i mandata. Ako i oni ne uspiju sastaviti većinu onda tek dobiva mogućnost da to učini ona stranka ili koalicija koja je osvojili treće mjesto. I u onim demokratskim državama koje to nemaju propisano drže se te obveze. To je logično jer mora se voditi računa da su svoju volju izrazili građani na izborima i da se mora voditi računa o tome tko ima većinu postignutu na izborima a ne stvarati apsurdnu situaciju da se naknadim koalicijama, nakon izbora, mijenja volja građana izražena na izborima.

U Hrvatskoj je stvorena apsurdna situacija, da koalicija na čelu sa Zoranom Milanovićem, nakon izbora sebe proglašava izbornim pobjednikom, da vrši pritisak da on dobije mandat jer je nakon izbora skupio više potpisa, ali ne dovoljno, čime bitno mijenja ustavno načelo da je bitna volja izražena na izborima a ne poslije izbora.

U nas je u toj neustavnoj praksi i kampanji proglašen izbornim pobjednikom Most, koji je dobio svega 13% birača. Što je apsurd, s obzirom da su koalicija Hrvatska raste i Domoljubna koalicija dobile zajedno preko 2/3 birača. Negiraju se ti glasovi i važnost tih glasova te se nameću neki novi kriteriji voluntaristički i ne demokratski. Te se pokušava u potpunosti relativizirati biračku volju izraženu na izborima. Koalicija Hrvatska raste ne samo da je izvršila i vrši strašan pritisak na predsjednicu Republike, kako bi ju onemogućila, kako bi stvorila atmosferu da se ne smije usuditi napraviti ono što mora napraviti, dati mandat da pokuša sastaviti Vladu relativnom izbornom pobjedniku, kada nema apsolutnog pobjednika.

Takvom odlukom predsjednica bi provela Ustav i njegove temeljne odredbe da je najvažnija volja birača izražena na izborima te bi spriječila sadašnju praksu da se nevjerojatnom trgovinom nemoralnom i suprotno interesima i demokracije i hrvatskog naroda, koalicija Hrvatska raste pokuša dočepati vlasti ne birajući sredstva. Oni istovremeno vode dvostruku politiku, za javnost pregovaraju sa Mostom i drugima, prikazujući se kao demokrati, a iza scene na najgrublji način ruše Most, razbijaju ga i nastoje kupiti funkcijama i na druge načine jedan broj zastupnika.

Isto su napravili i sa nacionalnim manjinama koristeći Milorada Pupovca i Stanimirovića i Furia Radina, koji su strašnim pritiskom trebali prinuditi sve zastupnike nacionalnih manjina da unaprijed daju potpis za koaliciju Hrvatska raste Zorana Milanovića, iako je demokratski običaj da manjinski zastupnici, u pravilu daju podršku, onoj grupaciji koja ima većinu odnosno kada je jasno da će imati većinu. Ako se tome doda na koji način su izvršeni pritisci na zastupnika Raškovića, što je izašlo na vidjelo dana, vidljivo je da smo u situaciji da sa prljavom politikom pokušava promijeniti volja biračkog tijela i konstituirati vlast koja ne proizlazi iz volje birača nego je posljedica prljavih poslova, pritisaka i nemoralnog ponašanja na štetu i demokracije i hrvatskog naroda.

Još je nešto zanimljivo. Domoljubna koalicija na čelu sa HDZ-om ponaša se moralno, odgovorno i demokratski, iako su relativni pobjednici izbora, ne igraju dvostruku igru kao Zoran Milanović. Međutim, nažalost, većina hrvatskih medija ne vidi tu razliku ali ju ne vidi ni vodstvo Mosta, koje se i dalje na jednaki način odnosi i prema Milanoviću i Karamarku odnosno dopuštaju, kako se to kaže, da ih Milanović vodi žedne preko vode.

Na prvim konzultacijama kod hrvatske predsjednice bilo je teško gledati, a da se ne uzrujaš, bezobrazluk Zorana Milanovića, koji je nakon što je hrvatska predsjednica postigla fantastičan uspjeh dan ranije i osigurala lidersku poziciju Hrvatske u jugoistočnoj Europi prošao kraj nje kao kraj turskog groblja, okrenuo je glavu od nje i veliko brzinom prošao kraj nje pružajući ruku ne gledajuću je. Na kraju kratkih razgovora odbio je da se i zajednički slikaju, što su učinila sva druga izaslanstva, čime je demonstrirao svoju netrpeljivost.
Zato apeliram na zastupnike Mosta, koji će izgleda ipak odlučiti hoće li Hrvatska krenuti u budnost ili se vratiti u komunističku prošlost na čelu sa Milanovićem, da vode računa o nacionalnim interesima, da se zamisle kako bi Hrvatska bila u blokadi narednih četiri godine kada bi eventualni novi stari premijer Milanović nastavio sa svojom bezobrazlukom i onemogućavanjem rada hrvatske predsjednice.

Tek koalicija Mosta i HDZ-a stvorila bi pretpostavke da se Hrvatska vrati u ustavno stanje, da se skine sa vlasti Milanović i njegova ekipa, koji su uveli represiju, nemoralno trgovanje, ucjene i nepoštivanje Ustava i Zakona. Zbog svih tih razloga mislim da je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović dužna vratiti Hrvatsku u ustavno stanje, da je dužna s obzirom da nitko nema 76 potpisa, poći od volje izražene na izborima a ne poslijeizborne trgovine te dati mandat za sastav Vlade relativnom izbornom pobjedniku odnosno Domoljubnoj koaliciji na čelu sa HDZ-om.

Prirodno je, demokratski i u interesu svih da se poštuje volja izražena na izborima, da se onemogući nemoralna trgovina i pritisci i da se stvori jedna koalicija, na temelju programa promjena. I HDZ-ova koalicija i Most dobili su većinu zajedno na kritici Milanovićeve Vlade i obećanju da će stanje promijeniti. Zato je nerazumljivo zašto uopće ljudi iz Mosta, nakon svega što im je učinio Milanović sa Prgometom i sa Pupovcem, s njim razgovaraju. Zašto se daju vrijeđati i ponižavati. Zbog svega toga, predsjednica Republike dužna je vratiti situaciju u Hrvatskoj u ustavne okvire te davanjem mandata relativnom izbornom pobjedniku onemogućiti sav ovaj kaos koji ozbiljno ugrožava ustavni poredak.

Autor: Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Pism oPetrova, obrušio se na onog pacijenta Petrinu.

Netko me je pitao prije mjesec dana tko mi se najviše ne sviđa u MOST-u i kao iz topa sam ispalio: Prgomet i Petrina.

Dakle, odlazak Prgometa iz MOST-a za njih može biti samo pozitivan, jer se radi o samodopadnom i beskarakternom egomanijaku, a za Petrinu je pogotovo bilo očito da ne može dugo izdržati kao nekakav timski igrač, jer je riječ o totalnom luđaku i teatralnom redikulu (tipa Mamić, Kerum ili Glavaš), a vjerojatno i ubačenom igraču SDP-a od samoga početka. Time je zapravo otvoren prostor za dvije opcije:

1. Daljnje osipanje MOST-a i priklanjanje njegovih saborskih zastupnika drugim opcijama (loš scenarij za njih same, ali i političko društvo/sustav u cjelini, iz više razloga)
2. Homogenizacija MOST-a s Petrovom kao liderom (opcija koju priželjkujem i u tom slučaju bi mi MOST vjerojatno postao politički favorit)

Samo je pitanje koliko su se MOST-ovci Prgometa i Petrine uspjeli elegantno riješiti i strah me je da ne povuku još ljudi za sobom. Prgomet je nažalost već povukao dvoje, a on je već sad politički mrtvac nakon ovoga saborskog mandata (ako ga uopće bude) pa bi vrlo lako i one (Rusak i Petrijevčanin-Vuksanović) mogle tako završiti. Inače, Prgomet je odlučio napustiti HDZ, kada je shvatio da je unutar stranke prevagnula struja koja se zalaže za nekakav oblik lustracije, što on iz osobnih (obiteljskih) razloga nikako nije mogao prihvatiti. Stoga je svojim istupima nastojao isprovocirati izbacivanje iz stranke, kako bi ju prikazao nedemokratskom, a sebe žrtvom, no nije uspio u tome pa je na koncu sam istupio.


Slažem se za neopravdano dizanje političke stabilnosti u nebesa, ali dodao bih da nije riječ samo o dva ili dva i pol desetljeća stabilnog kročenja "prema provaliji", već prije o nemogućnosti pravoga izlaska iz "provalije" u kojoj smo se nalazili 45 godina prije toga.

Stvarno je to smiješno, prepucavaju se neki lokalni likovi iz Metkovića, Omiša i Primoštena koji pojedinačno ne mogu dobiti više od par tisuća glasova i u njihovim rukama je sudbina cijele Hrvatske. A SDP i HDZ pišu neke odgovore kao da su učenici u školi a Petrov je profesor koji će im dati šibom po prstima.

Ako je hrabar neka ide na nove izbore sad kad se riješio kukolja, najlakše je kao miš otrčati ispod HDZ-ove suknje kad je vidio da ukupno voda ide na HDZ-ov mlin.