nisam se odavno ovako ismijao

Mujini problemi

Sjedi Mujo u kafani tuzan, a pred njim pivo.
U to dodje Haso i ugleda pivo i popije ga.
Mujo poce da place, a Haso ce:
- "Sta je ba Mujo, sta cvilis zbog jednog piva?"
- "A jest mi danas dan u kurcu, nista mi ne ide od ruke."
- "Sta je bilo reci mi?"
- "Jutros ulazim u stan, a Fata sa drugim u krevetu.
U podne mi javi firma da sam dobio otkaz.
Fata mi pobjegla sa drugim, svu lovu digla sa banke tako da sam ost'o bez kinte.
Doslo mi da se ubijem.
Uzmem strik da se objesim, pukne.
Uzmem pistolj da se upucam, zaglavi.
Legnem na tracnice, vlak ost'o negdje zatrpan u snijegu.
Od zadnjih para uzmem otrov i saspem ga u pivo, a ti ga popijes!"

Uđe plavuša u banku grada New Yorka i pronađe službenika za pozajmice. Kaže mu da ide u Europu poslovno na dva tjedna, i želi pozajmicu od $5,000.

Službenik joj odgovori da za to treba ostaviti nekakvu garanciju, pa plavuša izvadi ključeve svog novog Rolls Roycea parkiranog na ulici ispred banke. Ljudi sve provjere, i banka se složi da uzme auto kao garanciju za pozajmicu.

Predsjednik banke i njegovi zaposlenici su se svi dobro nasmijali na račun plavuše jer je iskoristila svoj $250,000 vrijedan Rolls kao garanciju za pozajmicu od $5,000. Zatim zaposlenik banke odveze Rolls u bančinu podzemnu garažu i parkira ga tamo. Dva tjedna poslije, plavuša se vrati, isplati dug, i još plati naknadu od $15,41.

Službenik joj kaze, "Gospođice, jako smo sretni što smo poslovali s Vama, i ova je transakcija protekla vrlo glatko, ali smo malo zbunjeni.

Dok ste bili odsutni, provjerili smo vas, te smo saznali da ste multimilijunašica. Ono što nas zbunjuje je, zašto ste se mučili sa pozajmljivanjem $5,000?"

Plavuša odgovori:

"A gdje bih drugo u New Yorku mogla parkirati svoj auto na dva tjedna za samo $15.41!

POUKA: OD PLAVUŠE SU GLUPLJI SAMO - BANKARI!

Pita Srbin Hrvata gdje bi pošao da je sad kraj svijeta?
A Hrvat će njemu: -Pošao bih u Srbiju.
Srbin pita: -Zašto?
A Hrvat odgovara: -Zato jer Srbija zaostaje 50 godina za svijetom.

kao i Albanski telefonski imenik.

Jedan narod nedostaje, pogodite koji.

"Jedinstvo Hrvata"

Slovenska pjesmarica?

Došla Jadranka u posjetu Britanskoj kraljici i postavila joj pitanje kako joj je uspjelo da tako dugo i uspjesno vlada i kako joj je uspjelo da bude k tome i omiljena medju Britancima.
'Pa to je doista jednostavno.' - rece kraljica. 'Okruzena sam inteligentnim savjetnicima.'
Jaca se zamisli: 'A kako znate da je savjetnik inteligentan?'
'Ah, postavim im zagonetku i ako odgovore na nju onda su u redu.' - kaze kraljica i pozove batlera: 'Pozovite mi Georga Browna, molim vas.'
Nakon par minuta pojavi se Sir George Brown.
'Izvolite Vase Visocanstvo...'
'Odgovorite mi George: Vasi roditelji imaju dijete. Ono nije vas brat niti vasa sestra. Tko je to?'
'To sam ja Vase Visocanstvo.' - odgovori George.
'Izvrsno, George! Hvala Vam George.'
'Eto, vidite gospođo Kosor. To radim jednom mjesecno sa svima. To je tajna mog uspjeha.'
Jaca se zamišljena vrati u Zagreb, pozove Luku Bebića i upita ga:
'Recite mi Luka: Vasi roditelji imaju dijete ali ono nije vas brat nit vasa sestra. Ko je to?'
Luka Bebić se zamisli i nakon pet minuta kaze :
'Mozete li mi dati nekoliko sati da razmislim, premijerko?'
'O da, svakako!'
Luka Bebić se povuce u kancelariju , nazove Šeksa i pita ga.
' Vasi roditelji imaju dijete ali ono nije vas brat nit vasa sestra. Ko je to?'
'Pa to sam ja!' - kaze Šeks.
Luka Bebić odmah ode kod Jace i kaze joj:
'To je Šeks, premijeru!'
'Ne Luka, budalo! To je George Brown!'

Vic kao vic, nije loš, ali generalno, Englezi su puno gluplji od Hrvata!

Možda - "Hrvatska kultura", da malo parafraziram Krležu.

Kada je muslimanima bilo najteže???
-U kamenom dobu. Tada su ih sunetili kamenjem!

Sačuvaj nas Bože hrvatske kulture, srpskog junaštva i bošnjačke multikulturalnosti?

dop.... fati da ju muški tuku, slabo seksaju, a zbrišu prvom prilikom, pa dala oglas u novine: traži muškarca dobrog u krevetu, da ne tuče žene i da ne bježi sljedeće jutro.
jednog dana pozvoni netko na vratima. tamo, čovjek bez ruku i nogu, u kolicima.
pita fata što je doš'o, a on, da se javio na oglas.
- pa ti nemaš ni ruku ni nogu... - veli fata.
- nemam ruku, ne mogu te klepat; nemam nogu, ne mogu pobjeć... - na to će gost.
- dobro - veli fata. a kakav si u krevetu?
- a što misliš kako sam pozvonio?

Nostalgije Bosanca u Jameriki, čemeriki ...
Stavio sam ovu nostalgiju na "Dijasporu", ali tamo izgleda nitko ne dolazi (?) pa sam je stavio medju viceve, jer može biti i vic, samo je malo poduži.

Nostalgije Bosanca u Jameriki, čemeriki ...

Trebalo bi ubijati prošlošt sa svakim danom što se gasi, izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim, što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života.
Uspomene i sjećanje me najviše jebu. Da nije njih, poslije ovih 7 godina provedenih ovdje, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i štedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj, pa sam požurio da ga javim staroj raji širom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zaključio da bi bilo najbolje da im svima kažem da ih više neću zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka i stara raja, a jebe me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj.
Ima u svakom zlu i malo dobra. Sve mi smeta.
Jebe me što mi je žena, kako je starija, sve sličnija svojoj mami. Jebe me što mi djeca neće u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna i Sarajevo i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrošio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mirno živjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to što mi nije žao para, a kad mi nije žao, vidim da ču još dugo ostati samo skoro Amerikanac.
Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam. Zato najradije šutim. Jebe se njih odakle sam ja.
Vručina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem već godinama. Od kad su zabranili pušenje u restoranima, jedem samo kući. Jebe me što ne mogu pušiti gdje ja hoću, a jebu me i cigare od kojih sve teže dišem.
Jebe me američka unutrašnja i vanjska politika. Jebu me američki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru. Jebu me crnci, Španci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to što više nemogu slušati ni našu muziku. Jebe me američka televizija, američki filmovi, a jebu me i naši novi filmovi koji su svi, kao ono, poučni.
Kad mi je teško i kad mi se skupi, idem trošit pare - kupovat. Tako se ovde prazni. Jebe me to što neznam drukčiji naćin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me što više ne pišem i što nemam motiva. Jebe me što osjećam da sam postao glup i što mislim da prije nisam bio. Možda me to najviše jebe.
Svoj stav više nemam. Izvlačim iz sjećanja ono što mi odgovara, pa pravim neke teze i zaključke. Jebe me rat u Bosni. Jebu me priče iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadašnji i prošli. Jebu me priče o herojima, lopovima i političarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me što ništa nije kao prije, što ni ja nisam kao prije, što mi nismo kao prije i jebe me to: ”nije”.
Budućnost, sadašnjost i prošlost me opako jebu. Gdje ću biti za godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me što ne znam gdje bi. Jebe me što mi se ne ide nazad u Bosnu i što mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadašnjost me razvaljuje, pomiješana sa prošlošću, a ova budućnost čeka iza čoška da prevagne.
Prije neki dan sam uselio u novu kuću. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kažu kako im se kuća svidja. U novoj kući imam i novi broj telefona. Dosad me još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu: “Ovo je vaš sretan dan, hoćete li novu kreditnu karticu”?
Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi što sve znaju, pa i telefone.
Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me špijuniranje svega što se kreće i živi, a tek da misli... Doduše jebu me i veliki računi za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapišu na komadić papira.
Jebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i škole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me što mi ne vjeruju kad im pričam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati. Jebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, neznam više ni sam. Jebe me nesvjesna laž i svjesna istina. Jebu me bivši gradjani i sadašnji papci. Jebu me njihove životne priče i istorija. Jebe me prostor bivše propale države, sa kojih su ti došli. Jebu me i zemlje koje su nas trale na tom prostoru.
Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemačka bez marke i Italija bez lire i Ponte Rosa. Jebu me i Rumunija i Bugarska koje će uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim našim izbjeglicama u njemu. Jebe me što Madjarska i dalje nema mora. Nogomet više ne znam gledati. Jebe me dosadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti. Jebu me i auto dileri u bijelim košuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha.
Američko školstvo me pravo jebe sa djecom koja uče 6 predmeta cijelu godinu, od kojih čak tri biraju po želji. To što je Zenica imala 3 kazališta i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema kazališta, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije čuo za čovjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes. Jebu me i američki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici. Jebe me i američko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to što me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe što i ne govorim engleski.
Jebe me što nema boema. Jebu me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji će ti do kraja života držat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplaćivali slijedećih 100 godina. Jebe me americki lažni moral i što k'o čovjek ne mogu vidjet' ženske gole sise na televiziji. Jebe me što moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise. Svjedno je.
Jebe me mafija jer je više nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pištoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.
Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i priča o Americi kao zemlji gdje možeš uspjeti. Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me priča o našim kamiondžijama što mlate lovu i pišaju u boce od Gatorada. Jebe me i priča o jednom našem što je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Jebu me ovi naši što hodaju u trenerkama i što voze Fordove Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, što ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2. Jebu me bosanska djeca što izmedju sebe pričaju engleski, bez akcenta.To što sam ja volio Mešu Selimovića me pravo jebe, kao i to što znam napamet puno toga što je on napisao. Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi, izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni čistog života. Dave se i osporavaju neprestano.
(autor nepoznat?)

- a što misliš kako sam pozvonio?
Ilirika, sva si vražja!

Nožem izrezao rođaku
lice u strahu od ustaša

ZADAR - U noći između utorka i srijede u prigradskom mjestu Crno pokraj Zadra Mirko Pucar (27) gotovo je ubijen na spavanju: na njega je nožem nasrnuo Lazar Lakić (30), izrezao ga po licu i zatim pobjegao. Lazar Lakić bio je te noći gost u obitelji Pucar, jer je Mirko, na kojega je nasrnuo nožem, njegov rođak. Motiv noćnog napada je strah Lazara Lakića da će ga "ustaše iz Crnoga ubiti".
Lazar Lakić je podrijetlom iz Crnog i kanadski je državljanin, gdje je njegov otac otišao prije četrdesetak godina. Prije nekog vremena Lazar je s ocem doputovao u Srbiju i tamo je boravio, a na povratku u Kanadu odlučili su se zaustaviti u mjestu Crno pokraj Zadra, gdje im žive brojni rođaci, ovdašnji Srbi.
— Lazar je odmah po dolasku u Crno izrazio strah da će ga tu ustaše zaklati. Tako nam je rekao. Kad smo se okupili oko stola da ručamo, rekao je da ne može jesti od straha, zbog ustaša koji su u okolnim kućama, doznajemo razvoj događaja u obiteljskoj kući Pucar u Crnome.
Potom je Lazar s ocem otišao prošetati mjestom, gdje su se javili susjedi. S njom je razgovarao samo otac, dok joj je Lazar rekao da ne mogu pričati jer on "govori samo srpski". Iako su mu objašnjavali da se mogu i ovako razumjeti, Lazar Lakić je ostao pri svome da će govoriti samo s onima koji govore srpski, a ne hrvatski.Kulminacija Lakićeva straha i pokušaj ubojstva dogodio se te iste večeri. Oko jedan sat u noći uzeo je nož, ušao u sobu svog rođaka Mirka Pucara i dok je ovaj spavao Lazar je na njega nasrnuo nožem, razrezavši mu lice. U napadu mu je iščašio i desno rame, a kad su se ukućani razbudili i skočili iz postelja, Lakić je pobjegao.
Započela je policijska blokada i potjera za Lakićem, krupnim čovjekom, teškim gotovo 150 kilograma i visokim dva metra. Oko tri sata noću pronađen je kako se skriva u obližnjem rasadniku "Magnolija". Ozlijeđenom Mirku Pucaru pružena je liječnička pomoć, a Lakića je policija odvela na Odjel psihijatrije zadarske Opće bolnice, odakle je u srijedu prebačen u Psihijatrijsku bolnicu na otoku Ugljanu.
Liječnica na Ugljanu nam je potvrdila da je Lakić u Crnome proživio paničan strah da će ga ustaše zaklati, zbog čega je tako psihotično reagirao i nožem nasrnuo na rođaka.

Pomirenje Srba i Hrvata?

Po prvi put su Srbi u Vancouveru navijali za Hrvatsku na utrci u biatlonu:

Fak Croatia, Fak Croatia...

ŠEST AFERA

Prva afera

Oženjen muškarac imao ljubavnicu.
Jednoga dana otišli su u njen stan i vodili ljubav cijelo poslijepodne.
Iscrpljeni, zaspali su i probudili se tek oko 8 navečer.
Muškarac se brzo obukao i zatražio od svoje ljubavnice da iznese njegove cipele van i zaprlja ih travom i prljavštinom.
Obuo je svoje cipele i pošao kući.
"Gde si bio cijeloga dana?" na vratima ga je dočekala žena.
"Ne mogu te lagati" odgovorio je on.
"Imam ljubavnicu i vodili smo ljubav cijelo popodne."
Ona je pogledala dolje u njegove cipele i rekla:
"Lažove jedan! Opet si igrao golf cijeli dan!"


Druga afera

Sredovječni par je imao dve kćeri, ali su uvijek razgovarali kako bi bilo lijepo imati i sina.
Odlučili su probati još jednom da dobiju sina.
Žena je zatrudnjela i rodila zdravo muško dijete.
Presretni otac pohitao je u rodilište da vidi svog novorođenog sina.
Kada je video najružnije dijete ikada, prestravio se.
Nema šanse da sam ja otac ovog nesretnog djeteta – rekao je ženi.
Pogledaj ove dvije preljepe djevojčice kojima sam roditelj!
Ti si švrljala iza mojih leđa!
Žena se osmjehnula i odgovorila:
'Ne ovoga puta!'

Treća afera

Grobar je radio kasno jedne noći.
Pripremao je tijelo gospodina Drljače, koji je trebao biti kremiran i ustanovio frapantnu činjenicu.
Drljača je imao najveći privatni dio tijela koji je ovaj ikada vidio!
'Izvinjavam se gospodine Drljača,' komentirao je grobar, 'Ne mogu dozvoliti da tako impresivan primjerak bude kremiran, to mora biti sačuvano za budućnost.'
Potom je odstranio cjenjeni primjerak, spakovao ga je u torbu i ponio kući.
'Imam nešto za pokazati, nećeš vjerovati svojim očima,' rekao je ženi otvarajući torbu.
'Gospodine Bože!' žena je uzviknula prestravljeno,
'Drljača je mrtav!'

Četvrta afera

Žena je bila u krevetu sa ljubavnikom kada je začula muža koji je ulazio u kuću.
'Požuri,' rekla je, 'stani u kut.'
Nauljila ga je bebi uljem i potom posula talkom.
'Ne miči se dok ti ne kažem,'
rekla je. 'Pretvaraj se da si kip.'
'Šta je ovo?' pitao je muž kada je ušao u prostoriju.
'To je kip,' odgovorila je.
'Petrovićka je kupila jedan, meni se svidjelo pa sam i ja nabavila sličan.'
Bez daljeg komentara otišli su u krevet na spavanje.
Oko 2 poslije ponoći, muž je izašao iz sobe i nedugo poslije se vratio sa pivom i sendvičem.
'Evo,' rekao je kipu, 'uzmi ovo.
Ja sam tako dva dana stajao kod Petrovića, mogao sam crknuti od gladi.'

Peta afera

Muškarac je ušao u bar i naručio pivu.
'Izvolite gospodine, to će biti 20 lipa.'
'Dvadeset lipa?' ponovio je čovjek.
Pogledao je u jelovnik i pitao:
'A koliko bi koštala bečka i butelja prošeka?'
'Kuna i 10,' odgovorio je barmen.
'Kuna i 10?' ponovio je čovjek.
'A hoćeš da mi reći gdje je vlasnik ovog restorana?'
Barmen ga je pogledao:
'Na katu, sa mojom ženom.'
Čovjek ga je upitao 'A šta radi gore sa tvojom ženom?
'Isto što i ja ovdje sa njegovim restoranom. '


Šesta afera

Jura je umirao a njegova žena je sjedila pored njega.
Pogledao je gore ka njoj i slabim glasom rekao:
'Moram ti nešto ispovijediti.'
'Nemoj se sada zamarati pričajući, ' odgovorila je ona.
'Ne,' insistirao je,
'Hoću umrijeti u miru.
Spavao sam sa tvojom sestrom, tvojom najboljom prijateljicom, njenom prijateljicom i tvojom majkom!'
'Znam,' odgovorila je,
'Sada se samo opusti i pusti da otrov djeluje.'

Ženin ljubavnik dolazi kući dok joj je suprug na poslu.
Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano,ugleda ih i sakrije se u garderobni ormar kako bi ih i dalje promatrao.
Ženin suprug također dolazi kući.
Ona strpa ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin već unutra.

Djecak: - Mračno je ovdje.

Muškarac: - Da, mračno je.

Dječak: - Imam nogometnu loptu.

Muškarac: - To je lijepo.

Djecak: - Želiš li je kupiti?

Muškarac: - Ne, hvala.

Dječak: - Moj tata je vani.

Muškarac: - OK, koliko?

Dječak: - 250 EUR


Nakon nekoliko sedmica muškarac i dječak se

ponovo susretnu u ormaru.


Dječak: - Mračno je ovdje.

Muškarac: - Da, mračno je.

Dječak: - Imam patike za nogomet.

Prisjećajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita: -Koliko?

Dječak: - 750 EUR

Muškarac uzdahne: - U redu.


Par dana kasnije, otac kaže sinu:

Uzmi loptu i patike idemo se igrati.

Dječak odgovori:

Ne mogu, prodao sam loptu i patike.

Otac upita: - Za koliko si ih prodao?

Dječak: - Za 1.000 EUR

Otac: - To je grozno , kako si mogao tako

opelješiti svoje prijatelje... to je puno više nego što te dvije

stvari stvarno vrijede!

Sad te vodim u crkvu da se ispovjediš!!!

Otac odvede sina u crkvu i u ispovjedaonicu pa

zatvori vrata.

Dječak: - Mračno je ovdje.

Pop: - Ne počinji mi opet s tim sranjem.

Sagradio pop crkvu, a njegov prvi susjed hodža, džamiju.

Pop podigne zvonik, hodža podigne minaret. Pop kupi BMW-a, hodža kupi BMW-a.

Jednog dana uzme pop vode i krene oprat auto.
Dok je prao auto vidi hodžu kako nosi motorku i pili auspuh na svojem BMW-u.


- Šta radiš pobogu? - upita ga pop

- Ako možeš ti svog krstit, mogu i ja svog obrezati!

Jes da je smješan, ali je malo nezgodan ovaj vic, pa to su naši prirodni saveznici!

Ne znam koliko je vic ne zgodan, ali može biti nezgodnije, ako se izgubi dio teritorija RH, zbog glupog i nepotrebnog prihvatanja "Arbitražnog rješavanja" graničnog spora sa Zlovenijom!

Zašto Bračanin ima ljubavnicu?

- štedi ženu

Na prijemnom ispitu na sarajevskoj Likovnoj Akademiji, pred kandidate su postavljene tri slike:
a) IZGOREN KRUH,
b) UTOPLJEN COVJEK i
c) TRUDNA ZENA.

Zadatak je bio pronaci (samo) dvije rijeci koje su karakteristicne za sve tri slike.
Ispit je polozila jedna jedina osoba, djevojka sa povecim trbuhom...



Napisala je: KASNO IZVADJEN...