Problem je kad u hrvatskim/bosanskim pjesmama promieniš nazive junaka ili im umjesto ikavice ubaciš ijekavicu. To je međuostalim radio krivotvoritelj Vuk Karadžić...

Kakav jad i beda od vađenja. Pa što onda Matica hrvatska nije objavila "nekrivotvorene" verzije. Nemoguće je da narodne pesme ne prežive, pogotovo ako je to navodno "krivotvorenje" bilo pre samo 150 godina. Nemoj da pokušavaš da lažeš, preglup si da bi to radio.

Koja je ovo razina mitomanije, srbi toliko vole dubrovačku književnost da je valjda svaki Srbin recitira ujutro i predvečer.

Kakve veze srpske srednjovekovne narodne pesme imaju sa Dubrovnikom? Ali kad smo već kod Dubrovnika, Ruđer Bošković jeste bio Srbin, a sami Dubrovčani, Srbi koji nisu prešli na pravoslavlje, jer nisu bili pod Nemanjićima. Danas su Hrvati, to niko ne spori, ali po poreklu, isto što i ovi iz istočne Hercegovine.

Šteta što nema razumnih i poštenih Hrvata da hrabro naprave iskorak iz gore priložene retorike, i kažu: ja ovu zbirku epskih pesama ne smatram svojim kulturnim nasleđem, to su srpske narodne pesme, ja sam Hrvat.

E pravo bi čoveku oprostio i što pripada narodu koji nam to sve radi, jer se od toga javno ogradio.

Talijani,gospodari Dubrovnika pisu svojim hrvatskim podanicima dvojezicna obavjestenja.
Na talijanskom i na srpskom da bi bolje razumjeli.
Sapienti sat

Dubrovnik veze sa srbijom nema, nikakve. Srba katolika nikada nije bilo kao ni Hrvata pravoslavaca, nas je vjera odredila.

Kako vas nije sramota tako lagati? Ruđer Bošković Srbin, budalaštine.

A dežurnim mitomanima poručujem samo ovo, Talijani u svojem rasizmu i šovinizmu i mržnji prema Hrvatima nisu se udostojili nazvati nas pravim imenom nego su uvijek pisali sclavi ( Slaveni ) i lingua sclava ( slavenski jezik). Kako ste vi od sclava dobili srbi stvarno me ne zanima ali to su falsifikati i izmišljotine raznih povampirenih velikosrba. Više ima veze Beograd s Mađarskom nego Dubrovnik sa Srbijom, pa ga nitko ne zove Mađarskim gradom.

Ne jednom sam izneo dokaze da srpsko ime postoji najmanje od 1. veka nove ere. Dakle, kako god to žabari zbrčkali u svom jeziku, iz kog kog razloga želeli da to zvuči pežorativno i uvredljivo (što više govori o njima), to može biti jedino eufemizam za Srbe. Nema pisanog pomena Slovena pre kasnog 5. veka nove ere.

Autizam vas dvojice hrvatskih ritera uopšte me ne zabavlja, ne dotiče i ne zanima. Ako imate utisak da se neko urotio protiv vas iznoseći činjenice, onda treba temeljno da preispitate svoje pozicije i uverenja.

Oh, and btw... Ruđer Bošković ne samo da je bio Srbin rimokatolik (po ocu), već je uvršten u prestižnih 100 najznamenitijih Srba, rame uz rame sa Teslom i Pupinom.

https://sr.wikipedia.org/sr-el/100_%D0% ... 0%B1%D0%B0

Cuj Bošković Srbin rimokatolik

Kad je bio u Beču 1757. godine, uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku Sedmogodišnjega rata i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im 'Božju pomoć' po starom hrvatskom običaju.
U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757. godine, opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojba. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »Eviva Haddick e i nostri Croati!«
Dok je živio u Parizu, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, te kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "Evo ih, moji hrabri Hrvati!"

Možete vi i Pavelića uvrstit u 100 najvećih Srba, to bez dokaza ništa ne znači.

Možete vi uvrstit njega gdje god želite to je povijesni falsifikat. Kao da Hrvati uvrste Goethea u svoju neku zbirku. Čisto ludilo.

Navedi izvor za pojedinosti iz života Ruđera Boškovića. Ako nemaš izvor, to su samo tvoje izmišljotine. Pavelić je srpski izrod i antisrbin, ali mu je poreklo na žalost takođe srpsko. Možda bi mogla da se napravi neslavna lista 100 najgorih Srba ikad. Ja je istini za volju ne bih sastavljao, ne fasciniraju me takve biografije. Na temi o ikavici obeležio sam jasno crvenim kako je Vuk Stefanović Karadžić popisao Bunjevce u svom Riječniku iz 1852. Tu spadaju i Pavelići, hercegovci.

Od pravih Srba je prema DAI ostala šaka jada koji su izbjegli u Hrvatsku, dok su Bugari okupirali Srbiju.

Nakon što su Hrvati porazili Bugare, šaka Srba se vraća u Srbiju, Bugari ih opet razbijaju i porobljavaju, pa onda sve okupira Bizant.

Onda Dukljani koji nisu desetkovani zauzimaju srpske prostore, otud i većina današnjih Srba.

Karadžić može popisat Bunjevce i ko Marsovce, to je nebitno, svi su oni veliki Hrvati
Antun Gustav Matoš, Ante Starčević, Mile Budak i mnogi drugi

Nego vratimo se na Boškovića. Po cemu je on Srbin?

Nije ih popisao po sopstvenom htenju, već onom što srpski narod u dinarskim krajevima pamti. A pamti mnogo...

A po čemu Bošković nije Srbin? Da si Italijan pa bi se imali cifrati oko čega. Ovako je jednostavno glupo, nema tebe i tvojih u toj priči.

Po tome što su svi Dubrovčani Hrvati i po pismu koje je pisao bratu. I po gore navednim njegovim citatima.
Po cemu je Srbin? Ko da ja kažem za nekog Nišliju iz 17 stoljeca npr da ovo je Hrvat pravoslavac pa ispao bi ko klaun neki. A tako se vaši ''intelektualci'' ponašaju.
Smiješni ste s tim svojatanjem Hrvata ali i hrvatske kulturne baštine i pokazujete time komplekse koji su meni osobno urnebesni.

Pa da vidimo to famozno pismo... Daj. Link or you stink.

Štokavski koji Srbi svojataju ne bi nikad ni došao do njih da nije bilo Hrvata.

Prva narječja koja nastaju su kajkavski u Panoniji i čakavski uz more, koji se širi prema unutrašnjosti i nakon nekog vremena na njega se nastavlja štokavski, u varijanti koja je praktički nastavak čakavskog.

Najkasnije štokavski stiže u Srbiju, gdje je crkvenoslavenski najduže u upotrebi, a prije štokavskog širiti se i počeli govori slični bugarskom.

E sad, kako je tko nazivao ta narječja koja su prodrla sa obale u unutrašnjost, to je drugo pitanje.

https://en.wikipedia.org/wiki/Orahov_Do

Selo odakle je Bošković porijeklom

Orahov_Do
In 1624 list of Fr. Blaz Gračanin mentions in village 19 Catholic houses and about 100 Catholics, 1639 in the list of Fr. Dominik Andrijasević village has 14 Catholic families. According to the Austro-Hungarian Census from 1879 in Orahov Dol lived only Catholics.


2013. godine, bio je sljedeći

ukupno: 151

Hrvati - 151

Suludo da mi moramo dokazivat za nekog Dubrovčanina da je bio Hrvat. Vi morate dokazat da je bio Srbin kad to tvrdite.
Nikad s vama na zelenu granu. Niste baš najnormalniji.

Zašto je suludo? Ako su ti papiri uredni, nema za koji moj da se čiftaš... Blagodarim za poveznicu, pregledaću dostupan sadržaj u toku sutrašnjeg dana, pa ću adekvatno odgovoriti, iako moram da zamerim što mi nisi naveo šta je u tim pismima (tačno, i gde) za tebe Corpus delicti njegovog navodnog hrvatstva. Ali dobro, snaćiću se.

Takođe apelujem na ozbiljnost i određeni nivo na temi, ovo nije Chat.

„Eviva Haddick e i nostri Croati!“, napisao je u Beču jezuit iliti isusovac Ruđer Bošković i pismo poslao u Dubrovnik bratu Baru, također isusovcu, emotivno mu opisujući vlastite susrete s hrvatskim vojnicima koji su u sklopu austrijskih postrojba odlazili u rat protiv Pruske.

https://narod.hr/kultura/marito-mihovil ... ubrovnikom

Srbi od sami sebe rade sprdnju od naroda. To će se generacije Srba koje dolaze stidjeti svojih nazovi intelektualaca. Dubrovnik je hrvatski grad u kojem je bilo nešto Srba, ali to su iznimke.

Čakavski govori su najarhaičniji.
Srpski su ionako bili polubugarski, bugari i dandanas svojataju torlake, a prije ww1 su i sve srpske staro istočnoštokavce.

Kajkavski nastaju iz sjevernočakavskih, poopćenjem nekih metatonija.
Iva Lukežić dijeli hrvatske govore na 2;
Sjeverne, kajkavske i polukajkavske(istočna i južna Slavonija, Posavina Srijem, to su kajkavsko-šćakavski)
Južne, čakavske i šćakavske...

Ovi južni su ikavski (oko Rijeke ekavski, a u Lici i sjeverno od zadra poluekavski) do rijeke Bosne i Neretve, poluikavski u istočnoj Hercegovini i jekavski u Vrhbosni i oko Dubrovnika...

Kasnije se šire novoštokavske isoglose (15.st), a šćakavski u Slavoniji i srednjoj Bosni se dodatno štokaviziraju...

Evo nekoliko primjera Karadžićevih krađa koje su odkrili hrvatski sakupljači narodnih pjesama:

Najgori primjer Vukove krađe jest pjesma ,,Hasanaginica'', koja je nastala u imotsko-vrgorskoj krajini.

Što se tiče krivotvorbi:

Ivan Zovko je zabilježio od nekog muslimana iz Gornjeg Vakufa pjesmu o Krešimir-kralju. Podpuno istu inačicu je našao u Vukovim izdanjima, ali umjesto Krešimir-kralj u Vuka je zabilježen Stevan ili Šćepan-kralj. (Ivan Zovko, Hrvatstvo u narodnoj predaji i običajima po Herceg-Bosni, Mostar, 1899.)

Mehmed-Dželaluddin Kurt oštro je napao Vuka radi uvrštavanja u srbske zbirke narodnih pjesama s muslimanskih područja. Tako Fatima i Meho postadoše Mara i Jovo.

Franjo Ksaver Kuhač je često sretao u narodu motiv:
,,Ko je junak i roda junačkog,
I junačke krvi i koljena.
Neka sutra na mezevo dođe.''

Kod Vuka se nalazi sliedeće:
,,Ko je Srbin i roda srpskoga
I od srpske krvi i koljena
Neka sutra na Kosovo dođe.''

O tome kako je Vuk većinom skupljao pjesme po Hrvatskoj i Bosni ajako malo po Srbiji, potvrđuje i Srbin Jovan Skerlić:
,,...ima dosta narodnih pesama na ekavskom i ikavskom narečju, za koje Karadžić u početku toga rada na sakupljanju nije ni znao, naročito mu nije bilo poznato narodno blago u isključivo ekavskim krajevima, u Staroj Srbiji i Maćedoniji''

U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757. godine, opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojba. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »Eviva Haddick e i nostri Croati!«

Izvori:
Marito Mihovil Letica: Bošković je samo Hrvat, Hrvatsko slovo, 27. siječnja 2012., str. 16.-17.
Hans Ullmaier, Rugjer Bošković je naš suvremenik Rugjer Boskovic je naš suvremenik, Hans Ullmaier, Vijenac, Broj 386 – 387, 18. prosinca 2008., ISSN 1330-2787 (pristupljeno 15. rujna 2011.)
Letica napućuje na Vladimir Varićak: Ulomak Boškovićeve korespondencije, Zagreb, 1911., str. 344.-346.