U nas isto kažu "dedo", a bliže sam Grudama, nego Ljubuškom.

Što se tiče ikavice, još jedna karta, malo detaljnija:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/s ... rjecja.jpg

No sve je to, kao što je već rečeno, povijest. Vrijeme učinilo svoje.

Često je zanimljivo slušati ljude koji su iz istog kraja, ali je razlika u naglasku i korišćenju ikavice ogromna. Tako jedna prijateljica, Hrvatica, iz okolice Travnika, govori teškim bosanskim naglaskom bez ikavice. Dok s druge strane radni kolega, Musliman, također iz Travnika, govori skoro kao netko sa Širokog. Bez ikakvog rastezanja. Naravno koristi ove novokomponirane bosanske riječi kao hefta, kahva, lahko, mehko, no odmah se primijeti da mu to nije prirodni govor. Ali kad se raspriča, tj. kad malo manje pazi na govor, često mu "izleti" ikavica... mliko, snig, svit...

Osobno ikavicu ne govorim. Osim kad znam ili primijetim da nekome smeta ikavica ili Hercegovina. Onda brstim ikavicu bez pardona... cviće, svića, proliće, doša san, bija san, radija, vidija, oklen, doklen, gori, doli... tako da me ni DEDO, pokoj mu duši, ne bi razumija
Neće meni niko prčit ikavicu

Zato se i raspitivam jer su ove karte već prošlost. Hrvati u BiH koji su nekoć velikom većinom govorili ikavicu sad je ne govore. Tribalo bi nešto napraviti u onim krajevima di se još more sačuvat (prava zapadna ercegovina :) ). Npr. tako da dica napišu i koji sastav u školi na ikavici, da im se ne usađuje stid zbog materinjeg govora od strane knjiški školovani i pseudoškolovani egzemplara, da ko Tomo s Radio Gruda i ostali krenu pičit radio emisije na ikavici, da se u običnom životu što češće koristi, a ne samo iz inata, jednostavno da se zna kako je to pravi zapadnoštokavski hrvatski govor koji direktno i tvrdo veže Hrvate s jedne i druge strane granice. Zapadna Hercegovina, Rama, Duvno, Dalmatinska zagora, Lika, Hrv. Primorje pod Velibitom i Velebit cili sve je to ista rvacka dinarska raca ljudi kojoj je krv njijova štokavska ikavica.

što se tiče ekavizama stvarno mi je to čudno za "dedu" (je li to dugačko e, "deeedo"?), kod nas u Imackom je did, ali postoje od starina ekavizmi ko "starešina", "cesta"....

Kod nas se i danas piči ikavica, staro mlado..osim onih odseljenih..

ne mogu ni zamislit ništa drugo osim ikavice..

deedo, tako nekako zvuči. definitvno nije tri e.

bome nisam niti ja čuo ikakvu ijekavicu.

iako sam fetivi kajkavac, čim priđem Kamensko mozak se prešalta na ikavicu. pa di ću didu ili babi reći da mi stavi mlijeko.

znači, ipak nije deedo

varenike, jok mlijeka :)

rekao sam već...u drugom licu je dedo, a u trećem did.

e to nikako da prokužim, jel varenika i naša ili je samo hercegovačka jer je moja baba Posušanka, a za vareniku sam od nje naučio.

Hm, ipak se moram malo ispraviti što se tiče upotrebe ikavice u govoru. Očito je neka vrsta, ajmo reći, poluikavice. Tu bi trebalo detaljnije analizirati, sve je to ipak podsvjesno, o tome se ne razmišlja. A malo kvari sliku što se u pismenom obilku koristi skoro isključivo ijekavica, pa se čini da prevladava. U govoru je pak uvijek na primjer "di si?", a nikad "gdje si?" (ili "đe si? ), pada snig, lito, mliko itd. S druge strane "svjetski", umjesto "svitski", "prijedlog" umjesto "pridlog", "rječnik", umjesto "ričnik" itd.
No po meni prava ikavica ima puno više karakteristika osim korištenja "i" umjesto "ije". Kao prvo tu su starinske riječi. Iljadu. Sjećam se jednog primjera (primira??) iz tadašnje jugo-škole kada je jedan (musliman! iz TG-a) zaradio keca, jer je rekao "pivac" (pijetao). Izbio pravi đumbus, čak su i roditelji dolazili u obranu sina i rekli "to se u nas tako kaže!".
I na kraju glagoli. Iđen (znače idem, iden=jedem), vidin, bija san, doša san, tija, vidija...

Znači za potpunu ikavicu treba puno toga više od jednostavne zamjene "ije" za "i".

Ikavica nije jedinstvena. Ti si naveo jednu od karakteristika južne ikavice, a to su t.zv. adriatizmi.

Što se išlo više na siver pa i Slavoniju, govorilo se vidim umisto vidin, bio umisto bi(j)a, htio umisto (h)ti(j)a .

Sve to spada u promine štokavskih govora koje su se dogodile prid kraj sridnjeg vika (promine skupova vs u sv, jt - jd u tj - dj ... završno l u o i a, ter jošter nike naglasne promine kada je došlo do formiranja novoštokavskih govora čime su se oni udaljili od hrvatskog čakavskog i kajkavskog jezika.

Isto tako triba naglasiti da je bilo i iznimaka u refleksu staroga jata i da on nije bio uvik doslidan. Čakavski govori su baš takvi, ima ih od ikavskih do ekavskih plus mišancije razne.

Uzmi i ovaj avatar od mene.

Je l' mene to ide??

Evo nešto tebi za dušu.

http://www.youtube.com/watch?v=cCF858N01ho

Ikavica je refleks jata i malo šire raširena pojava nego nas zanima trenutno. A mi zapravo pričamo o zapadnom novoštokavskom ikavskom dijalektu koji je karijeru počeo na području od Cetine do Stoca i od Bijakove do Rame, da bi se kasnije raširijo daleko na zapad (Lika, Velebit, Vinodolski, Lič) i sjever (Bihać, Bačka, Posavina). Širili su ga Bunjevci, Vlaji, Arvaćani, dakle dinarski Hrvati katolici i muslimani koji su živili skupa s njima, a kasnije se povukli u zapadnu Bosnu.

kod nas nema to..bija, vidija, ...

To je bliže moru, prvi linija u kontaktu s čakavcima. Recimo u Makarskoj je bija, pija, srija a u Imotskom bijo, pijo, srijo. No u Imotskome je oša, poša, doša, a u TG čini mi se ošo, pošo, došo. Ili se varam. :)

Malo prave jercegovačke ikavice, milina je i čitat i slušat.

I tako je to išlo z dida na unuka, z babe na unuku, dok je đava samo ponekad i priko fikenda poviriva vamo. Ali otkad je zasijo i dropijo među nas, sve se zabacilo, išestilo i uneredilo. Počeli smo uvozit i imena. Di š sinu nadit ime Ambroža ili ćeri Anđa, Bog te maza! Ljudi će se smijat, šalat i maskarit. Ili, ne daj Bože, Andra. E, ali Andrijana – to je brte puno lišpe. Mali kaže da se najviše uvozi iz Talijanske, Španske i Ingleske. Eto me okrićite brez struje na ražnju, ako je ijedan Talijan ili Španac da svom ditetu ime Gabro, Boškan ili Ruža. Što bi, ta nije manit. Šta će ti ime ako u njemu ima imalo oni čšćžđljnj?
Nikad nisan čujo da bi neko zapiva gangu

Neću, majko, Jercegovca Jerku,
Čini mi se da je manit zerku.

Kad to žrvnja i krklja po ustin, oće ti zube polo-mit. Pa su čeljad počela jamljat lipa i kratka imena, ma šta ću ti reć – tope se u ustin ko bonbone pesto pet sa crton: Lana, Nika, Lara, Mia, Ema, Vran, Ma-teo, Leon.
Nema, bolan, današnji svit vrimena zvat dicu s imenin koja su se otegla ko srpsko Virovanje. Dok ja izustin „Ba-zi-nu-ša!”, jaja u tavi zagore. Emu prija izgovoriš nego okon trepneš. Undan, ta nova imena lipo čut, slažu se kako got okreneš:

Jučer ja i komšinica Lana
Cili dan smo čuvali ajvana

Kako se ovo „Lana” lipo sklanja s „ajvana”! Moglo bi se i uz remuniku pivat; št udi što Lana na-nosi na srnino tele. Eto i Ana je kratko i lipo, ali mu se nešto ne da.

http://imoart.hr/portal/iskonice.html

kod nas je oša, poša, doša..ali možda mi nismo referentni jer smo malo dalje od TG..pod Zavelim planinom Roško Polje..moguće da je gore od TG na "o" zato ih mi i zovemo Bosančerosima..

Stara ljubuška ikavica (sjeverna sela) bi bila isti tekst: Nešto sitno drukčije.


I tako je to išlo z dida na unuka, z babe na unuku, dok je đava (viraun) samo ponekad i priko vikenda poviriva vamo. Ali otkad je zasija i uniša među nas, sve se zabacilo, pošundralo i izvitroperilo. Počeli smo uvozit i imena. Di š sinu nadit ime Ambroža ili šćeri Anđa, Bog te maza! Ljudi će se smijat, šalat i rugat. Ili, ne daj Bože, Andra. E, ali Andrijana – to je brte puno lipše. Mali kaže da se najviše uvozi iz Italije, Španije i Engleske. Eto me okrićite brez struje na ražnju, ako je ijedan Talijan ili Španac da svom ditetu ime Gabro, Boškan ili Ruža. Što bi, ta nije manit. Šta će ti ime ako u njeme ima imalo oni čšćžđljnj?
Nikad nisan čuja da bi neko zapiva gangu

Neću, majko, Ercegovca Jerku,
Čini mi se da je manit zerku.

Kad to žvrnja i krklja po ustin, oće ti zube polomit. Pa su čeljad počela jamljat lipa i kratka imena, ma šta ću ti reć – tope se u ustin ko bombone pesto pet s crton: Lana, Nika, Lara, Mia, Ema, Vran, Ma-teo, Leon.
Nema, bolan, današnji svit vrimena zvat dicu s imenim koja su se otegla ko srpsko Virovanje. Dok ja izustin „Ba-zi-nu-ša!”, jaja u tavi zagore. Emu prija izgovoriš nego okon trepneš. Undana, ta nova imena lipo čut, slažu se kako got okreneš:

Jučer ja i komšinica Lana
Cili dan smo čuvali ajvana

Kako se ovo „Lana” lipo sklanja s „ajvana”! Moglo bi se i uz armoniku pivat; šta udi što Lana nanosi na srnino tele. Eto i Ana je kratko i lipo, ali mu se nešto ne dade.

H nikad ne prelazi u j na početku riječi, nego se uvijek gubi.
Particip perfekta muškog roda je na ija, a ne na ijo.
Neke riječi ja ovdje ne poznam i ne čujem često, pa sam ih zamijenio češćim.
često se slovo lj zna zamijeniti samo sa j, ali nije pravilo.

Nešto tipično bi bilo:






"Vrane je sidija na dvoru kuće. Vrime je bilo lipo, sunce je već bivalo visoko na podne. Sridina je petog miseca, kad je najlipšena sidit vanka, grijat se na suncu i vidit zeru svita.
Valja brte ovo malo svitla i vedrine, zimus se kiša nije ustavljala, mislija je u sebi.
A i vazda bi u ovo doba neko ispri kuće prolazija. Dan je produljija do kasno, a rađa doli u polju je uvelike počela.

- Vrane, vakat ti je pustit kokoši, nek ispasu malo tude u prosincu. Lipša će im posli jaja bit.
Mara je provirila sa vrata kujine, držeć se livon rukon za šteku od vrata, a drugon praveć čvor na marami oko glave, po ko zna koji put danas.
- Nudera je vire ti Isukrstove. Pa taman sam sija. Nije tolke itnje, ta nije šećer u vodu pa.
- Ma mislila san, sad je vrime, jerbo će posli još više zavrućit. Ko će se undana nakanit.

Vrane promrlja nešto u se, namršti obrve i zadubi se u daljinu, ne mareć oće'l Mara više išta reć. Vrata od kujine su se zatvorila, a on je nastavija tako sidit.
U daljini u polju je vrvilo od ljudi, ponekad bi se začuja žamor sve gori do sela i miša se sa reskin zvukon Stankeline freze, koji je dolazija tamo negdi od Ivankovića kuća.
Još dalje priko ograda i lazina se vidila Butorovica, koja se ko ukras nadvila nad cilim krajem i s druge strane brda - skrivala grad Ljubuški.

Sad ne kužim. Ako je oša, poša, doša... kako se onda govori bija i vidija? Bio i vidio? Ovo jedno na a, o ovo drugo na o?

Ovo što Mate kaže ima logike. Hercegovci (i Dalmatinci) su u Posavinu i Slavoniju donijeli ikavicu, ali se vremenom izmiješali s domicilnim stanovništvom i ostalim doseljenicima. Tako i Ličani u Cazinskom kraju. Najvjerojatnije se ta sjeverna granica izvorne ikavice i nalazi tu negdje kod Zavelima.
Nisam siguran, ali nekako mi se čini da su ikavci ujedno i jedini koji znaju (svi) razlikovati č i ć?

Zar je u Imotskom fikend? Ja se sjećam babe, koja čini mi se nikad u životu nije izgovorila f. Sve sa hv i f je išlo na v... znači ne hvala ili fala, nego vala... Verdo umjesto Ferdo... pa čak Valjen Isus, umjesto Hvaljen, odnosno Faljen.
A i Tuđman je bio Vranje.

Umjesto F je išlo V ili P. (Vrane i Pilip )
H na početku riječi se uvijek izostavlja. Ne prelazi u J ili nešto drugo.

Kod nas u TG općini se u dijelu prema Posušju i dijelu uz jezero govori na a(otiša ,doša, reka), a u djelu uz grad i sjeverno i istočno govorio na o!
Zanimljivo je i to da čak i u ovim dijelovima na "a" ako je u blizini muslimansko selo da tu Hrvati govore na o(Prisoje i ovi prema Posušju uz Omeroviće)!
Inače se na "a" završava iza suglasnika a na "o" iza samoglasnika(bio, uzeo, stavio), mislim da je to razlika između dalmatinskog i hercegovačkog "a"!

"j" umisto "h" na početku se nekad govori nekad ne govori kako di i kako kad. Mogu nać i jedne i druge primjere. Cili dijalekt je zapadno novoštokvsko ikavski, i popriličito je homogen kad se uzme veliki prostor na kom obitava (Ljubuški, Rama, Posavia, Bačka, Lika, Primorje, Lič), a razlog je što su sve to ljudi koji su izbjegli prije 400g ( i dalje) s ovog područja i nosil svoj govor sa sobom, no unutar sebe se dili na razne mikrodijalekte. Recimo postoji imocko-vrbaški dijalekt (on je po svoj prilici centralni i najarhaičniji jerbo čuva glasovnu skupunu šć u sebi koju je naslidijo od starog šćakavskog koji je bio sličniji današnjem čakavskom nego ovaj novoštokavski s novijim prominama), a opet taj imocko-vrbaški ima unutar sebe imotsko-bekijski (imocki, posušje, grude - stara Imota), dok se opet taj dili na zapadni (Zagvozd, Grabovac...), sridnji (Krivodol, Vir...) i istočni dio ( Grude....). Svugdi ima poneka razlika. Čak od sela do sela postoje razlike, od kuće do kuće reklo bi se.

ovaj tekst iz iskonica di se spominje "f" nije imocki nego širokobriški i autorski te se referira na nedavna vrimena kad je već bilo promina.


Vrlo zanimljivo predavanje imao je Ante Kraljević kojhi je predstavio jedinstveno djelo na ovim područjima „Ikavski ričnik" koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Prema autorovim riječima, u Ričniku je zastupljeno ukupno 12 tisuća riječi i pojmova, a za svaku od njih dano je iscrpno objašnjenje. Kraljević je govorio i o granicama pružanja ikavice u Bosni i Hercegovini, napominjući kako je ta granica dosta fleksibilna, a objasnio je po kojem je kriteriju neka riječ dobila mjesto u Ričniku. Spomenuo je i djela pojedinih autora od kojih je uzimao pojedine riječi, pa su se u Ričniku, uz one riječi koje je čuo od svojih kazivača i sakupljača, našle riječi iz djela fra Petra Bakule, Petra Miloša, Marka Dragića, Frane Vukoje i drugih. Na koncu je pročitao jednu od svojih priča iz zbirke „Iskonice" sa suvremenom tematikom kupovine ispita na fakultetima i gastajbaterskom životu.

http://caportal.info/index.php?option=com_content&view=article&id=296:humski-dani-poezije-trei-ikavski-skup-u-okviru-knjievne-manifestacije-humski-dani-poezijeq-sino-je-u-galeriji-kraljice-katarine-u-hrvatskome-domu-hercega-stjepana-kosae-odran-trei-ikavski-skupq-koji-su-zajedno-organizirali-odjel-za-hrvatski-je&catid=5:kultura&Itemid=7

evo jedan pripiv pisme s talijanskog na imocki :)

sonet talijanskog pjesnika Giuseppea Gioachina Bellija (Rim, 1791 – Rim, 1863) u prepjevu Mate Marasa:

Ruke k sebi, govno prigriza


Ajme, budalaša! Svaki put me šćine.
Guzica mi nije slama da se drpa,
nego mlado meso; neman ni kombine,
sve što nosin to je malo litnji' krpa.

Labrcaj šta oćeš, da san vaka-naka,
ali ruke k sebi. Stoj, da nisi rišća!
Po napasnin rukan pozna' ćeš divljaka,
a tvoji su nokti gori nego klišća.

Vice, stani, kad ti kažen, stani, Vice!
Nazad! Ako si mekotu begenisa,
ajde pripipavat guzove u Ice.

Pušćaj, zvirota! Iskopa' ću ti oko!
Urazumi se, dok nisi ovarisa.
Bože me slobodi! Vrat slomijo, stoko!