Martina Mlinarević: Ja i Baja Sopta nažalost ne dijelimo isti krevet

A povodljiva, borgovska raja grakne s oduševljenjem jer je konačno pronašla uzroke fašistoiteta u mojoj krvi. Naravno, pod Baja se misli na generalski izdanak ove širokobriješke loze, a ne na neku proljetnu živuljku s pet nogu koja napada trešnje u cvatu.

piše: Martina Mlinarević-Sopta l Poskok.info

Iako je nadaleko čuvena i glasovita šarmantnost dotičnog gospodina, ja i Baja Sopta nažalost, ne dijelimo isti krevet. Jedina moja poveznica s njim je lik njegova dobrog, starog oca koji mom ćuki uspe vode, u prolazu nakon duge šetnje. Simpatičan dedo, zavarao bi svojom normalnošću i prosječnog Ćovjeka za državu.

Pronalazak zajedničkih, a nepostojećih dodirnih točaka između mene i generala, personifikacija je stvarnosti falsifikata koja se proizvodi u sarajevskoj, političkoj nedođiji.

Svjedoci smo vremena koje plodnosnije nego bilo koja tvornica tekstila na svijetu, pegla etikete po potiljku svih neistomišljenika Lagumdžijina uvrnutog poretka svemira.

Ali kuhajući begovu čorbu u tom kazanu idiotluka, “tristo hiljada Valtera” nisu računali na ovoliku izdržljivost pokusnih kunića nad kojima treniraju zakon jačega.

Po mjerilima mahale, nepoželjni Hrvati su svi oni koji osjećaju da im se iz začaranih, sdp-ovskih krugova osporava pravo na dignitet. Koji, da prostiš, još imaju muda to javno i reći. Koji se okupljaju oko šovinističkih portala Poskoka, Dnevnika ili HercegBosne.

I šta im god uradiš, i koliko god ih poniziš, oni neće da se odsele, oni svoj život vide samo i jedino u Bosni i Hercegovini, oni nalaze snagu da prorone more nebuloza i pošalju još jedan odjeb pokušaju institucionalnog umrtvljivanja pojma – Hrvat.

S druge pak strane, u još jednoj epopeji Bakirdana u osam, mogli smo svjedočiti kako izgleda poželjan Hrvat kad bi ga konstruirala lego-tvornica malog čarobnjaka Zlatka. To je Hrvat iz serije proizvođača zvanog kretenoidni zubar Jurišić.

Primjerice, general s kojim pogotovo ne želim imati ništa, a koji je sa jumbo plakata mjesecima prijetio gustim obrvama i kažiprstom koji govori – neću izdat ja (Živko Budimir), materemi i ćaćemi i svih mi na nebesima! Istim kažiprstom izdaje već na prvoj sjednici skupštine HNŽ-a priklanjajući se svojim koalicijskim partnerima, a kontra naroda.

Hrvat je to koji se busa znakovljem mračne prošlosti i podignutom rukom „za dom spremni” i kao takav je potpuno legitimni sudionik građanske platforme u budućem sazivu vlasti. U kvazimodernoj Bosni i Hercegovini. Koja će se lafo približavati Europi. Drugačija i divna. Očišćena od nacionalnog. Prosperitetna i sva u zlatu.

Naravno, jer tu su i Lijanovići, gospodarski mozak buduće utopijske vlade. Nadam se da će Sarajevu u miraz donijeti miomirise bačenih crkotina s Visoke Glavice, kao i da će što prije u maniri švicarskih siredžija poticajima izbušiti rupe u državnom proračunu, na način na koji se to sustavno radilo u Zapadnohercegovačkoj županiji.

Ove i ovakve miševe, kojima na nesreću u osobnim iskaznicama piše da su rođeni po lokalitetima jednog ponosnog Posušja ili Širokog Brijega, Zlajini magični praško-brisači šmirglaju u državnike novog kova. Pred vascijelim federalnim auditorijem predstavljaju ih kao relevantne i uvažene sudionike nebulozne koalicije.

Ne smetaju im odjednom njihove četvrtaste, hercegovačke glave. Ni činjenica da su s fašistoidnog kamenjara. Ponikli u provincijskim okvirima drače i ovaca. Jok ba. Jer oni su legitimni. Iako im ni vlastita mater više neće udijeliti glasa na papiriću.

Hipokrizija ovog cirkusa ponekad poprima uistinu čudnovate obrise. U spektaklu kojeg živimo „grobarima Bosne i Hercegovine” (oh, kako to humano i antifašistiĆki zvuči) nazivaju se ljudi koji uviđaju svu apsurdnost gore pobrojanih elemenata. Veliki umovi i pisci regiona, a zapravo sisači para iz fonda koji naleti (jer guzica ne pita, a oči su gladne) obrušavaju se na svaki intelektualni istup iz te kolotečine, proglašavaju svaki bunt kontra sdp-debilizma nacionalističkim, pripadnike hrvatskog i srpskog naroda taocima torova (obožavana riječ koja još uvijek postoji samo u frustriranim glavama čaršijaša), a osobama iz bošnjačkih redova koje ne toleriraju nakupljene gomile laži i Zlatkovu demagogiju, pripisuje se nemilosrdna izdaja Bosne.

Nemoguća je hajka nad imenima novinarstva koja su oduvijek bila alfa i omega tog zanata sada tako oskrnavljenog u ovoj zemlji. Prepoznati silovanje koje se vrši nad Hrvatima, automatski ih klasificira u obožavatelje Dodikovog djela ili čekače na ključeve od stanova koje im je obećao Čović.

Kod „gradžana” zapravo ne postoji nešto što se zove ljudska čast
Oni u svojim pilećim, čegevarskim mozgovima ne mogu shvatiti da neki ljudi zaista govore iz pozicije čovjeka, a da im to nije samo riječ koju prostituiraju po plakatima pred izbore i kasnije pljuju na nju svim silama, jer su im „čovjeci” obezbjedili fotelje i hajmo sad mrš.

Tim i takvim klaunovima najteže pada što se budi kritična masa koja u sebi ima i dovoljno ponosa i empatije. Koja može spremno i bez ustezanja pobrojati sve minuse i prazne hale Dragana sokolastog Čovića, ali će i stajati iza njega jer je izborima potvrđeni legitimni predstavnik hrvatskog naroda. Ekipa kod koje nema Pavelićevih slika kao kod seljačkog-građanina Jurišića, jer su odavno raskrstili s prošlošću (i onom davnom i onom nedavnom) i zanima ih samo budućnost. Budućnost u normalno uređenoj Bosni i Hercegovini.

U kojoj se neće gušiti prava jednog naroda, u kojoj Srbi neće biti četnički saveznici samo zato jer im je dosta na isti način kao i nama, u kojoj bošnjački mladi intelektualci ili novinari neće biti ugnjetavani od zatupljenih masa, samo zato jer uviđaju licemjerni besmisao koji nas vodi u krizu neviđenih razmjera, a sve zbog Zlatkove arogantnosti.

Osobe koja je u najkraćem mogućem roku pokazala da bi uspješno mogla voditi samo klub umirovljenika, igrača cile-pole ispred haustora. I to samo i jedino ako bi on imao najljepše i najbolje sličice u gradu! I babu Zumretu. Iako ona po nepisanoj rotaciji kvarta ovu zimu za grijanje pod dekom pripada Hrvatu s trećeg kata. Ne jebe to Zlatka puno. Naći će on već nekog zubara ili generala da popuni nacionalnu kvotu. Baju Soptu – nikada.

Sjećam se nekog takmičenja gimnazija u vrijeme kada je Martina vodila onu 'obrazovnu' emisiju na Face TV.

I došla gimnazija iz Širokog na debatu u Sarajevo. Sarajevski gimnazijalci su ih uzeli. Martina ušla na HB s nickom Grude_78. Nikad više izlijevanja žuči nisam vidjela po djeci od odrasle osobe kao tada.
Bukvalno ženi pjena na usta curila ja mislim. Nema koje pogrde nije osula. Kako sarajevska sredina odgaja da u startu postaneš fašistički nastrojen i slične bljuvotine.
A onda oplela po toj širokobriježanskoj djeci. Jer nisu otpor pružili i došli nepripremljeni.
Pa onda djevojčice išle po prodavnicama. Logično.

Stvarno je bilo ogavno to čitati. I na kraju uboga provincijalka opet završi u okrilju tog istog Sarajeva. I pod zaštitom.

Ali prosto joj bilo opet :) mi smo ljudi velike duše.

E, onda nista.
Ako je pisala fasisticke pamflete iz uvjerenja, onda joj halalimo.

Kao neko ko je citao njene bljuvotine, samo mogu reci da jer Martina bila bolesna i prije karcinoma.

Meni Martina ne treba, to mi govore i gornja i donja glava. A zaboli me neka stvar koliko je ljudi "prati"...

Kao prvo, Šušnjar nije odbijen zbog diplome, već zbog svog šovinističkog jezika. Njegovo imenovanje je zaustavljeno upravo zbog peticija koje su pokrenute protiv njega kao urednika "Poskoka".

Kao drugo, ništa manje licemjernije, Mlinarevićka je cijelo vrijeme tvrdila da ima diplomu, čak nije ni spominjala da nema završen fakultet, te da nije u mogućnosti je dostaviti zbog "egzila" u Sarajevo. Kasnije se ispostavilo, i to unutrašnjom kontrolom u Ministarstvu, ne samo da Mlinarevićka nema diplomu, već da je lagala, i to godinama, o svojoj stručnoj spremi.

Razlika je u tome da je Šušnjar - zbog pritiska javnosti dobio odbijenicu, a Mlinarević ispala heroina u sarajevskoj javnosti, iako je na guzove dobila mjesto u Pragu. I ne samo to, već je prekršen i Pravilnik o zapošljavanju kadrova u diplomatiji po pitanju iste.

Šušnjar i Martina su od dva "Poskok" brata - djeca.

Ona se prešaltala na vrijeme, i to je već poznato zbog koga i zbog čega, a Šušnjar i dalje tambura onako kako je navikao i nema te terapije odvikavanja koja ga može spasiti.

Damage is done, but...

Primjetim da su i neki portali, tradicionalno naklonjeni Martini, počeli preispitivati vlastita uvjerenja, pa prenose tekstove sa Prometeja.

Martina je u književnoj sferi ono što je u političkoj Komšić - populista. Crpi svoju medijsku veličinu iz naivaca koji konzumiraju njene para-književne proizvode i još ih masno plaćaju. Njenog "Huzura" platiš isto kao i Steinbeckove "Plodove gnjeva" - 30 km. Niđe veze.

Realno gledano, upravo je medijsko Sarajevo kumovalo ovakoj komšićevskoj Martini i dalo joj krila. Upravo po onoj staroj narodnoj - neka komšiji crkne krava ili ti neka ovi po Grudama, Širokom i Ljubuškom crknu od zavisti.
Martinu su blagosiljale kockaste glave od sarajevski kolumnista, provincijski kulturträgeri istih književnih i moralnih vrijednosti kao i ona, politički establišment koji se u kulturu razumije koliko i Mara u kriv qrac. Zato smo tu i gdje jesmo.

Kada jedan Puhalo, Bursać, sa jedne strane, kao i gotova sva sarajevska kulturno-politička krema, sa druge strane, imaju konsenzus oko jednog ovakvog promašaja, onda možemo hladne glave zaključiti da je smog manja opasnost po ovdašnje građane od njihovog licemjereja.

Na stranu Poskok. Zirdumov obračun sa Martinom je lične prirode. Koje to bolje zna od njega? Možda ti?
Na stranu to što jepostalo degutantno za čitati, te što će Zirdum iskopati i posljednji Martinin post kako bi dokazao kako je licemjerna, ali na niske strasti se svede sve kada je u pitanju goli interes.

Šarčevićev Prometej je od počatka ukazivao argumentovano na propuste po pitanju imenovanja bez neke priče u stilu "vidi mu glave" ili čeprkajući po njenom privatnom životu.

** No links **.nija je, baš suprotno, bio jedan od portala koji je bio glavni promotor fb statusa Mlinarevićke.

Ubrzo će doći i vrijeme kada će se i "glavni prokrovitelji", tipa Klixa, početi pitati o mnogo čemu što se uopšte ne uklapa u javni image dotične.

Ne znam zašto je ljudima, poput tebe, priznati da je Martina najobičniji manipulant. Ako to tvrde njeni najbliži, po čemu si ti onda relevantan?

Gađenje prema njoj je kao gađenje prema pedofilima, to treba biti univerzalno i drago mi je što su se prvi put hrvatski, srpski i muslimanski studenti složili oko nečega.

Hajde mogu razumjeti ako muslimani žele nam napakostiti ali moraju savladati jak osjećaj gađenja pa ne znam uopće isplati li se.