"Lepa sela lepa gore" nije ratni film, već više životno-situacioni sa elementima komedije.

Svakakao LSLG je filmčina za ovo, uz dužno poštovanje

Nije ni ovo ratni film već trash parada.

Podsjetio me na Bud Spencera

A Ilija Terrence Hill, štima

(Sad tek razumijem onu scenu kad se penje uz brdo oklizne se padne i udari glavom od kamen i nastavi kao da ništa nije bilo )

[



To je nešto na tragu srpske mitologije - biranje nebeske umjesto zemaljske Srbije. U ovom slučaju , biranje smrti i osvete umjesto života. Ne znam jeste li primjetili, selo odakle su glavni junaci se zove Kosovo.
Ali ne slažem se da je majka trebala pričekati jer to počinje nekoliko dana prije Oluje pa nije znala ni da će ista početi ni kada će rat biti završen.

Dakako da je Braco profiter teško mogao dobiti takvu dojavu. On je očito dobio dojavu da sutra počinje Oluja što objašnjava veliku žurbu u kojoj je krenuo. On je krenuo tim putem jer se htio sresti sa Borom i Dževadom, a koji su ga trebali prebaciti preko granica u Vojvodinu. Tko zna konim putovima. Jedino logičko objašnjenje bi bilo da je dan prije Oluje njemu bilo nemoguće legalno preći granice ( prema RS pa onda prema Srbiji.)

Lepa sela... nije ratni film.?

LoLić.

Meni je on najači i najzanimljiviji lik u filmu.

Braco profiter kao i svaki negativac ili antiheroj sebe iskupljuje i katarzu doživljava tragedijom tj smrću kćerke što je simbolički prikazano "krštenjem" u onoj kaljuži u kojoj on odbacuje sve materijalno.
Mada realno on ni prije nije neki pravi negativac već više nešto u stilu seronje iz susjedstva. Ipak je on pomogao dječaku na samom početku filma a i kasnije je pomagao Iljinoj obitelji, htio ih povesti sa sobom preko Bore i Dzevada.

Sada saam pokašao da odgledam taj film, ne ide. Takva patetika, izvještačenost nepodnošljivi su za iole normalnog čovjeka.
A kada se sjetimo legendarnih srpskih filmova i glumaca iz osamdesetih.
Sada probili su svako dno u svim aspektima svog društva

Hvala Bogu pa su naši prestali radit takve cringe filmove sad rade samo sumorne negledljive drame. Srbi su svoju filmsku industriju srozali i sad se samo sramote oće to kad se politika umiša.

Ima šlauf pa mu ne mogu ništa.

Produkcija bi bila top da su su snimali na autentičniji lokacijama .
U Republici Srpskj npr -

Zašto bi pobili babe, kada su babe bile na našoj strani?!

Nakon proboja, krećemo se u koloni kroz neko selo i babe se naslonile na ogradu, gledaju nas i viču: "Pomoz Bog djeco! Pomoz Bog djeco!".

Da li je i za ovaj filmski uradak štogod uplatilo Obuljenkino ministarstvo "kulture" i HAVC?

Uz duzno postovanje prema nevinim zrtvama "Oluje", pitam se stvarno do kad se nasi narodcici misle medjusobno gadjati zlocinima i zrtvama. Triest godina prodje a jos uvijek identitetska politika u prvom redu a ne dizanje zivotnog standarda i socijalne teme..ustvari ono sto je bitno za bistvovanje svakog pojedinca na tim prelijepim prostorima.

Nisam jos nacisto da li je to do tih naroda ili je zaista samo jednostavan recept politickih elita koji na taj nacin skrecu paznju sa vlastitih neuspjeha. Tesko za reci. Kad vidim forum, onda bih rekao da je to do tih naroda i da su ljudi jednostavno stoka, kao sto rece Dzoni Stulic prije no sto je napustio te prostore, ali nekako ne mogu da svarim da bas vecina ljudi moze biti tako pokvarena, ili bolje reci sludjena.

A sta ce islamisti nego bit sluđeni takva je to ideologija.

Mi u EU smo krenuli dalje marginalno se bavimo ratom, kad slavimo dan pobjede i to je to.

Naši rade one depresivne, nema radnje, nema ništa, glavni glumac sirotan masne kose, puši, pije, luta, usporen je, škrt na riječima, ali kad priča ljut je i suje, ženski lik je unezvjeren, sjeban život, nema kučeta ni mačeta, ne zna bi li bila s tim likom ili ne, može li bolje, plače, odlazi pa se vraća, muškog ništa ne jebe. Jedno se ipak na kraju ubije i kraj.

Dok sam bio mladji, pogotovo iz perspektive "dijaspore", tj. nekog ko je neposredno pogodjen ratom ali ga je ipak uspio izbjeci (bio sam dijete), sam te zajebancije odozdo znao upijati. Sve u zelji da shvatim sta se tu desavalo i sta je sve to ustvari bilo.

Kupovao novine, od onog sranja Ljiljana, preko Dana, pa cak do cetnickih "Pogleda". Citao knjige, gledao dokumentarce i naravno sve te filmove.

U medjuvremenu mi se sve to toliko zgadilo, da ne kazem dosadilo, da sam ovu "Aidu" pregledao za nepunih 5 minuta. I to samo zato sto je stajala kao prijedlog na Amazon Prime-u. Dakle samo na preskoke od scene do scene..tu i tamo stao na pola minute i to je to. I to je jos i filmcina za ovo sranje o "Oluji". Mislim da ni nevine zrtve "Oluje", koliko god da ona bila oslobadjajuci akt za Hrvate i najveci dio Bosnjaka, nisu zasluzile ovakav shund.

Onaj film od Andjeline Dzoli nisam gledao duze od 3 minute. Ustvari se cudim kako to ikom moze jos biti zanimljivo i ne cudim se omladini sto je poludila na turbofolk i provode kad im je alternativa koja im se nudi OVO.

Prestao sam biti filmofil odavno, no ne razumijem tu fascinaciju srpskim filmovima 80ih (ni bilo kojim iz jugoslavenske kinematografije bilo kad.).

Ti navodno značajni filmovi su samo balkanska verzija čeških iz 60-70ih, s dodatnim elementom klauniranja, kreveljenja i burgijanja.

Kad je na TV nekad bio "Maratonci trče počasni krug", nisam izdržao više od 15-20 minuta zbog dosade- sve karikaturalna stilizacija i kreveljenje. Čak je moja pokojna majka rekla: Kakva je ovo glupost, pa Srbi u to doba, ako su bili pod nečijim utjecajem, to je bila francuska kultura. Ove gluparije s Amerikancima nemaju veze ni s čim.

Da napišem nešto što sam i prije, a da ne bude dugačko.
Estetik Woelflin je rekao odavno: Fim je slikovnica života za nepismene- i bio je u pravu.

Odgledavši ne znam koliko filmovi, jasno vidim- ne ću ići u razglabanja:

* filmovi brzo stare zbog promjena tehnologije i ukusa

* klasici su sad teško gledljivi, uz napor- npr. Hitchcock, Bunuel, a jedino možda Bergman ostaje živ u nekim djelima

* niz tzv. kultnih filmova je ili regionalan ili teško gledljiv- Građanim kane, Casablanca

* u zadnjih možda 30-40 g., svi su filmovi amerikanizirani po jeziku, glumi, kameri, prekidima scena, muzici ...i potpuno se, čak u ambicioznijima, izgubilo autorstvo. Dok lako možete prepoznati filmove Fellinija, Bergmana, Leonea, ...ovi od Nolana ili bilo kog drugoh su isti, mogao ih je raditi bilo koji režiser. Nema nikakve individualnosti u filmotvortsvu.

* nakon većih iskustva s tom vrstom- svaki film je više ili manje dosadan. Kao npr. znanstvena fantastika u literaturi nakon 25. Ako tko čita znan fan s 30, 40, 50...taj je retardiran.

Tu se mogu pogledati samo isječci ili parodije, ostalo je gubljenje vremena.

Ista špranca .
U Aidi Srbi zločinci , u Olulji svi Hrvati Ustaše .

Razlika je izmedju "Srbi zlocinci" i "Svi Srbi zlocinci".

To sto neki, a nadam se da ne spadas u njih - nisi dugo na forumu, ne mogu da prihvate cinjenicu da su najveci dio zlocina pocinili pojedinci iz redova srpskog naroda, je stvar kolektivno psiholoske prirode. Ja ne krivim "sve Srbe" niti "Srbe per se".

No, kao sto rekoh, nisam pogledao ni jedan od tih filmova kako valja, tako da ne zelim ulaziti u rasprave o detaljima. Radje cu po deseti put pogledati Bitku na Neretvi iako je radjena u nekritickom duhu socrealizma, nego te novotarije izrasle na grobovima balkanskih etnovjerskih plemena.

naravno da nije, to što se dešava tokom rata ne znači da je ratni film

film se fokusira na razvoju likova i njihovim dijalozima, a rat je samo situacija u kojoj su se zadesili

Još uvek gledate naše filmove po bioskopima, dok mi ne znamo nijedan HR film. Po tome se bar ništa nije promenilo

ja se ne sjećam kad je bio neki srpski fulm u kinu kod nas

Poslednji je bio Južni Vetar i bio je jedno vrem gledaniji od vaši filmova .