I?

Neki osvrt?

Kako podnosiš čitanje eknjiga? Meni je to neuporedivo s papirnima, jednostavno ne mogu. Ili imaš neki čitač?

I, da li si ti stvarna osoba ili neki ministrov bot? :) Neka inkarnacija onoga... kako se zove... mirva?

Moram da priznam da, iako nekad naravno razočarate, nekad bogme i impresionirate svojim postovima :)

U svoje vrijeme knjiga nije bila hvaljena od strane kritičara, no popularnost joj je porasla osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, te ponovno u prvom desetljeću 21. stoljeća, kada je, nakon što ju je na engleski preveo Michael Biggins, nadahnula autore računalne igre Assassins Creed.

Bartol je roman počeo pisati ranih 1930-ih godina u Parizu. Tamo je sreo slovenskog književnog kritičara Josipa Vidmara, koji ga je upoznao s pričom o Hasanu-i Sabahu. Dodatan poticaj za roman bio je atentat na jugoslavenskog kralja Aleksandra I. od strane hrvatskih i bugarskih radikalnih nacionalista, kojeg je navodno potakla talijanska fašistička vlada. Kada je prvi put objavljen, roman je bio sarkastično posvećen Benitu Mussoliniju.

Glavna poruka romana jest: Ništa nije istinito, sve je dopušteno.

Roman govori o perzijskoj tvrđavi zvanoj Alamut, gdje vođa sekte ismajlija, Hasan ibn as-Sabah skuplja vojsku za napad na Seldžučko carstvo, koje je zaposjelo Iran. U tvrđavu se, potaknut željama obitelji, zaputi mladi ibn Tahir, koji je kasnije izabran u četu najsposobnijih i najubojitijih vojnika, fedaija. Kroz njihov trening i obrazovanje, naučeni su dati vlastiti život za ispunjenje svojih naredbi. Ukoliko poginu, rečeno im je da odlaze u raj, gdje će uživati u jelu, piću, obilju i ženama. U to svi vjeruju, jer ih Hasan omami hašišem, te ih u nesvijesti premjesti u kraljevske vrtove iza tvrđave, koje je dao urediti prema svojem opisu raja. Fedaiji tako vjeruju da je sam Alah podario moć Hasanu da ih u zaslužen čas pošalje u nebesa. Među njima i djevojkama u vrtu se razviju ljubavne veze, koje Hasan, naravno, iskorištava. Da bi seldžučki vojnici spoznali njegovu moć, naređuje jednom od fedaija da se baci s tornja. Ovaj, vjerujući da će se tako vratiti svojoj dragoj u raju, to učini sa smješkom. Ibn Tahira, najsposobnijeg fedaija, Hasan pošalje ubiti Nizama al-Mulka, sultanovog vezira, koji ga je u prošlosti izdao. Kada ibn Tahir izvrši zapovijed, vezir mu pred smrt otkrije istinu o Hasanovim planovima, na što se ibn Tahir zaputi natrag u Alamut, odlučivši ubiti Hasana. Hasan ga primi i otkrije mu pravi smisao svojeg nauka – ništa nije istinito, sve je dozvoljeno. Potom ga pusti i otpremi ga da putuje po svijetu. Drugi fedai ubije sultana, država se raspadne, te počne rat za prijestolje. Hasan se zatvara u toranj, gdje do smrti radi i zapovijeda ismailijama preko svojih vjernih daija, važnih vjerskih i vojnih časnika.

Sabrana djela Dostojevskog... po treći put u životu. :) Svakih 10 godina, taman kada zaboravim većinu radnje. Samo mi "Zapisi iz podzemlja" nikako ne izlaze u glave, zbog nečega sam ih dobro zapamtio.

Kažu da se knjiga čita tri puta (naravno ne svaka). Prvi puta kada si mlađi nego što je bio pisac dok je pisao tu knjigu; drugi puta kada imaš kodina koliko i on u to vreme; i treći puta kada pređeš njegove godne.

"Idiot" mi je najsnažnije delo i često se vraćam na fragmente, a "Zapise iz podzemlja" doživljavam na sličan način i čini mi se da uvek nešto iznova izdvojim kao naročito.

Sabrana djela Dostojevskog... po treći put u životu. :) Svakih 10 godina, taman kada zaboravim većinu radnje. Samo mi "Zapisi iz podzemlja" nikako ne izlaze u glave, zbog nečega sam ih dobro zapamtio.

Cijela kolekcija mi je ostala od pokojnog djeda. Muslimani su mu opljačkali cijelu kuću, isčupali i instalacije iz zidova, ali nekim čudom ostavili ove knjige...
Glupo, ako nisu neki čitači mogli su prodati u antikvarijatu za bar 50-100 maraka.

Posle "Sto godina samoće", svi latinoamerički pisci mi liče jedan na drugog, svi furaju isti fazon... đe si Koeljo, nisam te prepoznao...