da, leću spremam, ali rijetko (djeca, heh..)
i onaj ječam, pšenicu, što li... geršlo (?)
to mi je super

Moji jedu uglavnom sve, dresirala sam ih.
Najviše vole spanać i ćufte.

najautohtonije jilo cili dinarida je

janjak na ražnju

gastroelitisti, pobornici sushija, vegetarijanci i kulinarski kulturnjaci mogu se zgražati nad "barbarstvom" i "(ne)kulturom žderanja", no štovatelji janjetine sada imaju jak, argumentiran odgovor na te kritike. Naime, prof. dr. Zdenko Brusić, jedan od hrvatskih i europskih arheoloških autoriteta, nakon dugogodišnjih istraživanja znanstveno je dokazao da je mlada janjetina pečena na ražnju u našim krajevima brand već najmanje 8000 godina! Pripremanje janjetine na ražnju ili ispod peke, dakle na ta dva najjednostavnija načina, milenijska je tradicija ovog područja, naš najstariji gastrobrand, ma koliko neki s ironijom ili posprdno govorili o 'primitivnim' običajima s naših 'epskih prostora'.

Pripremanje janjetine na ražnju ili ispod peke, dakle na ta dva najjednostavnija načina, milenijska je tradicija ovog područja. Možemo koliko hoćemo s ironijom ili posprdno govoriti o 'primitivnim' običajima s naših 'epskih prostora', o našem čovjeku kojemu iz usta viri 'papršnjak', ali činjenica je da nemamo ni boljeg jela, ni dulje kuharske tradicije, ni starijeg gastrobranda od janca na ražnju. Za to nema nikakvih dvojbi jer smo tijekom novijih arheoloških istraživanja došli do nepobitnih dokaza i dragocjenih podataka o vrsti i načinu prehrane naših davnih i manje davnih predaka - istaknuo je prof. dr. Zdenko Brusić, jedan od hrvatskih i europskih arheoloških autoriteta.

još od pridilirkini vrimena

dok tog lava ne probam, za mene je janje kralj životinja!

gango moja ko te je donijo
škutor mate đava ga odnijo

Ma je bogaremi donese me vrcon da vas priupitan ko sve u jercergovini ide žabe, rake i spuže? :)

triba mi to za neka moja interna gastroetnološka istraživanja

u jercegovini žabe jedem ja, to je sigurno. ali, jede ih većina. u mojoj tijaljini ih jedu svi.
rake su počeli jesti od neke godine, a ja, pogađaš, oduvik.
spuže jede malo tko, ja nikako. ali ih znam lipo spremit.
kako smo divlji i primitivni škutori, jedemo i jednu rijetko viđenu na tanjurima poslasticu, a to su - ježevi
samo se ne mogu sitit koji su ukusniji, oni špicastog ili oni prasećeg nosa

ma daj!!!!!!

ne voliš ist spuže????

je li to zato što su balavi????

ma jok. nije mene stra' tih balavih. neš ti zavrnut im vratom za čas.

inače, ako cijenjeno čitateljstvo nije znalo, bale od spuža su prirodni antibiotik i/ili antiseptik. pa vi gledajte kako ćete ih žvakat i oćete li ispljunit ako vam se čini ljigavo

nemoj pisat ovtopik, nego daj der onu ricetu za pečenje janjaca.

ricetu?

pa prosto ko .... važol :)

naprije janje dovabiš meketanjem, unda ga malo pomiluješ po leđima, pa mu ako triba i zubima prigrizeš vrat, pa ga skineš (odereš), unda nabiješ na ražanj, vrtiš nit primalo nit pridugo jerbo moraš pazit da se ne prisuši, nit prisporo nit pribrzo da ne bi zagorijo ili odletijo s ražnja, plesneš par put po guzici i poližeš ruku (pošto je sama guzica privruća pa bi moga oprljat jezik), još dok je na ražnju pojideš ono šta valja (opek , rep), na kraju skineš janjka s ražnja i grickaš dok je još topal. Ma prava ekstaza.

hahaha pa nisam te pitala to... nego kako janjca ispeć i pojist

evo ti ga sad:

http://imoart.hr/portal/index.php?optio ... etail&id=5

nu ti nje, da evo ga meni

ma evo ga tebi i to na baterije :

http://www.youtube.com/watch?v=zlB_ra4uRxE

Pa valjda ima jednostavniji nacin da sredis janjca od pregrizanja vrata zubima?
A zna neko sto sve ide u bosanski lonac?

dobro zboriš, uvik mi se pod zub uvuče pramen vune pa ga nikako isčupat

http://www.coolinarika.com/recept/pravi-bosanski-lonac



A di mi je Ilirka? Ništa mi se ne jide od kako je nema.

evo me, moj matane.
ovaj lonac mi se ne čini loš...

danas sam našla nešto zanimljivo, prvi put za to čujem, radi se o slastici, pa ako tko zna više o tome, bilo bi mi drago. to je nešto što bi moglo parirati dubrovačkim ušećerenim bademima i arancinima (ušećerena korica naranče), a ovo dvoje je postalo brand.

Slatkiš od grožđa
U sezoni berbe grožđa, tzv. "trganja" Hercegovke spremaju jedinstven slatkiš od svježeg, tek ocijeđenog grožđanog soka, koji se ukuhavanjem s brašnom (u novije vrijeme škrobnim brašnom) pretvara u masu sličnu želeu te se u tanjurima oblikuje u diskove debljine 1 cm. Nazivi hrane u Hercegovini uvijek su pomalo čudni, tako se ovaj tvrdi žele naziva ćupter. Ćupter se služi narezan na duge trakice uz orahe, bademe i suhe smokve te nezaobilaznu rakiju lozovaču.

ako tko zna za ovo, možda da napiše detalje koji nisu spomenuti, a mogli bi poslužiti kao preciznije smjernice za izradu ovog slatkiša.

evo i cijelog teksta:

Gastronomski akvarel o Hercegovini

Tu u Hercegovini, gdje čovjek kamenu krade zemlju, gdje ljeti ispucana zemlja vapi za vodom, sve je nekako posebno naglašeno. I priroda i ljudi i vino.

Gastronomski akvarel o Hercegovini jednostavno je najbolje započeti s krvlju Hercegovine - njenim izvrsnim vinima. Južno od Mostara, uz obale Neretve, prostiru se vinogradi koji se zapadno od Neretve šire na visoravni Brotnja, produžuju put Međugorja, sve do zaleđa Jadranskog mora. Tu, gdje čovjek kamenu krade zemlju, gdje ljeti ispucana zemlja vapi za vodom, sve je nekako posebno naglašeno. I priroda i ljudi i vino. Pomalo surovi kraj i na prvi dojam i ljudi su samo odraz povijesnih stanovnika, od drevnih ilirskih plemena, Rimljana pa do današnjih stanovnika.

Poznata vina
Hercegovačka vina ŽILAVKA i BLATINA spadaju među najkvalitetnija vina na svijetu, najviše zahvaljujući hercegovačkoj mediteranskoj klimi i reljefu. Ovo područje nalazi se pod direktnim utjecajem Jadranskog mora. Veliki je tu broj sunčanih dana. Mostar ima 2290 sunčanih sati, a južna Hercegovina je još sunčanija te spada u najsunčanije krajeve u Europi. Zbog svega toga vinogradarstvo ovdje ima tisućljetnu tradiciju. O tome svjedoče mnogi povijesni arheološki spomenici još iz rimskog doba na kojima nalazimo uklesane listove vinove loze i grozdova. Prve zapise o hercegovačkim vinima nalazimo u srednjem vijeku u Povelji bosanskog kralja Tvrtka iz 1353. godine, koji kazuje kako je sa svojom pratnjom pio u Suhoj - danas Čitluku, izvrsno hercegovačko vino.

Posebno treba istaknuti zanimljivu neobičnost i jedinstvenu pojavu u svijetu: poznato Kameno vino. Ime je dobilo jer cijela plantaža vinograda niče iz čistog kamena, s minijaturnim primjesima zemlje. Na taj način ova neobično otporna loza crpi vodu kap po kap iz kamena. Ovakav odnos sorti i položaj vinograda koji je neprestano izložen toplom hercegovačkom suncu, bili su temelj za nebrojene nagrade Kamenom vinu. Kameno vino je svijetložuto-zelene boje, kristalne bistroće s 12% alkohola i ubraja se među vina najvišeg ranga. Ohlađeno na 10°C izvrsno prija uz jela od ribe, jela od pečenog i kuhanog mesa, kao i uz razne nareske i paprikaše.

Slatkiš od grožđa
U sezoni berbe grožđa, tzv. "trganja" Hercegovke spremaju jedinstven slatkiš od svježeg, tek ocijeđenog grožđanog soka, koji se ukuhavanjem s brašnom (u novije vrijeme škrobnim brašnom) pretvara u masu sličnu želeu te se u tanjurima oblikuje u diskove debljine 1 cm. Nazivi hrane u Hercegovini uvijek su pomalo čudni, tako se ovaj tvrdi žele naziva ćupter. Ćupter se služi narezan na duge trakice uz orahe, bademe i suhe smokve te nezaobilaznu rakiju lozovaču.

Aromatične trave, med i rakija...
A vrelina hercegovačkog krajolika vrlo često krije pravu ljekarnu. Polja mirišu neizmjerno intenzivnim mirisom cmilja, kadulje, vrijeska, gospine trave, divlje mente, bosiljka i još mnogih ljekovitih trava. Nije ni čudo što su brojni hercegovački travari stekli svjetsku slavu i izliječili brojne ljude. Takvi mirisi idealni su za privlačenje pozornosti pčela. Medari u Hercegovini proizvode, osim meda, razne ljekovite pripravke, propolis i razne kombinacije trava, meda i rakije. Tako da je bio logički slijed kako će rakija Medovača postati jedan od specijaliteta.
Hercegovina obiluje i šipkom (koji je jako otporna biljka), od kojeg se spravlja ukusan i izuzetno zdrav sirup, bogat vitaminom C.

Šetnja hercegovačkim krajem
No, nije Hercegovina samo krš, golet i ljute trave. Samo malo sjevernije nalazi se planina Čvrsnica sa svojim vrhom visokim 2000 m. Samo 1 sat vožnje iz vreline Međugorja, preplavljenog turistima i hodočasnicima iz cijeloga svijeta, naći ćete se u zelenoj oazi planinskog Blidinjeg jezera, netaknutim šumama pripadajućeg nacionalnog parka te ako se tamo zateknete u ljeto, sjest ćete na livadu i berući oko sebe, bez da se dižete, nabrati punu staklenku šumskih jagoda. Rastu neobično velike i neobično gusto, da uz par koraka već naberete više nego što možete pojesti.

Maline i borovnice skrivene su nešto dalje u šumi, ali obilnost ništa ne zaostaje za jagodama. Planinski krumpir, sir iz mijeha i kajmak ne mogu se usporediti s onim iz nizina. Stoga je tu nekoliko restorana s tradicionalnom kuhinjom, uz obavezan početak s uštipcima, pršutom i sirom. Ako se u Hercegovini zateknete u zimi, Kupres i Blidinje nude dva izvrsno opremljena skijališta sa ski liftovima, hotelima, bazenima i svim suvremenim sadržajima koja nameću svjetski standardi. Kuprešaci će se pohvaliti svojim sirom, ali pošto su smješteni na sjeveru Hercegovine, rakija će ovog puta biti šljivovica. U susjednoj Ramskoj općini čak imaju i Sajam šljive i proizvoda od šljive.

Iz planinske sjeverne Hercegovine spustimo se (možda raftingom koji je jako popularan u gornjem toku Neretve ;) ) niz zelenu rijeku ponovo na jug. Prvo ćemo zastati u Mostaru, najvećem i stolnom gradu Hercegovačko-neretvanske županije. (Inače se Hercegovina u federaciji sastoji od Hercegovačko-neretvanske i Zapadno-hercegovačke županije, a prostire se i velikim dijelom Republike Srpske u kojoj su nadaleko poznati Nevesinjski kajmak i razne kvalitetne vrste meda.)

Mostar je priča za sebe. Prve trešnje dozrijevaju upravo tu. Uz rijeku se uzgaja i uspijeva gotovo sve, dok se u starom gradu oko Staroga mosta, mogu kušati razni specijaliteti s utjecajem turske kuhinje. Dolma je možda najznačajnije mostarsko jelo (paprike, tikvice, luk ili rajčica punjeni smjesom od mesa i riže). A poznati japrak u vinovoj lozi, gdje drugdje probati, već tamo gdje ima vinove loze u izobilju.
Krenimo dalje niz vrludavu rijeku, i zastanimo u plodnoj dolini oko Čapljine. Limun, mandarine, breskve, marelice, bademi, sigurno bude izvrsne ideje za slastice. A zelena salata, "prasa" (poriluk) i mladi luk iz ovog vodom bogatog područja, nezamjenjivi su. Na daleko je poznata Čapljinska zelena pijaca, a krenete li prema Gabeli, ili od Ljubuškog prema Čapljini, u nekoliko restorana oduševit ćete se specijalitetima od žabljih kraka i jegulje koji se spremaju, vjerojatno na isti način kao kod starih Grka i Rimljana čije ostatke naselja nailazimo upravo u Mogorjelu i Gabeli. Ne treba zaboraviti niti prirodni rezervat Hutovo blato gdje možete otići na izvrstan foto-safari.

Jedini BiH grad na moru u svom zaljevu krije mnoge školjke, te vam ne treba biti teško spustiti se do Neuma na prstace ili kamenice. Ovisno o afinitetima i osobnom moralu, jer prstaci ovdje još nisu zabranjeni, pa ako vas ne peče savijest, probajte ih makar par komada spremljenih na buzaru.

Najznačajnija tradicionalna jela Hercegovine:

Pura s kiselinom (palenta gusto ukuhana, kiselo mlijeko ponekad obogaćeno istopljenim maslom i bijelim lukom, tzv. lučinica)
Raštika (gusta čorba od raštike, suhog mesa, geršla ili riže i krumpira)
Divlje zelje (divlje zelje, sprema se na isti način kao raštika)
Janjetina ispod sača (peke) ili s ražnja
Japrak i dolma
Riblji brudet (riječna riba, morska riba, služi se uz puru)
Uštipci (Hercegovački uštipci se prave od gustog tijesta, i duguljasti se lijevaju na vruće ulje. Trebaju izgledati kao stopala i ne smiju se napuhati kao peksimeti, već moraju biti tanki i hrskavi. Tajna je u dodavanju rakije u tijesto, a služe se uz pršut i sir.)
Kuke (divlje povijene šparoge, spremaju se svježe nasjeckane na salatu ili kao omlet s jajima. Važno je da se ne kuhaju jer tako gube vitamine. Prave šparoge nisu omiljene u Hercegovini i nazivaju se "Zmijske kuke".)
Izlivač (uzljevača, izljevač itd... krumpir, luk i smjesa brašna i vode, papar i sol... izlijeva se u veću tepsiju kako bi bio tanak i hrskav. Služi se s kiselim mlijekom, mlaćenicom ili jogurtom)
Starinski žuti kolač (Recepti variraju, ali je jako bitno da se pravi od domaćih jaja i posipa šećerom u prahu, ponekad se dodaju grožđice, orasi ili suhe smokve).

Ma sad će tebi tvoj Mate sve odma reć. :)

Ćupter je moja baba pravila ovako:
Najprije bi ukuvala mast (mošt) upola, dakle od 10 litara dobila bi 5 tako da se slador još više poveća. Ne bi se dodava šećer jer je tako bilo dovoljno slatko. A valjda nekad davno šećera nije ni bilo. U vrili mošt bi se onda lagano dodavalo šeničeno brašno, e sad koliko točno ne znam. Valjda toliko da dovoljno zgusne. Onda bi se gusta tekućina ulivala u kalupe i sušila na zraku. Ovako napravljeni ćupteri bili su bogme potvrdi i mogli su dugo stat.

Danas se to spremanje zakompliciralo kako bi postali mekaniji, ukusniji, raznolikiji i valjda svak ima neku svoju ricetu.

moj matane, pripa'neš li se ti nekad koliko si pametan?

danas se vjerojatno radi sa škrobnim brašnom, gustinom. takav bi vjerojatno mogao biti i mekši i izdašniji. nešto kao rahatlokum.
ja sam, iskreno, prvi put čula za taj ćupter. vjerojatno zato što je kod nas bilo malo vina (polje plivalo, loze loše), pa bilo grijota to radit od mošta..
to ću na jesen probat napravit.

Je lipa moja mogu ti reć da se baš pripadnem. Nekad toliko mislim, mislim, mislim pa mi mozak uskuva i sve kroz uši para pišći. Userem se od stra ko grlica.

Boza je drevno piće koje originalno potječe iz Mezopotamije prije 8-9 tisuća godina. S vojnim osvajanjima Turci su prenijeli ovo piće na Balkan pod imenom boza. Ime dolazi od perzijskog buze što znači proso.

Potrebno:

- 5 l vode
- 1 kg šeæera.
- 600 gr kukuruznog brašna
- 3 dkg kvasca

Priprema:

Kukuruzno brašno preliti toplom vodom i ostaviti jedan dan da odstoji. Sutradan se kuva oko 2 sata uz povremeno mešanje. Kada se ohladi doda se kvasac. Zatim ostaviti da stoji još jedan dan. Sledeæi dan procediti i dodati šeæer. Dobro izmešati dok se šeæer ne istopi.
Èuvati u frižideru.

popiješ to i nedilju dana ne tribaš ništa u kljun ubacit

Kaj fakat? To je onda super za djetu. Ali mi recept ne izgleda nesto, palenta, kvasac i secer.

mislim da ima nešto u tom odležavanju u vodi.. .kukuruzno brašno vjerojatno lagano fermentira, a onda se doda još i kvasac da ubrza, pa šećer... ono, lagana al-cohola...
kad se sve zbroji, kalorija na pretek. ne bih rekla da je baš dobro za djetu..

Veliš drevno piće iz Mezopotamije i donili ga Turci. A odakle im šećer i kukuruz?


Ili je ipak bilo od prosa. :)

pa novija verzija boze je vlajda od kukuruza. ma ko bi to pio...

evo se i ameri mezopotamizirali... http://www.bozausa.com/