Dragi Bog ga čuva.

Teško, ateist je Ateist.

Čuva On i svoje bebače ateiste.

Onda se džaba molite.

Nije ništa džaba, sve ima svoje.

Nisam više uvjereni ateist, ali moderatori odbijaju promijeniti ime.

Samo ti putuj Ateista. Jednom se zivi. Pusti gerijatriju i njihovo kukumavkanje.

Nemam putno osiguranje, nisam bio u Hrvatskoj od 26. travnja 2024., a zasigurno ću doći u ožujku 2026., budući da istječe kartica. Osiguranje automatski istječe tri mjeseca nakon otkaza, tako da je davno isteklo, a ništa mi se ozbiljno loše nigdje nije dogodilo. Imao sam rane na nogama nekoliko dana nakon što su mi u Ayia Napi bile propale tene. Tada sam kupio šlape, ali ne mogu ja koji brzo pješačim svakog dana puno kilometara nositi šlape. Vremenska crta pokazuje u prosjeku 25 km dnevno pješačenja u kolovozu, 15 km u rujnu, a puno mobitel nije ni zabilježio jer je bio isključen, odložen ili nepovezan s internetom. Dok sam bio bos ili u šlapama stvorile su se rane koje su danima privlačile muhe, kupnjom tena i čarapa u Limassolu problem je nestao. U zadnjih par tjedana kako nosim čarape i tene, a imam pristup kupki i tušu u smještaju, problem rana na stopalima je eliminiran. Zacijelile su.

Autobus od Pafosa do zračne luke je veoma jeftin, čak možda samo dva eura, ali treba podići gotovinu u tu svrhu. Na Malti je aerodrom, prema Google-u, udaljen 7.5 km od centra Vallete. Mogu platiti prijevoz, a mogu čak i pješačiti. Malta je kao stvorena za pješačenje. Cipar je skoro velik kao Kosovo, a Malta je država manja od hrvatskog otoka Hvara. Skoro sasvim je lišena šume, dugo je naseljena, malteške megalitičke strukture su starije od egipatskih piramida. Tri glavna otoka. Malta, Gozo i Comino. Glavni otok 27 km dug i do 15 km širok, na malom prostoru živi oko 600 000 ljudi, jedna od najgušće naseljenih zemalja svijeta. Tu mogu skoro sve obilaziti pješke, jer su sva naselja krcata čudesnom arhitekturom, moćnim zidinama i velebnim crkvama. Najmanja sela imaju velike i monumentalne crkve.

Koliko vidim na aplikaciji Booking, svi smještajni objekti su skupi, jedino dvije četvrti nasuprot centra Vallete imaju nekoliko jeftinih hostela. 19-25 eura za noć, slično kao tu u Pafosu. Isključivo četvrti St. Julian's i Sliema.

Bio sam na desecima hrvatskih otoka, te na nekoliko sredozemnih. Sardinija, Korzika, Cipar. Davno na samom početku ovog putovanja, u Napulju sam se nećkao ići na Sardiniju i Korziku ili na Siciliju i Maltu. Odabrao sam ovo prvo, tako da Malta slučajno dolazi na red 17-18 mjeseci kasnije. Još prije koji tjedan sam razmišljao o Egiptu nakon Cipra, pa o povratku u Tursku pa obilasku Armenije, Gruzije i Azerbajdžana. Pa možda Doha ili Dubai. Pa sam već bio čvrsto uvjeren kako idem u Jordan, kad vidjeh kako povoljnih aviokarata ima. Pa onda razmišljao o Grčkoj, letovi iz Pafosa za Atenu, Rodos, Mikonos, Khaniju na Kreti. Na kraju ispade Malta, jer sam ubo jeftin let (60 eura s prtljagom, bez prtljage bi bilo 20) već 22. listopada. To je ta nesputana sloboda, bit pustolovine je da nema striktnog plana. Ništa se sa sigurnošću ne zna unaprijed. Išao sam u agenciju ne znajući hoću li kupiti kartu za Atenu, Mikonos, Amman ili Valletu. Sreća nije u odredištu, nego u putovanju. Kamo god otišao, ne ćeš pogriješiti, bitno je ići. Ljepote svijeta su beskrajne. Svaka zemlja je predivna na svoj jedinstven način. To nije floskula nego živa istina.

Čuo sam od vlasnice hostela da na Mikonos ide puno homoseksualaca. Možda dobro da nisam odabrao, iako sam bio u nekim mjestima koja vrve njima, poput Puerto Vallarte u Meksiku. Oni sami po sebi nisu opasni niti ih ciljano izbjegavam, ali grubo mi ih je i gadno vidjeti. U Velikoj Britaniji me je zadesila njihova povorka i u Cardiffu i u Belfastu.

Najljepši sredozemni otok na kojem sam bio je Sardinija, zbog zelenila i čarolije mjesta Capo Caccia, a krasna je i zelena Korzika. Na Cipru sam proveo čak sedam tjedana i prevladavaju riječi hvale, stvarno mi se sviđa i puno toga lijepoga se dogodilo, dva milijuna mačaka imponira. Neki dan mi kaže žena ciparskog podrijetla, koja je došla iz Engleske živjeti na Cipar, kako ona brine i svakodnevno donosi hranu za 140 mačaka u Pafosu! Mačke su bića koja mi je uvijek drago vidjeti i maziti. Glavna mana Cipra nedostatak šume, a Malta je još oskudnija, ali zato oduševljava poviješću i arhitekturom. Meni najdraži naš otok je Lastovo, a nešto najljepše što sam ikad vidio otočna država Novi Zeland. Priroda kao da si Alisa u zemlji čudesa!

Vraćam se u katolički svijet, od vožnje iz Bratislave, preko Budimpešte do Sibiua, pretežno sam boravio među pravoslavcima, muslimanima i ateistima komunistima (Tiraspol, Transnistrija). Zadnja većinski katolička država koju sam obilazio je bila Slovačka. Maltežani slove kao veoma pobožni katolici. Narodi najviše odani papi su, po mom skromnom mišljenju, Španjolci, Portugalci, Talijani, Maltežani i Poljaci. Hrvati uopće nisu, vodeći ideolozi hrvatskog nacionalizma uopće nisu bili katolici ili su bili loši katolici ili su bili neprijatelji klera. Skoro niti jedan predsjednik Hrvatske nije bio katolik, sve ateisti i agnostici. Tuđman, Mesić, Josipović, Milanović. Po meni je Španjolska sinonim za iskonsko rigidno fundamentalno katoličanstvo. Ono što sam vidio u Španjolskoj, Meksiku i Peruu je nadrealno, monumentalna crkvetina na svakom ćošku, sve zvonik do zvonika. Navodno je slično i na Malti, u kojoj ću vjerojatno uskoro biti.

Osoba koja je napisala da ja branim Rusiju, a ruska braća su granatirala Dubrovnik, ne zna o čemu govori. Rusi nisu nikakvi pravoslavci, u Listopadskoj revoluciji je pravoslavlje posve odbačeno i zamijenjeno ateizmom, sekularizmom, komunizmom. Samo 6% Rusa ide svake nedjelje na liturgiju! Tvrdnja da su Rusi srpska braća je netočna, neistinita, već sam o tome pisao. Da skratimo priču, sve govori podatak da je Rusija priznala Hrvatsku prije SAD-a, Rusija 17. veljače, SAD 7. travnja 1992. Ako su Rusi srpska braća zbog pravoslavlja, onda su to i Ukrajinci, koji su također mahom pravoslavci i pišu ćirilicom. Hrvat nema nikakvog razloga svrstavati se ni na čiju stranu u za nas nebitnom ratu u kojoj na obje strane u golemim brojevima ginu kao zečevi i pravoslavci i malobrojni nepravoslavci. Sam rat nema nikakve veze s vjerom. Ja ne mogu mrzjeti Rusiju kad sam imao dobar seks sa Svetlanom u Helsinkiju, a ne mrzim ni Ukrajinu, načelno sam nepristran. Potpuno nepotreban i nama nevažan rat. Volio bih da se ne kolju, a ako se već moraju klati, ne podržavam niti jednu stranu u sukobu. Neka pobijedi jači.

Ma ja, jasno je zašto simpatiziraš Ruje

Na Wikimedijin Zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons) sam od 2013. postavio preko 24 000 fotografija, od toga više od 9 000 na ovom putovanju (ovim mobitelom, kupljenim u Cardiffu). Baš pregledavam pismohranu. Moj doprinos čovječanstvu je nemjerljiv. Wikipedija, forumi, Instagram, Facebook, YouTube. Radujem se 44. državi. Cilj je barem 150 u životu.

E jebiga sad

Prokletstvo, mislili smo da ti simpatiziraš Rusiju zbog njene pozitivne uloge kao svjetionika slobodoljubivog čovječanstva, otpora jednoumlju i zapadnom imperijalizmu, te kao nositelja alternativne kulture i društvenih odnosa, vrijednosti i pravaca.

A ono ti zbog koke runjavice?!

Razočarao si me i kao čovjek i kao pustolov.

Provodim dane u Pafosu, jedva čekam let za Maltu prekosutra. Čak mjesec dana sam tu u istom gradu, uz jednodnevni izlet u planinski lanac Troodos 25. rujna. Također je prošlo točno godinu dana od ulaska u Maroko, kada sam dodao peti od sedam kontinenata. U Maroku ću provesti čak 79 dana i u Casablanci se družiti s lijepom Fatimom. Nisam ni sanjao da će Maroko biti država u kojoj sam najdulje bio, a evo na Cipru se na kraju ukupno zadržao sedam tjedana, puno za mali otok. Međutim, prevladavaju lijepe uspomene, puno toga dobroga se dogodilo na Cipru.

Pričam s gostima u hostelu. Upoznao sam Orly, Australku iz Sydneya. Ima samo 18 godina, putuje tri i pol mjeseca kroz 14 europskih država. Među njima je i Hrvatska, bila je u Splitu. Jučer je imala let za Maltu, gdje će biti tjedan dana, pa u Milano. Iz Milana u Istanbul, a iz Istanbula izravni let od 20 sati doma za Sydney. Pojma nisam imao da postoji tako dugi izravni let, Istanbul-Sydney. To mora da je nešto novo. Kad sam ja u studenom 2022. letio 17.5 sati od Dohe do novozelandskog grada Aucklanda, to je bio najdulji ili drugi najdulji komercijalni let na svijetu. Uz let Singapur-New York. Sad vidim da je ta crta Istanbul-Sydney uvedena nedavno, krajem prosinca 2024. Koliko su Turci moćni, iz Istanbula možeš izravno u Meksiko ili u Australiju, na drugi kraj svijeta.

Orly sam prvo dodao na Instagramu, poslao zahtjev, ona nije prihvatila. Napomenuo sam da ne zaboravi prihvatiti zahtjev. Otišla je u Larnaku i Ayia Napu, pa se nakon nekoliko dana vratila u Pafos, odakle ima let za Maltu. Kad se vratila, reče da je izbrisala aplikaciju Instagram. Kaže da su joj preci vrlo vjerojatno bili zatvorenici poslani kao prvi britanski kolonisti u zaljev u kojem će izrasti grad Sydney. Kaže da je Sydney bolji za posjetiti, a Melbourne bolji za živjeti. Rekoh da nisam razmišljao o Australiji jer je ogromna zemlja, udaljenosti između znamenitosti su napadne, ali iz dokumentaraca najprivlačnije mi izgleda Nacionalni park Kakadu. Bila je tamo, krasno je.

Bio sam na Novom Zelandu i ponavljam da mi je to definitivno omiljena zemlja, nešto najčudesnije što sam ikada vidio. Priroda kao da si Alisa u zemlji čudesa. Mnogi neuki ljudi me pitaju kako to da nisi bio u Australiji, kad si već išao na Novi Zeland. Imaju u glavi sliku da je to blizu i slično, a uopće nije slično, a nije tako ni blizu (zračna udaljenost skoro kao od Dubrovnika do Londona). Jedina dodirna točka je što su Britanci osvojili oboje. Međutim, priroda, geologija, flora, fauna, ozračje su skroz različiti. Australija je tektonski stabilna, Novi Zeland ima trusno tlo i brojne vulkane. U Australiji pustinja, Novi Zeland čarobno zelen. Australija puna otrovnih i opasnih životinja, Novi Zeland nema niti jednu opasnu životinju. Australski domoroci bili miroljubivi lovci i sakupljači plodova, novozelandski okrutni ratnici, kanibali i pomorci.

Rekoh Orly da načelno ne volim njenu naciju, nastalu od britanskih zatvorenika i agresora koji su pobili skoro sve domoroce. Ona se slaže da je britanska kolonizacija Australije bila genocid, ali da ona s time nema ništa jer je to bilo davno. Glavnina genocida je prošla sasvim nekažnjeno, tj. nagrađeno. Povijest nas uči da se genocid isplati i da pravda ne postoji, najmoćniji narodi su oni koji su najviše pobili. Najvažniji jezik na svijetu je engleski, jezik carstva koje je poharalo sve kontinente. Svi moramo obvezno u školi učiti jezik najgorih zlotvora. Da Britanci nisu bili monstrumi, sigurno njihov jezik ne bi bio najfrekventniji. Zlo se isplati, sav svijet je u vlasti zloga. Ovdje nema pravde. Zato postoje religije, ljudi gaje utješnu nadu da kazna za zločince i nagrada za pravednike stiže nakon što umru. Ovdje je slijepcu očito da pravde nema.

Mnogi Britanci, nakon što im skrenem pažnju na njihovu povijest, kažu da je to sad prošlost. That is now a history. Kakav je to odgovor?! Sve je prošlost jednu sekundu nakon što se dogodi. Mogu ja zaklati čovjeka i reći that is now a history.

Orly je mala slatka djevojka, niska, lijepa stopala, čita ljubavne romane. Međutim, ne mogu zamisliti da imam seks s osobom od 18 godina. To je skroz u redu, žene su donedavno na selima u toj dobi rađale. Moja majka prvo dijete s 19, baba također itd. Međutim, opet djeluje čudno. Meni od 30 godina ženska koja ima 18 djeluje kao djetešce, ja završavao peti osnovne, a ona se tek rodila.

Upoznao sam i Ukrajinku imena Vaselena, veoma pobožna pravoslavka, svake nedjelje na liturgiju. Preko puta hostela je crkva Agios Kendeas, svake nedjelje dupkom puna vjernika. Vidjeh je jučer ujutro, kako se vraća s liturgije. Makedonac koji napušta hostel kad i ja, prekosutra ide prema doma, ja na Maltu, me zafrkava da prijeđem na pravoslavlje jer je to istinsko kršćanstvo. Ja njega zezam u obrnutom smjeru, iako sam nisam siguran da je Katolička crkva prava, ali podsjećam ga što je Krist rekao svetom Petru. Također, u korist katoličanstva bi išla činjenica da je to jedna sveopća univerzalna stoljećima nepromijenjena konstanta u kršćanskom svijetu. Pravoslavnih crkvi ima puno, pravoslavlje nije jedinstveno nego je rascjepkano u brojne autokefalne crkve nazvane po državama i narodima. Kako crkva može imati etnički predznak? Kako crkva može biti rumunjska, bugarska, grčka, ruska?! Taj koncept u pravoslavlju mi je totalno debilan. Valjda je Isus ponudio spasenje svim ljudima, cijelom čovječanstvu, a ne samo pripadnicima određenih naroda, etničkih skupina. U katoličanstvu je narodnost vjernika potpuno nebitna, katolik može biti pripadnik bilo kojeg naroda i govornik bilo kojeg jezika, za razliku od pravoslavlja katoličanstvo je univerzalno i ni na koji način etnički ili nacionalno nije usmjereno.

Ako je pravoslavlje prava vjera, kako bi se spasio pripadnik nekog naroda koji nema svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu? Kako bi se spasio jedan Portugalac? U koju crkvu bi otišao? Ne postoji Portugalska pravoslavna crkva.

Vaselena da živi u Pragu, ali da je iz nekog ukrajinskog mjesta u blizini slovačke granice. Da žali zbog rata, rekla je za Ruse i Ukrajince da su dvije bratske nacije. Kako ti u po njoj otpadničkoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi žele napraviti sve novo, izmijenili su liturgiju kako ne bi izrekli molitvu za patrijarha Kirila iz Rusije. Da ta ne valja, da je prava Pravoslavna crkva Ukrajine, podružnica Ruske pravoslavne crkve. Ne važi Ukrajinska pravoslavna crkva, to su raspopi. Rekoh joj da ne valja ni jedna ni druga, da batali i Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i Pravoslavnu crkvu Ukrajine, te razmisli o prelasku na katoličanstvo. To sam kazao da se zakuha razgovor, ni ja sam ne mogu sa sigurnošću tvrditi koja je vjera ispravna, ali me zanimalo kako će reagirati. Rekla je da se rodila kao pravoslavka i da mora umrijeti kao pravoslavka. Jako je lijepa Vaselena, sjajne noge, divno tijelo i lice. Nažalost, stopala i nisu baš najbolja, nisu simetrična. Drugi prst veći od prvog. Kazah joj u šali, ako umre kao pravoslavka ide vječno u muke u paklu, šteta da tako lijepa djevojka vječnost provede u vatri. Da prizna papu i ide u raj, u nebo. Ona je čvrsto uvjerena u suprotno, da papisti idu u pakao.

Da nije nikad bila u Hrvatskoj, a da ima jaku želju posjetiti Crnu Goru i možda Makedoniju. Prvi put čujem da netko stavlja Crnu Goru ispred Hrvatske, naša obala je ipak impozantnija, razvedenija, čišća. Preporučio sam joj Dubrovnik, samo 45 km sjeverno od njoj željene Crne Gore. Pitao sam je je li pravoslavlje možda razlog zašto su joj Crna Gora i Makedonija visoko na listi želja, a Hrvatska nije. Potvrdila je. Znači, ova je baš ljuta vjernica. Najdraža zemlja u kojoj je bila joj je Gruzija. Želi posjetiti Crnu Goru radije nego Hrvatsku, zbog pravoslavlja, bez obzira što je Hrvatska ljepša.

Pričao sam i s Aishom, medicinskom sestrom iz njemačkog grada Kölna, podrijetlom Turkinjom.

Još jedan argument u korist katoličanstva protiv pravoslavlja. Jedini ranokršćanski centar koji nikada nije pao u ruke muslimana ili bilo kojih drugih nevjernika je upravo Rim! Muslimani uzeše Betlehem, Nazaret, Jeruzalem, Malu Aziju, Konstatinopol. Crkva svete Sofije postade džamija Aja Sofija. Pravoslavni centri propadoše, jedino u Vatikan nikad ne dođoše osvajači. Jedan argument zašto su možda katolici pravi kršćani, a ne pravoslavci ni protestanti. Ponavljam možda, ja sam skroz zbunjen i teško je znati tko je u pravu. Prava je lutrija da se potrefi od 1000 bogova da je baš onaj kojeg ti obožavaš pravi i od tisuću vjera i denominacija upravo ona koju ti ispovijedaš i slijediš ispravna. Samo je jedna istina. Ili je samo jedna vjera ispravna ili niti jedna nije prava (ateizam, Bog ne postoji).

Već sam u Helsinkiju, neposredno nakon epizode sa Svetlanom, dugo pisao zašto se Hrvat ne bi trebao slijepo svrstavati na ukrajinsku stranu u nama potpuno nevažnom ratu, te zašto smatram da Rusija ni po čemu nije neprijateljska zemlja Hrvatskoj. Štoviše, ako ne nezazanimana, čak bi se moglo reći da je prijateljska.

Nalazim se na aerodromu u Pafosu, danas napuštam Cipar. U 20:45 bih trebao biti na Malti. Koliko vidim, od malteške zračne luke do Vallete ima samo 7.5 km. Do St. Julian'sa, gdje su najjeftiniji hosteli, ima 9.8 km. Tako je, prema aplikaciji Google Maps. Je li moguće pješačiti do Vallete, ili je nužno tražiti autobus ili taksi s aerodroma? To nije velika razdaljina, 10 km je niti dva sata pješke. Je li uređena staza za pješačenje ili postoji samo cesta za prometovanje? Malta izgleda tako maleno da bi ju bilo moguće cijelu pješke obilaziti, bez uporabe bilo kakvog prijevoza uopće.

Jedine četvrti koje imaju jeftine hostele su St. Julian's i Sliema? Gdje je bolje? Savjeti?

St. Julian je party zona. Ne bih to preporučio nikome ko želi imati mirnu noć.

Nalazim se na Malti, 44. državi u životu, jedinoj zemlji članici Europske unije koja mi je još bila ostala. Let iz Pafosa je trajao 2h45min, bez ikakvih obroka uključenih u cijenu karte, hrana i piće jedino uz nadoplatu. To i nije tako mala razdaljina, Malta zračnom crtom udaljena od Cipra otprilike koliko i Dubrovnik od Londona. Međutim, cijela Europa je mala, udaljenosti su smiješne u usporedbi s drugim kontinentima. Prvi put nakon Slovačke (i kratkog tranzita u Mađarskoj), u jednoj većinski katoličkoj zemlji.

Kada sam prošli put letio, od Dublina do Madrida u kolovozu 2024., moj backpack je bio puno sadržajniji da sam na licu mjesta morao nadoplatiti 60 eura za unos backpacka dolje. Nije mogao ići gore, a ovaj put je mogao, koliko sam opreme (odjeće, obuće i sl.) izgubio i ostao na minimumu. Jedna pozitivna strana trošenja opreme kroz skoro 1.5 godinu stalnog putovanja. Da je backpack bio teži, morao bih prije ukrcaja platiti ovaj put 75 eura, ili ostaviti backpack zauvijek i doći na Maltu praznih ruku i samo s torbicom oko vrata. Tako sam platio let s Cipra do Malte sveukupno 60 eura, što je super.

Sletio sam oko 20:45, i čim sam izišao iz zgrade aerodroma, kao naručen me čekao autobus u 21 h za St. Julian's. Samo tri eura, prisloniš svoju debitnu karticu na čitač pred vozačem autobusa. Bio taj za St. Julian's, a 15 min kasnije za Valletu, ali išao sam odmah u St. Julian's očekujući tamo uzeti jeftin smještaj. Čim sam stigao u četvrt, naiđoh na glasnu glazbu i puno pijanih partijanera. Marco Polo Party Hostel, primjerice, platiš 18 eura za noć, ali moraš dati i depozit za ključ 20 eura u gotovini. Odlučio sam uopće ne uzimati smještaj, toliko je bučno i vrvi partijanerima, gore nego u Ayia Napi. Pitanje bih li oka sklopio. U Ayia Napi sam plaćao noć u hostelu u centru 27 eura, a ne mogao spavati od buke koja svu noć dopire s ulica.

Jako je toplo na Malti, temperatura 25, po noći 20. Backpack je lakši nego ikad i nije veliko opterećenje za leđa, pa nije nužno odložiti ga u sobi. Mogu slobodno ne uzimati noćenja. Sigurno je, otok je malen i može se pješačiti uzduž i poprijeko. Imam samo jedne kratke i jedne duge hlače, dvije kratke i jednu dugu majicu, te jednu jaknu.

Dok sam prolazio zadimljenom ulicom u St. Julian'su, mamile su me u zatvoreni prostor prostitutke, rekoh da volim stopala. Bio sam jako gladan pa sam odbio prostitutke i pošao pojesti i popiti u supermarket. Onda sam vratio energiju, predomislio se i vratio se natrag onoj istoj prostitutki iz Kolumbije. Nisam zažalio, stvarno prekrasna preslatka stopala, 100 eura pola sata. Bolje nego da sam uzeo noćenja u četvrti u kojoj je ionako teško spavati od galame.

Kasnije mi ih se još nekoliko nudilo. Jedna iz Gane dopustila besplatno izuti joj tene I čarape i stisnuti stopalo, a da sam opet pao pred požudom morao bih joj dati 50 eura. Upola manje nego onoj prvoj! Malo kasnije me u sobicu namamila i zatvorila i Talijanka. Rekla 100 eura inače za stopala, a ako pristanem sad odmah (htio sam odgoditi za sutra), akcijska ponuda samo 50 eura. Lizati cijelo tijelo bi bilo 200 eura. Druge dvije sam odbio, ne mogu sad stotine i stotine eura imati za prostitutke. Platio sam samo onoj prvoj, iz Kolumbije.

Sav sretan sam onda tijekom večeri pješačio od St. Julian'sa, preko Slieme, do Vallette. Danas sam se divio krasnoj Valletti, moćnim zidinama. Objavio prvih 19 slika s Malte na društvenim mrežama. Planiram pješke obilaziti otok, postoji milijun zanimljivih arhitektonskih i umjetničkih pojedinosti. Malteški jezik je srodan arapskom. Zamijetio sam da se velik kaže kbir, na arapskom je kabir (كبير).

Čekaj, nisam siguran da shvaćam. Jesi li jebao Kolumbijku ili joj isto samo lizao stopala?

Ništa mi nije jasno, zanimaju ga prostitutke i prošao je cijeli istok od baltičkih država do Rumunjske i Moldove bez da je ušao u trošak.
Sad na Malti plaća uslugu iz trećeg svijeta po skandinavskim cijenama?

Šta vam nije jasno. Ne guzi samo liže i stišće. Poslali mama i tata lovu.

Samo nek je on živ i zdrav, bolje da tako troši mamine novce, nego da se drogira ili sjedi na hladnom betonu.

Dante jebo šta pročita

Ne zanimaju me prostitutke, nisam išao ciljano zbog njih nikamo osim u Amsterdam, nisam imao pojma da su tako lako dostupne na maloj katoličkoj otočnoj državi Malti. Čekam pizzu margaritu za 11.5 eura, u restoranu u Rabatu. Idealna zemlja za pješačenje. Tijekom noći, nakon lizanja stopala Kolumbijki, pješačio 4.4 km od St. Julian'sa do Vallette. Jučer razgledavao Vallettu, zaspao na klupi u parku i probudio se oko 8 h.

Krenuo spontano pješačiti i, koliko krasnih pojedinosti putem ima, jedva sam osjetio da sam prešao 11 km od Vallette do Rabata, koji je veoma blizu Mdini. Rabat (isto ime kao glavni grad Maroka) i Mdina (očito podrijetlo od arapske riječi medina za staru gradsku jezgru) su najstariji gradovi na otoku, puno stariji od glavnog grada. Valletta je divna, ali ne tako stara, podignuta u 16. stoljeću.

Dobro da nisam uzeo noćenje, onda bih se morao vraćati svake večeri u St. Julian's, trošiti na smještaj i prijevoz, pješačenje i istraživanje bi bilo gotovo nemoguće organizirati. Ovako svakog dana pješačim koliko me volja. Odmorim, pojedem, zaspem gdje me volja. Sva mjesta su predivna, toplo je, backpack je lagan pa nije veliko opterećenje za leđa. Glavni otok Malta manji od Hvara, sporedni Gozo manji od Mljeta. Mogu oba prepješačiti uzduž i poprijeko, ne treba mi uopće prijevoz osim trajekta za Gozo.

Sad se divih rabatskoj Katedrali svetog Pavla, koji je donio kršćanstvo na otočje, što je ponosno naznačeno na nekoliko spomen-ploča na crkvi, uz osvrte koje su dali trojica papa (Ivan Pavao II., Benedikt XVI., Franjo). Pročitajmo zajedno 28. poglavlje Djela apostolskih, Pavao na Malti.

28 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.

2 Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo.

3 Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku.

4 Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: 'Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.'

5 Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen.

6 Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog.

7 Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio.

8 Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se - i iscijeli ga.

9 Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali.

10 Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo.

Tko bi kazao da prostitucija cvjeta u tako pobožnoj sredini. Međutim, ni prostitutke ni klijenti nisu Maltežani, nego stranci.

Pogled iz Mdine, starog glavnog grada Malte, maloprije.

https://m.youtube.com/shorts/JMF7irj_TKE

Nije čudno da sam mogao platiti pizzu u restoranu 11.5 eura, kad sam naznačio kako sam odlučio ne rabiti prijevoz nego pješačiti i ne plaćati noćenja, nego provoditi noći na otvorenom u mjestu u kojem dočekam noć.

Baš razmišljam da li otići na Maltu ili ne, otok je k'o Mljet velik ali rekao bih po tvojim upisima da se isplati otići. Doduše, ja sam mislio sa suprugom ali izgleda da je bolje bez.