Upravo tako. Ne kompliciraš nego pripremiš glupe odgovore na glupa pitanja i prođeš u sljedeći krug.

Korporativni ples.

Ako odgovaraš na glupa pitanja od ljudi koji su odgovarali na ista takva glupa pitanja tražiš posao bez kojega se vjerojatno i može
A i taj koji ti postavlja pitanja da ode na bolovanje 6 mjeseci i da ga nitko ne zamjeni vjerojatno se ništa problematično ne bi dogodilo.

Što je veća koorporacija više je preseravanja.

Kada te firma baš treba pitanje koje ti postavljaju je "Kad možeš početi?" i nekad podpitanja "Jel ti dovoljno? Možemo ti dati povećanje i odmah koje smo planirali dati za 6 mjeseci?" I takva pitanja postavlja netko bitan u toj firmi ili kakvom god poslovnom procesu.

Taj oglas možda nije dobar primjer za lokalne kandidate, traže se manager iz područja EMEA. Prijavile se stotine ljudi, Egipćana, Marokanaca, Nigerijaca ili Srbijanaca. U EMEA živi 2,5 milijarde ljudi.

Uzajamno je. Čitav odnos poslodavac - radnik je klasični sukob interesa.

Samo iskusni znaju, kako kod žena, tako i kod poslovnih razgovora, pri dojam (razgovor) kakav god bio baci u škovace. Neiskusni padaju na taj festival šminke, dekoltea i laži. Drugi razgovor je bitno drugačiji od prvog jer su kandidati malo opušteniji, a u pravilu tek u trećem pokazuje svoje pravo lice. Zato i služe pitanja di se vidiš za 5 godina i slično, tako otkrivaš osobu u par koraka. Ne postoji točan odgovor na to pitanje ali kad ga postaviš 2-3 puta, osoba ga proširuje u odnosu na zadnji put, mijenja, laže, sve se vidi. Kako postoje tehnike pregovaranja, tako postoje i tehnike vođenja razgovora s kandidatima. Upravo to pitanje je ono koje najviše nervira neiskrene ljude, jer ih izbacuje iz zone komfora i stavlja reflektore na iskrenost i osobnost. Ljudi koji zapošljavaju najviše cijene crtu iskrenosti, a ako je sporno pitanje ambicije za 5 godina, rado će se tada nosit problemom zadržavanja kvalitetne osobe.

Pitanje jest glupo jer ne ovisi o kandidatu.

Gdje se vidim, pa to ovisi hoću li dobiti posao. Ako dobijem posao onda možda budem u toj firmi. Ako ne dobijem posao bit ću negdje drugo. Kandidat treba odgovoriti na nešto gdje nema utjecaj i zato jest glupo pitanje.

Ali kažem, možete naći odgovore na internetu na sva uobičajena pitanja, pa prihvatite igru i odigrajte taj prvi krug kako treba.

Nije glupo pitanje i jako puno govori o osobi. Evo par mogućih odgovora.

1. Nemam pojma šta želim za pet godina, zašto me to pitate, nije fer.
2. Za pet godina vidim se baš ovdje, sve izgleda super iako ne znam ništa o firmi ni ljudima ali to je mjesto gdje želim bit.
3. Za pet godina želim stabilan privatni život i ostvarit nekakav napredak poslovno, ako budem zadovoljan firmom i firma s menom, zašto ne i ovdje.
4. Za pet godina se vidim kao CEO Nvidije, nisam bez veze student generacije na FER-u.

Iz mogućih odgovora točno vidiš tko se skriva, tko je lizač guzice i laže ko pas, tko je vrlo vrlo ambiciozan, to je iskren itd. Poslodavac na kraju odabire profil koji njemu treba, lizač guzice, budući CEO ili obični obiteljski čovik. Cilj kandidata je dobit posao pa ako treba i lažima, cilj poslodavca je da mu kroz mrežu ne prođu lažovi nego da zna koga točno uzima u svoj tim, zato su pitanja o motivima, životu, budućnosti, vrlinama i manama najbolja jer su baš ona najbolji filter.

A pogotovo su bitna ponovljena ista pitanja u drugom i trećem krugu jer odgovori ne mogu bit tipski, naučeni i formalni. Svaki put su s više drugih detalja i iskreniji. I upravo u njima se udara temelj budućeg odnosa.

Sve se to nauči. Istraži, uvježbaj, i prolaziš.

U prijevodu

1. Zašto mi postavljate glupo pitanje?
2. Očajno tražim zaposlenje.
3. Spreman sam raditi prekovremeno i nije me briga jesam li biološki otac svoje djece. [Prolaziš]
4. Želiš ovdje biti CEO ili ne razumiješ poslovni svijet?

Kakve su ovo zajebancije, 2-3 kruga razgovora s istom osobom? Tko to radi i za kakve pozicije?

Prvi krug razgovora s nekim bezveznjacima (HR, agencija ili nešto slično), drugi puno selektivniji krug s osobom koja može donijeti odluku. Eventualno u drugom krugu može biti i netko tko ne donosi odluku, ali je dovoljno stručan da ispita znanje i "tehničke" sposobnosti kandidata.

Čak i za direktorska mjesta na stotine prijava.

Ja bih to pjednostavio, ako kliknes sa glavnim sto odlucuje u procesu intervjua, pobjednik si. Ne treba niti nekakvih velikih priprema, ako se natjeces u podrucju gdje si doma.

Plaćenik, zaštitar...