Odrasla sam na zapadu. Djeca ovdje čim zakonski steknu pravo da " smiju raditi " počinju i raditi. Obzirom da sam išla u gimnaziju, radila sam subotom i ponekad poslije škole ako bi mi to vrijeme dozvoljavalo. Ne znam nikog iz moje generacije a da nije radio, osim jednog momka koji je uspješno paralelno pohadjao i glazbenu školu i danas se profesionalno bavi glazbom.

Ti poslovi su bili od prodaje pa do recepcije. I dan danas obavljam za oca neke administrativne poslove i pored redovnog posla i vanrednog školovanja.

Zivim sa roditeljima. Ne zato što si ne mogu priuštiti stan na zapadu, nego mi je tako zgodnije zbog mame, obzirom da otac radi posao u smjenama a i odrzava privatnu praksu.

Mama ne voli voziti po gradu, zamara se, a ovo je veliki grad gdje su joj potrebne i usluge šofera. Pa ja to dobrovoljno radim i po svom guštu.
Mislim da mi je ovo jedan od odličnih perioda u zivotu gdje neopterećena i bezbrizna mogu uzivati uz svoju majku. Zato sam s roditeljima .. Mada praktički imam odvojen ulaz u okviru obiteljske kuće i stančić, koji iskreno koristim samo za odmor i spavanje.
Sve druge aktivnosti ( hrana, kupovina i sl ) obavljam s roditeljima ( mamom)

Imam 100% slobodu, no nikad nisam istinski pozelila otići dok moji ne odu u penziju. Iz ljubavi prema majci a ne nekog osjećaja odgovornosti.

Jer sve ono što ja uradim mogla bi i plaćena osoba.
Nemam ozbiljnu vezu, vanbračne zajednice nisu moj djir, tako da vjerujem da ću u ovoj situaciji ostati dok se moji ne vrate kući ili u HR ili dok ne pronadjem čovjeka svog zivota

Zato ako ima zainteresiranih ljekara specijalista izmedju 25 i 35 godina sve ozbiljne ponude na PP.
Pozeljna je i slika cijelog stasa a diskrecija zagarantirana!

Post ti je pomalo promašen, jer je Milić nebitan u cijeloj priči, osim kao pokazatelj da je upravo njegova "snađi se druže" generacija odgovorna za ovakav mentalitet kakav je danas.

Osim toga, garantiram da Milić ne drži okupirano radno mjesto nekom perspektivnom novinaru, jer novinara Milićevog kalibra u Hrvatskoj (za regiJon ne bih izričito rekao) nema. Niti jednog. Niti potencijalnog.

Milić manje više, nisam ciljao njega kao osobu nego kao eksponenta "right place, right time" generacije.

Jasno mi je, samo kažem da današnji klinci čiji babo nije uguženi direktor neće ništa postići psovanjem korupcije i nepotizma u lokalnoj birtiji, dok na teletekstu (ili čemu već) gledaju hoće li im sistem na kladionici donijeti lovu života.

I ja sam mislio tako, ali ipak, ako ti od plaće ostane 20 maraka mjesečno, jebeš štednju, razumijem da kada ljudi odigraju loto ili neku kombinaciju se ipak ne kockaju nego kupuju neki san.

Ne znam, stvarno ne mogu bešćutno nekoga u BiH uvjeravati da postoji uzročno-posljedična veza između truda i dobiti.

Moram reći, mada malo nevezano uz temu, da je najveća lutrija naći dobrog majstora. Meni su trebale godine da nađem pouzdanog električara, limara i stolara. Ove koje sam našao kroz desetljeća držim kao malo vode na dlanu.

Svi bi studirali i postali menadžeri s pogledom na grad. Oni koji odu u biznis najčešće žele u godinu-dvije zaraditi vilu i bemburu pa se i u poslu tako ponašaju (i brzo propadnu, najviše u ugostiteljstvu).

Pa sigurno da ima više faktora koji osim radnih navika utječu posredno ili neposredno na uspješnu odnosno manje uspješnu budućnost.

No radne navike su temelj zivota.

Počevši od obdaništa kad te ljudi uče da ukloniš tanjur od ručka za sobom do škole, mladosti i kasnije karijere.

Osim pekara, slastičarni i kojekakvih buregdzinica ili ćavapdzinica sve drugo i u Sarajevu izumire.

Pa i ona " drevna" zanimanja " odvajkada" poznata.

Imam jednu curu Amra se zove i izradjuje torbice ručno. Ako tko od muških pozeli unikatan i lijep poklon dragoj zenskoj osobi neka mi se javi.

Cura je stvarno fenomenalna.

Moram reći, mada malo nevezano uz temu, da je najveća lutrija naći dobrog majstora. Meni su trebale godine da nađem pouzdanog električara, limara i stolara. Ove koje sam našao kroz desetljeća držim kao malo vode na dlanu.

Uf, brojeve dajete preko veze pretpostavljam?

U mojoj ulici je baš bio građevinski boom, i sad svi popravljaju iza majstora.

Uji su toliko toga zeznuli, da je čovjek poludio, sam naučio kako se to radi, i išao postavljat izolaciju. I više ne prokišnjava.

Sada je ekspert za to pitanje u familiji. I ubija u pojam "majstore" zdravom logikom.

Kao da je to raketna znanost...

Otišli Bosanci, nemaš dobrog majstora više...

Neosporno je to da bez rada (fizičkog ili intelektualnog) nema (normalnog) života, ali da su radne navike temelj uspješne budućnosti (kako glasi naslov teme) daleko od toga jer radne navike su više sticanje jedne vrste discipline negoli temelj uspješne budućnosti.

I samo predškolsko vaspitanje takođe je sticanje jedne vrste discipline koja takođe nije garant uspješne budućnosti pošto sama uspješna budućnost ne zavisi samo od nas i našeg vaspitanja, već je to (u većini slučajeva) stvar koja zavisi od okolnosti pošto mnogo je onih koji su pozavršavali i fakultete, ali ni to nije garant ničemu, dakle ni napredovanje u društvu nije garant uspjeha jer sparam onih koji nisu uspjeli u životu, broj onih koji jesu nažalost je zanemariv.

Aztec je u pravu. Poanta je bila da je stvarno dobrih jako malo, a većina bi zgrnula veliku lovu na brzinu pa varaju, muljaju, fušare, itd.

Ja mislim da je to posao kao i svaki gdje moraš nastupiti samouvjereno gospodine SDB kao da se razumijete u instalacije, stolariju i sl.

Čim ljudi osjete nesigurnost i nezainteresiranost vjerujte ma kako dobri majstori bili pokušaće vas prevariti. Bar u BiH je tako. Nama su pločice na stepenicama tjednima lijepili dok moj ujak nije odglumio " stručnjaka" i rekao dodatno da obzirom da nisu ispunili dogovor neće pfeniniga dobiti mogu otići na pola
Rijetki su oni pošteni to je problem.

Ovi moji su old school, pravi stari purgeri (bar dvojica). A isto sam godinama čupao kosu...

Prije nije bio problem nać dobrog majstora, od rata kad više nema Bosanaca se to promjenilo, barem tako kažu.

Sve priučeni "majstori" koji osnove ne znaju. Nažalost zanat se izgubio. I prestiž i obrazovanje...

A mogu se zaraditi sjajni novci. I vani je tako.

Zadnjih godina je u Zagrebu baš pravi problem nać dobrog čovjeka.