HercegBosna.org

ZGabriel

bumbar92 je napisao/la:

ja volim crno, ali ni bijelo mi nije strano, dapače...

ja sam od bijelih zapamtila Plančićevo. dobro ide uz lososa (i u umak i u čašu). ali preferiram crna.
od sireva su mi u dobrom sjećanju ostali gruyere i jedan engleski s puno trava. skoro je potpuno zelen iznutra.

jela sam ga u nekom dvorcu, ne znam ima li ga u široj ponudi.
i queso manchego iz Španjolske.
od domaćih, svježi kozji s Banovine. vlastita izrada na odmoru.

bumbar92

ZGabriel je napisao/la:

bumbar92 je napisao/la:

ja volim crno, ali ni bijelo mi nije strano, dapače...

ja sam od bijelih zapamtila Plančićevo. dobro ide uz lososa (i u umak i u čašu). ali preferiram crna.
od sireva su mi u dobrom sjećanju ostali gruyere i jedan engleski s puno trava. skoro je potpuno zelen iznutra.

jela sam ga u nekom dvorcu, ne znam ima li ga u široj ponudi.
i queso manchego iz Španjolske.
od domaćih, svježi kozji s Banovine. vlastita izrada na odmoru.

ta "lijepa sjećanja" sigurno ne pamtiš po kvaliteti sira ili vina već po ukupnom doživljaju te noći, ili zore kako kad

nisam stručnjak za ova pitanja ali sam se dobro izguzičario po njemu, u ruke i grlo mi je dopadalo raznih vrhunskih vina sa porijeklom i godištima, nikad nisam insistirao na nekoj godini/sorti, već šta bi se dalo u toj prigodi srknuti ili nabaviti, ali me se po pravilu uvijek dojmila "domaća proizvodnja za probrane goste".
E sad, jel to zbog kurtoaznog ambijenta u kojem bi kušao vino, da ne kažem pio jer je ta količina skoro uvijek ispod litre, a to nije mjerlio kvalitete po mom sudu, dok se ovi domaći podrumi služe u pletenkama i kanistrima uz opušteniji ambijent, bliskije društvo...

Dakle uz svu kvalitetu, porijeklo, buke,...bla bla,...bitan je i ambijent u kojem se cuga i klopa, na kraju proveseli... :aleale

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 33038

Ima li tko da se bavi proizvodnjom vina?

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 17:01 **Postovi:** 12305

Dobro, znate li vi baš razlikovati vina po okusu?

SarajkaDjevojka

To je posao vrhunskih degustatora Leb

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 17:01 **Postovi:** 12305

Moje iskustvo je ovakvo. Bla bla bla pijem samo kvalitetna vina bla bla dobro je ovo a ono ne valja bla bla bla. Na kraju ne razlikuje ni po okusu ni po bilo čemu drugom dobro vino od 5 maraka sa onim od 9, 15 ili više(za BiH prilike, ne znam kako je vani)

SarajkaDjevojka

Ima razlike u kvaliteti, kako da ne Leb.Znaš kako je najbolje osjetiš po glavobolji ili izostanku iste jutro nakon pijanke

Pa uzmi rakiju ako ti je lakše.Od koje je šljive i koje kvalitete ?Madjarica je najbolja ili ?

Ona " pečena " u prvoj ruci bez dodatka šećera je 10km recimo.A svaka naredna prepečena je jeftinija i zove se brlja

Met će ti to bolje dočarati.Ja onako ofrljake to.
Tako je i s vinima !

Zadar1993

Po mom iskustvu Škauljevo dezertno crno ide savršeno sa paškim sirom, a još bolje sa domaćom zadarskom čokoladom(belgijski način pripreme no domaći recepti, obrtnik ih proizvodi koji se školovao za to u Belgiji).
Sarajko ako probaš ovo obećavam ti da ćeš zaboraviti i Beč i Sarajevo

.
Druže SDB ti bi pak zaboravio na trenutak na otadžbinu i Zajednicu kad bi kombinirao ovo :zubati

.

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 23:01 **Postovi:** 19669

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Ima razlike u kvaliteti, kako da ne Leb.Znaš kako je najbolje osjetiš po glavobolji ili izostanku iste jutro nakon pijanke

Pa uzmi rakiju ako ti je lakše.Od koje je šljive i koje kvalitete ?Madjarica je najbolja ili ?

Ona " pečena " u prvoj ruci bez dodatka šećera je 10km recimo.A svaka naredna prepečena je jeftinija i zove se brlja

Met će ti to bolje dočarati.Ja onako ofrljake to.
Tako je i s vinima !

Mislim da je isto kada popiješ 2-3 litre vina "boli glava" klase i kada popiješ 2-3 litre kvalitetnog vina pošto i tada te zaboli glava. ;)

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 17:01 **Postovi:** 12305

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Ima razlike u kvaliteti, kako da ne Leb.Znaš kako je najbolje osjetiš po glavobolji ili izostanku iste jutro nakon pijanke

Pa uzmi rakiju ako ti je lakše.Od koje je šljive i koje kvalitete ?Madjarica je najbolja ili ?

Ona " pečena " u prvoj ruci bez dodatka šećera je 10km recimo.A svaka naredna prepečena je jeftinija i zove se brlja

Met će ti to bolje dočarati.Ja onako ofrljake to.
Tako je i s vinima !

Ma to su priče, kao i one o kvalitetnim pivima, da ne boli glava od dobrog piva, ili rakije, da boli od šećeruše a ne boli od od dobre. Znači, sve sam prob'o i nikakve razlike kad se probudim, nekad sjedne a nekad ne, važnije je s kim si, šta još piješ, jedeš, temperatura oko tebe, naspavanost.

Rakija. Najbolje mi sjeda rakija od dunje, ili kruške. A mnogo je faktora koji utiču na kvalitet rakije u smislu pitkosti, od kazandžije preko šljive do željene jačine.

ZGabriel

bumbar92 je napisao/la:

ta "lijepa sjećanja" sigurno ne pamtiš po kvaliteti sira ili vina već po ukupnom doživljaju te noći, ili zore kako kad

sve ti znaš.

zapravo najbolje pamtim Chianti, berba 1997, konzumacija pet godina kasnije. :zubati

Markane, i vino bi pravio? =))

SarajkaDjevojka

Lebowski je napisao/la:

SarajkaDjevojka je napisao/la:

Ima razlike u kvaliteti, kako da ne Leb.Znaš kako je najbolje osjetiš po glavobolji ili izostanku iste jutro nakon pijanke

Pa uzmi rakiju ako ti je lakše.Od koje je šljive i koje kvalitete ?Madjarica je najbolja ili ?

Ona " pečena " u prvoj ruci bez dodatka šećera je 10km recimo.A svaka naredna prepečena je jeftinija i zove se brlja

Met će ti to bolje dočarati.Ja onako ofrljake to.
Tako je i s vinima !

Ma to su priče, kao i one o kvalitetnim pivima, da ne boli glava od dobrog piva, ili rakije, da boli od šećeruše a ne boli od od dobre. Znači, sve sam prob'o i nikakve razlike kad se probudim, nekad sjedne a nekad ne, važnije je s kim si, šta još piješ, jedeš, temperatura oko tebe, naspavanost.

Rakija. Najbolje mi sjeda rakija od dunje, ili kruške. A mnogo je faktora koji utiču na kvalitet rakije u smislu pitkosti, od kazandžije preko šljive do željene jačine.

Mene ne boli od kvalitetnijeg vina.Jeste da se ne nalijevam flašama, nego čašama pa je i to sigurno razlog.Mislim da je vino piće uzivanja, a ne sluzi u svrhu oduzimanja dijelova tijela ..
Više za opuštanje mozdanih vijuga uz finu hranu.

Bumbar pomenu luk.Ja luk rijetko mogu jesti.Jedino specijalno tanko isječen, posoljen i opušten :)

SarajkaDjevojka

Zadar1993 je napisao/la:

Po mom iskustvu Škauljevo dezertno crno ide savršeno sa paškim sirom, a još bolje sa domaćom zadarskom čokoladom(belgijski način pripreme no domaći recepti, obrtnik ih proizvodi koji se školovao za to u Belgiji).
Sarajko ako probaš ovo obećavam ti da ćeš zaboraviti i Beč i Sarajevo

.
Druže SDB ti bi pak zaboravio na trenutak na otadžbinu i Zajednicu kad bi kombinirao ovo :zubati

.

Zadar, da pošaljem adresu ..Kad budeš doma sjeti me se !

Zadar1993

Evo sutra pravo idem doma

SarajkaDjevojka

Zadar1993 je napisao/la:

Evo sutra pravo idem doma

Jesi ti glasao za mene ? :smajl004

A Doc ?

SDB · Jutarnji list, 16.11.2012., 8h:

Zadar1993 je napisao/la:

Po mom iskustvu Škauljevo dezertno crno ide savršeno sa paškim sirom, a još bolje sa domaćom zadarskom čokoladom(belgijski način pripreme no domaći recepti, obrtnik ih proizvodi koji se školovao za to u Belgiji).
Sarajko ako probaš ovo obećavam ti da ćeš zaboraviti i Beč i Sarajevo

.
Druže SDB ti bi pak zaboravio na trenutak na otadžbinu i Zajednicu kad bi kombinirao ovo :zubati

.

SarajkaDjevojka

Citat:

Je li degustacija vina i alkoholnih pića uopće uistinu tako tajanstven čin koji nas navodi da u degustatorima vidimo neke novovjeke alkemičare?

Obično je u prostoriju u kojoj zasjeda žiri za ocjenjivanje vina strogo zabranjen ulaz , svima onima koji nisu prijeko potrebni. Zato i nema mnogo fotografija koje pokazuju takav ambijent.

Čin kušanja vina radi ocjenjivanja njegove kakvoće za obična je čovjeka obavijen tajnovitošću, za nj su sposobni samo oni, misli narod, koje je priroda obdarila posebnim darom. Tom uvjerenju pridonosi i okolnost što se vina ocjenjuju iza vrata za publiku trostruko zaključanih. Kušači vina (ili degustatori) čine se stoga kao nadljudi što su s vinom sklopili savez koji im daje povlasticu da ga mogu ispiti koliko god žele, i to miješajući vrste tog proizvoda dobivenog alkoholnim vrenjem mošta ili komine svježeg grožđa plemenite vinove loze, kako glasi definicija vina. Ili pak, za neke, kao obični smrtnici koji napor kušanja plaćaju time što ih nakon degustacije tačkama odvoze do njihovih kreveta.

Što je u tome istina? Je li degustacija vina i alkoholnih pića uopće uistinu tako tajanstven čin koji nas navodi da u degustatorima vidimo neke novovjeke alkemičare?

Ritual pripreme
Kušanje vina, je čin koji u sebi sadrži krupan paradoks. Degustator se služi isključivo čulima kojima ga je obdarila priroda, ali u uvjetima koji teže da isključe sve ostale utjecaje što mogu djelovati na ta ista čula. Stanje bismo mogli opisati kao nastojanje da se čulima, dakle subjektivnim mjerilima, postigne maksimalno objektivna ocjena. Kako se to postiže? Degustator mora biti zaštićen od svih utjecaja koji bi mogli odvratiti njegovu pažnju od vina koje kuša. Npr. u prostoriji u kojoj se degustira vino ne smije biti nikakva namještaja ili predmeta koji bi remetili atmosferu. Prostor treba da bude što veći, zidovi obojeni mirnim bojama, vlažnost zraka 80 posto, temperatura oko 20 stupnjeva. U toj prostoriji mora vladati potpun mir, i to je razlog što u vrijeme degustacije nitko ne smije ulaziti u nju. Osvjetljenje ne mora biti danje, jer degustator ima uza se i posebnu svjetiljku ili svijeću. Svijeća je bolja.

To, dakako, nisu svi uvjeti. Degustator sjedi za stolom prekrivenim bijelim stolnjakom (koji, međutim, ne smije biti opran u deterdžentu intenzivna mirisa!). Jedini je alat degustatora čaša. Njih na stolu mora biti više. Moraju biti kupasta oblika, na nožici, suhe, besprijekorno čiste i bez mirisa. Tu je i kruh, za "presijecanje" okusa. U posljednje vrijeme upotrebljavaju se i kriške neguljenih kiselih jabuka ili komadići kakvog neutralnog sira. Neki su degustatori protiv jabuka, kruha ili sira, jer osobito sir ima svoju požudu.

Ritual pripreme time je valjda gotov, mislimo i kažemo, ali se varamo:

Izvučete mu dušu!

Nipošto! Ni degustator ni bilo tko drugi ne smije pušiti u prostoru za degustaciju i dok degustacija traje. Osim toga, neobično je važna i priprema samoga degustatora za rad. On, na primjer, neko vrijeme prije degustacije ne smije prati zube zubnom pastom, jer i ona ima miris! Degustator također mora izbjeći da kuša puna želuca, a i za vrijeme kušanja mora se truditi da što manje jede.

Degustacija sada valjda ipak može početi. Da, ali uz pravilo da ne traje duže od jednog sata i da se ne kuša više od 15 uzoraka. Tada se daje odmor i onda nanovo. Uzorci su, dakako, anonimni i degustator dobiva o njima samo opće podatke (vrsta vina, grupa, godište i sl.). Kako to izgleda, pitate? Degustacija se dijeli u tri faze: ogledanje, njušenje (da, to je najprikladniji izraz) i kušanje.

Ogledanje
Prvo (ali držeći čašu uvijek samo na stolu!) razgledamo disk, dakle površinu vina, da li je dovoljno blistav, zatim osmotrimo boju, njezin intenzitet i transparenciju i bistrinu uzorka.

Njušenje
Njušenje se odvija u tri operacije; prvo je bez micanja površine vina. Degustator izdahne zrak, turi nos u čašu i udahne punim plućima. Zatim laganim kruženjem uzgiba vino i opet ga na isti način onjuši. Pri trećem njušenju na mahove se okrene čaša zdesna ulijevo i opet se onjuši vino. Svrha je posljednje dvije operacije da se poveća površina vina i tako potakne hlapljenje, koje nosi mirise.

Kušanje
Najprije uzmete u usta vrlo malo vina, potisnete ga naginjanjem glave nazad prema grlu i prije nego će poteći u nj, pognete se naprijed da se vrati u usta, težeći da istekne iz njih. Iskoristite upravo taj trenutak, žestoko udahnite i izvučete vinu dušu! Razbijete tako njegovu kompaktnost pneumatskim putem, ono vam prepoji usne sluznice tako da mu "uhvatite" sve bitne karakteristike. Tek nakon toga pustite ga kroz grlo i konačno, okušavši ga tako na raskrižju usta, nosne šupljine, početka grla i jednjaka, upotpunite svoj dojam o njemu.

Ne u tačkama!

Onda? Degustator onda zbraja ocjenu koju je dao vinu. Jer, on u ocjenjivački listić poslije svake faze degustiranja bilježi ocjene. Međunarodno je, uvriježeno, pravilo da vino može dobiti za boju najviše dva boda, za bistrinu također dva, za miris (nježnost, intenzitet i čistoću) do četiri boda i za ukus, a to obuhvaća punost, alkoholnost, harmoniju, jakost, čistoću ukusa i voćni okus, dakle obilježje sorte: do 12 bodova. Maksimalni zbroj može, dakle, iznositi 20 bodova.

Konačna ocjena nekog vina dobije se tako da se odbiju najniža i najviša ocjena. ostale se ocjene degustatora zbroje i onda podijele s brojem degustatora (samo važećih listića).

Bodovanje:
više od 19,01 bodova šampion kategorije
više od 18,01 bodova zlatna medalja
od 16,01 do 18,00 srebrna medalja
od 14,01 do 16,00 brončana medalja
od 12,01 do 14,00 pismeno priznanje

Te se brojke odnose na kvalitetna vina, a konzumna vina dobivaju po pravilu bod manje.

Ne, ne odvoze ih u tačkama s degustacije, ni u kolima hitne pomoći. Prilikom degustacije popije se vrlo malo vina, a ima degustatora koji gotovo uopće izvan degustacije i ne piju vino. Doduše, prijeti opasnost da se degustator opije, osobito pri ocjenjivanju žestokih pića. Jedan pravilnik npr. propisuje da se degustacija prekida, ako trećina članova komisije izjavi da više nije sposobna kritički ocijeniti uzorke. Dakako da se tu u prvom redu misli na opasnost od opijanja alkoholnim parama ili progutanim alkoholom.

Najprije se kušaju bijela vina, poslije toga ružice, pa crna, polupjeneća, pjenušci i na kraju naravna slatka vina. I kod bijelih se vina treba držati redoslijeda - prvo suha vina, prilično kisela i slabo ekstraktna, zatim srednje kisela; ali kvalitetna, pa na kraju snažna, puna vina s eventualnim ostatkom neprevrela šećera. Najprije se kušaju mlada vina i dalje se ide prema starijima.

Leb, evo degustacija.Mogao si se prekvalificirati

Ksenija · **Pridružen/a:** 31 lis 2012, 20:51 **Postovi:** 5920

Najbolje mi pašu dalmatinska (sa prizvukom nostalgije), francuska, portugalska. Uz vino sir koji se proizvodi u istoj regiji gde i vino što ma smisla.

Francuzi kažu - Loše vino može da ima visoku cenu, ali dobro vino nikada nisku.

A evo i zvaničnih podataka.

slika

Gde se najviše pije vino

U Vatikanu, pokazalo je najnovije istraživanje kalifornijskog Vinskog instituta. Unutar zidina papske države godišnje svako u proseku popije nešto manje od 55 litara "krvi Isusove".

Da li to znači da tamošnje sveštenstvo i njihovi gosti doista i popiju svo to vino ili potrošnja ima veze i sa crkvenim obredima, tek unutar zidina papske države godišnje svako u proseku popije nešto manje od 55 litara "krvi Isusove".

Objavljujući rezultate, Vinski institut (The Wine Institute) se ogradio da su rezultati dobijeni na osnovu kupljenih količina vina, a ne provereno popijenih. Ako proboj Vatikana na prvo mesto i ne bi trebalo da začudi, s obzirom na to da tu živi veoma malo ljudi, a da se praktično svakodnevno organizuju prijemi, ručkovi i večere za državnike i delegacije iz celog sveta, zanimljivo je da se među 10 najvećih potrošača nisu našli Španija ili Argentina, gde je vino ipak tradicionalno piće.

Spisak prvih 10 država u kojima se po rezultatima ovog istraživanja vino najviše pije:

1. Vatikan
Podatak kaže da u "gradu u gradu" žive 832 duše koje prosečno troše 54,78 litara vina godišnje. Pored gostiju na prijemima, vino iz vatikanskih podruma svakodnevno troši i oko 2.500 radnika koji održavaju kompleks Vatikana, a koji zvanično tu ne žive već samo dolaze na posao.

2. Ostrvo Norfolk
Još jedna mini država u vrhu svetskih vinopija, ovo ostrvce u Pacifiku, između Australije, Novog Zelanda i Nove Kaledonije, ima oko 2.300 stanovnika koji za godinu dana uspeju da popiju tačno 54 litre vina po glavi stanovnika. Legenda kaže da su ostrvljani ljubav prema vinu nasledili od prvih doseljenika, pobunjenih mornara sa broda "Baunti", kojima alkohol nije bio mrzak, a gde je vino služeno uz svaku večeru. Još ako se uzme u obzir da je 16 odsto stanovništa na ostrvu danas mlađe od 14 godina i da verovatno (još) ne pije, jasno je da ostatak stanovništva popije i mnogo više od proseka.

3. Luksemburg
Država sa zvanično najvećim prihodima po glavi stanovnika, nalazi se i na visokom trećem mestu po ispijenom/kupljenom vinu, sa 52,46 litara. S obzirom na to da su Luksemburžanima cene vina manji problem nego ostalim nacijama, vrlo je moguće da su njihove ispijene litre po glavi - najskuplje, piše magazin "Vino".

4. Francuska
Prva država na ovom spisku koju ne možete biciklom da obiđete za jedan dan. Vino je u Francuskoj nacionalno piće, a rezultat od 45,7 litara po glavi Gala nešto slabiji nego prethodnih godina, ali i dalje u vrhu.

5. Italija
Još jedna velesila u proizvodnji vina, Italija je sa 42,15 litara potrošnje vina po glavi sada iza Francuza, a ne tako davno bila je na prvom mestu sa (danas neverovatnih) 70 litara. Kažu da je najveći krivac za ovako drastični pad primena sve strožijih zakona u saobraćaju.

6. Portugal
Statistika kaže - 41,81 litar po glavi, što jeste nešto manje od Italijana, ali kad se uzme kao parametar popijeni alkohol onda su Portugalci jači jer konzumiraju 6,65 litara alkohola iz vina godišnje. A za to su upravo zaslužna pojačana vina kao portugalski vodeći proizvod.

7. Švajcarska
Uz Luksemburg, još jedna država (relativnog) blagostanja, uz to okružena najboljim svetskim vinogradima, pa se nekima može čak i učiniti da je prosek od 38,2 litara mogao da bude i veći.

8. Turks i Kajkos ostrva
Karipska država u kojoj svako od od 45.000 stanovnika potroši u proseku 37,88 litara vina godišnje, došla je do ovog rezultata sasvim sigurno i zahvaljujući stotinama hiljada turista koji tu dolaze na odmor, pa je tako rast potrošnje vina u poslednjih pet godina skočio za četvrtinu.

9. Slovenija
Najbolje plasirana u regionu je Slovenija, sa 36,4 litara po glavi.I to više nipošto nije samo - "ritoznojček".

10. Danska
Duge hladne noći i pristojan standard učinili su da potrošnja vina u Danskoj (uz sav ostali popijeni alkohol) skoči u poslednje četiri godine za 27 odsto na 35,09 litara po čoveku.

~~~

Nema sumnje da je loša ekonomska situacija u pojedinim zemljama dovela do pada potošnje vina, što se vidi po izostanku Španije (podaci govore o padu potrošnje vina od čak 20 odsto u poslednje četiri godine) i Argentine sa liste 10 najvećih.

U nekim ranijim istraživanjima, od država u regionu visoko su bile rangirane Hrvatska i Mađaraska, ali je i tu izgleda pad standarda učinio svoje.

A Srbija? Uprkos sve boljim domaćim vinima i sve većoj ponudi uvoznih, potrošnja je i dalje niska. Vinski institut je pronašao da se u Srbiji godišnje u proseku kupi 3dl vina po glavi. Verujemo ipak da se popije desetak puta više, i to uglavnom onog iz domaće radinosti (iz svog bureta ili komšijinog). Najlakše je reči - rakija je kriva za sve!

Izvor: google

ZGabriel

Ksenija je napisao/la:

Najbolje mi pašu dalmatinska (sa prizvukom nostalgije), francuska, portugalska. Uz vino sir koji se proizvodi u istoj regiji gde i vino što ma smisla.

Francuzi kažu - Loše vino može da ima visoku cenu, ali dobro vino nikada nisku.

meni je moj profesor/mentor/šef jednom objašnjavao tu francusku frazu. na francuskom. =))

bili smo na nekom domjenku i malko je popio. krenula priča o Francuskoj i ja spomenem da sam počela učiti francuski. bolje da sam šutila. :sega

ali žao mi je što je nisam zapamtila. znam da sadrži "petite vin" i "bon vin" ali mozak ne surađuje.

Sayuri

Vino ne pijem, pa se u ISTO i ne razumijem, a kao seljanka iz malog gradića znam samo za sir iz mijeha

Ali kažu da on ne ide uz vino već uz lozu.

Sir iz mijeha je jedan od onih narodskih sireva čiji početak pravljenja seže u tako daleku prošlost da mu se ne pamte počeci. S pravom se pretpostavlja da su ga Hercegovci jeli još u doba Ilira. I dan danas od svih sireva s našeg područja, sir iz mijeha je jedini koji se ne proizvodi industrijski, nego isključivo od strane malih gazdinstava koji njeguju svako svoju, malo različitu recepturu proizvodnje.

http://www.stolac.ba/sir-iz-mijeha.aspx

:thumbup

Lebowski · **Pridružen/a:** 13 sij 2012, 17:01 **Postovi:** 12305

Zar ti ne mrziš TU riječ?

Sayuri

Pa da. Ubacujem je iz zezancije ili što bi Ibrahim rekao- šegačina ptuj!

PS da znaš da mrzim i riječ inače

ZGabriel

Sayuri je napisao/la:

Vino ne pijem, pa se u ISTO i ne razumijem, a kao seljanka iz malog gradića znam samo za sir iz mijeha

Ali kažu da on ne ide uz vino već uz lozu.

čula sam silne pohvale za taj sir, ali nikako da mi dođe do tanjura.

lozu prepuštam nekom drugom.

Sayuri

Sir iz mijeha je nešto što moramo imati u svaka doba u frižideru. Najviše se pojede kao meza ili se njime posipa pura, ali stavim ga i u zeljanik, pitu... samo je poskup pa to baš i nije pametno.

ZGabriel

sad si me podsjetila...imam jednu kolegicu koja voli sireve isto k'o i ja.

i kad se otvorio neki bijesan dućan, ode ona tamo s prijateljicom u izvidnicu. od cijena je skoro pala na dupe, ali kako je prijateljica dobrostojeća, kupit će ona njoj jedan komadić sira po izboru. izađu iz dućana, i ovoj vrag ne da mira, odmota paketić da još malo pomiriše sir. netko je zakači u prolazu i ovoj sir padne na zemlju.
kaže, da je bila sama, uzela bi sir, ponovo ga zamotala i odnijela kući. =))

ali bilo joj neugodno ispred prijateljice, pa ga je sa suzama u očima bacila.

tako da ti je bolje odmah ga ubacit u jelo. šta košta da košta.

HercegBosna.org

Sirevi i vina

Online