Gvardiol je stoper. A od Bradarića je bolji Sosa, prvotimac Stuttgarta i isto izdanak Dinamove škole. Odnosno trenutno je u boljoj formi od Bradarića, još nisam siguran čiji je plafon viši od te dvojice. U svakom slučaju slatke brige u idućih 10+ godina.

Na međunarodnom planu Građanski je postigao zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. godine gdje je pobijedio Barcelonu i Atletic Bilbao.

Brazilska reprezentacija je 1934. godine gostovala u Zagrebu sa slavnim Leonidasom, tada jednim od najboljih igrača svijeta. Neposredno nakon Svjetskog prvenstva 1934. godine u Italiji carioce su svratili u Zagreb na prijateljsku utakmicu protiv Građanskog. Zagrebački su mediji tada pisali da je grad zahvatila „brazilska groznica“. Utakmica je bila predviđena za 6. lipnja 1934. I baš kad je trebao uslijediti spektakl, na Zagreb se sručilo jako nevrijeme s grmljavinom. Termin je odgođen za sljedeći dan, četvrtak, 7. lipnja u 21 sat. Bila je to noćna utakmica na igralištu Concordije u Kranjčevićevoj. Dvoboj je bio atraktivan, dopadljiv, Brazilci su, zajedno s Leonidasom, predstavili svoju nogometnu rapsodiju, razgalili gledatelje igrom i vickastim potezima, ali rezultat je ipak bio 0:0. Bila je to druga velika noćna utakmica u Zagrebu. Premijera je zaživjela 1931., u dvoboju gradskih reprezentacija Zagreba i Madrida, također u Kranjčevićevoj.

Zagreb je pao u delirij oduševljenja kad su purgeri 17. svibnja 1936. s 5:1 svladali jedan od najpoznatijih europskih nogometnih klubova Liverpool, do tada četverostrukog prvaka Engleske koji do tada nikad nije izgubio utakmicu na Kontinentu. Kako tada nije bilo europskih klupskih natjecanja takve prijateljske utakmice imale su natjecateljski karakter i određivale su ugled pojedinih europskih momčadi. Igralo se na Igralištu Građanskog na Trnju, a interes publike bio je iznimno velik. Novine su izvijestile da je prikazan izvrstan nogomet. Glaser je kolosalno branio, a Franjo Wölfl, Lešnik, Antolković i drugi pružili su predstavu za pamćenje.

Slavni Englezi u čijem je sastavu igrao i legendarni Matt Busby primili su pet, a dali samo jedan pogodak. Zagrebački plavi koji su do tada bili tri puta prvaci države sljedeće su godine osvojili i četvrti naslov. Nastup Građanskog toliko je zainteresirao Engleze da je još iste godine uslijedio poziv za oglede na Otoku. Na stadionu je bilo oko 12 000 gledatelja, a mnogo navijača je stiglo organiziranim autobusnim prijevozom iz Varaždina, Karlovca, Križevaca, Koprivnice, Siska, Sušaka, Ogulina, Bjelovara i Slavonskog Broda.

Poslije pobjede nad BSK-om usred Beograda, 15 000 navijača na rukama je igrače Građanskog odnijelo sa Željezničkog kolodvora pred Banske Dvore.

U Zagrebu je u svibnju 1937. godine gostovao londonski Chelsea i donekle se purgerima revanširao u ime Liverpoola. Godinu ranije Građanski je svladao momčad Liverpoola sa 5-1, no ovom su prilikom slavili – Englezi. Društvo iz Londona pobijedilo je sa 1-0 u utakmici u kojoj je Građanski, unatoč porazu, igrao vrlo dobro i stvarao prilike. Zanimljivo je da je utakmicu u Zagrebu sudio tada poznati engleski djelitelj pravde Walter Lewington. Nogometaši Chelseaja odsjeli su u hotelu Esplanade, došli su dva dana prije utakmice, trenirali na igralištu Građanskog, čak organizirali i dva izleta u zagrebačku okolicu. Utakmica je odigrana u četvrtak, između dva završna vikenda u državnom prvenstvu. Građanski je u tom trenutku već i matematički osigurao naslov prvaka, a tom prilikom zagrebačkoj je publici predstavio i veliko pojačanje, proslavljenoga vratara reprezentacije, Franju Glasera, koji je dotad nastupao za velikoga rivala purgera, beogradski BSK.

Građanski je 4. srpnja 1937. godine u Zagrebu pobijedio talijanski Juventus s 3:0, i to samo tjedan dana nakon što su ih svladali i u prijateljskoj utakmici u Beogradu s 1:0. Plavi su tada pobijedili Talijane pogotkom Augusta Lešnika u 85. minuti. Štoviše, bio je to okršaj tada aktualnoga državnog prvaka Građanskog i Juventusa koji je upravo u prvoj polovici 1930-ih nanizao čak pet uzastopnih naslova prvaka Italije. Kroničar Jerko Šimić tada pisao: "U nedjelju su čudo od vratara Franjo Glaser skupa s ‘divovima’ Hüglom i Beloševićem pobijedili najbolju momčad koja je ikad igrala na zagrebačkom terenu, najboljeg predstavnika one zemlje koja se krasi s naslovom najboljih nogometaša na svijetu." Italija je tada bila aktualni svjetski prvak s čak devetoricom igrača Juventusa, a isti uspjeh je ponovila i 1938. godine. Na toj utakmici je Branko Pleše postigao gol izravno iz kornera prevarivši vratara Amorettija.

Godine 1938. Građanski je u dva i pol tjedna razmaka pobijedio oba milanska diva: i Inter u Milanu i Milan u Zagrebu. Pobjeda u Milanu imala je snažan odjek. Dva i pol tjedna nakon što su purgeri svladali Inter u gostima u spektakularnoj utakmici sa 4-3, dogovoren je i novi ogled s Milanezima. Ali, ne s Interom već s gradskim suparnikom Milanom. I ne u Milanu nego u Zagrebu. A, i ovaj su put bolji bili purgeri. Građanski je svladao Milan s 2-1 golovima Augusta Lešnika i Franje Wölfla.

Građanski je 1944. godine u prijateljskoj utakmici u Budimpešti svladao Nagyvarad, aktualnog prvaka Mađarske, u to vrijeme jedne od najboljih liga u Europi. Sučelili su se na stadionu Ferencvarosa u Budimpešti. Nagyvarad i Gradjanski u toj su, 1944. godini odigrali čak četiri međusobne utakmice. Purgeri su pobijedili u dvjema utakmicama u Zagrebu s 2-0 i 1-0, dok je u Nagyvaradu, u prijevodu u Velikom Varadinu, bilo 1-1. A onda su plavi torpedirali suparnika usred Budimpešte. Trostruki je strijelac bio August Lešnik, a jednom je mrežu zatresao Antun Lokošek. Za purgere je i u toj utakmici blistao kasnija zvijezda svjetskoga nogometa, Stjepan Bobek. Nagyvarad je danas grad u sastavu Rumunjske i ime mu je Oradea. Momčad Gradjanskog tada je, prema mnogim tumačenjima, bila najsnažnija u svojoj povijesti i, sukladno potencijalu, dosezala europske visine.

Richard Kohn (27 February 1888 – 16 June 1963) was an Austrian football player and later coach of FC Bayern Munich, FC Barcelona and Feyenoord Rotterdam.

Teams managed

1924–1925 HŠK Građanski

Imre Pozsonyi (also known as Jesza Poszony, first name also as Emmerich and Emérico; 12 December 1880 – 2 October 1932) is a former Hungarian football player and manager.

Teams managed

1924 FC Barcelona
1926 Građanski Zagreb

In December 1922 he became assistant to the English manager Jack Greenwell at FC Barcelona. After Greenwell's sacking August 1923, he took over the head coach role until October, when he was replaced by the Englishman Alf Spouncer. In July 1924 he was again head coach, but he was replaced in December by the Englishman Conyers "Ralph" Kirby, under whom the team won the Spanish Cup and the Catalan championship until the end of the season.

In April 1926 he became manager of Građanski Zagreb, today's Dinamo Zagreb, with which he won the Yugoslav championship of 1926. There he left in October, because he could not get his work permit renewed.

JOŠKO GVARDIOL vjerojatno će u siječnju napustiti Dinamo. Mladi branič je u rujnu potpisao za Red Bull Leipzig koji ima mogućnost odabrati hoće li ga dovesti u siječnju ili sljedećeg ljeta.

Dinamo je za Gvardiola već dobio 16 milijuna eura, a ako ga Leipzig povuče s Maksimira ove zime, dobit će još tri milijuna eura. To je rezultat dogovora klubova prema kojem je Dinamo za svaku ligašku utakmicu koju Gvardiol odigra ove sezone trebao dobiti 70 tisuća eura, a za svaku europsku 100 tisuća. Ako ode u Leipzig prije kraja sezone, njemački klub platit će Dinamu tri milijuna eura jer bi hrvatski prvak toliko dobio od Gvardiolovih odigranih utakmica.

Dva su razloga zašto Leipzig želi odmah Gvardiola
Njemački Kicker piše da su dva razloga zašto Leipzig želi Gvardiola već ove zime. Prvi je niz ozljeda koji je pokosio obrambeni dio momčadi, a drugi što su u utakmicama Europa lige vidjeli da 18-godišnji može igrati na najvišem nivou.

Dinamo će dobiti i 300 tisuća eura za svaki plasman Leipziga u Ligu prvaka s Gvardiolom u momčadi te 20 posto od njegovog sljedećeg transfera.

klub kao klub je bezveze, ali je odličan za napraviti transfer u najveće klubove. Timo Werner i Naby Keita su primjer njihovog poslovanja, kupi jeftinije pa prodaj skupo.

Jedini minus je sto cemo sada morat slusat ovog retarda zabu (i njemu slicne) o velikim uspjesima brace koje su iz Dinama izvukli desetke milijuna eura u vlastiti dzep. Sve ostalo za 5.

Onda šta im je trebalo da kradu uz to? Mogli su fino naplatiti svoje usluge i sad ne bi stariji brat bio u izgnanstvu.

Ta priča oko Mamića je složena i uglavnom me živciraju i žestoki mamićevci i antimamićevci. I jedni i drugi ekstrem, a ima argumenata za obje strane.

Da kradu. Sav si si smiješan. Da je nevin onda bi već štajkao glađu i išao do Europskog suda i tužio Hrvatsku za 100 milijuna eura odštete zbog političkog progona.

Nije jer zna da je kriv po zakonima. Zna se kako se posluje.

Nije privatizirao Dinamo jer nije htio biti vlasnik, a lova se ne može uzimati iz kluba kao da ti je to ćaćino.

Ovo bacanje hrvatstva među kriminal i krkane nema smisla.

U Hrvatskoj se ljude ne progoni zbog politike ali ih se nikako sudski ne progoni za kriminal, a da nisu krivi.

Mamić je i crn i bijel. Koliko je zaslužan toliko je i kriv za neke stvari.

Ne mogu se sjetit kako je definirana klauzula za budući transfer, znaš li ti koliki % će Dinamu pripasti od budućeg Olmovog transfera. Taj će sigurno dosegnuti 40-50 mio €...

Croatian media have been more elaborate. Sportske Novostie and 24sata reported that RB Leipzig are paying €18.5 million up-front for the Barcelona product. Leipzig are then going to pay an additional €1 million for every 15 games, for a maximum of €4 million, another €2 million for the next three Champions League seasons and €2 million for each of the next two German championships.


Furthermore, Olmo will have an €80 million exit-clause in his contract. Dinamo Zagreb will receive 20% of the difference between what Leipzig have paid up to this point to Zagreb and what they have received from an outgoing transfer.

https://www.transfermarkt.com/rb-leipzi ... ews/353091

Razmisljas televizijom, a ne svojom glavom.

Vidi se utjecaj Indexa, Jutarnjeg i slicnih medija na tvoje razmisljanje.

Svaki bod u grupnoj fazi EL-a vrijedi 190 tisuća eura, a Dinamo je do sada osvojio jedanaest bodova. U prva dva kola s dva puta po 0:0, protiv Feyenoorda na Maksimiru i kod CSKA-a, zaradio je 380 tisuća eura.

Slijedile su tri pobjede, nad Wolfsbergerom dvije, i ona u četvrtak nad Feyenoordom za novih 2,090 milijuna eura. Pridodamo li to iznosu od 5,62 milijuna eura, koliko je Dinamo zaradio, a da nije odigrao jednu utakmicu u skupini Europske lige, i to tako da je 3,22 milijuna eura dobio na osnovi rezultata u pretkolima, a 2,4 milijuna eura na temelju europskih rezultata u zadnjih deset godina, dolazimo do 11,74 milijuna eura.

U siječanjskom transferu Dinamo je za Olma dobio fiksnih 19 milijuna eura odštete. Ostatak odštete Modrima će biti isplaćen kroz razne bonuse koji su detaljno razrađeni. Kod potpisivanja ugovora, oni su izgledali ovako:

- svaki ulazak Leipziga u grupnu fazu Lige prvaka (u sljedeće tri godine) - dva milijuna eura;
- svako osvojeno prvenstvo Leipziga (u sljedeće tri godine) - dva milijuna eura;
- svakih 15 službenih utakmica Olma za Leipzig (minimalno po 46 minuta) - 700.000 eura, Dinamo tu ima maksimalno pravo na četiri milijuna eura:
- pravo na 20 posto ostatka od idućeg transfera (tu se oduzima sve što je Leipzig do tada isplatio Dinamu).

Ako, recimo, Olmo bude dalje prodan za 30 milijuna eura, a Dinamo je kroz transfer i bonuse do tada od Leipziga dobio 22 milijuna eura, Dinamo dobiva pravo na 20 posto razlike od osam milijuna eura.

Dakle, Dinamo bi u sljedeći utorak na ime bonusa mogao ukupno već zaraditi 3,4 milijuna eura. Dva milijuna za ulazak u grupnu fazu Lige prvaka i 1,4 milijuna eura za Olmovih ukupno 30 nastupa u dresu Leipziga. Ako uračunamo onih 19 fiksnih, Olmov transfer iz Dinama u Leipzig bi tada i zasad iznosio 22,4 milijuna eura. A tek je počelo...