Tako je to kada na svaki gem, svaki set, svaki meč gledaš fatalno, a ne cijelu karijeru kao cjelokupnu.

Simpatizirao sam Čilića dok je imao izliku da je “mlad i neiskusan” (čak ga stavio u avatar na mjesec dana, tamo prije deset godina ), ali realno čak i Đoković ima više karizme, a obojica su slabo prihvaćeni od teniskog svijeta.

Pobjeda digića, al eto, pružio je otpor.

Prestao sam gledati poslije prvog seta, dosadan tenis igra, bez kreativnosti, bez zrelosti u 36., bez karizme.

Prije da je mentalna ruina. Ante Tomić, Marko Kopljar i Marin Čilić su sveto trojstvo hrvatskog sporta što se tiče labilnosti i chokea.

Zanimljivo kako su hrvatice bolje u pojedinačnim sportovima od hrvata.

Sandra Perković
Blanka Vlašić
Janica Kostelić

Bolje se nose sa stresom imaju bolje živce od muški.

I tako cijelu hebenu karijeru!!

Dodjeljujem mu nadimak Aut.

Marin Aut Čilić

Gledao sam ga nekad prije i da, popizdio bih, neprecizan i gotovo, taman kad poveže par lopti padne sve u vodu i sve tako. Ok, tenis je takva igra, Al brate s njim je to bilo nepodnošljivo, neforsirane greške, auti, šta već ne. Istra te iz pameti dok ga gledaš.

Mislim da je Ljubičić bio naš najkvalitetniji igrač, imao je jebene okršaje protiv Federera.

Zaboravih na Ivaniševića hah jao. Premlad sam bio, nikad njega nisam gledao.

Sjećam se samo nekih mečeva Ljubičica kad je bio top 3-4 na svijetu.

Imao je a bome i dalje ima sve fizičke predispozicije da bude broj 1

Međutim problem je mentalna snaga i stabilnost. Mislim da nema aktivnog igrača (a možda i generalno) koji je toliko mečeva izgubio sa 3:2 iako je vodio 2:0 u setovima.

Fernando Verdasco.
A suprotno od njega je Todd Martin.