ne moraš ni gledati po prezimenu, kad su Srbi ikad nešto napravili u borilačkim sportovima, mi imamo tapiju na to.



-spremni.

-spremni.

Pa je li ovo moguće, probudim se, a mala uzela zlato.

5. zlato i 9. medalja, pa kaže aaaajmoooooooooo.

Još jedan epski dvoboj u finalu
Ili jesi ili nisi, nema labavo

Tony Yoka... Tip jako dobro znan našem boksačkom kutu. Prije šest godina, 2010. u finalu juniorskog SP u Bakuu. Hrgović je do zlata dospio upravo pobijedivši Yoku, na bodove. Ovaj mu je pak uzvratio prošle godine u Dohi, glavnom katarskom gradu, u četvrfinalu seniorskog SP. Bilo je to samo koji mjesec nakon Hrgovićevog europskog zlata, a u Katar Filip uistinu nije došao najpripremljeniji. Psihički prvenstveno. Tony je preiskusan da to nije znao iskoristiti i kasnije otići do naslova svjetskog prvaka. Zato su i Hrgović i Pijetraj nakon pobjede u četvrtfinalu spominjali da im je Yoka dužnik.

Večeras... večeras mu slijede pravi problemi. Kakav 'fajt'. Munje će sijevati u ringu. Nadamo se, munje iz Dubrave!

Većina olimpijaca nezaposleno

Za 20 tisuća metaka u 365 dana treba mu 40 tisuća kuna. Za glinene golubove koje skida u 300 odrađenih serija treba mu dodatnih 15 tisuća kuna. A kad tome pribroji putovanja, teretanu i posebnu prehranu, ukupni račun veći mu je od sto tisuća kuna.
Tako, u šest jednostavnih brojki, izgleda godina u sportskom životu Josipa Glasnovića, zlatnog olimpijca, bez uračunatih režija, hrane i troškova obiteljskog života. Najbolji je trapaš na planetu s osvojenih 12 medalja u zadnjih deset godina, ali bez srama priznaje da bi prihvatio posao i u Čistoći kad bi mu ga ponudili. Jer, kad zbroji sve što od države dobiva, kaže, pokrije tek 60 posto sportskih troškova. A službeno je nezaposlen.

U većini europskih zemalja streljači su zaposleni u vojsci ili policiji, plaćeni su im doprinosi, a njihov posao je samo da pucaju. Devet od deset talijanskih streljača ima osiguran posao u karabinjerima ili vojsci - kaže Glasnović

slično govore i Damir Martin, sudionik najuzbudljivije veslačke utrke u povijesti, i njegov trener Srećko Šuk.

- Tisućinke nisam izgubio u Riju nego od ljudi u Hrvatskoj koji su zakazali - smatra Martin, a Šuk je na dan kad se HOO žalio na rezultat utrke zahtijevajući zlato za Martina bio još direktniji.

- Oprema za dopunski trening nikad nam nije stigla, a tražili smo je od jeseni. Nismo željeli probijati budžet nego smanjiti druge troškove, što nam nisu dopustili. Damirov čamac oštećen je u prijevozu i zbog toga je izgubio pet dana treninga jer netko nije radio svoj posao. Gdje nam je sportska ambulanta? Željeli bi doktorat, a nismo napisali ni domaću zadaću - zaključio je. Zanimljiva je i priča hrvača Bože Starčevića koji je u Rio došao uz posebnu pozivnicu i umalo dosegao broncu.

Ozbiljno razmišlja da odustane od sporta u kojem je u top-deset hrvača na planetu.

Sep: 'Automobil sam prodao preko oglasa da kupim rukavice'

A ako se netko pita koliko se točno uspješni sportaši moraju odricati, naš boksač Hrvoje Sep ima odličan odgovor za njih.

- Kad se postavilo pitanje hoću li voziti dobar auto ili ići u Rio, dvojbe nije bilo. Čim sam vidio da neću moći financirati pojačanu prehranu ili najkvalitetniju opremu poput rukavica iz Japana ili platiti sparing partnere, stavio sam svoj BMW u oglasnik i odmah ga prodao