To možda vrijedi za Srbiju za Hrvatsku ne.
Ali eto ti primjer vaše košarkaške reprezentacije koja to obara.
Na prvom mjestu su ti fizičke predispozicije kao i kod crnaca, potom motiv da se tako zaradi.

Nijemci su bili dobri u nogometu dok su igrali etnički Nijemci i to sve govori.

Sto pak znaci da ove svabe npr. i nisu toliko u krivu kada kazu da je siromastvo razlog tj. motivacija jer je ta zelja za zaradom koju ti opisujes maltene pa ista kategorija.

To možda vrijedi za Srbiju za Hrvatsku ne.
Ali eto ti primjer vaše košarkaške reprezentacije koja to obara.

Moje je mišljenje da su Španjolci, Francuzi i ovi ostali sad uspišni u košarci jer smo mi loši. Ne zato šta su oni dobri.
Ove nekošarkaške države nas sad pobiđuju jer je košarku napala bolest koja je nekad rastakala nogomet, ali u još jačoj miri.

U bivšoj državi postojalo je 12 jakih košarkaških centara, vrlo jakih kao domaćini. Ni najjači nisu mogli lako proć ondi. Superjaki titani Jugoplastika i Partizan gubili su od IMT-a i Olimpije u bitnim kup utakmicaman. Cibona jedva prošla Slogu iz Kraljeva.

U samostalnoj Hrvatskoj, sitnoklubaški egoizmi. Podmetanja, ditinjaste stvari. Cibona nije smila izgubit niti nebitnu utakmicu.Dovodula igrače koje je htila i po cini koju je ona htila.
Tko želi gledati ligu i igrati u ligi di se rizultat unaprid zna i di ćedu te sudci sasić da ne bis slučajno šta poremetia. Svit je prista gledat, pokroviteji du otišli ća.

Popis grijeha je podugačak, a nismo se još ni dotaknuli sportskog dijela priče zbog kojeg mnogi ljubitelji košarke izvan Zagreba smatraju da je Cibona "grobar hrvatske košarke".

Klub koji je bio ponos Zagreba postao je omražen u Zadru, Splitu, Rijeci, a godinama nije stvorio igrača za hrvatsku reprezentaciju.

Početkom devedesetih, u rukama Bože Miličevića, Cibona se isprofilirala kao grobar hrvatske košarke monopolizirajući domaće prvenstvo, uništavajući konkurenciju (masovna dovođenja igrača Zadra i Splita tek toliko da ne igraju za direktne suparnike) i na koncu samu sebe s potpunom devastacijom vlastitog omladinskog pogona koji nakon Gordana Giričeka dugi niz godina nije iznjedrio iole ozbiljnijeg igrača.

Miličevićeva petnaestogodišnja vladavina bila je obilježena zacementiranim statusom nastupanja u Euroligi što je omogućavalo mir u kući, a istovremeno nerealnim ugovorima kojima su se mnoga usta namirila, odnosno neispunjene ugovorne obveze uzimale zdravo za gotovo dovelo je mic po mic sredinom nultih godina do urušavanja suludog poslovnog modela, odnosno do ruba provalije.

Aco Petrović, od svih vodećih ljudi kluba zadnjih skoro trideset godina izgledao je jedini donekle dobronamjeran, ali i naivan poput žene René Artoisa. Za njegovog mandata krenulo je ožmikavanje omladinskog pogona, odnosno mladih talenata gdje se zahvaljujući managerskim interesima (Miško Ražnatović) i unutarnjim krticama dešavaju odlasci Ivice Zupca i Ante Žižića (zbog čijeg odlaska je Aco Petrović podnio ostavku), a igrački potencijali poput Buljevića, Slavice, Popića, Nikića, Mazalina i Arapovića koji su trebali dozrijevati kao stožerni grači od kojih će Cibona imati financijsku žetvu nisu iskorišteni ili su otišli za kikiriki jer politika kluba je bila takva kako je isplativije imati matori roster.

Novoselovim odlaskom iz Cibone, krajem devedesetih godina, počeo je kontinuirani, strmoglavi pad Cibone i hrvatske košarke. Pad koji će ovih dana dosegnuti dno.

Novoselovi nasljednici, mahom sebični i nesposobni politički poslušnici kojima je do Cibone stalo samo onoliko koliko im je ista mogla biti od osobne koristi, najprije su prokockali sportski ugled, a potom i košarkaški dom i dvoranu. Nakon što su uništili perspektivu Kluba, uništili su i sam Klub.

Sve to događalo se u trenucima dok je na čelu saveza bio Danko Radić, za mnoge grobar hrvatske košarke i glavni krivac za svaki rezultatski podbačaj.

Slaven je, već u to vrijeme, dok je Davor osvajao u SAD-u, bio zvijezda. Tretiran i portretiran kao nova velika nada HR košarke, mlađi je Rimac u svom prvom prvenstvu Hrvatske, u sezoni 1991/92, dakle s nepunih 18 godina, pulskim Gradinama stavio 40. Iako je Cibona tada imala i drugu, razvojnu momčad, Donu, za koju su igrali mahom igrači Rimčeve generacije (Mulaomerović, Skelin, Grgat, Kalamiza, pa kasnije i nešto mlađi Zemljić, Giriček, Nicević), Slaven Rimac nikada nije bio u razvojnoj momčadi. On je uvijek bio dio prve momčadi. Bio je najmlađi i bio je onaj koji je tada bio trn u peti Ace Petrovića.

Slaven je mislio, tribine su mislile, novinari su mislili da Rimac treba igrati više, da mu Petrović otvara premalo minuta.
...
Sjećam se dosta utakmica s nekim neatraktivnim protivnicima - a Cibona je tada pobjeđivala u drugoj brzini, jer se igralo samo PH, pa kad nisu na meniju bili Split ili Zadar, sve je bilo lako - u kojima je Rimac imao minuta, no na njima nije uspijevao kupiti Petrovićevo povjerenje i za one važnije euroligaške okršaje. Petrović je možda mogao riskirati, ali nije.
...
Slaven je bio i u reprezentaciji koju je Pero Skansi nakon debakla u Atlanti složio za Eurobasket 1997. godine. Dječji vrtić koji je izgubio sve, bio na koncu 11., s time da je jedine dvije pobjede ostvario protiv Njemačke. Bila je to generacija koja se trebala vrtjeti oko nadolazećih superstarova Rimca, Mulaomerovića, Giričeka, Sesara, Vujčića, Prkačina, bila je to reprezentacija koja ni od koga na tom EP-u nije izgubila s više od 10 razlike, koja je Jugoslaviju, tadašnjeg aktualnog europskog prvaka i srebrnu s OI, imala na pladnju... Slaven Rimac je stavio bacanja za, mislilo se, pobjedu, no Saša Đorđević stavio je tricu za pobjedu...


Tada se nitko ne bi mogao okladiti da će Rimcu to biti posljednje veliko natjecanje, jer imao je tek 23 godine

...
Povijest će reći da je Rimac stigao na pripreme, odradio ih do posljednjeg dana, da bi Petrović dan prije odlaska u Tursku odredio da je Rimac 13. prase. Onaj prekobrojni. Rimac je tada poslužio samo kako bi pojačao intenzitet na pripremama, a on sam je ostao kratkih rukava. Bi li Rimac, čovjek koji je jedini u toj generaciji mogao uvijek staviti zadnji šut, bio od pomoći, bismo li s njim možda dobili onu Tursku u četvrtfinalu, nikada nećemo saznati.
....
za kormilo Vukova Dražen Anzulović. Mlad trener i dosta zeznuta svlačionica. Između Anzulovića i Rimca (i Golemca!) puklo je na Final Fouru ABA lige, gdje se Rimac žalio na sedam minuta u finalu protiv Železnika, a Anzulović ga odstranio iz momčadi.

Kad netko priča o želji i nacionalnom naboju vidiš da nema pojma o sportu.

Svi oni imaju želju i naboj samo neki su kvalitetni neki nisu.

Mujo misli da mu je ekipa loša jer se igračima ne da ane zato što su 90% mediokriteti. Hrvatski rezultati u nogometu il srpski u košarci nemaju veze sa nabojem već sa kvalitetom. Te kafanske priče o želji i naboju su tipično balkansko rezoniranje koje mora svakoj pojavi dati neko nadnaravno objašnjenje.

Dajte humanitarni telefon za Tuku & Co. Sevap je.

De nam onda objasni koji je klinac sa košarkaškom reprezentacijom Hrvatske, NBA petorka, a ne mogu dobiti KK Žabok?
Brukanje po nekakvim pretkvalifikacijama za Evropsko i slične nebuloze.
Kad već pričaš da je samo bitan individualni kvalitet.
Ima Srbija u fudbalu koliko hoćeš kvaliteta, pa su ispušili.
U košarci da ne pričam, mrtvi favoriti bili na zadnjem evropskom, i dođoše im Talijani u KO fazi i isprašiše ih,

Naravno da ta priča ima osnov, al tebi je to teško objasniti.

Eto zašto ste vi muslimani loši u sportu. Šta ti misliš čemu svi treneri i taktike kad je dovoljna želja, koji bi *** trennira samo zaželiš pobjedu i nacionalno se napališ, Bogati nije to gatanje iz šalice kave

Hrvatska košarkaška reprezentacija nema kvalitetu ko šta nema ni srpska nogometna. Srpski nogometaši igraju u ok klubovima sa sredine ljestvice što je daleko od nekog vrha. tako i naši košarkaši, imamo jednog dobrog šutera i to je to. Daleko je to od elitne ekipe.

Držite se tih priča o gatanju i želji dok se drugi bave ozbiljnim radom i ostvaruju rezultate.

Gosn znalac, šta nije u redu sa navedenom petorkom Bogdanović, Hezonja, Šarić, Smith, Zubac?

Netočno to za šutera, Bogdanović je izvanredan šuter, Hezonja je, kao što vidimo u Realu isto odličan strijelac i dobar defanzivac, Šarić isto ima svoje kvalitete, Smitha ste uzeli za playa, sasvim dobra opcija na toj poziciji, Zubac igra u LA Clippersima, upravo završio odličnu sezonu.
Mnoge ekipe nemaju ovako dobru petorku, ali imaju daleko bolje rezultate. Spram imena, HKK se realno sramoti.
Dakle, pričaš napamet ili nemaš pojma u košarci.
U BiH je glavni problem što mnoge stvari nisu riješene, prije svega politička situacija, nemaš donesen zakon o sportu, a eto ti bi to objasnio kao mi se nešto bitno razlikujemo od vas, odnosno vi se dominantniji.
Argument u rangu, ja imam dva metra i pobijediću te u basketu, ko je tebi kriv što imaš metar i 60.

De nam onda objasni koji je klinac sa košarkaškom reprezentacijom Hrvatske, NBA petorka, a ne mogu dobiti KK Žabok?
Brukanje po nekakvim pretkvalifikacijama za Evropsko i slične nebuloze.
Kad već pričaš da je samo bitan individualni kvalitet.
Ima Srbija u fudbalu koliko hoćeš kvaliteta, pa su ispušili.
U košarci da ne pričam, mrtvi favoriti bili na zadnjem evropskom, i dođoše im Talijani u KO fazi i isprašiše ih,

Naravno da ta priča ima osnov, al tebi je to teško objasniti.



Tebe će pojesti sopstvena kiselina i ostaće na kraju samo mrlja
Kako si ti tužna pojava.

Kakvi Balkanci?

Hrvati su najuspješniji kad se uzme u obzir koliko ih ima sveukupno, pa onda Slovenci i onda Srbi.