Ja bi prije rekao da oni nisu narod nego nacija...

Nek se nađe na vrhu svake nove stranice.

Uglavnom, tema je podbadanje, a i reakcija na njihovo svojatanje povijesti, ali ono što nije sporno je da su u procesu profiliranja u zaseban narod, sa svojim imenom i identitom, ali gdje Islam igra dominantnu ulogu. To nije sporno. No ako Nebula i slični naprave diverziju sa "Bosancima" na popisu, moglo bi se reći da je taj proces formiranja u narod, daleko od gotovog.

Naravno da sam ponosan na moj narod, gdje god bio i sta god radio. To bi coravi i gluhi skuzio

Bosnjaci u Izmiru, svijeti zadatak je im kako oni kazu da se vrate u domovinu :)

Bošnjaci su jedna nova realnost koja će bit ˝ozakonjena˝ novim popisom stanovništva. Muslimani imaju svako pravo da budu narod i da se osjećaju kao narod. Da imaju svoj jezik pa i svoju državu. Do stvaranja bošnjačke države ipak neće doći jel će Muslimani (Bošnjaci) osokoljeni popisom stanovništva i određenim (dijelom preuveličanim i iskrivljenim) demografskim trendovima raširiti uvjerenje o izumiranju i preseljenju Vlaha i Škutora te o čitavoj BiH koja se pruža Muslimanima kao na pladnju za njihovu državu. To će samo odgoditi prirodan proces mirnog razdruživanja BiH ili unutarnje podjele na 3 države u državi.. Dotad Muslimani će i dalje svojatati BiH kao (isključivo) svoju te sve u njoj kao isključivo svoje što će samo produbiti njihove agonije s obzirom na nemogućnost da diktiraju pravila igre u Banja Luci ili Širokom.. S vremenom će doći do otrežnjenja i kako Robi kaže odmakom od zadnjeg rata doći će do stvaranja novih ideja i nove svijesti koja će omogućiti Bošnjacima da postignu povijesni dogovor sa Srbima i Hrvatima.. Dogovor koji će konačno dovesti do stvaranja Bošnjačke države (u državi).

Muslimani to pravo imaju ali samo ako to pravo daju i drugima a ne daju ga.
Jedina nova realnost s kojim ce se suociti je trazenje Hercegbosanske nacije i njihove drzave, koja ima pravo na cijelu BiH.

Oni mogu praviti svoju drzavu, naravno, ali ne na hercegbosanskom(hrvatskom) i srpskom teritoriju. Ne znam tko im misli dati Travnik pa cak i Zenicu ili Sarajevo jer to nije iskljucivo njihovo niti ce ikad biti.
Nacionalnu drzavu nek traze na teritoriju kod Erdogana.

O čemu ti ? Hrvati su zadovoljni tim "Hrvati", ne trebaju ništa mijenjati.

Pa oni u stvari i jesu u svojoj Domovini !?!!

Nisu. Ni u svojoj domovini ni u svojoj vjeri

http://www.avaz.ba/vijesti/izdvojene-ko ... tusa-zrtve

Autor: Edin Urjan KUKAVICA



Preziremo skromnost koja vapi za ljudskim priznavanjem te hvale vrijedne osobine, svejednako kao što preziremo razmetljivost stvarima i okolnostima koje uopće ne ovise o našim željama, poput porijekla, imetka ili mjesta rođenja. Gnušamo se ljudi od čijih jezika i ruku nisu sigurni ostali ljudi, jer je blaćenje i nasilje ultimativni pokazatelj stvarne slabosti. Grozimo se merhameta gubitnika, sabura slabog i prijateljstva licemjera. Strah nas je od pomisli da roditelji ne shvataju da ne odgajaju djecu nego buduće roditelje; plašimo se za budućnost u kojoj će živjeti djeca koju odgajaju današnja djeca; strepimo za ljude koji ne žele znati svoju prošlost, nisu svjesni sadašnjosti, a okreću glavu od budućnosti, koliko i za ljude koji se neprestano pozivaju na slavnu prošlost, zazivaju sjajnu budućnost, a ne žele se uključiti u sadašnjost.

Prihvatiti stvarnost

Ne volimo šale u kojima ima premalo šale ("ne, ne, Crnogorci su oni lijeni, a mi smo oni glupi!"). Ne žalimo Bošnjake koji su domislili da će "svijet" prevariti i svome potomstvu osigurati svijetlu budućnost samo time što će njegovo bošnjačko porijeklo sakriti nadijevanjem imena po vjetru na grčkom, cvijetu na holandskom ili nekom koje se rimuje s dijelom automobilske opreme, ali ni one koji misle da je svaka riječ koja se se završava s "din" muslimansko ime! Dosta nam je i Hase koji nije Hasan, Huse koji nije Husein i Fate koja nije Fatima.

Ne želimo vjerovati da smo toliko "ubijeni u glavu" da nam je trač vrhunac protesta, da je dobro čim se može istrpjeti, da nam je sudbina likova iz televizijskih serija važnija od vlastite, da za najumnije i najznačajnije zemljake saznajemo iz kvazihistorijskih sapunica... Ne želimo strahovati od odlaska ljekaru, jer nismo sigurni kako je završio fakultet, da nam najsjajnija perspektiva bude otimanje za mrve hljeba s golubovima i ne želimo više samo kolutati očima pred rodbinom koja rečenice počinje s: "Kod nas, u Švedskoj...", i "Kod nas u Francuskoj..." Ne želimo se pomiriti sa stanjem u kojem se lopovluk smatra snalažljivošću, u kojem ministri ne znaju da ta riječ znači sluga, a ne gospodar, u kojem prosječan građanin ne zna da se pojam idiot u staroj Grčkoj koristio za apolitičnu osobu i u kojem se pošteni ljudi pred očiglednom nepravdom zatvaraju u kuće umjesto da iziđu na ulice! I sve to činimo!

Eh, sad! Da bismo prestali živjeti onako kako moramo i makar počeli živjeti onako kako želimo, puno je različitih "moramo" i "nipošto ne smijemo". Moramo se odreći nekih stvari, a prihvatiti nekoliko drugih, i sve to bez ostatka, koliko god obje skupine bile bolne. Morat ćemo se odreći cijele skupine zasljepljujućih zabluda, romantičnih samoobmana i autodestruktivnih iluzija, a prihvatiti stvarnost, odnosno istinu i o sebi i drugima onakvom kakva ona doista jeste - sirova, surova i nemilosrdna.

Ako doista želimo sebi dobro, moramo shvatiti da ovo što (nam!) se upravo događa, nije ništa novo ni neuobičajeno te da je to samo proces kojemu su svi (balkanski) narodi bili podvrgnuti; oni koji su preživjeli u većem broju, pisali su historiju, a ostali su zaboravljeni. Ako do sada nismo shvatili, krajnje je vrijeme da to učinimo: Svijet ne cijeni slabe, ne voli gubitnike i nije ga briga ko je, kako i zašto žrtva! To nam je trebalo biti jasno i prije dvadeset godina, a kamoli sad. Zato se moramo odreći užasnog, žalosnog, ponižavajućeg i autodestruktivnog statusa žrtve i prestati tražiti i očekivati pravdu od bilo koga, jer je nikada nećemo dobiti te prihvatiti činjenicu da se za svoje pravo moramo izboriti, i to vlastitim snagama. Moramo najprije otvoriti oči, a potom povjerovati onome što vidimo; ne obarati pogled, ne gledati na drugu stranu i ne bježati od problema, jer oni time neće nestati. U tom smislu moramo prestati računati na bilo čiju pomoć - tursku, evropsku, iransku, američku... - prestati ljude opterećivati vlastitim problemima i shvatiti da su svi prijatelji već učiniti sve što je bilo u njihovoj moći.

Moramo se odreći historijskog bremena Bosne i Hercegovine kao dragulja na tadžu osmanskih sultana, jer su oni njime podmitili svoje neprijatelje da ih ostave na miru, zaboraviti da je Austro-Ugarska bila najprije namjesnik, a potom okupator, da su kraljevine i jugoslavije bile, ako ni zbog čega drugo, a ono zbog toga što su bile, te konačno završiti Drugi svjetski rat. Usput, moramo završiti sve međusobne ratove i prestati se dijeliti po bilo kojem osnovu... potom se odreći i begovskih, kmetovskih, ustaških, partizanskih, a prije svih balijskih kompleksa, bili oni više ili niže vrijednosti; moramo pod hitno završiti i sa spahama i sa kulenovićima; pronaći sebi nekog gradaščevića, kakav god je - naš je, (a ako ga nema, napraviti ga, ali samo jednog!).

Nismo endelus

Moramo shvatiti da Bosna nije endelus, kako smo sami sebi podvalili, nego da po svemu posjeduje sve više karakteristika Palestine; da nemamo rezervne domovine i da ne možemo svi otići u Tursku ako (ponovo) zagusti, a da je i Evropi i Americi dosta i njihovih nezadovoljnih i nezaposlenih.

Moramo prestati koristiti nametnutu leksiku i izraze poput "etničkog čišćenja", jer time sami sebe kvalificiramo kao nečist, a nema te nečisti koja zaslužuje poštovanje. U istom kontekstu moramo shvatiti da nisamo samo "biračka mašina" nego da možemo biti i izabrani; svijet nisu mijenjali oni koji su se s njim mirili nego oni koji su se protivili i u tom smislu nešto poduzimali; da još imamo mnoštvo mogućnosti da nešto (sve!) promijenimo, ali i da je ultimativni preduvjet promjene svijeta - promjena samoga sebe! Isto tako, moramo shvatiti da stanje uopće nije tako loše kako na prvi pogled izgleda, a ako i jeste, da to samo znači da je otvorena mogućnost da se učini mnogo dobroga.

Morat ćemo naučiti jedni druge prihvatati ovakvima kakvi smo i u kapacitetu u kojem se jedni drugima možemo, želimo i spremni smo povjeriti, jedni u drugima prepoznavati ljudskost te naučiti komunicirati kao ljudi, a ne kao pripadnici stranaka i nosioci funkcija. Moramo konačno početi raditi, manje je bitno šta, a više da je pošteno. Ima još, ali nema više prostora. U svakom slučaju, u najmanjem, moramo probuditi vlastito dostojanstvo, za početak prestati naklanjati se svakoj šuši koja šušne kesom, svoj suh hljeb vidjeti slađim od najslasnije saherice i baklave, prestati živjeti tuđe i početi živjeti vlastite živote i konačno podvući referentnu liniju ispod koje će se sve smatrati nacionalnom veleizdajom! Sve ostalo spada u kategoriju nipošto ne smijemo!

Zanimljiv neki tip.

Pametan ovaj Kukavica, iznenađen sam da ih ima koji tako realno razmišljaju. I još mu daju prostor u medijima, i to još u Ajvazu. Prijatno iznenađenje...

neki dan u listu "oslobođenje" bio kraći članak o vandalizmu u "bošnjačkom počitelju".
ja pomislio da mi se pričinilo, ali nije. crno na bijelo napisali "bošnjački".

Dobro je to. Odvikavaju se od "multi-kulti" laganja. Sad dolazi pravi fight.

Ovu brojku treba zapamtiti, i svaki član foruma, kao i stanovnik BiH bi ju trebao znati.
1285

Treba ju svatko napamet znat, kao i famoznu brojku 24% (26%).

To je najbolji odgovor na svojatanje BiH od strane MUSLIMANA.

Meni se čini da Muslimani i nisu toliko volili Bosnu 1991., kao što je "vole" danas.

Očigledno gadilo im se ime Bošnjak, Bosna, Bosanac, pored lijepe i čiste pripadnosti islamu.

Rješenje ovog naizgled paradoksa je da u bošnjačkom riječniku uzmu istu riječ za bosnu i džamiju.

"Idem u petak na džumu u bosnu."
"Izuj se kad ulaziš u bosnu."
"Ah što je lijepa ova bosna. Munara joj pet šerefeta ima."
"Vehabije idu u bosnu na Alipašinom."

Koliko su volili Bosnu vidi se da su se na jedite jade rastali od Juge i činili štošta da završe u krnjoj tvorevini.

KLJUJIĆ ODOBRAVAO?: Vodeći muslimanski političari gurali BiH u krnju Jugoslaviju

Inace, negdi oko 11 milijuna Bosnjaka i njihovih potomaka zivi u Turskoj!

Druga veca visemilijunska skupina Bosnjaka, negdi oko 4 milijuna, zivi u Hrvatskoj - oni sebe nepravilno nazivaju Hrvatima.

To su oni koji su prodali vjeru za veceru i potcinili se Madjarima, 1102. godine.

Bošnjaci iz Niša ,Jagodine ,Valjeva...?

Osim što je brojka od 11 milijuna pretjerana , dobar dio tih ljudi je iz centralne Srbije ,i to ne Sandžak već ostatak ,kako ti ljudi mogu biti Bošnjaci (Bosanci) ostaje misterija.

Pa isto kao sto Mitar iz recimo Banje Luke moze bit Srbin.

A zna li se razlog sto su otisli agresoru, a nisu ostali u svojoj domovini?

Protjerani sa svojih ognjista od strane velikosrpske oruzane sile, potpomognute ruskom.