Hrvati ne znaju/ neće/ ne mogu kolonizirat. Srbi i Muslimani znaju i hoće. Još dok su Muslimani imali natalitet za takvo nešto i da ga Srbi imaju.

Hrvati su razmaženi.

Na kraju neće biti ni bitno.
Ako oni isele, granica će nam se oko Sarajeva i Tuzle crtati.

Hrvati najviše vole materijalno. Nisu oni razmaženi u smislu da neće radit, dapače hoće. Hoće radit hoće imat materijalno.

Srbinu tamo s Manjače daj gunj, rakiju, pokoju životinju i on zadovoljan. Gledaš nekad na FTV onu gluhu Bukovicu kod Travnika ..moraš hodat u gumenim čizmama, atmosfera ko iz Kuduza, moraš bit triatlonac da bi hodao tim krajevima..ali oni su tu.

naš odma seli iz svog kraja čim mu se pruži prilika a kamoli da kolonizira.

Mada i kod Srba i Muslimana dolazi materijalizam kojeg su Hrvati davno prekucali.

Nije se niti Hrvatska pretrgla za te krajeve, barem da je u SBŽ majkama hrvatskim državljankama dala dječji nadoplatak.
Barem je za tu manju populaciju strateški mogla financirati povratak.

Makni avatar.

odjebi smrade.

Hvala i doviđenja.

Bili su do prije korone, od većih mjesta najjači uz Solin, sad su upali u minus (barem 2023. godine) i sam sam mislio da su još uvijek jaki.

Široki Brijeg hladno prebacio Kaštela s rođenima.

Ima li to ikako praktično značenje kad dobiješ status grada?

Oborio SDFA.

I Naša stranka.

Ne preznačajno ali ima. Vidljiviji si investitorima, lakše se dođe do EU sredstava, što sam vidio na primjeru par novih gradova uhljebiš još više ljudi.

Najbolja osveta je dogodine poslati 4 Hrvata u klub Ostalih koji broji 11, gdje su se raširili i raskomotili Naša Stranka i DF. Uzimajući delegate koje nisu izabrale hrvatske županije.

Pa će onda biti većine.

Zašto ne radimo to?

Zašto Posušje nije grad?

To su nova pravila, koja je 2022 nametnuo Šmit u izbornoj noći.

Zato ni Travnik nikada neće biti grad

Ne, nego su Vrlika i Obrovac gradovi...

Kako općina postaje grad: Hrvatska vs. BiH


U Hrvatskoj, status grada dodjeljuje Hrvatski sabor. Kriteriji uključuju da naselje bude sjedište županije, ima više od 10.000 stanovnika, povijesni kontinuitet, te da je gospodarsko i prometno središte šire okolice. No u praksi – često je politička odluka važnija od kriterija. Zato su i mjesta s 2.000 stanovnika, poput Klanjca ili Vrlike, proglašena gradovima jer imaju „povijesni značaj“. Trenutno Hrvatska ima čak 128 gradova.

U Bosni i Hercegovini, stvari su kompliciranije. U Federaciji BiH zakon predviđa da općina mora imati više od 30.000 stanovnika, urbanizirani centar, institucije, povijesnu jezgru i da bude kulturno-gospodarsko središte. Odluku donosi Parlament Federacije BiH, dok u RS-u to radi Narodna skupština RS. No, često se sve svodi na političke pregovore. BiH danas ima ukupno 32 grada, plus Brčko distrikt.

I tu dolazimo do apsurda.

U Hrvatskoj, grad može biti mjesto sa 2.000 ljudi, ali s diplomom iz srednjeg vijeka. U BiH, općina poput Posušja sa 21.000 stanovnika, industrijskom zonom, sportskim klubovima, kulturnim životom i urbanim rastom – nema status grada. Zašto? Jer se to još „nije usuglasilo“ u federalnim klupama.

Posušje ima više djece u osnovnoj školi nego što Klanjec ima stanovnika, ali Klanjec je grad, a Posušje – nije.

Lakše je bit radikalan u jednonacionalnoj sredini kad ne moraš imat nikakav kontakt s drugom stranom, jednostavno.

Upravo suprotno. Tamo gdje si pod stalnim pritiskom moraš imati konstantan naboj i svijest. Tamo gdje si siguran možeš razmišljati i o ekologiji kao nečemu primarnom.

Stvar je u tome da neko u Širokom nema ama baš nikakvog kontakta s muslimanima za razliku od nekog u Vitezu recimo, naravno i u Vitezu je to ništa kako je bilo prije rata, ali opet sigurno više ljudi u Vitezu ima za prijatelja nekog muslimana ili barem dobrog poznanika nego u Širokom. Mora se razvit kakav takav suživot dok za time u ZHŽu nema potrebe.

Sječam se davno kad sam bio u posjeti rodbini u Okučanima je jedno vrijeme stalo grafit:,"Vratite nam naše Srbe evo vam vaši Bosanci" a tako svagdje u RH imaju mišljenje o nama.

Sve manje, pogotovo otkako su došli nepalci.

Nema se tu šta više misliti kad smo mi pola Hrvatske, tj mi, naši preci i naši potomci koji će ostati. Da nema Hrvata iz BiH ne bi u RH bilo više od 2 milijuna ljudi.