Ako su RH, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka u EU; zar onda nisu već u nekoj vrsti unije: BiH, Crna Gora, Srbija, Albanija, Makedonija i Kosovo?

Pa, koliko ja znam, a znam, više je Bošnjaka bilo na JNA strani nego protiv. Većini JNA kadra koji je ratovao u amblemima ABiH protiv Hrvata ratovao je protiv Hrvata i u RH.

U slučaju Bošnjaka, oko 500 oficira Armije BiH prije je, 1991. i 1992., u sastavu JNA sudjelovalo u ratnim aktivnostima protiv Hrvatske i Hrvata, a 19 od 20 bošnjačkih generala Armije BiH ratovalo je u sastavu JNA protiv Hrvatske.

1. Sefer Halilović (prvi zapovjednik Armije RBiH, na funkciji kao načelnik Glavnog štaba Armije RBiH)
2. Rasim Delić (komandant Armije RBiH, nakon ustanovljavanja te funkcije)
3. Mustafa Hajrulahović Talijan (prvi komandant Prvog korpusa Armije RBiH)
4. Vahid Karavelić (drugi komandant Prvog korpusa Armije RBiH)
5. Nedžad Ajnadžić (treći komandant Prvog korpusa Armije RBiH)
6. Hazim Šadić (drugi komandant Drugog korpusa Armije RBiH)
7. Sead Delić (treći komandant Drugog korpusa Armije RBiH)
8. Enver Hadžihasanović (prvi komadant Trećeg korpusa Armije RBiH)
9. Mehmed Alagić (drugi komandant Trećeg i prvi komandant Sedmog korpusa Armije RBiH)
10. Kadir Jusić (treći komadant Trećeg korpusa Armije RBiH)
11. Sakib Mahmuljin (četvrti komadant Trećeg korpusa Armije RBiH)
12. Arif Pašalić (prvi komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH)
13. Sulejman Budaković Tetak (drugi komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH)
14. Mustafa Polutak (četvrti komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH)
15. Ramiz Dreković (prvi komandant Petog korpusa i treći komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH)
16. Atif Dudaković (drugi komandant Petog korpusa Armije RBiH)
17. Salko Gušić (prvi komandant Šestog korpusa Armije RBiH)
18. Galib Hodžić (drugi komandant Šestog korpusa Armije RBiH)

Ovakva podjela iz navedenog teksta je nemoguća, jer nema podršku Bošnjaka.
Dakle, ili status quo ante ili rat.
RH podjela BiH u suštini ne bi odgovarala, ma što zapadna Hercegovina sanjala o tome.

Pa promijenili su i Srbi vjeru. Identitet pola Srba je promijenjen jer po krvi vas ima od Albanaca do Turaka.

Malo ste dosadni s tim. Identiteti su ovdje dosta slični ali kod muslimanskog je priblem što nije kršćanski, europski.

Analiza političke situacije na području Zapadnog Balkana koju je Timothy Less objavio u časopisu Foreign Affairs izazvala je niz reakcija, posebno teza kako treba odustati od politike multietničnosti i napraviti radikalan zaokret kojim će se izići u susret “nacionalnim težnjama manjina”.

Less je ustvrdio kako bi ovaj novi smjer doveo do uspostavljanja Velike Srbije, Hrvatske i Albanije, ali bi osigurao mir i stabilnost na Balkanu. Less u intervjuu za Jutarnji list pojašnjava teze koje je iznio te otkriva koje bi teritorije pripojio kojoj zemlji.

Prema njegovim riječima, na Balkanu nema uvjeta za stvaranje uspješnih multietničkih država u kojima bi tamošnji građani, neovisno o nacionalnosti, uživali jednaka prava, sigurnost i ekonomske prilike. To je regija, naveo je, u kojoj postoji manjak demokratske tradicije i ustavnog liberalizma, kakav manjinama pruža samopouzdanje i povjerenje u institucije države u kojoj žive.

- Ovdašnja povijest nasilja i zločina uništila je međusobno povjerenje između različitih naroda, a siromaštvo i endemska korupcija cijelu su stvar dovele do samog ruba. Zapad nije u stanju spriječiti manjinske narode u pokušajima povezivanja s matičnim državama. U rujnu su bh. Srbi uz podršku Rusije održali uspješan referendum o Daytonu, a da sa Zapada nije bilo ozbiljne reakcije. Sada smo svjedoci kako bh. Srbi i Hrvati zahtijevaju izbacivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH, i prijete kako će u suprotnom povući svoje predstavnike iz državnih institucija, objasnio je Less.

- Želim naglasiti kako nigdje nisam predložio stvaranje etnički čistih država. Treba osigurati da u punoj sigurnosti u Republici Srpskoj ostanu živjeti svi Bošnjaci koji bi to željeli, ili Makedonci koji bi živjeli u dijelu Makedonije koji je većinski albanski. Uostalom, Albanija, Srbija, Crna Gora i Hrvatska pokazuju kako je moguća integracija manjina unutar država, a da se ne dovodi u pitanje nacionalna sigurnost. Što je u potpunoj suprotnosti s BiH, Makedonijom i Kosovom, u kojima postoje nezadovoljne nacionalne manjine na etnički homogenim područjima, čije težnje uzrokuju permanentne tenzije u odnosima s većinskim stanovništvom, a sve tri države su i posve disfunkcionalne, kaže za Jutarnji Less.

Komentirajući to što bi realizacija njegovih teza značila podjelu Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije te kako bi takav scenarij izazvao mnogo više negativnih nego pozitivnih posljedica, kaže kako su te države ionako de facto podijeljene, tako da podjela koja se spominje nije uvjetovana realizacijom njegovih ideja.

- Kad je riječ o ishodu, smatram da bi eventualni nastanak nacionalnih država bio u konačnici pozitivniji nego negativniji jer je, u balkanskom kontekstu, teritorijalno definirana država zapravo neka vrsta političkog entiteta koja bi mogla, na primjeren način, garantirati prava i sigurnost stanovnicima. Ranije sam objasnio: slaba tradicija liberalne demokracije, nedostatak povjerenja među različitim etničkim grupama te tenzije kreirane siromaštvom i socijalnom nepravdom, što zajedno najviše pogađa interese manjina. Na međudržavnoj razini, formiranje nacionalnih država okončalo bi i zasljepljujuće natjecanje među balkanskim zemljama, objašnjava Less.

- Pogledajte, odnosi između Srbije i Hrvatske, Srbije i Albanije ili Albanije i Grčke su funkcionalni i niti jedna od tih zemalja ne pretendira na teritorij druge države, a stanovništvo ne strahuje da će izbiti rat. Za razliku od toga, manjinski narodi u Bosni, Makedoniji i na Kosovu, osjećaju nesigurnost. Uvjeren sam kako bi tenzije u regiji nestale kada bi Srbima, Albancima i Hrvatima bio osiguran život u okviru nacionalnih država. Otkako su republičke granice priznate kao državne, događala su se etnička čišćenja, često se postavlja pitanje moralnosti zahtjeva bh. Srba koji se žele odcijepiti od BiH, dok većinski narodi poput Bošnjaka i Makedonaca mogu računati na međunarodno pravo u prevenciji secesionističkih pokušaja nezadovoljnih manjinskih naroda. Zato sam preporučio postupni pristup u formiranju nacionalnih država, u kojem bi sudjelovali predstavnici većinskog i manjinskih naroda, kao i međunarodne zajednice. Najvažnije je da taj proces započne, i to na prihvaćanju realnosti, a ne idealizmu, objašnjava Less.

Na upit podrazumijeva li to Zapadnu Hercegovinu u Hrvatskoj, ujedinjenje Albanije i Kosova te Srbiju koja se proteže do Banja Luke, kaže kako je otprilike tako.

- Iako je u BiH moguće da neki dijelovi Republike Srpske i hrvatskih područja budu priključeni budućoj bošnjačkoj državi, istaknuo je Less.

- Rusi mogu izazvati krizu tako što će Srbima obećati potporu ako odluče napustiti BiH. Ali, isto tako, ruska uloga ne mora biti negativna i nastave li bh. Srbi zahtijevati veću autonomiju važno je da Rusija dobije mjesto za pregovaračkim stolom, rekao je između ostalog za Jutarnji Timothy Less.

Vjerovatno enklave i diskontinuitet teritorija vidi kao disfunkcionalno.
Možda misli USK Hrvatskoj SBŽ Bošnjakiji?
Čak spominje i preseljenje stanovništva.

Neprihvatljivo je da USK enklava ide u nezavisni Bosnjakistan.

Kako bi izgledala bosnjacka bih, vidi se na primeru Hrvata, ne vidim da su nesto zadovoljni u osebujnom vecem entitetu.3 entiteta ili disolucija, niko ne moze da namece pederski, pedofilski,serijatski, i sektaski kalifat hriscanima u srcu evrope,pogledajte sta se desava u eu.

Kmee kmeee, pa ugostite ih na "svome". Svakako ima prostora s obzirom koliko ste ljudi protjerali i pobili. Pa neka zive vasu pravoslavokratiju.

Kmee kmeee, pa ugostite ih na "svome". Svakako ima prostora s obzirom koliko ste ljudi protjerali i pobili. Pa neka zive vasu pravoslavokratiju.

TIMOTHY LESS: Zapadnu Hercegovinu pripojiti Hrvatskoj, a Srbija da se proteže do Banja Luke
Objavljeno 09.01. - 10:14

Analiza političke situacije na području Zapadnog Balkana koju je Timothy Less objavio u časopisu Foreign Affairs izazvala je niz reakcija, posebno teza kako treba odustati od politike multietničnosti i napraviti radikalan zaokret kojim će se izići u susret “nacionalnim težnjama manjina”.

Less je ustvrdio kako bi ovaj novi smjer doveo do uspostavljanja Velike Srbije, Hrvatske i Albanije, ali bi osigurao mir i stabilnost na Balkanu. Less u intervjuu za Jutarnji list pojašnjava teze koje je iznio te otkriva koje bi teritorije pripojio kojoj zemlji.

Prema njegovim riječima, na Balkanu nema uvjeta za stvaranje uspješnih multietničkih država u kojima bi tamošnji građani, neovisno o nacionalnosti, uživali jednaka prava, sigurnost i ekonomske prilike. To je regija, naveo je, u kojoj postoji manjak demokratske tradicije i ustavnog liberalizma, kakav manjinama pruža samopouzdanje i povjerenje u institucije države u kojoj žive.

– Ovdašnja povijest nasilja i zločina uništila je međusobno povjerenje između različitih naroda, a siromaštvo i endemska korupcija cijelu su stvar dovele do samog ruba. Zapad nije u stanju spriječiti manjinske narode u pokušajima povezivanja s matičnim državama. U rujnu su bh. Srbi uz podršku Rusije održali uspješan referendum o Daytonu, a da sa Zapada nije bilo ozbiljne reakcije. Sada smo svjedoci kako bh. Srbi i Hrvati zahtijevaju izbacivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH, i prijete kako će u suprotnom povući svoje predstavnike iz državnih institucija, objasnio je Less.

– Želim naglasiti kako nigdje nisam predložio stvaranje etnički čistih država. Treba osigurati da u punoj sigurnosti u Republici Srpskoj ostanu živjeti svi Bošnjaci koji bi to željeli, ili Makedonci koji bi živjeli u dijelu Makedonije koji je većinski albanski. Uostalom, Albanija, Srbija, Crna Gora i Hrvatska pokazuju kako je moguća integracija manjina unutar država, a da se ne dovodi u pitanje nacionalna sigurnost. Što je u potpunoj suprotnosti s BiH, Makedonijom i Kosovom, u kojima postoje nezadovoljne nacionalne manjine na etnički homogenim područjima, čije težnje uzrokuju permanentne tenzije u odnosima s većinskim stanovništvom, a sve tri države su i posve disfunkcionalne, kaže za Jutarnji Less.

Komentirajući to što bi realizacija njegovih teza značila podjelu Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije te kako bi takav scenarij izazvao mnogo više negativnih nego pozitivnih posljedica, kaže kako su te države ionako de facto podijeljene, tako da podjela koja se spominje nije uvjetovana realizacijom njegovih ideja.

– Kad je riječ o ishodu, smatram da bi eventualni nastanak nacionalnih država bio u konačnici pozitivniji nego negativniji jer je, u balkanskom kontekstu, teritorijalno definirana država zapravo neka vrsta političkog entiteta koja bi mogla, na primjeren način, garantirati prava i sigurnost stanovnicima. Ranije sam objasnio: slaba tradicija liberalne demokracije, nedostatak povjerenja među različitim etničkim grupama te tenzije kreirane siromaštvom i socijalnom nepravdom, što zajedno najviše pogađa interese manjina. Na međudržavnoj razini, formiranje nacionalnih država okončalo bi i zasljepljujuće natjecanje među balkanskim zemljama, objašnjava Less.

– Pogledajte, odnosi između Srbije i Hrvatske, Srbije i Albanije ili Albanije i Grčke su funkcionalni i niti jedna od tih zemalja ne pretendira na teritorij druge države, a stanovništvo ne strahuje da će izbiti rat. Za razliku od toga, manjinski narodi u Bosni, Makedoniji i na Kosovu, osjećaju nesigurnost. Uvjeren sam kako bi tenzije u regiji nestale kada bi Srbima, Albancima i Hrvatima bio osiguran život u okviru nacionalnih država. Otkako su republičke granice priznate kao državne, događala su se etnička čišćenja, često se postavlja pitanje moralnosti zahtjeva bh. Srba koji se žele odcijepiti od BiH, dok većinski narodi poput Bošnjaka i Makedonaca mogu računati na međunarodno pravo u prevenciji secesionističkih pokušaja nezadovoljnih manjinskih naroda. Zato sam preporučio postupni pristup u formiranju nacionalnih država, u kojem bi sudjelovali predstavnici većinskog i manjinskih naroda, kao i međunarodne zajednice. Najvažnije je da taj proces započne, i to na prihvaćanju realnosti, a ne idealizmu, objašnjava Less.

Na upit podrazumijeva li to Zapadnu Hercegovinu u Hrvatskoj, ujedinjenje Albanije i Kosova te Srbiju koja se proteže do Banja Luke, kaže kako je otprilike tako.

– Iako je u BiH moguće da neki dijelovi Republike Srpske i hrvatskih područja budu priključeni budućoj bošnjačkoj državi, istaknuo je Less.

– Rusi mogu izazvati krizu tako što će Srbima obećati potporu ako odluče napustiti BiH. Ali, isto tako, ruska uloga ne mora biti negativna i nastave li bh. Srbi zahtijevati veću autonomiju važno je da Rusija dobije mjesto za pregovaračkim stolom, rekao je između ostalog za Jutarnji Timothy Less. /HMS/

Kad je reč o BiH, da li mislite da je ona održiva, s obzirom na tenzije na liniji Sarajevo—Banjaluka?

— Zavisi od toga šta se podrazumeva pod održiva. BiH bi mogla da nastavi da postoji ovakva kakva jeste. Ali, bila bi to krajnje nefunkcionalna država. Realnost je danas da BiH ne funkcioniše kao efikasna država. Realna moć je negde drugde. Kao što godinama govorim, BiH je fikcija koju je stvorio Zapad da bi zadovoljio vlastite interese. BiH ima malo veze sa interesima glavnih etničkih grupa u regionu.

Da li je moguća rekompozicija BiH?

— Svakako, BiH bi mogla biti prekomponovana — ali u kom cilju? Ne vidim načina kako bi to služilo interesima građana BiH.

Da li je ostvariva težnja koju sve glasnije proklamuje Republika Srpska da dođe do njenog ujedinjenja sa Srbijom?

— U ovom trenutku mislim da je cilj RS jednostavno da opstane i da služi interesima naroda u RS najbolje što može. Predsednik Dodik se kreće linijom između proglašenja nezavisnosti i saradnje, što je način da njegove opcije ostanu otvorene a da se od drugih ogradi. U određenom trenutku RS će morati da odluči šta želi. Slutim da će se to desiti negde tokom Dodikovog mandata. Teško je reći kako će se ovo završiti. Ali jasno je da BiH nije uspela kao država.

Kako vidite ulogu visokog predstavnika u BiH, budući da ta funkcija nije predviđena Dejtonskim sporazumom i da mu je mandat odavno istekao?

— Nikada nije bilo logičnog objašnjenja za visokog predstavnika. Bilo bi najbolje ukinuti ne samo Kancelariju visokog predstavnika, nego i PIK. Ako ne budu ukinuti, rukovodstvo BiH treba naprosto da ih ignoriše.

ANALITIČAR KOJI JE UZDRMAO REGIJU “Multietničke države na Balkanu su propale, stižu ogromne

AUTOR Timothy Less, čija je nedavna kolumna za ugledni Foreign Affairs o situaciji na području Balkana privukla mnogo pažnje od strane regionalnih medija, ponovno je analizirao situaciju u ovoj regiji.

Less je inače direktor agencije “Nova Europa”, koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Europi. Usto, Less je proveo deset godina radeći kao analitičar, diplomat i kreator politike u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije. Između ostalog, vodio je britanski konzulat u Banjaluci, Odjel za institucije EU-a, a služio je i kao politički tajnik britanske ambasade u Skoplju. Less je i bivši profesor na predmetu Politike istočne Europe na Sveučilištu Kent i bivši analitičara rizika za Balkan i bivši Sovjetski Savez pri agenciji Dun i Bradstreet. Studirao je politologiju na Školi slavenskih i istočnoeuropskih studija u Londonu te Međunarodne odnose na Sveučilištu u Cambridgeu.

U nastavku prenosimo dijelove njegove nove analize, objavljene na BalkanInsightu pod naslovom “Multietničke države na Balkanu su propale”.

“Početna točka kod formuliranja politike je da se svijet promatra onakvim kakav on jest, a ne onakvim kakvim bismo ga mi htjeli. Politička je realnost na Balkanu daleko od blistavog i organskog multikulturalizma. Ta je regija jedna od najnestabilnijih u Europi – tamo podijeljene multietničke države postoje u stanju stalnog sukoba te su potrebne tisuće pripadnika mirovnih snaga kako bi spriječile povratak nasilja.

Ovaj problem ima dva uzroka. Prvi je da manjinsko stanovništvo ne želi živjeti u tuđoj državi ako to znači da će biti građani drugog reda. Drugi je da većinske populacije ne žele da manjine dobiju zemlju na kojoj žive, jer pripada njima”.

Nova era na Balkanu

“Tijekom posljednja dva desetljeća manjine nisu imale izbora nego prihvatiti takvo stanje, na inzistiranje Zapada, koji je stavio veto na bilo kakve planove političkih promjena.

Ovo poglavlje u povijesti Balkana primiče se svome kraju. Europljani su izgubljeni zbog političke krize u Europskoj uniji, Amerikanci imaju prečih briga od Balkana. Rusija i Turska na tom prostoru pokušavaju progurati svoje planove.

Nezadovoljne su manjine počele iskorištavati promjene u geopolitici kako bi progurale odvajanja koja su oduvijek smatrali jamstvima svoje sigurnosti i prava.

Prošlog su rujna bosanski Srbi referendumom direktno izazvali Daytonski sporazum, a njihov vođa Milorad Dodik prijeti novim referendumom ove godine. Ako se stvari nastave ovako, sljedeće bi desetljeće Republika Srpska mogla prekinuti veze s ostatkom Bosne.

Ostale manjine sad vuku slične poteze kako bi se odvojile od političkih središta. Kosovski Srbi prijete osnivanjem Saveza srpskih općina, bosanski Hrvati pooštravaju zahtjeve za trećim entitetom. Albanci u Makedoniji odbijaju sudjelovanje u vladi ako im se ne popusti. Postoji rizik od sloma političkih dogovora koji su dosad te zemlje držali na okupu”.

Što poduzeti?

“To nije samo radikalna politika, već retorika većine političara čije izborno tijelo želi živjeti u dostojanstvu i sigurnosti.

Što treba poduzeti?

Prvi je korak taj da ljude treba osvijestiti o tome što se događa, osobito one koji su posvećeni miru u regiji. Nakon toga potrebno je razmotriti opcije, a na raspolaganju su četiri.
Prva je nastaviti s generacijskom reformom i demokratizacijom. Na prvi je pogled to hvalevrijedan pristup, ali ima svojih problema. Nakon 20 godina pokušavanja nema rezultata, a politička je atmosfera u regiji i dalje otrovna, a nacionalne su grupe sve više podijeljene. Također, vrijeme ističe.

Druga je opcija da Zapad ponudi manjinama neke nove poticaje da zadrže politički status quo. Ovo bi bio idealni ishod jer bi na miran način neutralizirao prijetnju separatizma.

Treća je opcija da se manjine prisili na ostanak, bilo prijetnjama sankcijama ili nekom drugom vrstom kazne. Naravno, većinskim grupama ne bi se smjelo dozvoliti da nasilno pritisnu neposlušne manjine.

To nas dovodi do četvrte opcije. Ako se dogovor ne može postići, onda bi u interesu mira većinske skupine morale prihvatiti neku novu teritorijalnu podjelu za svoje manjine. Glavno je pitanje koliko daleko bi ovo moralo ići. Ideal je da se manjina i većina dogovore na način koji bi očuvao državu i zadovoljio primarne zahtjeve manjinske skupine”.

Korupcija, nasilje i uništeno povjerenje

“Presedan iz regije govori nam da bi djelovala samo čvrsta međunarodna granica.

Balkanu nedostaju najosnovniji elementi funkcioniranja multietniciteta. Slaba tradicija ustavnog liberalizma znači da manjine nemaju povjerenja u institucije. Povijest nasilja i zvjerstava među nacionalnim skupinama uništila je povjerenje među njima. Endemska korupcija i rašireno siromaštvo ljude drže na rubu.

Zaključak je da bi optimalno rješenje bio prelazak na nacionalne države temeljene na principu da bi političke granice što više trebale odgovarati demografskoj stvarnosti. Većina stanovnika u nacionalnoj državi pripada jedinstvenoj političkoj zajednici, a ranjive skupine žive u relativnoj sigurnosti unutar međunarodno priznatih granica.

To nije nemoguć cilj. Mnoge su regionalne države uspješno dokazale da u njima mogu živjeti manje skupine, iz jednostavnog razloga što ne predstavljaju prijetnju teritorijalnom integritetu ili državnom identitetu.

Najbolja bi varijanta bila postepen pristup, koji bi predvodila velika međunarodna koalicija, koja bi regiju usmjerila prema željenom ishodu. Treba imati na umu da su se nezadovoljne manjine već počele udaljavati od država koje smatraju nelegitimnima, tako da pitanje nije kako te multi-etničke natjerati da profunkcioniraju. Pitanje je treba li se dopustiti da se regija raspadne bez kontrole, po volji lokalnih separatista, ili preuzeti kontrolu nad tim procesom i umanjiti rizik nasilne odmazde od strane većinske populacije”.

Povratak separatizma

“Također, trebalo bi otvoreno reći da strah manjina ne proizlazi iz toga što su im mozak isprali nacionalistički vođe. To je podcjenjivanje njihove inteligencije. Drugo, pogrešno je reći da manjine uživaju puna prava: samo manjine to mogu procijeniti te nije dopustivo uskraćivati im prava zbog zločina počinjenih 1990-ih.

Balkan zasad možda jest miran, ali putanja nije dobra. Problem separatizma se vraća u regiju te je moć trenutno na strani revizionista.

Stabilnost se ne postiže tako da se pretvaramo da je sve u redu na površini, dok se ispod nas događaju tektonske promjene. Ne postiže se niti univerzalnim rješenjima, koja veoma očito služe interesima samo jedne nacionalne skupine.

To je politička realnost, i što prije ju ljudi prepoznaju, to će prije započeti proces rješavanja tog problema”, zaključuje Less u novoj analizi.

It is hard to ignore the fact that Bosnians have - time and time again - voted for the same old nationalist parties, not for the supposedly civic, non-ethnic alternatives.

How long can this be described in neo-Marxist terms as the result of false consciousness and mass delusion? How long do we carry on calling this the result of “manipulation”?

Perhaps it is time to accept that these are the politics, policies and politicians that most people in Bosnia want, not ones they have been manipulated into endorsing.