Velika Britanija i balkanske integracije: Jučer, danas, sutra

1.dio
http://hakave.org/index.php?option=com_ ... &Itemid=76

2.dio
http://hakave.org/index.php?option=com_ ... &Itemid=76


3.dio
http://hakave.org/index.php?option=com_ ... &Itemid=76

...Politika obnove Jugoslavije posebno se ubrzala u tijeku aktualne svjetske gospodarske krize. Glavnik tajnik Vijeća za regionalnu suradnju H. Biščević na krizu gleda pozitivno, jer je kriza počela «upućivati zemlje na uzajamnost. (...) Kriza nam je pomogla da se rješavamo stereotipa iz prošlosti. Nemoguće je voditi biznis, a zagovarati politiku udaljavanja».[15] Britanski novinar i publicist Tim Judas – tvorac kovanice "Jugosfera", na pitanje kakav utjecaj svjetska ekonomska kriza ima na razvoj jugosfere, odgovara: «To je neobično. Poslužio bih se rečima Hide Biščevića, šefa Regionalnog saveta za saradnju, koji smatra da je globalna kriza iskristalisala, fokusirala naše misli».[16]

No, "biznis" (ili "poslovna suradnja" o kojoj piše Jutarnji list u članku pod naslovom "Jugosfera je postala stvarnost" 30. studenog 2009.), samo je jedan od instrumenata nove južnoslavenske integracije koja se za sad još uvijek odvija polutajno i ispod površine.[17] Integracija se osim na gospodarskom području, provodi i na području policijsko-sigurnosnih sustava. Nakon ubojstva Ive Pukanića u listopadu 2008., Policijski sindikat Srbije i Sindikat policije Hrvatske pokrenuli su inicijativu za stvaranje asocijacije sindikata policija država bivše Jugoslavije.[18] Devetog prosinca iste godine, održana je prva zajednička pokazna vježba granične policije PU vukovarsko-srijemske i granične policije Regionalnog centra Novi Sad, kojoj su osim predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, nazočili i zamjenici veleposlanika Velike Britanije u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, kao i predstavnik IOM-a, Međunarodne organizacije za migracije. Riječ je o projektu koji je s 2,6 milijuna kuna financirala Velika Britanija.[19] Indikativno je pritom ime operativne akcije hvatanja ubojica Ive Pukanića – «Balkan Express», kao i činjenica da su egzekutori osobe koje dolaze iz cijelog regiona.

Ovo je tek jedan, noviji primjer regionalne odnosno balkanske integracije. Čitav niz primjera koji na ovaj ili sličan način predstavljaju regionalnu odnosno balkansku suradnju i integraciju, mogu se vidjeti u Zahtjevu Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, koji je kao opunomoćenik udruge Jedino Hrvatska 27. svibnja 2007. uputio odvjetnik Tomislav Jonjić. Ustavni se sud u tom zahtjevu poziva da ocijeni, podliježu li planovi regionalne suradnje i regionalne integracije zabrani iz čl. 141. st. 2. Ustava Republike Hrvatske te postoje li u postupcima predsjednika Republike, predsjednika Vlade i drugih članova Vlade Republike Hrvatske – koji su postupci egzemplifikativno navedeni u zahtjevu – elementi što upućuju na to da je došlo do kršenja kogentne norme iz čl 141. st. 2. koji zabranjuje balkanske integracije.

Ustavni se sud do danas nije oglasio o tom zahtjevu. Radi prostorne ograničenosti ovdje ćemo navesti samo dva primjera regionalne suradnje i integracije, navedenih u njemu: «U Završnoj deklaraciji Zagrebačkog sastanka na vrhu (Zagreb, 24. studenoga 2000.), šefovi država i vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije, BiH, Hrvatske i SRJ) 'obvezuju se da će između svojih država sklopiti sporazume o regionalnoj suradnji koji predviđaju politički dijalog, regionalno područje slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na području pravosuđa i unutarnjih poslova', pri čemu će 'približavanje Europskoj uniji ići ukorak s tim procesom razvitka regionalne suradnje', a 'Europska unija će vrlo uskoro (sic!) pokrenuti jedinstveni program pomoći Zajednice u korist zemalja obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja pod nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and Stabilisation)'». Cilj je «'uspostaviti uravnoteženo područje slobodne trgovine između tih država i Europske unije, sukladno pravilima Svjetske trgovinske organizacije; novi tzv. Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA), potpisan u Bukureštu u prosincu 2006., koji stupa na snagu 1. svibnja 2007., faktično je regionalni (balkanski) sporazum, budući da su njegove članice Albanija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Moldavija i Srbija, jer su njegove ranije članice (Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska) pristupom Europskoj uniji automatski prestale biti članice CEFTA-e».[20]

Nakon posjeta bivšeg predsjednika Vlade Sanadera Beogradu početkom 2009., suradnja između Hrvatske i Srbije, dobila je – kako su mediji tada izvijestili – jednu novu, «višu dimenziju». U Saboru je tako osnovana Hrvatsko-srpska skupina prijateljstva na čelu koje je SDP-ovac Neven Mimica, a isto će tijelo biti osnovano i u srbijanskom parlamentu.[21]

Integracija se i suradnja, naravno, odvijaju i na kulturnome planu; odlasci hrvatskih novinara i književnika na književne susrete, sajmove knjiga i sl. događaje u Srbiju i ostatak regiona, te srpskih u Hrvatsku, ponovno su postali ne samo normalni, nego i poželjni, te se bez iznimke pozitivno ocjenjuju u sredstvima javnog priopćavanja. U jednome tjedniku tako možemo pročitati: «Svojevrsna potvrda prisutnosti pisaca iz regije u Zagrebu jest i nedavno izišla Antologija nove bosanskohercegovačke pripovijetke "Rat i priče iz cijelog svijeta" koje su za biblioteku Kontekst, urednice Jagne Pogačnik, uredili Enver Kazaz i Ivan Lovrenović. Kazaz smatra da će se i ovom antologijom i knjigama koje će ubuduće biti objavljene, pokazati da je granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske samo administrativna, pogotovo za pisce najmlađe generacije, te da možemo slobodno govoriti o jedinstvenom književnom tržištu ideja, u što se, kako kaže, u zadnje vrijeme uključuje i Srbija».[22]

Poznati književnik Miljenko Jergović Beograd naziva «New York-om Balkana»[23], jugounitarist Igor Mandić na Radio televiziji Srbije «Tuđmana i postustaše» proglašava krivcima za rat,[24] dok feralovci Dežulović i Lucić na zimskome salonu knjige u Sarajevu recitiraju «Melodije Bljeska i Oluje»[25] - sudjelujući tako u kriminaliziranju legitimne vojno-redarstvene akcije Oluja – u poslu koji je u Hrvatskoj danas vrlo dobro honoriran. Srpski pak književnici, ako i dođu u Hrvatsku – ma kako liberalnog, prosvijećenog i naprednog uma bili - nikad ne će blatiti Srbiju u Hrvatskoj, kao što Hrvatsku u Srbiji blate hrvatski književnici.[26]

Arhitekti novoga jugoslavenskog povezivanja, naravno, koriste i sredstva popularne kulture za postizanje svojih ciljeva. Među njima pop-glazba ima istaknuto mjesto. Velik broj hrvatskih pjevača, poznato je, održava bratstvojedinstvujuće koncerte u Srbiji i ostalim zemljama bivše Jugoslavije, dok u Hrvatskoj, osim što je kafiće preplavila tzv. narodnjačka muzika, koncerte održavaju i osobe koje su devedesetih godina otvoreno podržavale Miloševićevu velikosrpsku politiku, kao što su recimo Fahreta Jahić Živojinović ili tzv. Lepa Brena koja se 1993. u Brčkome fotografirala u uniformi agresorske vojske, ili Momčilo Bajagić Bajaga, koji je pjesmom četnicima dizao moral u Kninu uoči vojno-redarstvene akcije Oluja. U čitavoj priči sudjeluju, naravno, i glumci, pa tako u "sapunicama" koje se prikazuju na HTV-u uz hrvatske glumce glume i glumci iz čitavog regiona. Među njima nije na posljednjem mjestu Rade Šerbedžija, koji je u porušenom i spaljenom Vukovaru snimao film "Dezerter". Štoviše, Ministarstvo kulture vrlo izdašno financira i rad njegova kazališta Ulysses, a Brijuni i brodovlje Hrvatske ratne mornarice su mu – bar u Mesićevo doba – redovito besplatno na raspolaganju.[27]

Očito je u istoj funkciji i sustavno prikazivanje ostvarenja partizansko-komunističke filmske produkcije na HTV-u, pa tako gledatelji pod podmuklom oznakom «antifašistički film», mogu "uživati" u legendarnim epopejama bratstva-jedinstva, kao što su "Bitka na Neretvi", "Most", "Kozara", "Valter brani Sarajevo" itd.

Kako (neo)jugoslavenska država pretpostavlja i zajednički "srpsko-hrvatski jezik", i glede toga su poduzeti određeni koraci, i to ne samo u hrvatskim i srpskim neojugoslavenskim krugovima, već i na razini EU. Zastupnice Zelenih u EU parlamentu - Franziska Katharina Brantner i Marie Cornelissen – tako su amandmanom predložile vraćanje "srpsko-hrvatskog jezika". Prijedlog pravdaju tobožnjim visokim prevoditeljskim troškovima europskih institucija: «Europski parlament upozorava na to da je izvorni srpsko-hrvatski jezik sada rascijepljen u niz službenih jezika u nekim mogućim kandidatskim zemljama toga područja; ističe da trošak prevođenja ima znatan utjecaj na proračun europskih ustanova; poziva Europsku komisiju da s hrvatskim vlastima prije pristupa pronađe prikladno rješenje glede hrvatskoga jezika koje ne bi spriječilo kasnije zaključivanje sveobuhvatnoga sporazuma o jeziku s BiH, Crnom Gorom i Srbijom kada te zemlje jednom postanu članice EU».[28]

Pritom je suvišno podsjećati na to da je taj prijedlog nelegalan, jer se svakoj članici EU jamči upotreba vlastitog jezika kao službenog jezika EU. No, navedene zastupnice očito se drže one poznate izreke da se ne treba "držati zakona ko pijan plota". U tome, međutim, nisu usamljene. Iz klupa britanskih euroskeptika u parlamentu nedavno je stigao povik koji također smjera u istom pravcu: «Pa, ne ćemo valjda uvesti i crnogorski jezik, ha, ha, ha».[29] Doktor lingvističkih znanosti i redovni profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, Ranko Bugarski, smatra kako je rješenje ponudio već MKSJ u Den Haagu, odnosno da uvođenje «bosansko-hrvatsko-srpskog jezika s dodatkom crnogorskog», koji bi tada «bio jezik na popisu službenih u EU-u», dok bi «svaka od država koristila bi svoj jezik za unutrašnju upotrebu».[30]

Kako bi sve išlo po planu, za potrebe regionalnog povezivanja instrumentalizira se i šport. Regionalna košarkaška liga tako postoji već godinama, a u posljednje vrijeme sve je više onih koji zagovaraju i nogometnu regionalnu ligu. Jugonostalgičarski zadah jasno se osjeti i u člancima naslova "Jugoslavenska repka bila bi favorit na SP 2010",[31] ili "Jugoslavija bi bila prvak svijeta 1994."[32] itd. itd.

Zaključno valja reći kako je sve opisano, najvećim dijelom samo logična posljedica prevrata iz 2000. i promjena koje su uslijedile, a koje britanski veleposlanik u Hrvatskoj John Ramsden prilikom odlaska iz Hrvatske nije propustio istaknuti i pohvaliti: »Kad sam došao u Hrvatsku, 'nacionalna pitanja' još su bila vrlo istaknuta. Danas postoji širok konsenzus, koji obuhvaća gotovo sve političke stranke, za stvaranje tolerantne, pluralističke političke kulture koja je okrenuta budućnosti».[33]

Ta pluralistička politička kultura «okrenuta budućnosti» upravo je ona politika koju gledamo od 2000. – politika rastakanja hrvatske države i «dio projekta na čijemu se ostvarenju i dalje radi – projekta stvaranja «velike Srbije» (Carole Hodge).[34] Koncept obnove Jugoslavije – kojim koordinira britanska ekspozitura Vijeće za regionalnu suradnju – nedavno je, umjesto uhu ipak donekle ugodnijeg naziva «Zapadni Balkan», dobio novi naziv, koji uključuje prefiks "jugo" – "Jugosfera". Autor kovanice «jugosfera», već spomenuti britanski novinar i publicist T. Judas – o «jugosferi» kaže: «Jugosfera nije projekat, već je fenomen koji iz dana u dan narasta i postaje sve značajniji. To je praktična, svakodnevna saradnja ljudi koji, usprkos svemu što je bilo, shvataju koliko toga mogu zajednički da postignu. Ako bismo jugosferu smatrali projektom, bojim se da bi se našlo dosta ljudi koji bi u tome videli zaveru da se obnovi stara Jugoslavija. Hrvati su jako osetljivi na to i čuo sam mnogo prigovora na samu reč jugosfera. Međutim značajno je što njima smeta samo ime, a ne ideja koju jugosfera predstavlja. Ne bih rekao ni da je inicijativa, jer to nije nešto što je sada pokrenuto. Jugosfera je reč koju sam smislio, koja simoliše, konkretizuje, proces koji ovde već godinama traje, a koji do sada nije imao ime. Nije mi bila namera da provociram ili ismevam nekog».[35]

Britanski novinar, dakle, i sam zaključuje kako je važno što Hrvatima smeta samo ime, a ne «ideja koju jugosfera predstavlja». Iako nije pobliže precizirao o kojoj je to ideji riječ, i površan poznavatelj povijesti i britanskoga diplomatskog metajezika bez većeg će problema zaključiti da je riječ o ideji obnove Jugoslavije. Pritom, kako i sam kaže, nije bitno kako će se ta nova jugoslavenska tvorevina zvati – bitna je ideja, tj. njezin sadržaj.

U istom kontekstu treba promatrati nedavno zatraženo ukidanje st. 2 čl. 141. Ustava RH. Za ukidanje te norme – koja na ustavnopravnoj razini faktično onemogućuje nove balkanske integracije – založio se predsjednik Građanske udruge za ljudska prava (GOLJP) Zoran Pusić.[36] S obzirom na to da su razlike između vladajućih stranaka i opozicije samo kozmetičke i taktičke naravi – na razini političkog folklora - a nisu idejne i programatske, dvotrećinsku većinu u Saboru, koja je potrebna za promjenu Ustava ne bi bio problem postići. Ukidanjem ovog članka i pravno bi bile moguće nove balkanske asocijacije. Realno je očekivati da će SDSS uvjerovati svoju potporu aktualnoj ili budućoj Vladi time da se Srbima u Hrvatskoj vrati status konstitutivnog naroda – što bi bio prvi korak u ponovnom razbijanju hrvatske države. Neki (npr. Zdravko Tomac) čak upozoravaju kako bi se, u slučaju da se u Haagu potvrdi teza tužiteljstva o «udruženom zločinačkom pothvatu» i «etničkom čišćenju» te tako «ospori» legitimitet Oluje, moglo dogoditi da se zatraži ponovno razmatranje plana Z4. Šef srpske paraobavještajne eskpoziture Veritas, Savo Štrbac, inače blizak suradnik haaškog tužiteljstva, takav je scenarij predvidio kao moguć još 2001.[37] Međutim, s obzirom na to da hrvatska vlada sponzorira obnovu spomenika četničkom ustanku u Srbu od 27. srpnja 1941. kao i obnove stanova bivšim četničkim pobunjenicima iz Krajine, ni taj nas potez ne bi trebao previše iznenaditi.

U Hrvatskoj je – a to nam zorno svjedoči posljednje desetljeće – baš sve moguće. Sve navedeno jasno nam govori da je projekt obnove Jugoslavije već poprilično daleko odmakao. Hoće li se dvaput skupo plaćena pogrješka iz povijesti ponoviti ili ne, ostaje nam vidjeti...

Davor Dijanović

KANADSKA BRIGADA ‘’PRINCEZA PATRICIJA’’ u ZAPADNOJ SLAVONIJI 1992.-1993.: PRIPREME, DJELOVANJE, POTEŠKOĆE
Rad Vladimira Filipovića

Pročitati ovaj rad iz više razloga, vidjeti kako anglosaksoni, u ovom slučaju Kanađani, vide hrvatski narod, vidjeti kako je učinkovit sistematski propagandni rat kojeg vode Srbi, te se upitati šta smo to mi učinili na području specijalnog rata, ah da, Ćovič će se sastati sa Tihićem i Dodickom.

http://hrcak.srce.hr/file/65476

Izdvojit ću samo par rečenica:

Moguce da i Britancima i Amerikancima najvise odgovara da ova regija ostane jedan clusterfuck u kome ne bi mogla prevagnuti ni Rusija ni Njemacka ni Turska. Tko god da prevagne, bilo bi opasno jer bi postao prejak. A i zgodno ce doci jer se uvijek sukobi mogu podgrijati dok god je clusterfuck, a sukobi ovdje su najmanje pogadjali njih jer su daleko.

Ovo drugo sto se integracija tice, treba praviti razliku izmedju slobodne trgovine i ekonomske suradnje koja je svetski process (tako da je tome opirati se bespredmetno) i prisilne/umjetne kulturne integracije i ponovnog pravljenja nekog jugorogljastog (u inat Britancima kojima se cini ili bi htjeli da je sfera ) identiteta, cemu se i ja i svi (po meni) normalni trebamo opirati.

Moguce da nam slijedi neka cudna buducnost u kojoj se u svakoj zemlji regiona vodi politicka (ali nadam se demokratska, mada je i to upitno ) utakmica izmedju nacionalista koji bi da te zemlje zadrze i odrze kao suverene i ugladjenih liberalnih elita koje nude politicku korektnost, anacionalnost, te birokraciju koja odrasle ljude tretira kao djecu i uredjuje im sve domene zivota, od toga kako se ponasati do toga sto misliti, a sve sukladno nekakvim "civiliziranim europskim" normama i utopljeno u nekakav nadnacionalni kontekst... u kome se biti to sto si i jos za to emotivno vezan sve vise tumaci kao znak primitivizma.

No nema koristi kukati, vrijeme je za desnicu i nacionaliste da se moderniziraju i bore za svaki um i svako srce. KONTRA-PROGRAM treba, gospodo, pogotovo u uvjetima kada htjeli-ne-htjeli trgovinske barijere padaju i ekonomski se integrira, a i ratovi su sve dalja proslost tako da se sve manje moze racunati na osjecaj ugrozenosti i prirodnu homogenizaciju koja nastaje u sukobima.

Na koncu o nekakvom sustavnom prosrpstvu Britanaca ne bih puno ni govorio. Naravno, ima licnih afiniteta, mozda i neka stara kraljevska veza, ali da su Britanci tako prosrpski orijentirani, ne bi oni sa takvim gustom bombardirali Srbiju. Mislim da uvijek i samo odrzavaju ravnotezu da nitko ne prevagne (ili da se dotuce socijalizam ili nacional-socijalizam, o cemu sam gore pisao), pa je to malo usmjereno protiv jednih, malo protiv drugih. I po potrebi, bez emocija, i onako, pragmaticno, po anglosaksonski .

Otresli su Jeremića glede početka pregovora Srbije sa EU...

Da, ni meni nije jasno zašto neko toliko insistira na nekakvoj britansko-francuskoj sponi sa Srbima i kao njihovom prosrpstvu i svemu što ide uz to. Istina jeste da su Englezi i Francuzi nekad ranije imali takav odnos prema Srbima, baš kao što su Njemci imali sa Hrvatima ili danas Turci prema muslimancima i Rusi prema Srbima, ali sve je to goli interes bio i biće, bez obzira koliko je neko od nas sklon da kaže kako nas neko od tih veličina voli, "voli", simpatizira ili protežira. Znači, s tim famoznim britansko-francuskim prosrpstvom, elegantno brišem guzicu

Pete_US, ti si pravi netipični bosanski Srbin. Kulturan, civiliziran, pismen, inteligentan.
Suprotnost na primjer tvom zemljaku Agathonikusu,

Gosn Juda, tko vam drma kavez

nemoj Agu dirati on je multifunkcionalan...

Hvala!

I mala ispravka: HERCEGOVSKI, tako da i nisam tako atipican

Glede gospodina Age, ja nisam siguran iz kog je on kraja i da li mi je bas zemljak , no on je samo jedan od ovih sa srpske strane koji ponekad (i sigurno ne uvijek) voli skinuti rukavice i biti jako direktan. Sto je meni osobno OK, dobro je to cuti i sa hrvatske, i sa bosnjacke, i sa srpske strane, pogotovo sto su na ovom forumu nazocni svi tonovi i stilovi (ne bi valjalo da se samo boksa bez rukavica jer bi to bilo destruktivno, a druga krajnost--da se uopce ne boksa--bi bila dosadna) te se moze dobiti dobra slika a i malo se zabaviti.

Svako dobro svima, blizi se Bozic!
http://www.youtube.com/watch?v=SJTMCwbLh0I

Odlična analiza uglednog hrvatskog odvjetnika i vrsnog analitičara Zvonimira Hodaka.
Članak će unijeti popriličan nemir i određenu nervozu među angloide, te naravno njihovu mentalnu braću anglofile, na forumu.



Obratiti pažnju na boldirano. Tu je ključe svega, ali neki i danas prde o Dodicku, Čoviču, Ljubiču, Lagumđiji, Komšiču.

http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir_h ... 86519.html