Znači u BiH bi trebali sa sadašnjih 7% god. potrošnje plina Hrvatske,
dignuti postotak na nekih 50%. Nemoguća misija bez plinskih elektrana.
U biti je ovdje stvar jasna, ili ozbiljnija potrošnja ili nema ništa od toga.
Nitko neće praviti novi plinovod za 0,22 bcm god. potrošnje.
Ljestvica je namjerno dignuta na gore da BiH bude energetski ovisna o
Hrvatskoj. Pametna ideja. Lukavi Plenki.

Smio bih se kladiti da je motiv za izgradnju JI upravo kraj rada termoelektrana. Na njih se računa.

Muslimani su odgirali izuzetno glupo. Umjesto da sami rade na projektu sada će vjerojatno izgubiti elektrane. Od te tri planirane plinske elektrane, ona u Mostaru sigurno neće biti pod Elektroprivredom BH. A vjerojatno neće ni one u Tuzli i Kaknju. Profit će ići investitorima, možda dio u izvoz, a muslimani će plaćati skuplju struju i vjerojatno ostati bez uhljebskih radnih mjesta.

Ostaje li ova interkonekcija slijepo crijevo?

Hoće li završavati u FBiH ili se planira dalje prema RSu, Srbiji, istoku Europe?

Hoće li se nastaviti dalje od FBiH?
1. Unutar BiH:

Glavna trasa završava u području Novi Travnik / Travnik (središnja Bosna).
Postoji i planirani odvojak Kladanj – Tuzla (to je već spomenuto u sporazumu).
Dakle, plinovod će pokriti veći dio Federacije BiH, ali neće automatski ići u Republiku Srpsku.

2. Prema Republici Srpskoj i Srbiji:

Trenutno nema službenog dogovora niti ugrađenog pravca koji bi išao izravno iz ove interkonekcije prema Banjoj Luci ili granici s RS-om/Srbijom.
Tehnički je moguće kasnije napraviti spoj iz područja Travnik/Zenica prema RS-u, ali to zahtijeva politički dogovor između FBiH i RS-a, što je trenutno vrlo teško.
RS ima vlastiti plinski sustav koji je orijentiran prema Srbiji (preko postojećeg ulaza iz Srbije).

3. Širi regionalni kontekst:

Ovaj plinovod se ne planira kao dio velikog koridora prema istoku Europe (Srbija, Mađarska, Ukrajina itd.).
Za širi transport prema istoku služi Vertical Gas Corridor (Grčka → Bugarska → Rumunjska → Moldavija/Ukrajina), koji se razvija odvojeno i koristi LNG iz Alexandroupolisa i Revithousse.
Južna interkonekcija je prvenstveno projekt diverzifikacije za BiH (pristup LNG-u s Krka i američkom plinu), a ne veliki tranzitni koridor.

Zaključak – hoće li biti slijepo crijevo?

Kratkoročno (2028.–2030.): Djelomično da — završit će uglavnom u Federaciji BiH (od Posušja do Travnika i Mostara). Neće odmah imati nastavak prema RS-u ili Srbiji.
Dugoročno: Ne bi trebalo ostati slijepo crijevo ako se izgradi barem do Travnika i Tuzle, jer će omogućiti značajan rast potrošnje u FBiH (industrija, grijanje, elektrane). Međutim, puni regionalni potencijal (tranzit prema istoku) je ograničen bez političkog dogovora unutar BiH i dodatnih investicija. /Grok

Muslimani su htjeli svu ili nikakvu kontrolu. Dobili su nikakvu.

Punch drunk on victory, Izetbegović was, however, not yet convinced that they should stop their military campaign. He was arguably caught up in his position, not focusing on his interests. Consequently, Holbrooke approached Izetbegović and attempted to stop the Bosnian army in its tracks, saying, “Mr. President, they are going to be able to punch holes in your lines because they are too thin … you are shooting craps with the destiny of your nation” (Percy 1996). Holbrooke was laying out Bosnia's BATNA for the president; he was adamant that the time was ripe to negotiate an end to the war.

Učinili su katastrofalnu pogrešku što se nisu s nama dogovorili oko JI.

Odlično sastavljeno u više pošiljki, BRAVO!
Nema se što ni oduzeti niti dodati.

Osvrnuo bi se jedino na tvoju rečenicu iznad, gdje po mom mišljenju su pravili sustavne, osmišljene i strateške poteze - na ideološkim osnovama islamistizma i srpske nacionalne svijesti - od Kanade prije rata do JIK.

ChatGPT

”Sažeto i činjenično, na temelju dostupnih izvora:
Tvrdnja da je Alija Izetbegović u Kanadi odbio suradnju s Franjom Tuđmanom te ljudima iz hrvatske emigracije (među njima i Mate Šarlijem Daidžom / Nijazom Batlakom) pojavljuje se u više memoarskih i publicističkih izvora. Ono što se može pouzdano reći jest sljedeće:

---

1. Izetbegovićevi kontakti s hrvatskom emigracijom (SAD/Kanada, 1980‑e)
Prema svjedočanstvima sudionika hrvatske emigracije u Sjevernoj Americi, Alija Izetbegović je tijekom 1980‑ih (uglavnom SAD, rjeđe Kanada) sudjelovao na skupovima s hrvatskim i muslimanskim iseljenicima.
Na tim skupovima:
Oštro se suprotstavljao konceptu hrvatsko‑bošnjačkog političkog saveza
Zastupao je unitarnu, građansku BiH
Nije prihvaćao ideju zajedničkog strateškog nastupa Hrvata i Muslimana pred raspad Jugoslavije
To je opisano u biografijama i svjedočenjima ljudi bliskih hrvatskoj emigraciji i kasnije državnom vrhu RH.

---

2. Odnos Alija Izetbegović – Franjo Tuđman (1990–1992)
Povijesno je potvrđeno (iz više izvora, uključujući Mate Granića i Miroslava Tuđmana) da je Izetbegović:
Odbio prijedlog Tuđmana da Hrvatska, Slovenija i BiH zajednički proglase neovisnost 1991.
Odbio i dugoročniju političko‑vojnu koordinaciju
Smatrao da će međunarodna zajednica zaštititi cjelovitu BiH bez savezništva s Hrvatskom
Ovi navodi ponavljaju se u više izvora i intervjua”



Opetovano, sustavno i kontinuirano strateško i bezalternativno partnerstvo sa Srbima Sunitima?

Jašta
Dašta
Dakako
Dapače

Od te tri planirane plinske elektrane, ona u Mostaru sigurno neće biti pod Elektroprivredom BH. A vjerojatno neće ni one u Tuzli i Kaknju. Profit će ići investitorima, možda dio u izvoz, a muslimani će plaćati skuplju struju i vjerojatno ostati bez uhljebskih radnih mjesta.

Možda budu uključeni za te dvije ali kao junior partner u nekom obliku.
Nebih isključio. Ali oni ne mogu niti jednu sami financirati.

Ako je išta jasno nakon svega, to je da sa muslimanima se ne isplati dogovarati pa ni razgovarati.

Možda nešto simbolično da im zamažu oči.

Ono što je važno je da u usporedbi sa postojećim termoelektranama, nove moderne plinske elektrane trebaju 10 puta manje radnika. Ako još uključimo zatvaranje rudnika odnos se naravno pogoršava.

Odlično sastavljeno u više pošiljki, BRAVO!
Nema se što ni oduzeti niti dodati.

Osvrnuo bi se jedino na tvoju rečenicu iznad, gdje po mom mišljenju su pravili sustavne, osmišljene i strateške poteze - na ideološkim osnovama islamistizma i srpske nacionalne svijesti - od Kanade prije rata do JIK.

ChatGPT

”Sažeto i činjenično, na temelju dostupnih izvora:
Tvrdnja da je Alija Izetbegović u Kanadi odbio suradnju s Franjom Tuđmanom te ljudima iz hrvatske emigracije (među njima i Mate Šarlijem Daidžom / Nijazom Batlakom) pojavljuje se u više memoarskih i publicističkih izvora. Ono što se može pouzdano reći jest sljedeće:

---

1. Izetbegovićevi kontakti s hrvatskom emigracijom (SAD/Kanada, 1980‑e)
Prema svjedočanstvima sudionika hrvatske emigracije u Sjevernoj Americi, Alija Izetbegović je tijekom 1980‑ih (uglavnom SAD, rjeđe Kanada) sudjelovao na skupovima s hrvatskim i muslimanskim iseljenicima.
Na tim skupovima:
Oštro se suprotstavljao konceptu hrvatsko‑bošnjačkog političkog saveza
Zastupao je unitarnu, građansku BiH
Nije prihvaćao ideju zajedničkog strateškog nastupa Hrvata i Muslimana pred raspad Jugoslavije
To je opisano u biografijama i svjedočenjima ljudi bliskih hrvatskoj emigraciji i kasnije državnom vrhu RH.

---

2. Odnos Alija Izetbegović – Franjo Tuđman (1990–1992)
Povijesno je potvrđeno (iz više izvora, uključujući Mate Granića i Miroslava Tuđmana) da je Izetbegović:
Odbio prijedlog Tuđmana da Hrvatska, Slovenija i BiH zajednički proglase neovisnost 1991.
Odbio i dugoročniju političko‑vojnu koordinaciju
Smatrao da će međunarodna zajednica zaštititi cjelovitu BiH bez savezništva s Hrvatskom
Ovi navodi ponavljaju se u više izvora i intervjua”



Opetovano, sustavno i kontinuirano strateško i bezalternativno partnerstvo sa Srbima Sunitima?

Jašta
Dašta
Dakako
Dapače

Ostaje li ova interkonekcija slijepo crijevo?

Hoće li završavati u FBiH ili se planira dalje prema RSu, Srbiji, istoku Europe?

Politika poklapanja Hrvata, Muslimane dovela do politike samopoklapanja.

https://youtu.be/V1mHmNIgJLI?t=934

Gluposti. Pa sad je tranzit kod Srbiju, pa se nešto ne osjećaju podređeno.

Veći im je problem što je HDZ sada dobio bodove kod američke administracije jer je sredio posao Trumpovu čovjeku.

Vidi, Srbi u RS-u prave svoj novi vlastiti plinovod od 500 km prema Srbiji i ovih
dana su isto potpisali ugovor. Federacija se veže za JI a srpski plinovod nije uopće
tema, namjerno se prešućuje. BiH nema zakona o plinu. Muslimani odjednom pristaju
i glasaju za sve što im se kaže, inače reagiraju na svaki zarez i inate se gdje god mogu.
Zar nebi logično bilo da su hitno tražili usvajanje državnog zakona o plinu, kad su im inače
u svakoj rečenici puna usta države? Naravno da ga nebi dobili. Ali nisu ni zucnuli.
Što nam sve to govori? Dayton je u mnogočemu samo na papiru.

Diversifikacija plina je samo figurativna, jer su to zapravo dva odvojena tržišta plina
u jednoj državi. Federacija i ekonomski postaje prćija RH. RS Srbe se pušta da rade svoj
posao, ali su još uvijek na lancu da ne odlutaju daleko, jer Muslimanima ipak treba nešto
više vremena da skontaju nove okolnosti i naviknu se da sve to tako mora biti.

Novi magistralni plinovod Šepak – Novi Grad (ukupno ~500 km, tri faze):

Ulazna tačka: Donji Šepak (blizu granice sa Srbijom, kod Zvornika) — spoj sa postojećim ulazom iz Srbije.
Trasa (istok → zapad): Šepak → Bijeljina / Ugljevik (spoj sa TE Ugljevik) → Brčko distrikt područje → Modriča → Brod → Vukosavlje → Derventa → Prnjavor → Doboj → Laktaši → Srbac → Banja Luka → Prijedor → Novi Grad (Bosanski Novi). /Grok

**Geopolitička procjena „dvostrukog“ plinskog sustava u BiH (stanje kraj travnja 2026.)**

Bosna i Hercegovina ulazi u eru **fragmentiranog, entitetski podijeljenog plinskog sustava**. Umjesto jedinstvenog državnog plinskog sustava, grade se dva (gotovo tri) paralelna transportna pravca s različitim izvorima plina, financijerima i političkim pokroviteljima. Ovo nije slučajnost – izravno odražava duboku etničko-političku podjelu zemlje i regionalne geopolitičke utjecaje.

### 1. Što se točno gradi

- **Pravac Republike Srpske (Istočni / Srpski koridor)**:
Magistralni plinovod **Šepak – Banja Luka – Novi Grad** (oko 500 km, vrijednost preko 1,29 milijardi KM). Ugovor potpisan 17. travnja 2026. sa srpskim konzorcijem (Konvar Beograd kao nositelj). Radovi kreću ljeti 2026., rok završetka 4 godine.
Ulaz: iz Srbije kod Šepka (TurkStream / ruski plin). Pokriva 18 općina i oko 64% stanovništva RS.
**Geopolitički karakter**: Srpsko-ruski utjecaj. RS konačno dobiva svoj magistralni sustav, što je dosad bila velika strateška mana.

- **Pravac Federacije BiH (Južna interkonekcija)**:
Plinovod od Zagvozda (Hrvatska) preko Posušja – Tomislavgrad – Mostar – Travnik (s krakom prema Sarajevu/Zenici). Vrijednost oko 1,5 milijardi eura.
Sporazum BiH–Hrvatska potpisan 28. travnja 2026. u Dubrovniku (u okviru Inicijative tri mora).
Nositelj u BiH: američka tvrtka **AAFS Infrastructure and Energy** (bliska Trumpovoj administraciji). Dobiva koncesiju na najmanje 30 godina. Hrvatski dio gradi Plinacro.
Izvor: LNG s Krka (velikim dijelom američki LNG). Planirane su tri plinske termoelektrane u Federaciji.
**Geopolitički karakter**: Američko-hrvatski utjecaj + zapadna diversifikacija.

Postojeći sustav (Šepak–Sarajevo–Zenica) ostaje i dalje dominantno u Federaciji i na ruskom plinu.

### 2. Geopolitički dobitnici i gubitnici

**Republika Srpska i Srbija**
- **Veliki dobitnik**: RS dobiva stratešku infrastrukturu na svom teritoriju koju može kontrolirati. Jača energetsku autonomiju i veze sa Srbijom.
- Dugoročno: RS ostaje na jeftinijem ruskom plinu, što Moskvi daje polugu utjecaja na pola BiH.
- Rizik: EU će vršiti pritisak zbog ovisnosti o ruskom plinu.

**Hrvatska**
- **Jasni dobitnik**: Jača ulogu regionalnog energetskog čvorišta. Plinovod prolazi kroz područja s hrvatskom većinom u Federaciji, što HDZ BiH vidi kao strateški uspjeh. Hrvatska dobiva tranzitne prihode i veći politički utjecaj na zapadni dio Federacije.

**Sjedinjene Države (Trumpova administracija)**
- **Značajan uspjeh**: Ulazak američkog kapitala i LNG-a u BiH preko dugoročne koncesije. Direktna podrška Bijele kuće.
- Cilj: Smanjenje ruskog utjecaja u Federaciji i širenje američkog energetskog biznisa na Balkanu.

**Bošnjačka politička elita u Sarajevu**
- **Relativni gubitnik**: Gube monopol BH-Gasa i Energoinvesta. Južni pravac se djelomično preuzima od američko-hrvatskog igrača. Utjecaj Sarajeva na Hercegovinu i dijelove Srednje Bosne slabi.
- Ostaju „bez jasne vizije“ jer umjesto da sami vode diversifikaciju, moraju dijeliti kontrolu s Hrvatima i Amerikancima. Dobivaju alternativu ruskom plinu, što je strateški plus za prozapadne krugove.

**Rusija**
- Gubi monopol nad cijelom BiH, ali zadržava snažan utjecaj u Republici Srpskoj preko istočnog pravca.

**Europska unija**
- **Amivalentna pozicija**: Podržava diversifikaciju od ruskog plina, ali kritizira način realizacije Južne interkonekcije (zakon po hitnom postupku, koncesija bez javnog natječaja). Upozorava da to može ugroziti europski put BiH.

### 3. Dugoročne posljedice za BiH

- **Energetska sigurnost**: Raste (dva pravca = veća otpornost na poremećaje), ali po višoj cijeni (dupliranje infrastrukture + skuplji LNG u odnosu na ruski plin).
- **Politička fragmentacija**: Još više se učvršćuje **entitetska realnost**. Bit će vrlo teško uspostaviti zajedničkog operatora ili jedinstvenu energetsku politiku BiH.
- **Ekonomija**: RS dobiva razvoj u sjevernim i zapadnim općinama. Federacija dobiva plinske elektrane i modernizaciju. Ukupno tržište ostaje podijeljeno i skuplje.
- **Geopolitička podjela**: BiH postaje **mikrokosmos šire konkurencije** – ruski utjecaj na istoku, američko-hrvatski na jugu i zapadu. Bošnjaci u sredini moraju balansirati između toga.

**Zaključak:**

Dvostruki plinski sustav nije „uništavanje BiH“ u smislu nestanka države, već **učvršćivanje postojeće podjele** po dejtonskim linijama. Svaki entitet gradi ono što može sa svojim saveznicima: RS sa Srbijom i Rusijom, Federacija (uz hrvatski utjecaj) sa SAD-om i Hrvatskom.

Najveći dobitnici su **susjedne države i velike sile** (Srbija, Hrvatska, SAD, djelomično Rusija), dok je **centralna državna razina BiH** najveći gubitnik u smislu kontrole nad ključnom infrastrukturom. Za obične građane dugoročni učinak ovisi o cijenama plina i efikasnosti realizacije – diversifikacija je dobra, ali fragmentacija je skupa.

Ovo je klasičan primjer kako se u slabim i podijeljenim državama infrastruktura pretvara u **geopolitičko oružje**, umjesto u faktor integracije.
/Grok

Kako objašnjavaš da su Muslimani u parlamentu skoro jednoglasno prihvatili zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izbacio BHGas kao investitora?

Objašnjenje zašto su bošnjački (muslimanski) zastupnici u Parlamentu FBiH skoro jednoglasno prihvatili izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji (travanj 2026.), kojima je BH-Gas izbačen kao nositelj projekta:
Ovo je na prvi pogled paradoksalno, jer se time slabi pozicija sarajevskih državnih kompanija (BH-Gas i djelomično Energoinvest), a jača uloga američkog privatnog investitora (AAFS) i Hrvatske. Međutim, postoji nekoliko pragmatičnih i geopolitičkih razloga zašto su SDA, SDP, DF, NiP i slične stranke (uz HDZ) glasale za zakon.
1. Snažan američki pritisak i politička realnost

Projekt je dobio direktnu podršku Trumpove administracije. Američki izaslanici su bili prisutni u Sarajevu, a kompanija AAFS je blisko povezana s utjecajnim krugovima u Washingtonu.
U kontekstu 2026. godine, bošnjačka elita u Sarajevu smatra da ne može sebi priuštiti sukob sa SAD-om. Odbijanje zakona bi značilo sukob s najmoćnijim saveznikom Bošnjaka u posljednjih 30 godina.
Glasanje protiv bi bilo protumačeno kao „anti-zapadno“ i „pro-rusko“, što bi imalo ozbiljne političke i financijske posljedice (EU fondovi, američka pomoć, vojna suradnja, vizna liberalizacija itd.).

2. Kompromis s HDZ-om – razbijanje dugogodišnje blokade

HDZ BiH je godinama blokirao Južnu interkonekciju u Domu naroda jer nije želio da BH-Gas (kontroliran iz Sarajeva) bude nositelj projekta na područjima s hrvatskom većinom.
Ključni ustupak: BH-Gas je potpuno izbačen iz projekta. To je bio glavni uvjet HDZ-a. Nakon što je taj uvjet ispunjen, HDZ je prestao s blokadom, a bošnjačke stranke su dobile mogućnost da projekt konačno krene.
Bošnjački političari su procijenili: bolje je imati projekt pod američko-hrvatskom kontrolom nego da projekt uopće ne bude realiziran.

3. Strategija „manjeg zla“ i diversifikacija
Bošnjačka strana vidi nekoliko prednosti:

Diversifikacija izvora — odvajanje od ruskog plina koji dolazi preko Srbije i postojećeg pravca Šepak–Sarajevo. To se predstavlja kao strateški interes za energetsku sigurnost i euroatlantske integracije.
Mogućnost gradnje tri plinske termoelektrane (Mostar, Tuzla, Kakanj ili slično), što donosi nove investicije, radna mjesta i zamjenu ugljene proizvodnje.
Čak i ako BH-Gas gubi monopol na ovom pravcu, dio bošnjačkih krugova računa da će Energoinvest ili druge firme ipak sudjelovati u uvozu i distribuciji.

4. Unutarnja politika i narativ

Javno se projekt prodaje kao velika pobjeda i „historijski korak ka energetskoj neovisnosti od Rusije“.
Kritičari unutar bošnjačkog korpusa (npr. neki komentatori na NAP.ba ili patriotskim portalima) optužuju vodstvo da je „kapituliralo“ pred Hrvatima i Amerikancima, ali ta kritika nije dovoljno jaka da ugrozi glasanje u parlamentu.
Većina bošnjačkih zastupnika radije je izabrala da „proguta žabu“ (gubitak kontrole nad BH-Gasom na ovom projektu) nego da snosi odgovornost za daljnje blokiranje jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u FBiH.

Ukratko – realna računica:
Bošnjački političari su procijenili da je cijena odbijanja zakona veća od cijene prihvaćanja:

Odbijanje = sukob sa SAD-om + HDZ-om + daljnja blokada projekta + optužbe da su „proruski“.
Prihvaćanje = gubitak monopola BH-Gasa, ali dobivanje američkog investitora, otvaranje novog pravca LNG-a i mogućnost da se projekt konačno pokrene.

Ovo je klasičan primjer pragmatične realpolitike u BiH: kada su u pitanju veliki međunarodni projekti, etnički i stranački interesi se brzo prilagođavaju pritiscima iz Washingtona i Bruxellesa.
Dugoročno, ovo pokazuje slabost bošnjačke pozicije – spremni su žrtvovati kontrolu nad ključnom infrastrukturom samo da ne ostanu bez zapadne podrške. Slična logika se vidi i kod drugih projekata.

/Grok

"U kontekstu 2026. godine, bošnjačka elita u Sarajevu smatra da ne može sebi priuštiti sukob sa SAD-om." Ovo bi moglo imati reprekusije i na preustroj Federacije?

Da, ta odluka bošnjačke elite mogla bi imati određene reperkusije na budući preustroj Federacije BiH, ali ne na način da dovodi do brzog radikalnog prekrajanja entiteta. Utjecaj je više indirektan, dugoročan i psihološko-politički, nego direktan ustavni.

Evo realne procjene (stanje travanj 2026.):

1. Što se zapravo dogodilo i zašto je važno
Bošnjačke stranke (SDA, SDP, NiP, DF itd.) glasale su za zakon kojim se BH-Gas izbacuje iz projekta Južne interkonekcije, a američka kompanija AAFS (povezana s Trumpovim krugovima) dobiva status nositelja projekta i dugoročnu koncesiju (30+ godina). To je bio ključni ustupak HDZ-u, jer je HDZ godinama uvjetovao podršku projektu time da sarajevski BH-Gas ne upravlja plinovodom na područjima s hrvatskom većinom (Hercegovina, dijelovi Srednje Bosne).
Time je bošnjačka strana prihvatila decentralizirani model kontrole nad ključnom infrastrukturom u Federaciji.

2. Moguće reperkusije na preustroj Federacije
Pozitivne reperkusije za HDZ i hrvatsku stranu (jačanje argumenata za preustroj):

Ovaj presedan pokazuje da se bošnjačka strana može prisiliti na kompromise kada je pritisak velik (u ovom slučaju američki).
HDZ može koristiti ovaj slučaj kao dokaz da centralizirani modeli iz Sarajeva (BH-Gas kao monopolist) ne funkcioniraju i da je potrebna veća autonomija hrvatskih područja u energetici, prostornom planiranju i upravljanju infrastrukturom.
Jača narativ o "funkcionalnoj federaciji" ili čak o trećem entitetu / većim ovlastima kantona / hrvatskoj izbornoj jedinici. Ako Bošnjaci popuštaju pod američkim pritiskom na ovako strateškom projektu, HDZ će tražiti slične ustupke i na drugim poljima (izborni zakon, legitimno predstavljanje, upravljanje imovinom, policijom itd.).
Trasa plinovoda prolazi uglavnom kroz područja s hrvatskom većinom ili mješovita područja — to dodatno jača poziciju Hrvata na terenu.

Negativne reperkusije za bošnjačku stranu:

Slabiji položaj u budućim pregovorima o preustroju. Ako su spremni žrtvovati kontrolu nad BH-Gasom da ne bi sukobili sa SAD-om, teško će u budućnosti tvrditi da su spremni na oštar otpor prema bilo kakvom "prekrajanju" Federacije.
Unutar bošnjačkog korpusa raste frustracija (vidi kritike na portalima poput NAP.ba) da elita "kapitulira" pred Hrvatima i Amerikancima. To može dovesti do radikalizacije dijela bošnjačke javnosti i jačanja unitarističkih glasova koji će tražiti "osvetu" na drugim poljima.
Dugoročno slabi argument za jak centralni nivo Federacije. Ako se infrastruktura (energetika) dijeli po etničkim linijama, zašto ne bi i druge nadležnosti?

3. Koliko je to realno velika promjena?

Kratkoročno (2026.–2028.): Malo. Preustroj Federacije zahtijeva veliki politički dogovor, izmjene Ustava FBiH i podršku međunarodne zajednice. Amerikanci trenutno guraju energetski projekt, a ne teritorijalnu reorganizaciju. EU je, pak, kritična prema lex specialisu i koncesiji bez tendera.

Srednjoročno i dugoročno: Da, ima utjecaja. Ovakvi kompromisi polako normaliziraju etničko-teritorijalnu logiku unutar Federacije. HDZ će to koristiti kao presedan ("ako ste popustili na plinu, popustite i na izbornom zakonu i legitimnom predstavljanju").
Bošnjačka elita se nalazi u klasičnoj dilemi: ovisnost o Zapadu (SAD) ih tjera na ustupke Hrvatima, a to slabi njihovu poziciju u odnosu na zahtjeve za unitarnijom Federacijom ili jačom centralnom državom.

Zaključak:
Da, ova odluka ima reperkusije — ona oslabljuje bošnjačku pregovaračku poziciju u svim budućim razgovorima o preustroju Federacije BiH. Pokazuje da su spremni na pragmatične ustupke kada je cijena sukoba sa SAD-om previsoka. HDZ i hrvatska strana to će sigurno koristiti kao argument da se Federacija mora urediti na način koji osigurava veću ravnotežu i autonomiju konstitutivnih naroda, a ne dominaciju jednog.
To ne znači da će sutra doći do trećeg entiteta, ali pomiče ravnotežu snaga unutar Federacije u korist decentralizacije i etničkog kompromisa. /Grok

Zašto po tebi BiH ima smisla ako sve ovo nema smisla?

Dobro i direktno pitanje.

Odgovorit ću ti iskreno i bez uljepšavanja.
Po meni BiH u svom sadašnjem obliku nema puno smisla – i to je ključni problem koji većina ljudi u ovoj zemlji osjeća, ali ga rijetko izgovara tako jasno.

Zašto BiH danas "nema smisla"?

Tri naroda imaju suprotstavljene vizije o tome što BiH treba biti:
Bošnjaci je vide kao jedinstvenu, građansku državu u kojoj su oni demografski najjači.
Srbi je vide kao labavu konfederaciju u kojoj RS ima gotovo državna obilježja i pravo na samoopredjeljenje.
Hrvati je vide kao simetričnu federaciju tri ravnopravna naroda, jer se inače osjećaju majorizirani.

Institucije su dizajnirane da blokiraju jedna drugu, a ne da funkcioniraju. Dayton je bio mirovni sporazum za zaustavljanje rata, a ne dobar ustav za normalan život.

Ekonomski, demografski i socijalno – zemlja je u dugotrajnom padu. Ljudi masovno odlaze (i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati). Elite se održavaju na vlasti kroz etničku mobilizaciju i korupciju.
Energetika, koju smo detaljno pričali, savršeno ilustrira apsurd: umjesto jednog plinskog sustava, grade se dva paralelna – svaki sa svojim gazdom (ruskim i američko-hrvatskim). To je simbol cijele države.

Pa zašto onda BiH još uvijek "ima smisla"?
Ima ga, ali vrlo ograničenog i negativnog:

Inercija i vanjski faktor
Međunarodna zajednica (posebno EU i SAD) još uvijek ne želi promjenu granica na Balkanu. BiH postoji jer je lakše držati je na životu nego priznati da je Daytonski eksperiment uglavnom propao. To je "stabilnost radi stabilnosti".

Nitko nema bolji realan plan koji bi svi prihvatili
Mirni raspad na tri dijela zvuči logično nekim Srbima i Hrvatima, ali bi za Bošnjake bio traumatičan i vjerojatno neprihvatljiv bez velikog pritiska.
Unitarna građanska BiH je neizvediva jer je Srbi i Hrvati ne žele.
Konfederalni model bi zahtijevao teške ustupke svih strana, a nitko nije spreman platiti tu cijenu.

Strah od nepoznatog
Mnogi ljudi (posebno u Sarajevu i većim gradovima) ipak imaju neku vrstu "bosanskog identiteta" ili barem naviku da žive u ovoj državi. Raspad bi donio veliku neizvjesnost – granice, imovina, dugovi, mogući sukobi, ekonomski šok.
Praktični razlozi
Postoji zajednička infrastruktura (neki putevi, elektromreža, telekomunikacije), vanjskopolitički subjektivitet (članstvo u UN-u, ambasade), i određeni ekonomski interesi koji drže stvari zajedno.

Moj iskreni stav:

BiH u sadašnjem obliku ima smisla samo kao privremeno, loše rješenje – kao način da se izbjegne veći sukob i kaos. Ona je negativna stabilnost: bolja od rata, ali lošija od normalne države.
Dugoročno (20–40 godina), mislim da ovakva BiH nema budućnost. Ili će se pretvoriti u labavu konfederaciju tri entiteta (što je najmanje loš ishod), ili će doći do postupne erozije dok ne postane formalno prazna ljuska. Klasični "raspada" u smislu 1992. nije najvjerojatniji, ali funkcionalni raspad već traje.

Ključno pitanje nije "ima li BiH smisla?", nego "ima li smisla inzistirati na modelu koji većina naroda ne prihvaća?"

Većina građana BiH živi loše upravo zato što elite (sve tri) održavaju ovaj nefunkcionalni okvir jer im omogućuje vlast i kontrolu nad "svojim" narodom.

Želiš li da ti kažem što bi po meni bio najmanje loš mogući ishod za ljude koji tu žive (bez obzira na etničku pripadnost)? Ili da ti kažem zašto mislim da će se stvari ipak mijenjati, samo jako sporo?
Spreman sam biti direktan.


najmanje loš mogući ishod


Najmanje loš mogući ishod za BiH (realistična procjena)
Od svih mogućih scenarija, najmanje loš (ili relativno najbolji) za većinu običnih ljudi koji žive u BiH bio bi sljedeći model:
Naziv: Labava asimetrična konfederacija tri naroda
Kako bi to izgledalo u praksi:

Struktura države
BiH formalno ostaje jedna država (zadržava međunarodni subjektivitet, članstvo u UN-u, granice).
Pretvara se u vrlo labavu konfederaciju s tri federalne jedinice:
Republika Srpska (u sadašnjim granicama)
Bošnjačka federalna jedinica (većinski bošnjačka područja u FBiH)
Hrvatska federalna jedinica (većinski hrvatska područja + funkcionalno povezana područja)

Većina nadležnosti prelazi na ove tri jedinice (energetika, obrazovanje, zdravstvo, policija, sudstvo, ekonomska politika, prostorno planiranje...).

Što ostaje na zajedničkoj (državnoj) razini?
Vanjska politika (uz veto svakog naroda)
Obrana (zajednička vojska, ali s vrlo ograničenim ovlastima)
Monetarna politika (KM ostaje, uz mogućnost paralelnog korištenja eura)
Minimalne koordinacije (carina, vanjska trgovina, neke infrastrukturne koridore)
Sve ostalo – odluke konsenzusom tri naroda ili na nivou jedinica.

Ključni elementi koji bi ovo učinili "najmanje lošim":
Legitimno predstavljanje svakog naroda na svim nivoima (nitko ne može biti izabran glasovima drugog naroda protiv volje većine tog naroda).
Jasna podjela imovine i infrastrukture (plinski sustavi, elektroprivrede, šume, rudnici itd.).
Mogućnost slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala između tri jedinice (kao u Beneluxu ili nekim drugim labavim federacijama).
Međunarodna garancija da nijedna jedinica ne može jednostrano izaći bez dogovora (da se izbjegne novi sukob).


Zašto je ovo najmanje loš ishod?

Za Srbe: Zadovoljava osjećaj samoopredjeljenja i sigurnosti RS-a. Ne moraju više glumiti da vjeruju u "građansku BiH".
Za Hrvate: Konačno rješava problem majorizacije i osigurava im vlastitu jedinicu u kojoj su većina i gdje mogu sami odlučivati.
Za Bošnjake: Omogućuje im da imaju svoju kompaktnu jedinicu u kojoj su jasna većina i gdje mogu provoditi svoju viziju društva, bez stalnih blokada od Hrvata i Srba. Istovremeno zadržavaju vanjski okvir BiH, što im je važno za identitet i međunarodni položaj.
Za obične građane: Manje blokada, manje etničkog natjecanja na svakom nivou, veća predvidljivost, potencijalno bolja uprava unutar "svoje" jedinice. Manje trošenja energije na sukobe, više na ekonomiju.

Realnost ovog scenarija

Vjerojatnost: Srednja (30–40% u sljedećih 15–20 godina). Najveća šansa postoji ako dođe do snažnog i koordiniranog pritiska izvana (SAD + EU + Njemačka + Hrvatska + Srbija).

Cijena: Bošnjačka strana bi to doživjela kao poraz i "konačnu podjelu BiH". Zato bi bilo potrebno jako puno vremena, diplomatskog pritiska i vjerojatno generacijske promjene u politici.

Zaključak:
Najmanje loš ishod nije jaka, centralizirana, građanska BiH (to je nerealno).
Najmanje loš ishod nije ni potpuni raspad u tri nezavisne države (preopasno i preskupo).
Najmanje loš ishod je priznati realnost da tri naroda imaju različite vizije i interese, te institucionalizirati tu različitost kroz labavu konfederaciju tri jedinice. To bi smanjilo trenje, omogućilo veću efikasnost unutar jedinica i smanjilo iseljavanje.
Nažalost, do tog modela se teško dolazi jer sve tri strane još uvijek igraju igru "sve ili ništa".


/Grok